(1)

Uredbom (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđen je zajednički postupak za odobravanje i oduzimanje međunarodne zaštite u Uniji. Komisija je preispitala različite elemente koncepta sigurne treće zemlje, uključujući kriterije sigurnosti, zakonito postupanje, kriterij veze te odredbe o djelotvornom pravnom sredstvu. To preispitivanje dovelo je do zaključka da postoji prostor za poboljšanje primjenjivosti koncepta sigurne treće zemlje, a da se pritom očuvaju pravna jamstva za tražitelje i osigura poštovanje temeljnih prava.

(2)

Pri primjeni koncepta sigurne treće zemlje kao razloga za nedopuštenost Uredbom (EU) 2024/1348 zahtijeva se postojanje veze između tražitelja i treće zemlje na temelju koje bi bilo opravdano da se tražitelj uputi u tu treću zemlju. Međutim, postojanje veze između tražitelja i sigurne treće zemlje nije propisano međunarodnim izbjegličkim pravom, posebno Ženevskom konvencijom o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom o statusu izbjeglica od 31. siječnja 1967., ni međunarodnim pravom o ljudskim pravima, posebno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje kad se ne može uspostaviti veza između tražitelja i dotične sigurne treće zemlje, pod uvjetima predviđenim u Uredbi (EU) 2024/1348 kako je izmijenjena ovom Uredbom.

(3)

Države članice trebale bi zadržati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje na temelju postojanja veze između tražitelja i dotične treće zemlje, zbog koje bi bilo opravdano da se tražitelj uputi u tu treću zemlju. Države članice trebale bi, pridržavajući se u potpunosti u obzir parametara utvrđenih u sudskoj praksi Suda Europske unije, moći primjenjivati koncept sigurne treće zemlje na temelju postojanja veze kako je definirana u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, u mjeri u kojoj je ona u njima izričito definirana. Moglo bi se smatrati da je veza između tražitelja i treće zemlje uspostavljena posebno ako se članovi obitelji tražitelja nalaze u toj trećoj zemlji, ako se tražitelj nastanio ili je boravio u toj trećoj zemlji ili ako tražitelj ima jezične, kulturne ili druge slične veze s tom trećom zemljom.

(4)

Države članice trebale bi također imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje na tražitelje koji su prošli kroz državno područje treće zemlje prije ulaska u Uniju jer je opravdano očekivati da je osoba koja traži međunarodnu zaštitu mogla zatražiti djelotvornu zaštitu u sigurnoj trećoj zemlji kroz koju je prolazila. Prethodni tranzit kroz sigurnu treću zemlju predstavlja objektivnu vezu između tražitelja i dotične treće zemlje. Za potrebe ove Uredbe tranzit kroz treću zemlju mogao bi uključivati situaciju u kojoj je tražitelj prošao kroz državno područje treće zemlje ili je boravio na državnom području treće zemlje na putu prema Uniji ili situaciju u kojoj je tražitelj bio na granici ili na tranzitnom području treće zemlje u kojoj je taj tražitelj imao mogućnost zatražiti djelotvornu zaštitu od tijela dotične treće zemlje.

(5)

Zbog potrebe za jačanjem suradnje s trećim zemljama u rješavanju nezakonitih migracija u Uniju države članice trebale bi također imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje na temelju sporazuma ili dogovora, neovisno o formalnom nazivu tog sporazuma ili dogovora, koji su sklopile Unija ili države članice s dotičnom trećom zemljom na način kojim se doprinosi pravnoj sigurnosti i transparentnosti, pod uvjetom da dotični sporazum ili dogovor sadržava odredbe kojima se zahtijeva razmatranje osnovanosti svih zahtjeva za djelotvornu zaštitu koje su u toj trećoj zemlji podnijeli tražitelji obuhvaćeni tim sporazumom ili dogovorom. Razmatranja koja provode nadležna tijela treće zemlje s kojom su Unija ili države članice sklopile sporazum ili dogovor mogla bi, isključivo u svrhu pružanja djelotvorne zaštite, uključivati različite vrste postupaka za obradu predmeta, kao što su pojednostavnjeni postupci, skupni postupci ili postupci prima facie.

