HRVATSKI SABOR
114
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. siječnja 2026.
Klasa: 011-02/26-02/03
Urbroj: 71-10-01/1-26-2
Zagreb, 2. veljače 2026.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O KAZNENOM POSTUPKU
Članak 1.
U Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.) u članku 10. stavku 2. točka 2. mijenja se i glasi:
»2) koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, kada to utvrdi sud posebnom ocjenom razmjera između javnog probitka kaznenog progona i zaštite prava pojedinca, težine kaznenog djela, težine povrede temeljnog ljudskog prava i mogućnosti njezina otklanjanja, prirode mjere kojom je to pravo povrijeđeno, privole osobe čije je pravo povrijeđeno te drugih okolnosti,«.
Na kraju točke 4. umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: »osim ako su se mogli pribaviti na drugi zakonit način.«.
Stavak 3. briše se.
Dosadašnji stavak 4., koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi:
»(3) Sudska odluka ne može se temeljiti isključivo na dokazu za koji je sud primjenom stavka 2. točke 2. ovoga članka utvrdio da je zakonit dokaz.«.
Članak 2.
U članku 19.b iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:
»(6) U postupku za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudac pojedinac ima ovlasti optužnog vijeća i predsjednika optužnog vijeća.«.
Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.
Članak 3.
U članku 98. stavku 6. zadnja rečenica mijenja se i glasi:
»Ako sud odluku neće moći donijeti u roku propisanom člankom 101. stavkom 3. ovoga Zakona zbog proteka radnog vremena, blagdana ili neradnog dana, odluku o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom donosi sudac istrage nadležnog županijskog suda, odnosno županijskog suda koji je nadležan na području općinskog suda koji je okrivljeniku odredio mjeru opreza.«.
Članak 4.
U članku 101. stavku 2. druga rečenica briše se.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
»(3) Policija je dužna uhićenika iz članka 107. točke 4. ovoga Zakona dovesti nadležnom sudskom tijelu iz članka 98. stavka 6. ovoga Zakona u roku od 24 sata od uhićenja. Zakašnjenje se mora posebno obrazložiti. Nadležno će sudsko tijelo bez odgode odlučiti o tome je li protiv uhićenika zbog kršenja mjere opreza potrebno odrediti istražni zatvor.«.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
Članak 5.
U članku 208.a stavku 8. riječi: »i dokazi za koje se iz tog iskaza saznalo ne mogu« zamjenjuju se riječima: »ne može«.
Članak 6.
U članku 213.a stavak 4. briše se.
Članak 7.
U članku 233. stavku 3. riječi: »stavku 1.« zamjenjuju se riječima: »stavcima 1. i 7.«.
Članak 8.
U članku 242. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Nalog suca istrage iz stavka 1. ovoga članka o pretrazi potrebno je započeti izvršavati u roku od tri dana od dana izdavanja. Nakon isteka tog roka, ako pretraga nije započeta, ona se više ne može izvršiti na temelju tog naloga. Nalog se bez odgode vraća sucu istrage koji ga poništava bilješkom na nalogu.«.
Članak 9.
U članku 245. stavku 3. riječi: »odmah, a najkasnije u roku od osam sati od okončanja pretrage,« zamjenjuju se riječima: »najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od okončanja pretrage«.
Članak 10.
U članku 250. točka 3. briše se.
Dosadašnja točka 4., koja postaje točka 3., mijenja se i glasi:
»3) sud nije ovjerio pisani nalog državnog odvjetnika o pretrazi ili zapisnik o provedenoj pretrazi (članak 245. stavak 4.),«.
Točka 5. briše se.
Dosadašnje točke 6. do 8. postaju točke 4. do 6.
Članak 11.
U članku 262. stavku 1. točke 3. i 4. brišu se.
Dosadašnja točka 5. postaje točka 3.
U stavku 2. riječi: »točke 2. do 5.« zamjenjuju se riječima: »točaka 2. i 3.«.
