NN 13/2013 (30.1.2013.) Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-5991/2012 od 23. siječnja 2013.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući u postupku za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.), na sjednici održanoj 23. siječnja 2013. donio je

ODLUKU

I. Na temelju članka 38. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst) pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukidaju članci 71. stavak 2. i 74. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine« broj 116/10., 57/11. i 130/11.).

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Na temelju ovlaštenja propisanog člankom 38. stavkom 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu Ustavni zakon), Ustavni sud sam je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 71. stavka 2. i 74. stavka 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine« broj 116/10., 57/11. i 130/11.; u daljnjem tekstu: Zakon o DSV-u).

2. Članci 71. i 74. Zakona o DSV-u glase:

»Članak 71.

(1) Protiv odluke o razrješenju, odnosno stegovnoj odgovornosti sudac ima pravo žalbe koja odgađa izvršenje odluke.

(2) Protiv odluke o stegovnoj odgovornosti pravo žalbe ima i podnositelj zahtjeva.

(3) Žalba se u roku od 15 dana od dana dostave odluke podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske.«

»Članak 74.

(1) Odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s obrazloženjem.

(2) Protiv odluke o privremenom udaljenju sudac ima pravo žalbe sukladno odredbi članka 69. stavka 2. ovoga Zakona. Žalba ne zadržava provedbu odluke.«

II. MJERODAVNO PRAVO

a) Ustav Republike Hrvatske

3. Članak 120. stavci 2. (točka 4.), 3., 4. i 5. Ustava glase:

»Članak 120.

(...)

Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:

(...)

– ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog stegovnog djela tako odluči Državno sudbeno vijeće,

(...)

Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isključuje pravo na ustavnu tužbu.

(...)«

b) Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

4. Članci 97. i 98. Ustavnog zakona glase:

»X. POSTUPAK U POVODU ŽALBE PROTIV ODLUKE O RAZRJEŠENJU SUDAČKE DUŽNOSTI I ODLUKE O STEGOVNOJ ODGOVORNOSTI SUCA (ŽALBENI USTAVNOSUDSKI POSTUPCI)

Članak 97.

(1) Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje većinom glasova vijeće Ustavnog suda sastavljeno od 6 sudaca.

(3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, Državno sudbeno vijeće dužno je umjesto ukinute odluke donijeti drugu, pri čemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj odluci izraženim pravnim stajalištem Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.

Članak 98.

(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti, sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje većinom glasova vijeće Ustavnog suda sastavljeno od 6 sudaca.

(3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, Državno sudbeno vijeće dužno je umjesto ukinute odluke donijeti drugu, pri čemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj odluci izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.«

III. OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Nadležnost Ustavnog suda utvrđena je člankom 125. Ustava.

U postupcima vezanim uz razrješenje i stegovnu odgovornost suca nadležnost Ustavnog suda utvrđena je člankom 120. stavcima 3., 4. i 5. Ustava.

Prema članku 125. alineji 10. Ustava, Ustavni sud može obavljati samo poslove »određene Ustavom«.

Članak 127. stavci 1. i 2. Ustava glase:

»Članak 127.

... uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuju se ustavnim zakonom.

Ustavni zakon donosi se po postupku određenom za promjenu Ustava.

(...)«

Sukladno navedenom, nadležnost Ustavnog suda može se odrediti samo Ustavom.

Ustav i Ustavni zakon jedini su propisi kojima se uređuje organizacija i nadležnost Ustavnog suda. Zakonom koji nema značaj Ustava ili Ustavnog zakona niti bilo kojim drugim propisom ne može se zadirati ni u nadležnosti ni u organizaciju Ustavnog suda.

6. Zakonom o DSV-u nije se mogla proširiti nadležnost Ustavnog suda izvan djelokruga njegovih poslova utvrđenih Ustavom, a razrađenih Ustavnim zakonom.

Člancima 71. stavkom 2. i 74. stavkom 2. Zakona o DSV-u propisana je nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje o žalbi podnositelja zahtjeva kao stegovnog progonitelja, protiv odluke o stegovnoj odgovornosti suca i žalbi suca protiv odluke o privremenom udaljenju od obavljanja dužnosti.

Tim se člancima Zakona o DSV-u, dakle, proširuje nadležnost Ustavnog suda, a da za to ne postoji ustavna osnova. Ustavni sud sukladno članku 97. Ustavnog zakona nadležan je za odlučivanje samo o žalbi koju sudac podnese protiv odluke o razrješenju od sudačke dužnosti. Izvan te nadležnosti utvrđene navedenim člankom Ustavnog zakona ne može se proširivati nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje o stegovnoj odgovornosti suca.

Zbog navedenih razloga, Ustavni sud ukinuo je članke 71. stavak 2. i 74. stavak 2. Zakona o DSV-u.

7. Ustavni sud na kraju primjećuje da u samom članku 74. stavku 2. Zakona o DSV-u postoji pogreška. Naime, taj se stavak članka 74. Zakona o DSV-u pogrešno poziva na članak 69. stavak 2. Zakona o DSV-u, koju pogrešku je DSV pokušao ispraviti.

U očitovanju DSV-a od 16. svibnja 2012. dostavljenom Ustavnom sudu dano je tumačenje članka 74. stavka 2. Zakona o DSV-u:

»Člankom 74. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću propisano je da protiv odluke o privremenom udaljenju sudac ima pravo žalbe sukladno odredbi članka 69. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću te da žalba ne zadržava provedbu odluke. S obzirom da je člankom 69. stavak 2. propisano da će se prije rasprave izdvojiti iz spisa svi dokazi na kojima se ne može temeljiti odluka o stegovnom postupku, očito je da se radi o omašci u pisanju Zakona, i to upućivanjem na pogrešan članak Zakona.

Na odluku o privremenom udaljenju suca Državno sudbeno vijeće primjenjuje članak 71. st. 3. Zakona o Državnom sudbenom vijeću koji uređuje podnošenje žalbe na odluku o razrješenju, odnosno stegovnoj odgovornosti suca.«

8. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-5991/2012

Zagreb, 23. siječnja 2013.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.