(6)

Kako bi se osigurala bolja koordinacija na razini Unije te ojačali utjecaj i suradnja u dijalozima s trećim zemljama, državama članicama trebalo bi omogućiti primjenu koncepta sigurne treće zemlje na tražitelje na temelju sporazuma ili dogovora čije su stranke Unija, jedna ili više njezinih država članica ili jedna ili više država članica i trećih zemalja, s jedne strane, i sigurna treća zemlja, s druge strane. Radi djelotvornosti i izbjegavanja neusklađenosti te s obzirom na to da predmet sporazuma obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe može biti u podijeljenoj nadležnosti Unije i država članica, Komisija i države članice trebale bi blisko surađivati pri sklapanju takvih sporazuma kako bi se osiguralo jedinstvo u međunarodnom zastupanju Unije i njezinih država članica. Posebice, uz postupak utvrđen u članku 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i ne dovodeći taj postupak u pitanje, Komisija bi tijekom pregovora o sporazumu s trećom zemljom („sporazum na razini Unije”) trebala na odgovarajući način uzeti u obzir sve postojeće bilateralne ili multilateralne sporazume između države članice i te iste treće zemlje i na odgovarajući način uzeti u obzir posljedice sporazuma na razini Unije za te bilateralne ili multilateralne sporazume te za suradnju i cjelokupne odnose države članice s tom trećom zemljom u području migracija, među ostalim u pogledu relevantnih političkih i gospodarskih pitanja.

(7)

Unija može sklapati sporazume ili dogovore s trećim zemljama, ne dovodeći u pitanje podjelu nadležnosti između država članica i Unije. Takvi instrumenti na razini Unije mogu doprinijeti pružanju zajedničkog pravnog i postupovnog okvira Unije za suradnju u području azila i migracija, osiguravanju dosljedne provedbe prava i standarda Unije te jačanju uzajamnog povjerenja među državama članicama u primjeni koncepta sigurne treće zemlje.

(8)

S obzirom na ranjivost maloljetnika bez pratnje i potrebu za ciljanom potporom, koncept sigurne treće zemlje trebao bi se primjenjivati na maloljetnike bez pratnje samo ako se može utvrditi postojanje veze s dotičnom trećom zemljom ili tranzita kroz dotičnu treću zemlju i ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 59. stavku 6. Uredbe (EU) 2024/1348. Države članice trebale bi osigurati da se u svim odlukama koje se odnose na maloljetnike u prvom redu uzima u obzir najbolji interes djeteta. Pri primjeni koncepta sigurne treće zemlje države članice trebale bi također na odgovarajući način uzeti u obzir načelo jedinstva obitelji.

(9)

Potrebno je povećati transparentnost u vezi sa sklapanjem sporazuma i dogovora između država članica i sigurnih trećih zemalja kako bi se pružila podrška državama članicama i Komisiji u uspostavi sveobuhvatnog pristupa vanjskoj dimenziji migracija i u koordinaciji njihovih nastojanja usmjerenih prema trećim zemljama radi primjene koncepta sigurne treće zemlje. Na temelju toga također bi se moglo pratiti ispunjavaju li sporazumi ili dogovori s trećim zemljama uvjete utvrđene u Uredbi (EU) 2024/1348 kako je izmijenjena ovom Uredbom. Time bi se također trebala omogućiti dosljednija i usklađenija primjena koncepta sigurne treće zemlje u cijeloj Uniji i trebalo bi se doprinijeti sveukupno dobrom funkcioniranju zajedničkog europskog sustava azila. U tu bi se svrhu od država članica trebalo zahtijevati da nakon sklapanja sporazuma ili dogovora s trećom zemljom obavijeste Komisiju i druge države članice o tom sporazumu ili dogovoru prije njegove privremene primjene ili prije njegova stupanja na snagu, ovisno o tome što nastupi ranije.

(10)

U skladu s primjenjivim pravilima Ugovorâ, Europskom parlamentu i Vijeću trebalo bi pružati relevantne informacije o sporazumima ili dogovorima između Unije i trećih zemalja u vezi s konceptom sigurne treće zemlje.