U stavku 4. riječi: »točke 2. do 5.« zamjenjuju se riječima: »točaka 2. i 3.«.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
»(7) Ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku:
1. predmeti oduzeti suprotno odredbama stavka 1. ovoga članka,
2. snimke i privatni dnevnik pronađeni kod osoba iz članka 285. stavka 1. točaka 1. do 3. ovoga Zakona koje su te osobe snimile ili napisale, a sadrže snimke ili zapise o činjenicama o kojima su te osobe oslobođene dužnosti svjedočenja, osim ako te osobe odluče svjedočiti,
3. zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod osoba iz članka 285. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, sastavljeni o činjenicama koje su u obavljanju svoga zanimanja te osobe saznale od okrivljenika, osim ako te osobe odluče svjedočiti.«.
Članak 12.
U članku 263. stavku 1. iza riječi: »nositelje podataka« stavlja se zarez i dodaju riječi: »virtualnu imovinu«.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»(6) Ministar nadležan za unutarnje poslove, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za pravosuđe, donijet će pravilnik o načinu oduzimanja i čuvanja virtualne imovine.«.
Članak 13.
U članku 273. stavku 1. treća rečenica briše se.
U stavku 2. četvrta rečenica briše se.
U stavku 3. riječi: »upisuje se u zapisnik o ispitivanju i« brišu se.
U stavku 5. riječi: »što se unosi u zapisnik« brišu se.
Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:
»(7) Primitak pouke iz stavka 1. ovoga članka i sve druge radnje u vezi s tim, izjava okrivljenika iz stavka 2. ovoga članka, vrijeme zastajanja s ispitivanjem iz stavka 3. ovoga članka i savjetovanje okrivljenika s braniteljem iz stavka 5. ovoga članka zabilježit će se u zapisniku.«.
Članak 14.
Članak 275. mijenja se i glasi:
»(1) Prije početka prvog ispitivanja okrivljenik će potpisati da je primio pisanu pouku o pravima iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona. Kod svakog daljnjeg ispitivanja okrivljenik će se upozoriti na potpisanu izjavu o tome da je primio pisanu pouku o pravima prije početka prvog ispitivanja.
(2) Ispitivanje okrivljenika snima se uređajem za audio-video snimanje.
(3) Tijelo koje provodi ispitivanje će, osim upozorenja i pouka iz članka 273. stavka 1. ovoga Zakona, upozoriti okrivljenika da se ispitivanje snima i da snimljene izjave mogu biti upotrijebljene kao dokaz u postupku. Obvezno će se snimiti upozorenje i izjava okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja.
(4) Tijelo koje provodi ispitivanje navest će podatke koje mora sadržavati zapisnik o ispitivanju okrivljenika (članak 83. stavak 1. i članak 272. stavak 1.), podatke o snimanju iz članka 87. stavka 5. ovoga Zakona, a zatim će označiti početak, prekid, nastavak i završetak ispitivanja te druge okolnosti značajne za tijek ispitivanja.
(5) U zapisnik ispitivanja koje se snima ne unosi se iskaz okrivljenika.
(6) O ispitivanju se izrađuju tri snimke, od kojih će se jedna zapečatiti i predati sucu istrage na čuvanje. Zapečaćeni omot potpisuje osoba koja je provela ispitivanje, okrivljenik i branitelj, ako je prisutan. Po jedna snimka odmah se predaje državnom odvjetniku i okrivljeniku.
(7) Upozorenje na potpisanu izjavu o primitku pouke o pravima iz stavka 1. ovoga članka te upozorenje i izjava okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja iz stavka 3. ovoga članka unijet će se u zapisnik.«.
Članak 15.
U članku 278. stavku 2. riječi: »stavaka 3. i 5.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 3., 5. i 7.«.
Članak 16.
Članak 279. briše se.
Članak 17.
U članku 281. riječi: »članka 273. i 275. stavak 1. do 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 273. stavaka 1. do 6. i članka 275. stavaka 1. do 3.«.
Članak 18.
U članku 289. stavku 5. druga rečenica mijenja se i glasi: »Suočenje u istrazi snimit će se uređajem za audio-video snimanje.«.
Članak 19.
U članku 300. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:
1. je kao svjedok ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok (članak 284.),
2. je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti (članak 285.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava,
3. je kao svjedok ispitano dijete koje ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti (članak 285. stavak 4.),
4. svjedok nije primio upozorenja iz članka 288. stavka 3. ovoga Zakona.«.
Članak 20.
U članku 301. stavku 6. riječi: »stavaka 2., 3. i 5.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 2., 3., 5. i 7.«.
Članak 21.
U članku 305. stavku 6. riječi: »stavaka 2., 3. i 5.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 2., 3., 5. i 7.«.
Članak 22.
U članku 311. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, liječnik koji je liječio umrloga, osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, osoba koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom, žrtvom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca, a ako je uzeta, njezin nalaz i mišljenje ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.«.
Stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.
Članak 23.
U članku 320. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Liječnik koji je liječio umrloga može se ispitati kao svjedok pri obdukciji tijela radi davanja razjašnjenja o tijeku i okolnostima bolesti.«.
Članak 24.
U članku 335. stavak 7. mijenja se i glasi:
»(7) Nakon prestanka radnje iz članka 332. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona sudac istrage naložit će ulazak u prostorije radi uklanjanja sredstava uporabljenih za njezino provođenje.«.
Članak 25.
Iza članka 335. dodaje se članak 335.a koji glasi:
»Članak 335.a
(1) Dokaz pribavljen radnjama iz članka 332. ovoga Zakona ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:
1. nisu postojale osnove sumnje da je osoba u odnosu na koju je određena posebna dokazna radnja sama počinila kazneno djelo ili je zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 334. ovoga Zakona, ili nije ispunjen zahtjev da se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način, ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće (članak 332. stavak 1.),
2. nije postojala opasnost od odgode ili državni odvjetnik nije imao razloga vjerovati da neće moći na vrijeme pribaviti nalog suca istrage (članak 332. stavak 2.),
3. nisu postojale osnove sumnje u odnosu na treće osobe iz članka 332. stavka 7. ovoga Zakona,
4. nije postojao pisani pristanak osobe iz članka 332. stavka 8. ovoga Zakona,
5. je bio poznat identitet sudionika kaznenog djela, a radnja iz članka 332. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona određena je prema predmetu kaznenog djela,
6. je izvršenje radnji iz članka 332. stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga Zakona predstavljalo poticanje na počinjenje kaznenog djela,
7. nije postojala osnovana sumnja iz članka 337. stavka 5. ovoga Zakona da će doći do počinjenja osobito teških kaznenih djela iz članka 334. ovoga Zakona ili su neka od njih već počinjena.
(2) Dokaz pribavljen radnjama iz članka 332. ovoga Zakona ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku niti ako:
1. su radnje poduzete bez naloga suca istrage, osim u slučaju iz članka 332. stavka 2. ovoga Zakona,
2. su radnje iz članka 332. stavka 3. ovoga Zakona poduzete na temelju naloga državnog odvjetnika,
3. sudac istrage, odnosno vijeće nisu odobrili nalog državnog odvjetnika (članak 332. stavak 5. ovoga Zakona),
4. je pribavljen nakon isteka rokova iz članka 335. stavka 3. ovoga Zakona.«.
Članak 26.
U članku 339. stavak 8. mijenja se i glasi:
»(8) Dokaz pribavljen radnjama iz stavka 1. ovoga članka ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku ako nisu bile ispunjene pretpostavke iz stavaka 1. do 3. ovoga članka te ako je postupljeno protivno odredbama stavaka 5. i 7. ovoga članka.«.
Članak 27.
U članku 339.a stavak 9. mijenja se i glasi:
»(9) Podaci pribavljeni radnjama iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku ako su pribavljeni bez naloga suca istrage, odnosno ako je odbijen zahtjev državnog odvjetnika za ovjeru naloga za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata.«.
Članak 28.
U članku 345. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»(5) Predsjednik optužnog vijeća će u roku iz stavka 1. ovoga članka o propisno sastavljenoj optužnici i pravima iz članka 346. stavka 5. ovoga Zakona obavijestiti oštećenika i njegova opunomoćenika, ako ga ima.«.
Članak 29.
Članak 346. mijenja se i glasi:
»(1) Okrivljenik ima pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu u roku od 15 dana od primitka optužnice. U složenim predmetima okrivljenik i branitelj mogu odmah nakon primitka optužnice zatražiti produljenje roka za podnošenje odgovora na optužnicu, o čemu će predsjednik optužnog vijeća odlučiti rješenjem. Predsjednik vijeća odlučuje o tom zahtjevu odmah, a može, ovisno o složenosti predmeta, produljiti rok za podnošenje odgovora na optužnicu najdulje za 15 dana. Žalba protiv rješenja predsjednika optužnog vijeća nije dopuštena.