(11)

Kako bi se osigurala dostatna zaštita legitimnih interesa povezanih s upravljanjem vanjskim granicama i unutarnjom sigurnošću dotičnih država članica, u okolnostima u kojima država članica pregovara o sporazumu ili dogovoru za potrebe Uredbe (EU) 2024/1348 kako je izmijenjena ovom Uredbom s jednom od susjednih trećih zemalja Unije, države članice koje dijele zajedničku granicu s tom trećom zemljom trebalo bi, u odgovarajućem trenutku prije sklapanja dotičnog sporazuma ili dogovora, obavijestiti o tim pregovorima, uz potpuno poštovanje načela lojalne suradnje utvrđenog u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Osim toga, kako bi se izbjegla svaka neusklađenost s pravom Unije i dodatno povećala transparentnost u pogledu sporazuma ili dogovora između država članica i trećih zemalja, države članice također bi trebale nastojati obavješćivati Komisiju i druge države članice o napretku pregovora s trećom zemljom u vezi sa sporazumima ili dogovorima omogućenima na temelju ove Uredbe prije nego što stranke postignu konačni dogovor, među ostalim kako bi se od Komisije zatražilo da ocijeni usklađenost predviđenog sporazuma ili dogovora o kojem se pregovara s pravom Unije.

(12)

Države članice trebale bi moći poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječile rizik od bijega tražitelja na koje se primjenjuje koncept sigurne treće zemlje , među ostalim ograničavanjem slobode kretanja na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ili zadržavanjem dotičnog tražitelja u skladu s člankom 10. te direktive, kako bi razmotrile dopuštenost zahtjevâ.

(13)

Uredbom (EU) 2024/1348 predviđa se da bi, ako je zahtjev odbijen kao nedopušten na temelju koncepta sigurne treće zemlje, tijelo odlučivanja tražitelju trebalo dostaviti dokument u kojem obavješćuje tijela treće zemlje da se zahtjev nije sadržajno razmatrao u Uniji zbog primjene koncepta sigurne treće zemlje. Unija i njezine države članice mogle bi sklopiti takve sporazume ili dogovore, kako su omogućeni na temelju ove Uredbe, koji bi mogli uključivati odredbe o postupcima koji se razlikuju od postupka predviđenog u Uredbi (EU) 2024/1348, za obavješćivanje tijelâ dotične treće zemlje o transferu tražiteljâ s državnog područja država članica u tu treću zemlju. Slijedom toga, ako se koncept sigurne treće zemlje primjenjuje u odnosu na treću zemlju s kojom su Unija ili država članica sklopile takav sporazum ili dogovor, postupak utvrđen u Uredbi (EU) 2024/1348 trebao bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje postupak za obavješćivanje tijelâ treće zemlje utvrđen u relevantnim odredbama tog sporazuma ili dogovora.

(14)

Kako bi se povećala postupovna učinkovitost, tražitelj ne bi trebao imati automatsko pravo na ostanak na državnom području države članice za potrebe postupka povodom pravnog lijeka protiv odluke o nedopuštenosti donesene na temelju koncepta sigurne treće zemlje. Osim toga, tražitelj ne bi trebao imati automatsko pravo na ostanak na državnom području države članice za potrebe postupka povodom pravnog lijeka protiv odluke o nedopuštenosti donesene na temelju toga što je država članica koja nije država članica u kojoj je izjavljen pravni lijek tražitelju odobrila međunarodnu zaštitu. Međutim, izvršenje odgovarajuće odluke o vraćanju trebalo bi se suspendirati tijekom roka u kojem dotični tražitelj može ostvariti svoje pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred prvostupanjskim sudom i ako je takav pravni lijek izjavljen u situaciji u kojoj postoji rizik od kršenja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(15)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno reviziju uvjeta za primjenu koncepta sigurne treće zemlje, ne mogu ostvariti države članice, nego se on može ostvariti samo na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(16)

U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, Irska je pismom od 22. srpnja 2025. obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(17)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(19)

S obzirom na primjenu Uredbe (EU) 2024/1348 od 12. lipnja 2026. i kako bi se što prije pružila pravna sigurnost, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave.