(2) Ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, rok za podnošenje odgovora na optužnicu je osam dana od primitka optužnice.
(3) Odgovor na optužnicu može podnijeti i branitelj bez posebne okrivljenikove ovlasti, ali ne i protiv njegove volje.
(4) Okrivljenik se može odreći prava na podnošenje odgovora na optužnicu.
(5) Oštećenik ili njegov opunomoćenik, ako ga ima, ima pravo pisano obrazložiti imovinskopravni zahtjev, upozoriti na dokaze o krivnji okrivljenika te predložiti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva (članak 160.) u roku od 15 dana od zaprimanja obavijesti iz članka 345. stavka 5. ovoga Zakona, odnosno u roku od osam dana od zaprimanja obavijesti iz članka 345. stavka 5. ovoga Zakona ako se optužnica odnosi na kaznena djela iz stavka 2. ovoga članka.«.
Članak 30.
Iza članka 346. dodaje se članak 346.a koji glasi:
»Članak 346.a
U odgovoru na optužnicu okrivljenik i branitelj mogu upozoriti na dokaze koji idu u korist okrivljenika, na propuste u istrazi i tijekom istraživanja te na nezakonitost dokaza na kojima se temelji optužnica.«.
Članak 31.
Članak 348. mijenja se i glasi:
»(1) Nakon isteka roka za odgovor na optužnicu predsjednik optužnog vijeća nalogom određuje dan, sat i mjesto održavanja sjednice optužnog vijeća. Sjednica se održava u roku od 15 dana ako je okrivljenik u istražnom zatvoru, a u roku od dva mjeseca ako je na slobodi. U posebno složenim predmetima sjednica optužnog vijeća se ima održati u roku od mjesec dana ako je okrivljenik lišen slobode ili u roku od tri mjeseca ako je na slobodi.
(2) Optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka, osim ako prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ili ako je potrebno provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza (članak 351. stavak 2. ovoga Zakona).
(3) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka zbog potrebe provođenja prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza, na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, oštećenik, okrivljenik i branitelj. Pozvane osobe predsjednik vijeća upozorit će da će se sjednica održati i u njihovoj odsutnosti. Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka jer je zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, okrivljenik u odnosu na kojeg je zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i branitelj, a okrivljenik će se u pozivu poučiti da će se sjednica optužnog vijeća održati iako se branitelj nije odazvao, osim u slučaju obvezne obrane. Okrivljenici u odnosu na koje nije zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka o održavanju sjednice vijeća se obavještavaju.
(4) Ako je prije početka sjednice vijeće zaprimilo izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, vijeće će u odnosu na okrivljenika za kojeg nije zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ispitati optužnicu bez sudjelovanja stranaka, dok će u odnosu na okrivljenika za kojeg je zaprimilo izjavu postupiti u smislu članaka 361. do 363. ovoga Zakona.
(5) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka, prisutnost stranaka na sjednici optužnog vijeća može se osigurati i uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj) kojim rukuje stručna osoba. Činjenica da su stranke bile prisutne na sjednici optužnog vijeća uz pomoć audio-video uređaja, vrsta uređaja te ime stručne osobe koja je njime rukovala unijet će se u zapisnik o sjednici optužnog vijeća. U tom se slučaju ne može donijeti presuda na temelju sporazuma stranaka.«.
Članak 32.
U članku 349. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka, prije početka sjednice predsjednik optužnog vijeća provjerava jesu li svi pozvani došli na sjednicu.«.
Članak 33.
Članak 350. mijenja se i glasi:
»(1) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka, predsjednik vijeća otvara sjednicu navođenjem optužnice o kojoj se raspravlja te provjerava osobne podatke okrivljenika, osim podataka o ranijoj osuđivanosti, a posebno provjerava je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnom odvjetniku da dostavi okrivljeniku pouku o pravima.
(2) Ako je optužno vijeće prije početka sjednice zaprimilo izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, postupit će prema člancima 361. do 363. ovoga Zakona.