(20)

Uredbu (EU) 2024/1348 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 59. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 68. stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Uredbom (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđen je zajednički postupak za odobravanje i oduzimanje međunarodne zaštite u Uniji. Komisija je preispitala različite elemente koncepta sigurne treće zemlje, uključujući kriterije sigurnosti, zakonito postupanje, kriterij veze te odredbe o djelotvornom pravnom sredstvu. To preispitivanje dovelo je do zaključka da postoji prostor za poboljšanje primjenjivosti koncepta sigurne treće zemlje, a da se pritom očuvaju pravna jamstva za tražitelje i osigura poštovanje temeljnih prava.

(2)

Pri primjeni koncepta sigurne treće zemlje kao razloga za nedopuštenost Uredbom (EU) 2024/1348 zahtijeva se postojanje veze između tražitelja i treće zemlje na temelju koje bi bilo opravdano da se tražitelj uputi u tu treću zemlju. Međutim, postojanje veze između tražitelja i sigurne treće zemlje nije propisano međunarodnim izbjegličkim pravom, posebno Ženevskom konvencijom o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom o statusu izbjeglica od 31. siječnja 1967., ni međunarodnim pravom o ljudskim pravima, posebno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje kad se ne može uspostaviti veza između tražitelja i dotične sigurne treće zemlje, pod uvjetima predviđenim u Uredbi (EU) 2024/1348 kako je izmijenjena ovom Uredbom.

(3)

Države članice trebale bi zadržati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje na temelju postojanja veze između tražitelja i dotične treće zemlje, zbog koje bi bilo opravdano da se tražitelj uputi u tu treću zemlju. Države članice trebale bi, pridržavajući se u potpunosti u obzir parametara utvrđenih u sudskoj praksi Suda Europske unije, moći primjenjivati koncept sigurne treće zemlje na temelju postojanja veze kako je definirana u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, u mjeri u kojoj je ona u njima izričito definirana. Moglo bi se smatrati da je veza između tražitelja i treće zemlje uspostavljena posebno ako se članovi obitelji tražitelja nalaze u toj trećoj zemlji, ako se tražitelj nastanio ili je boravio u toj trećoj zemlji ili ako tražitelj ima jezične, kulturne ili druge slične veze s tom trećom zemljom.

(4)

Države članice trebale bi također imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje na tražitelje koji su prošli kroz državno područje treće zemlje prije ulaska u Uniju jer je opravdano očekivati da je osoba koja traži međunarodnu zaštitu mogla zatražiti djelotvornu zaštitu u sigurnoj trećoj zemlji kroz koju je prolazila. Prethodni tranzit kroz sigurnu treću zemlju predstavlja objektivnu vezu između tražitelja i dotične treće zemlje. Za potrebe ove Uredbe tranzit kroz treću zemlju mogao bi uključivati situaciju u kojoj je tražitelj prošao kroz državno područje treće zemlje ili je boravio na državnom području treće zemlje na putu prema Uniji ili situaciju u kojoj je tražitelj bio na granici ili na tranzitnom području treće zemlje u kojoj je taj tražitelj imao mogućnost zatražiti djelotvornu zaštitu od tijela dotične treće zemlje.

(5)

Zbog potrebe za jačanjem suradnje s trećim zemljama u rješavanju nezakonitih migracija u Uniju države članice trebale bi također imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje na temelju sporazuma ili dogovora, neovisno o formalnom nazivu tog sporazuma ili dogovora, koji su sklopile Unija ili države članice s dotičnom trećom zemljom na način kojim se doprinosi pravnoj sigurnosti i transparentnosti, pod uvjetom da dotični sporazum ili dogovor sadržava odredbe kojima se zahtijeva razmatranje osnovanosti svih zahtjeva za djelotvornu zaštitu koje su u toj trećoj zemlji podnijeli tražitelji obuhvaćeni tim sporazumom ili dogovorom. Razmatranja koja provode nadležna tijela treće zemlje s kojom su Unija ili države članice sklopile sporazum ili dogovor mogla bi, isključivo u svrhu pružanja djelotvorne zaštite, uključivati različite vrste postupaka za obradu predmeta, kao što su pojednostavnjeni postupci, skupni postupci ili postupci prima facie.

(6)

Kako bi se osigurala bolja koordinacija na razini Unije te ojačali utjecaj i suradnja u dijalozima s trećim zemljama, državama članicama trebalo bi omogućiti primjenu koncepta sigurne treće zemlje na tražitelje na temelju sporazuma ili dogovora čije su stranke Unija, jedna ili više njezinih država članica ili jedna ili više država članica i trećih zemalja, s jedne strane, i sigurna treća zemlja, s druge strane. Radi djelotvornosti i izbjegavanja neusklađenosti te s obzirom na to da predmet sporazuma obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe može biti u podijeljenoj nadležnosti Unije i država članica, Komisija i države članice trebale bi blisko surađivati pri sklapanju takvih sporazuma kako bi se osiguralo jedinstvo u međunarodnom zastupanju Unije i njezinih država članica. Posebice, uz postupak utvrđen u članku 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i ne dovodeći taj postupak u pitanje, Komisija bi tijekom pregovora o sporazumu s trećom zemljom („sporazum na razini Unije”) trebala na odgovarajući način uzeti u obzir sve postojeće bilateralne ili multilateralne sporazume između države članice i te iste treće zemlje i na odgovarajući način uzeti u obzir posljedice sporazuma na razini Unije za te bilateralne ili multilateralne sporazume te za suradnju i cjelokupne odnose države članice s tom trećom zemljom u području migracija, među ostalim u pogledu relevantnih političkih i gospodarskih pitanja.

(7)

Unija može sklapati sporazume ili dogovore s trećim zemljama, ne dovodeći u pitanje podjelu nadležnosti između država članica i Unije. Takvi instrumenti na razini Unije mogu doprinijeti pružanju zajedničkog pravnog i postupovnog okvira Unije za suradnju u području azila i migracija, osiguravanju dosljedne provedbe prava i standarda Unije te jačanju uzajamnog povjerenja među državama članicama u primjeni koncepta sigurne treće zemlje.

(8)

S obzirom na ranjivost maloljetnika bez pratnje i potrebu za ciljanom potporom, koncept sigurne treće zemlje trebao bi se primjenjivati na maloljetnike bez pratnje samo ako se može utvrditi postojanje veze s dotičnom trećom zemljom ili tranzita kroz dotičnu treću zemlju i ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 59. stavku 6. Uredbe (EU) 2024/1348. Države članice trebale bi osigurati da se u svim odlukama koje se odnose na maloljetnike u prvom redu uzima u obzir najbolji interes djeteta. Pri primjeni koncepta sigurne treće zemlje države članice trebale bi također na odgovarajući način uzeti u obzir načelo jedinstva obitelji.

(9)

Potrebno je povećati transparentnost u vezi sa sklapanjem sporazuma i dogovora između država članica i sigurnih trećih zemalja kako bi se pružila podrška državama članicama i Komisiji u uspostavi sveobuhvatnog pristupa vanjskoj dimenziji migracija i u koordinaciji njihovih nastojanja usmjerenih prema trećim zemljama radi primjene koncepta sigurne treće zemlje. Na temelju toga također bi se moglo pratiti ispunjavaju li sporazumi ili dogovori s trećim zemljama uvjete utvrđene u Uredbi (EU) 2024/1348 kako je izmijenjena ovom Uredbom. Time bi se također trebala omogućiti dosljednija i usklađenija primjena koncepta sigurne treće zemlje u cijeloj Uniji i trebalo bi se doprinijeti sveukupno dobrom funkcioniranju zajedničkog europskog sustava azila. U tu bi se svrhu od država članica trebalo zahtijevati da nakon sklapanja sporazuma ili dogovora s trećom zemljom obavijeste Komisiju i druge države članice o tom sporazumu ili dogovoru prije njegove privremene primjene ili prije njegova stupanja na snagu, ovisno o tome što nastupi ranije.

(10)

U skladu s primjenjivim pravilima Ugovorâ, Europskom parlamentu i Vijeću trebalo bi pružati relevantne informacije o sporazumima ili dogovorima između Unije i trećih zemalja u vezi s konceptom sigurne treće zemlje.