(3) Ako stranke predlažu određivanje ili ukidanje istražnog zatvora u sjednici optužnog vijeća postupit će se prema članku 129. stavcima 2. do 5. ovoga Zakona.«.
Članak 34.
U članku 351. stavku 1. riječi: »člankom 350. stavcima 2. i 3.« zamjenjuju se riječima: »člankom 346.a«.
U stavku 2. riječ: »pravomoćnosti« briše se.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Protiv rješenja kojim se odlučuje o izdvajanju dokaza nije dopuštena posebna žalba, osim ako sud ne odluči drukčije. O toj žalbi odlučuje viši sud. Prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza podnesen protivno članku 346.a ovoga Zakona vijeće će odbaciti. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.«.
Članak 35.
Članak 359. briše se.
Članak 36.
U članku 360. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Potpisanu izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka prije početka sjednice optužnog vijeća državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj predaju optužnom vijeću.«.
Članak 37.
Članak 416. mijenja se i glasi:
»(1) Predsjednik vijeća pozvat će optuženika da se očituje o pojedinoj točki optužbe i imovinskopravnom zahtjevu. Optuženika koji poriče optužbu predsjednik vijeća pozvat će da on ili njegov branitelj točno odredi koji dio optužnice poriče i zbog kojih razloga.
(2) Ako se optuženik ne očituje o optužbi, smatrat će se da poriče optužbu ili pojedinu točku optužbe.«.
Članak 38.
U članku 468. stavku 1. na kraju točke 11. umjesto točke stavlja se zarez.
Iza točke 11. dodaje se točka 12. koja glasi:
»12) je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu (članak 10.). Presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu ako bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.«.
Članak 39.
U članku 476. stavku 1. točki 1. broj: »11.« zamjenjuje se brojem: »12.«.
Članak 40.
U članku 510. iza stavka 5. dodaju se stavci 6., 7. i 8. koji glase:
»(6) Ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda, ili da praksa Vrhovnog suda u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, ili da zbog drugih važnih razloga treba omogućiti da se o zahtjevu za zaštitu zakonitosti odluči u širem sastavu, odluku će prepustiti proširenom vijeću Vrhovnog suda.
(7) Prošireno vijeće iz stavka 6. ovoga članka čine predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda, sudac izvjestitelj vijeća kojem je predmet bio dodijeljen u rad, voditelj službe za praćenje i proučavanje sudske prakse Kaznenog odjela Vrhovnog suda i četiri suca Vrhovnog suda određena slučajnim odabirom, počevši od sudaca Kaznenog odjela Vrhovnog suda. Proširenom vijeću predsjeda predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda.
(8) O prepuštanju odluke proširenom vijeću i o sastavu tog vijeća stranke će se obavijestiti najkasnije 15 dana prije održavanja sjednice proširenog vijeća.«.
Članak 41.
U članku 517. stavku 1. točki 2. riječi: »9. i 10.« zamjenjuju se riječima: »9., 10. i 12.«.
Članak 42.
U članku 519. iza riječi: »članka 509. stavka 3.,« dodaju se riječi: »članka 510. stavaka 6., 7. i 8.,«.
Članak 43.
U članku 558. stavku 3. iza riječi: »vijeća,« dodaju se riječi: »kada se provodi uz sudjelovanje stranaka,«.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 44.
Ministar nadležan za unutarnje poslove donijet će pravilnik iz članka 12. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 45.
Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona protiv odluke optužnog vijeća kojom je odlučeno o prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza podnesena žalba o kojoj još nije odlučeno ili još teče rok za njezino podnošenje, nadležni sud će odluku o dopuštenosti žalbe donijeti prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke.
Članak 46.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 022-02/26-01/6
Zagreb, 29. siječnja 2026.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.
| Dio NN: Službeni |
| Vrsta dokumenta: Zakon |
| Izdanje: NN 13/2026 |
| Broj dokumenta u izdanju: 114 |
| Stranica tiskanog izdanja: 12 |
| Donositelj:Hrvatski sabor |
| Datum tiskanog izdanja: 6.2.2026. |
| ELI: /eli/sluzbeni/2026/13/114 |