(11)

Kako bi se osigurala dostatna zaštita legitimnih interesa povezanih s upravljanjem vanjskim granicama i unutarnjom sigurnošću dotičnih država članica, u okolnostima u kojima država članica pregovara o sporazumu ili dogovoru za potrebe Uredbe (EU) 2024/1348 kako je izmijenjena ovom Uredbom s jednom od susjednih trećih zemalja Unije, države članice koje dijele zajedničku granicu s tom trećom zemljom trebalo bi, u odgovarajućem trenutku prije sklapanja dotičnog sporazuma ili dogovora, obavijestiti o tim pregovorima, uz potpuno poštovanje načela lojalne suradnje utvrđenog u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Osim toga, kako bi se izbjegla svaka neusklađenost s pravom Unije i dodatno povećala transparentnost u pogledu sporazuma ili dogovora između država članica i trećih zemalja, države članice također bi trebale nastojati obavješćivati Komisiju i druge države članice o napretku pregovora s trećom zemljom u vezi sa sporazumima ili dogovorima omogućenima na temelju ove Uredbe prije nego što stranke postignu konačni dogovor, među ostalim kako bi se od Komisije zatražilo da ocijeni usklađenost predviđenog sporazuma ili dogovora o kojem se pregovara s pravom Unije.

(12)

Države članice trebale bi moći poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječile rizik od bijega tražitelja na koje se primjenjuje koncept sigurne treće zemlje , među ostalim ograničavanjem slobode kretanja na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ili zadržavanjem dotičnog tražitelja u skladu s člankom 10. te direktive, kako bi razmotrile dopuštenost zahtjevâ.

(13)

Uredbom (EU) 2024/1348 predviđa se da bi, ako je zahtjev odbijen kao nedopušten na temelju koncepta sigurne treće zemlje, tijelo odlučivanja tražitelju trebalo dostaviti dokument u kojem obavješćuje tijela treće zemlje da se zahtjev nije sadržajno razmatrao u Uniji zbog primjene koncepta sigurne treće zemlje. Unija i njezine države članice mogle bi sklopiti takve sporazume ili dogovore, kako su omogućeni na temelju ove Uredbe, koji bi mogli uključivati odredbe o postupcima koji se razlikuju od postupka predviđenog u Uredbi (EU) 2024/1348, za obavješćivanje tijelâ dotične treće zemlje o transferu tražiteljâ s državnog područja država članica u tu treću zemlju. Slijedom toga, ako se koncept sigurne treće zemlje primjenjuje u odnosu na treću zemlju s kojom su Unija ili država članica sklopile takav sporazum ili dogovor, postupak utvrđen u Uredbi (EU) 2024/1348 trebao bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje postupak za obavješćivanje tijelâ treće zemlje utvrđen u relevantnim odredbama tog sporazuma ili dogovora.

(14)

Kako bi se povećala postupovna učinkovitost, tražitelj ne bi trebao imati automatsko pravo na ostanak na državnom području države članice za potrebe postupka povodom pravnog lijeka protiv odluke o nedopuštenosti donesene na temelju koncepta sigurne treće zemlje. Osim toga, tražitelj ne bi trebao imati automatsko pravo na ostanak na državnom području države članice za potrebe postupka povodom pravnog lijeka protiv odluke o nedopuštenosti donesene na temelju toga što je država članica koja nije država članica u kojoj je izjavljen pravni lijek tražitelju odobrila međunarodnu zaštitu. Međutim, izvršenje odgovarajuće odluke o vraćanju trebalo bi se suspendirati tijekom roka u kojem dotični tražitelj može ostvariti svoje pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred prvostupanjskim sudom i ako je takav pravni lijek izjavljen u situaciji u kojoj postoji rizik od kršenja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(15)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno reviziju uvjeta za primjenu koncepta sigurne treće zemlje, ne mogu ostvariti države članice, nego se on može ostvariti samo na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(16)

U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, Irska je pismom od 22. srpnja 2025. obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(17)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(19)

S obzirom na primjenu Uredbe (EU) 2024/1348 od 12. lipnja 2026. i kako bi se što prije pružila pravna sigurnost, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave.

(20)

Uredbu (EU) 2024/1348 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 59. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 68. stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim: