DIREKTIVA (EU) 2025/2205 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. listopada 2025.

o vozačkim dozvolama, izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive (EU) 2022/2561 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EU) br. 383/2012

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom Direktivom utvrđuju se zajednička pravila o:

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 3.

Standardne specifikacije Unije za vozačke dozvole i uzajamno priznavanje

1.   Države članice osiguravaju da se njihove nacionalne vozačke dozvole izdaju u skladu s ovom Direktivom i da su usklađene sa standardnim specifikacijama Unije utvrđenima u Prilogu I. i drugim kriterijima na temelju:

2.   Države članice osiguravaju da su fizičke i mobilne vozačke dozvole izdane istoj osobi potpuno istovrijedne u pogledu prava i uvjeta pod kojima je ta osoba ovlaštena za upravljanje vozilom i u pogledu njihove administrativne valjanosti.

3.   Ne dovodeći u pitanje postupanje s postojećim vozačkim dozvolama u slučajevima zamjene ili nadomještanja, u skladu s člankom 13. stavcima 3. i 4., države članice od podnositelja zahtjeva ne smiju zahtijevati da kao preduvjet posjeduje fizičku ili mobilnu vozačku dozvolu prilikom izdavanja, nadomještanja, obnavljanja ili zamjene vozačke dozvole u drugom obliku.

4.   S učinkom od datuma koji nastupi 54 mjeseca od datuma donošenja prvog od provedbenih akata u skladu s člankom 5. stavkom 7., države članice osiguravaju da se mobilne vozačke dozvole izdaju kao zadani format vozačke dozvole, ne dovodeći u pitanje pravo podnositelja zahtjeva da ishodi vozačku dozvolu u fizičkom formatu ili u oba formata putem istog zahtjeva istodobno. Nakon izdavanja vozačke dozvole u jednom formatu imatelj vozačke dozvole i dalje ima pravo zatražiti izdavanje vozačke dozvole u drugom formatu, uključujući kad vozačka dozvola tog imatelja još nije istekla.

5.   Države članice mogu započeti izdavati mobilne vozačke dozvole prije datuma iz stavka 4.

6.   Države članice uzajamno priznaju vozačke dozvole koje su izdale. Međutim, mobilne vozačke dozvole izdane u skladu s člankom 5. uzajamno se priznaju tek nakon datuma utvrđenog u stavku 4. ovog članka.

Članak 4.

Fizičke vozačke dozvole

1.   Države članice izdaju fizičke vozačke dozvole na temelju standardnih specifikacija Unije utvrđenih u Prilogu I.

2.   Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi izbjegle svaku opasnost od krivotvorenja vozačkih dozvola, među ostalim vozačkih dozvola izdanih prije 19. siječnja 2013. One obavješćuju Komisiju o poduzetim koracima.

Fizičke vozačke dozvole moraju biti zaštićene od krivotvorenja primjenom barem standardnih specifikacija Unije utvrđenih u dijelu A.2. Priloga I. Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne značajke.

3.   Kad imatelj valjane fizičke vozačke dozvole koja nema razdoblje administrativne valjanosti stekne uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica izdavanja, država članica domaćin može primijeniti razdoblje administrativne valjanosti utvrđeno u članku 10. stavku 2. nakon isteka dvije godine od datuma na koji je imatelj stekao uobičajeno boravište na njezinu državnom području na način da obnovi vozačku dozvolu.

4.   Države članice osiguravaju da do 19. siječnja 2033. sve izdane fizičke vozačke dozvole i one koje su u optjecaju ispunjavaju sve zahtjeve ove Direktive.

5.   Države članice mogu odlučiti ugraditi mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole. Ako država članica odluči ugraditi mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole i ako je tako predviđeno njezinim nacionalnim propisima u vezi s vozačkim dozvolama, može odlučiti na mikročip pohranjivati i dodatne podatke uz one navedene u dijelu D. Priloga I.

Kad države članice predvide mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole, primjenjuju barem relevantne tehničke zahtjeve utvrđene u dijelovima od B. do B.4 Priloga I. Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne značajke.

Kad države članice donesu odluku o ugradnji mikročipa u fizičke vozačke dozvole koje izdaju ili ako naknadno izmijene tu odluku, o tome obavješćuju Komisiju u roku od tri mjeseca od donošenja relevantne odluke. Države članice koje su već ugradile mikročip u fizičke vozačke dozvole o tome obavješćuju Komisiju do 26. veljače 2026.

6.   Države članice mogu odlučiti da na mjestu namijenjenom za mikročip na fizičkim vozačkim dozvolama koje izdaju umjesto mikročipa ili zajedno s mikročipom otisnu QR kôd. QR kôd omogućuje provjeru vjerodostojnosti informacija navedenih na fizičkoj vozačkoj dozvoli.

Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj mjeri čiji je cilj uvođenje QR koda na vozačke dozvole i o svakoj naknadnoj izmijeni tih mjera u roku od tri mjeseca od njezina donošenja.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljne odredbe u vezi sa značajkama interoperabilnosti i sigurnosnim mjerama koje mora zadovoljiti QR kôd otisnut na fizičke vozačke dozvole. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

7.   Države članice osiguravaju da subjekt koji provodi provjeru ne zadržava osobne podatke potrebne za provjeru informacija navedenih na fizičkoj vozačkoj dozvoli osim ako je takvo zadržavanje podataka odobreno pravom Unije ili nacionalnim pravom, i osiguravaju da se tijelo koje je izdalo vozačku dozvolu ne obavještava o provjeri.

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 25. radi izmjene dijelova A.1 i A.2, od B. do B.4 i D Priloga I., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 5.

Mobilne vozačke dozvole

1.   Države članice izdaju mobilne vozačke dozvole na temelju standardnih specifikacija Unije utvrđenih u dijelu C Priloga I.

2.   Svaka država članica osigurava da se mobilne vozačke dozvole koje izdaje mogu elektronički preuzeti bez naknade za imatelje.

Mobilne vozačke dozvole izdaju se imateljima za upotrebu s europskom lisnicom za digitalni identitet kao elektroničke potvrde atributa u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

3.   Države članice osiguravaju da mobilne vozačke dozvole ne sadržavaju podatke osim onih koji su navedeni u dijelu D Priloga I. te da subjekt koji provodi provjeru u svrhu provjere ne obrađuje osobne podatke osim onih potrebnih za provjeru prava imatelja na upravljanje vozilom.

4.   Države članice osiguravaju da subjekt koji provodi provjeru ne zadržava osobne podatke potrebne za provjeru prava imatelja mobilne vozačke dozvole na upravljanje vozilom, osim ako je takvo zadržavanje odobreno pravom Unije ili nacionalnim pravom.

5.   Države članice dostavljaju Komisiji popis izdavatelja mobilnih vozačkih dozvola i taj popis ažuriraju. Komisija te popise stavlja na raspolaganje javnosti na siguran način i u elektronički potpisanom ili pečaćenom obliku prikladnom za automatiziranu obradu.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 25. radi izmjene dijela C Priloga I., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

7.   Komisija do 26. studenog 2026. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljne odredbe o izgledu, interoperabilnosti, standardima u pogledu ažuriranja podataka i evidencije, sigurnosti, organizacijskim mjerama za obradu i zaštitu osobnih podataka, ispitivanju te o tehničkim i sigurnosnim standardima za zamjenu i pouzdane popise pouzdanih izdavatelja mobilnih vozačkih dozvola za provjeru mobilnih vozačkih dozvola, što uključuje značajke provjere i sučelje s nacionalnim sustavima. Komisija, u mjeri u kojoj je to moguće, uzima u obzir opći okvir i tehničke specifikacije potrebne za priznavanje tih vozačkih dozvola od strane tijela trećih zemalja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

Članak 6.

Kategorije vozačkih dozvola

1.   Vozačka dozvola imatelju daje pravo upravljati vozilima s vlastitim pogonom prema sljedećoj kategorizaciji:

2.   Države članice mogu iz primjene ovog članka izuzeti određene posebne vrste vozila s vlastitim pogonom, uključujući posebna vozila za osobe s invaliditetom, podložno prethodnoj suglasnosti Komisije, koja se temelji na procjeni učinka predloženog izuzeća na sigurnost na cestama.

Države članice iz primjene ove Direktive mogu izuzeti vrste vozila koja upotrebljavaju oružane snage i tijela civilne zaštite ili koja su pod njihovim nadzorom. O tome izvješćuju Komisiju.

Članak 7.

Minimalna dob

1.   Minimalna dob podnositelja zahtjeva kojem se može izdati vozačka dozvola jest sljedeća:

2.   Države članice mogu odrediti nižu ili višu minimalnu dob za izdavanje vozačkih dozvola:

3.   Države članice mogu sniziti minimalnu dob za kategoriju C na 18 godina, a za kategoriju D na 21 godinu, za:

4.   Vozačke dozvole koje se izdaju u skladu sa stavcima 2. i 3. valjane su samo na državnom području države članice koja izdaje vozačku dozvolu dok imatelj vozačke dozvole ne dosegne minimalnu dob utvrđenu u stavku 1., nakon čega su valjane u cijeloj Uniji.

Države članice mogu na svojem državnom području priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađima od minimalne dobi utvrđene u stavku 1. Međutim, one ne priznaju valjanost vozačkih dozvola izdanih na temelju stavka 2. točaka (b), (e) i (f).

Države članice mogu svaka na svojem državnom području uzajamno priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađima od minimalne dobi utvrđene u stavku 3. točki (a).

Članak 8.

Uvjeti i ograničenja

1.   U slučaju da države članice izdaju vozačku dozvolu pod određenim uvjetima, te uvjete navode na vozačkoj dozvoli putem odgovarajućih kodova Unije utvrđenih u dijelu E Priloga I. Mogu upotrebljavati i nacionalne kodove za navođenje uvjeta koji nisu obuhvaćeni dijelom E Priloga I. Ako to učine, o tome pravodobno obavješćuju Komisiju te joj dostavljaju detalje o nacionalnim kodovima i slučajevima u kojima se upotrebljavaju, i to nakon stupanja na snagu ove Direktive i ako naknadno dodaju takve nacionalne kodove ili ih izmijene.

Ako se vozaču zbog njegova tjelesnog invaliditeta izdaje vozačka dozvola u pogledu samo određenih vrsta vozila ili samo vozila prilagođenih kako bi se nadoknadio takav tjelesni invaliditet, ispit vještina i ponašanja predviđen u članku 10. stavku 1. provodi se u takvom vozilu. Države članice donose potrebne odredbe kako bi se osobama s tjelesnim invaliditetom omogućilo polaganje ispita u vozilu prilagođenom njihovu tjelesnome invaliditetu.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 25. radi izmjene dijela E Priloga I., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 9.

Stupnjevanje i istovrijednosti kategorija

1.   Vozačke dozvole za kategorije BE, C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D i DE izdaju se samo vozačima koji već imaju pravo upravljati vozilima kategorije B.

2.   Valjanost vozačkih dozvola određuje se kako slijedi:

3.   Države članice mogu za vožnju na svojim državnim područjima odobriti sljedeće istovrijednosti:

Istovrijednosti predviđene prvim podstavkom uzajamno se priznaju u državama članicama koja su ih odobrile.

Države članice na vozačkoj dozvoli navode da imatelj ima pravo upravljati vozilima iz prvog podstavka samo uz pomoć odgovarajućih kodova Unije utvrđenih u dijelu E Priloga I.

Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o istovrijednostima iz prvog podstavka koje su odobrene na njihovim državnim područjima, među ostalim o svim odgovarajućim nacionalnim kodovima koji su se upotrebljavali prije 25. studenog 2025. Komisija stavlja te informacije na raspolaganje državama članicama.

4.   Države članice mogu odobriti upravljanje sljedećim kategorijama vozila na svojem državnom području:

Ako države članice na vozačkoj dozvoli navode da imatelj ima pravo upravljati vozilima iz prvog podstavka točaka (a) i (b), čine to samo s pomoću odgovarajućih nacionalnih kodova.

Države članice mogu na svojim državnim područjima privremeno ili na neodređeno vrijeme uzajamno priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih na temelju prvog podstavka točke (d).

Države članice obavješćuju Komisiju o svakom odobrenju izdanom u skladu s ovim stavkom.

5.   Države članice imaju pravo na svojim državnim područjima odobriti upravljanje vozilima kategorije D ili D1 imateljima vozačke dozvole izdane za kategoriju C pod uvjetom da se u vozilu ne prevozi nijedna druga osoba i pod uvjetom da je vozač:

Prilikom napuštanja stanice za tehnički pregled ili radionice imatelj vozačke dozvole kategorije C mora biti u mogućnosti dokazati tijekom bilo kakve provjere da se vozilom upravlja u svrhu tehničkog pregleda iz točke (a) ili probne vožnje iz točke (b). Države članice obavješćuju Komisiju o svakom odobrenju izdanom u skladu s ovim stavkom.

Članak 10.

Izdavanje, valjanost i obnavljanje

1.   Vozačke dozvole izdaju se samo podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

2.   Trajanje administrativne valjanosti vozačkih dozvola koje izdaju države članice je sljedeće:

Obnavljanje vozačke dozvole može dovesti do novog razdoblja administrativne valjanosti za jednu ili više kategorija kojima imatelj vozačke dozvole ima pravo upravljati, u mjeri u kojoj je to u skladu s ovom Direktivom.

Prisutnost mikročipa ili QR koda na temelju članka 4. stavaka 5. i 6. nije preduvjet za valjanost vozačke dozvole. Gubitak ili nemogućnost očitavanja mikročipa ili QR koda, ili bilo koje drugo oštećenje, ne utječu na valjanost vozačke dozvole.

Radi povećanja sigurnosti na cestama države članice mogu ograničiti razdoblje administrativne valjanosti bilo koje kategorije vozačkih dozvola izdanih novim vozačima kako bi se na takve vozače primijenile posebne mjere.

Države članice mogu ograničiti razdoblje administrativne valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola za bilo koju kategoriju ako je nužno učestalije provoditi zdravstvene preglede, samoprocjene ili druge posebne mjere, kao što su ograničenja za počinitelje prometnih prekršaja.

Države članice ograničavaju razdoblje administrativne valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) podtočkom i. drugim odlomkom. Tako ograničena vozačka dozvola ne može se obnoviti.

Države članice mogu skratiti razdoblja administrativne valjanosti utvrđena u prvom podstavku za vozačke dozvole imatelja koji borave na njihovu državnom području i koji su navršili 65 godina kako bi se uvjetovala češća provedba zdravstvenih pregleda, samoprocjena ili drugih posebnih mjera, kao što su tečajevi za obnovu znanja. Takvo skraćeno razdoblje administrativne valjanosti primjenjuje se samo prilikom obnavljanja vozačke dozvole.

Države članice mogu skratiti razdoblje administrativne valjanosti iz ovog stavka za vozačke dozvole osoba kojima je izdana privremena boravišna dozvola ili koje na njihovim državnim područjima imaju privremenu zaštitu ili odgovarajuću zaštitu na temelju nacionalnog prava.

3.   Za obnavljanje vozačkih dozvola po isteku njihove administrativne valjanosti potrebno je ispuniti oba sljedeća uvjeta:

4.   Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i pravo u području policijskog nadzora, države članice na izdavanje vozačkih dozvola mogu primijeniti nacionalne odredbe u vezi s drugim uvjetima osim onih utvrđenih u ovoj Direktivi. O tome izvješćuju Komisiju.

5.   Nitko ne može imati više od jedne vozačke dozvole. Međutim, mobilna vozačka dozvola može se istodobno prikazati na više od jednog elektroničkog uređaja.

Država članica odbija izdati vozačku dozvolu ako podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu koju je izdala druga država članica.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za primjenu drugog podstavka. Ako postoje opravdani razlozi za sumnju da podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu, mjere potrebne za izdavanje, nadomještanje, obnavljanje ili zamjenu vozačke dozvole obuhvaćaju provjeru kod drugih država članica ima li podnositelj zahtjeva već vozačku dozvolu. Države članice u tu se svrhu koriste mrežom EU-a za vozačke dozvole.

Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 6., država članica koja izdaje vozačku dozvolu postupa s dužnom pažnjom kako bi osigurala da osoba ispunjava zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka te, ako utvrdi da je određena vozačka dozvola izdana iako ti zahtjevi nisu bili ispunjeni, primjenjuje nacionalne odredbe o ukidanju vozačke dozvole ili prava na upravljanje vozilom.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 25. radi izmjene priloga II., III., V. i VI., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 11.

Usklađenost s minimalnim standardima u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti

1.   Države članice osiguravaju da se, prije nego što se prvi put izda vozačka dozvola, podnositelji zahtjeva podvrgnu liječničkom pregledu u kojem se primjenjuju minimalni standardi u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti koji obuhvaćaju sva zdravstvena stanja utvrđena u Prilogu III. To se primjenjuje na izdavanje vozačkih dozvola kategorije AM samo ako to zahtijeva dotična država članica u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (b). Međutim, liječnički pregled potreban je pri podnošenju zahtjeva za vozačke dozvole za kategorije C, CE, C1, C1E, D, D1, DE ili D1E, neovisno o tome je li liječnički pregled obavljen za neku drugu kategoriju.

2.   Prije obnavljanja vozačke dozvole podnositelji zahtjeva za obnavljanje obavljaju liječnički pregled koji obuhvaća zdravstvena stanja utvrđena u Prilogu III. Navedeno se primjenjuje na obnavljanje vozačkih dozvola kategorije AM samo ako to zahtijeva dotična država članica u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (b).

3.   Neovisno o stavcima 1. i 2. i u mjeri u kojoj u Prilogu III. nije drukčije predviđeno, na primjer u slučaju odgovarajuće procjene vida podnositelja zahtjeva za vozačke dozvole u skladu s Prilogom III. točkom 3,. države članice umjesto traženja liječničkog pregleda za kategorije AM, A, A1, A2, B, B1 i BE mogu primijeniti jednu ili obje sljedeće alternativne mjere:

4.   Države članice mogu predvidjeti odgovarajuće mjere kako bi odgovorile na nepoštovanje zahtjeva za ispunjavanje obrasca za samoprocjenu ili za svjesno pružanje netočnih ili nepotpunih informacija u obrascu za samoprocjenu ili za neispunjavanje bilo kojeg zahtjeva utvrđenog u skladu sa stavkom 3. točkom (b).

5.   Države članice mogu primijeniti alternativnu mjeru iz stavka 3. točke (b) tako da se njome omogući praćenje sposobnosti za upravljanje vozilom tijekom razdobljâ administrativne valjanosti.

6.   Ako na temelju informacija dobivenih u okviru različitih alternativnih mjera iz stavka 3. postane jasno da je vjerojatno da podnositelj zahtjeva ili imatelj vozačke dozvole ima jedno ili više zdravstvenih stanja iz Priloga III., države članice osiguravaju da podnositelj zahtjeva ili imatelj vozačke dozvole obavi liječnički pregled prije izdavanja ili obnavljanja vozačke dozvole od strane države članice.

7.   Ovim se člankom države članice ne sprečava da poduzmu mjere za podizanje svijesti i poboljšanje znanja zdravstvenog sektora i imatelja vozačkih dozvola o minimalnim standardima u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom utvrđenima u Prilogu III.

Ako države članice donesu smjernice za liječnike kako bi im se pomoglo u utvrđivanju imatelja vozačke dozvole koji više ne ispunjavaju minimalne standarde u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom, o tome obavješćuju Komisiju. Komisija te smjernice stavlja na raspolaganje drugim državama članicama.

Ako države članice osmisle kampanje za podizanje svijesti javnosti kako bi se građane informiralo o mentalnom ili tjelesnim zdravstvenim stanjima koji bi mogli narušiti sposobnost za upravljanje vozilom, o tome obavješćuju Komisiju. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje drugim državama članicama.

8.   Standardi koje države članice utvrde za izdavanje ili svako naknadno obnavljanje vozačke dozvole mogu biti stroži od onih utvrđenih u Prilogu III.

Članak 12.

Produljenje valjanosti u slučaju krize

1.   U slučaju krize države članice mogu produljiti razdoblje administrativne valjanosti vozačkih dozvola koje bi inače istekle za razdoblje od najviše šest mjeseci. Produljenje se može obnoviti ako kriza potraje.

2.   Svako produljenje propisno se opravdava i o njemu se odmah obavješćuje Komisija. Komisija odmah objavljuje te informacije u Službenom listu Europske unije. Države članice priznaju valjanost vozačkih dozvola čije je razdoblje administrativne valjanosti produljeno na temelju ovog članka.

3.   Na temelju opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s krizom iz stavka 1. koja pogađa dvije ili više država članica, Komisija može donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kako bi produljila razdoblje administrativne valjanosti svih ili određenih kategorija vozačkih dozvola koje bi inače istekle. To produljenje ne smije biti dulje od šest mjeseci i može se obnoviti ako kriza potraje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

4.   Ako država članica nije, i nije vjerojatno da će biti, pogođena poteškoćama zbog kojih obnavljanje vozačkih dozvola nije bilo izvedivo kao posljedica krize koja pogađa dvije ili više država članica navedene u stavku 3., ili je poduzela odgovarajuće nacionalne mjere za ublažavanje učinka te krize, ta država članica, nakon što o tome obavijesti Komisiju, može odlučiti da neće primijeniti produljenje uvedeno provedbenim aktom iz stavka 3. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Članak 13.

Zamjena i nadomještanje vozačkih dozvola izdanih u državama članicama

1.   Ako imatelj valjane vozačke dozvole izdane u jednoj državi članici stekne uobičajeno boravište u drugoj državi članici, od države članice uobičajenog boravišta može zatražiti zamjenu svoje vozačke dozvole istovrijednom vozačkom dozvolom. Država članica od koje se traži zamjena provjerava za koju je kategoriju ili kategorije vozačka dozvola čija se zamjena traži još valjana.

2.   Poštujući načelo teritorijalnosti kaznenog prava i prava u području policijskog nadzora, država članica u kojoj imatelj vozačke dozvole druge države članice ima uobičajeno boravište može primijeniti svoje nacionalne odredbe o ukidanju, oduzimanju, suspenziji ili ograničenju prava na upravljanje vozilom te, prema potrebi, može u tu svrhu zamijeniti vozačku dozvolu.

3.   Država članica koja zamjenjuje fizičku vozačku dozvolu vraća staru vozačku dozvolu tijelima države članice koja je dozvolu izdala i navodi razloge za zamjenu.

Država članica koja zamjenjuje mobilnu vozačku dozvolu o tome obavješćuje tijela države članice koja je dozvolu izdala i navodi razloge za zamjenu. Država članica koja je dozvolu izdala osigurava da se prethodna mobilna vozačka dozvola više ne može prikazati s pomoću elektroničkog uređaja kojim se u tu svrhu koristi imatelj vozačke dozvole. Države članice koriste se mrežom EU-a za vozačke dozvole u svrhe komunikacije.

4.   Vozačke dozvole kojima se nadomještaju fizičke vozačke dozvole koje su oštećene, izgubljene ili ukradene, ili se nadomještaju fizičke ili mobilne vozačke dozvole koje su bile zlouporabljene, mogu izdati samo nadležna tijela države članice u kojoj imatelj vozačke dozvole ima uobičajeno boravište, ili države članice koja je izdala dozvolu ako se primjenjuje članak 20. stavak 3. Ta tijela nadomještaju vozačku dozvolu na temelju informacija koje imaju ili, prema potrebi, na temelju dokaza nadležnih tijela države članice koja je izdala izvornu vozačku dozvolu. Ako je vozačku dozvolu nadomjestila država članica koja nije država članica koja je izdala dozvolu, a nadomještena vozačka dozvola još je u posjedu imatelja dotične vozačke dozvole ili je imatelj može prikazati, primjenjuju se postupci iz stavka 3.

Članak 14.

Dokazivanje prava na upravljanje vozilom tijekom zamjene ili nadomještanja

Tijekom zamjene ili nadomještanja vozačke dozvole država članica koja obavlja nadomještanje ili zamjenu osigurava da nadležna tijela država članica mogu provjeriti valjanost prava imatelja vozačke dozvole na upravljanje vozilom, posebno tijekom provjera na cesti. U tu svrhu država članica bez odgode dostavlja potrebne informacije o nadomještanju ili zamjeni vozačke dozvole u mreži EU-a za vozačke dozvole ako je to potrebno zbog trajanja postupka zamjene ili nadomještanja. U takvim slučajevima država članica imatelju dotične vozačke dozvole dostavlja ispravu u kojoj se navodi da je podnesen zahtjev za nadomještanje ili zamjenu vozačke dozvole tog imatelja.

Članak 15.

Zamjena vozačkih dozvola koje su izdale treće zemlje

1.   Ako država članica omogućava zamjenu vozačke dozvole koju je imatelju vozačke dozvole koji je stekao uobičajeno boravište na njezinu državnom području izdala treća zemlja, ta država članica zamjenjuje vozačku dozvolu u skladu s ovim člankom.

2.   Ako država članica zamjenjuje vozačku dozvolu koju je izdala treća zemlja koja nije predmet provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 7. ovog članka, ta zamjena, kao i svako naknadno obnavljanje ili nadomještanje, bilježi se na vozačkoj dozvoli koju izdaje ta država članica upotrebom odgovarajućeg koda utvrđenog u dijelu E Priloga I. Ako imatelj te vozačke dozvole naknadno stekne uobičajeno boravište u drugoj državi članici, ta država može odlučiti da neće primijeniti načelo uzajamnog priznavanja iz članka 3. stavka 6.

Države članice za takve zamjene primjenjuju svoje nacionalno pravo, u skladu s uvjetima predviđenima u ovom stavku.

3.   Ako je vozačka dozvola izdana za određenu kategoriju od strane treće zemlje koja je predmet provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 7., takva zamjena bilježi se na vozačkoj dozvoli koju izdaje ta država članica upotrebom odgovarajućeg koda iz dijela E Priloga I. U tim slučajevima države članice zamjenjuju vozačke dozvole u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnoj provedbenom aktu.

4.   Ako je vozačka dozvola izdana u državi članici zamijenjena za vozačku dozvolu iz treće zemlje, države članice ne zahtijevaju ispunjavanje dodatnih uvjeta uz one utvrđene u članku 10. stavku 3. točki (a) ni evidentiraju dodatne informacije za zamjenu te vozačke dozvole iz treće zemlje, u vezi s kategorijama izvorne vozačke dozvole.

U situaciji navedenoj u prvom podstavku, ako podnositelj zahtjeva zatraži zamjenu vozačke dozvole koja je valjana i za kategorije vozila za koje podnositelj zahtjeva ima pravo na upravljanje vozilom stečeno u trećoj zemlji, primjenjuju se sljedeća pravila:

5.   Zamjene iz stavaka 2., 3. i 4. provode se samo ako je vozačka dozvola izdana u trećoj zemlji predana nadležnim tijelima države članice od koje je zatraženo da obavi zamjenu.

6.   Komisija može utvrditi da treća zemlja ima okvir za cestovni promet kojim se u cijelosti ili djelomično jamči razina sigurnosti na cestama usporediva s razinom u Uniji, što omogućuje da se vozačke dozvole koje je izdala ta treća zemlja zamjenjuju, ako je to potrebno nakon ispunjavanja određenih prethodno utvrđenih uvjeta, u skladu sa stavkom 3.

Ako Komisija utvrdi činjenicu iz prvog podstavka, ona može, u suradnji s državama članicama, procijeniti okvir treće zemlje za cestovni promet. Države članice dostavljaju mišljenje o okviru za cestovni promet koji je na snazi u utvrđenoj trećoj zemlji u roku koji treba odrediti Komisija. Taj je rok najmanje 6 mjeseci i najviše 18 mjeseci. Komisija obavlja procjenu nakon što dobije mišljenje od svih država članica ili nakon što prođe rok za slanje mišljenja, ovisno o tome koji je datum raniji.

Prilikom procjene okvira za cestovni promet koji je na snazi u trećoj zemlji Komisija uzima u obzir barem sljedeće elemente:

7.   Komisija može, nakon obavljanja procjene iz stavka 6., putem provedbenog akta, odlučiti da treća zemlja ima okvir za cestovni promet kojim se u cijelosti ili djelomično jamči razina sigurnosti na cestama usporediva s razinom u Uniji, kako bi se vozačke dozvole izdane u toj trećoj zemlji mogle zamijeniti u skladu sa stavkom 3.

Provedbeni akt iz prvog podstavka ovog stavka sadržava barem:

Ako vozačka dozvola podnositelja zahtjeva ne omogućuje podnositelju zahtjeva da ispuni zahtjeve iz drugog podstavka točke (a) ili (b) ovog stavka, države članice mogu odlučiti zamijeniti vozačku dozvolu u skladu sa stavkom 2. Ako podnositelj zahtjeva ne može ispuniti zahtjeve iz drugog podstavka točke (c) ili (d) ovog stavka, države članice odbijaju zamijeniti vozačku dozvolu.

Svim dodatnim uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu iz prvog podstavka ovog stavka predviđa se ili primjenjivost nacionalnih odredaba države članice u skladu sa stavkom 2. ili odbijanje zamjene vozačke dozvole ako podnositelj zahtjeva ne ispuni te uvjete.

Provedbeni akt iz ovog stavka donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

8.   Provedbenim aktom donesenim u skladu sa stavkom 7. predviđa se da Komisija najmanje svake četiri godine provodi periodično preispitivanje stanja sigurnosti na cestama u dotičnoj trećoj zemlji. Države članice imaju mogućnost dostaviti svoje mišljenje. Ovisno o zaključcima preispitivanja, Komisija održava, mijenja ili suspendira, u mjeri u kojoj je to potrebno, ili stavlja izvan snage taj provedbeni akt.

9.   Komisija u Službenom listu Europske unije i na svojim internetskim stranicama objavljuje popis trećih zemalja koje su predmet provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 7. te objavljuje i sve relevantne promjene u skladu sa stavkom 8.

10.   Kako bi poduprla integraciju profesionalnih vozača iz trećih zemalja na unutarnje tržište Unije, Komisija promiče razmjenu primjera najbolje prakse u okviru stručne skupine za kvalifikacije i osposobljavanje vozača određenih cestovnih vozila osnovane na temelju zahtjeva utvrđenog u članku 13. stavku 4. Direktive (EU) 2022/2561.

Članak 16.

Učinci ukidanja, oduzimanja, suspenzije ili ograničenja, prava vozača na upravljanje vozilom s vlastitim pogonom, njegove vozačke dozvole ili priznavanja valjanosti njegove vozačke dozvole

1.   Države članice odbijaju izdati vozačke dozvole podnositeljima zahtjeva čija je vozačka dozvola u drugoj državi članici ukinuta, oduzeta, suspendirana ili ograničena.

2.   Država članica odbija priznati valjanost bilo koje vozačke dozvole koju je izdala druga država članica osobi čije su pravo na upravljanje vozilom, vozačka dozvola ili priznavanje valjanosti vozačke dozvole ukinuti, oduzeti, suspendirani ili ograničeni na državnom području prve države članice.

3.   Pravo na upravljanje vozilom, vozačka dozvola ili priznavanje njezine valjanosti smatraju se ukinutima, oduzetima, suspendiranima ili ograničenima za potrebe ovog članka sve dok dotična osoba ne ispuni sve uvjete koje je odredila država članica kako bi mogla ponovno steći pravo na upravljanje vozilom ili svoju vozačku dozvolu, ili ponovno ostvariti priznavanje valjanosti svoje vozačke dozvole, ili podnijeti zahtjev za novu vozačku dozvolu.

Države članice osiguravaju da su svi uvjeti koje odrede kako bi osoba mogla ponovno steći pravo na upravljanje vozilom ili svoju vozačku dozvolu, ili ponovno ostvariti priznavanje valjanosti svoje vozačke dozvole, ili kako bi osoba mogla podnijeti zahtjev za novu vozačku dozvolu, proporcionalni i da se njima ne diskriminiraju imatelji vozačkih dozvola izdanih u drugim državama članicama te da sami po sebi ne dovode do odbijanja izdavanja vozačke dozvole ili priznavanja vozačke dozvole izdane u drugoj državi članici na neodređeno vrijeme.

4.   Ako je to opravdano ponašanjem ili tjelesnom ili mentalnom sposobnošću osobe, države članice mogu toj osobi na neodređeno vrijeme zabraniti vožnju na svojem državnom području, a da toj osobi pritom ne pruže mogućnost da ponovno stekne pravo na upravljanje vozilom ili svoju vozačku dozvolu ili ponovno ostvari priznavanje valjanosti njezine vozačke dozvole, ili da podnese zahtjev za novu vozačku dozvolu.

Odstupajući od stavka 1., država članica koja toj osobi nije zabranila vožnju može, nakon savjetovanja s državom članicom kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka, izdati vozačku dozvolu toj osobi. Međutim, država članica koja je toj osobi zabranila vožnju može na svojem državnom području i na neodređeno vrijeme odbiti priznati vozačku dozvolu koju je izdala druga država članica.

Članak 17.

Sustav vožnje uz pratnju

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 1. točku (b), države članice izdaju vozačke dozvole, u skladu s člankom 10. stavkom 1., za kategoriju B označenu kodom Unije 98.02 utvrđenim u dijelu E Priloga I. podnositeljima zahtjeva koji su navršili 17 godina.

2.   Odstupajući od članka 7. stavka 1. točke (b) odnosno (d), države članice mogu izdati vozačke dozvole za vožnju na svojem državnom području, u skladu s člankom 10. stavkom 1., za kategorije C1, C1E ili C, označene kodom Unije 98.02 utvrđenom u dijelu E Priloga I. pod uvjetom da podnositelj zahtjeva ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti dodijeljenu u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive (EU) 2022/2561 za kategoriju C ili u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive (EU) 2022/2561 za kategorije C1 i C1E, podnositeljima zahtjeva koji su navršili 17 godina.

Vozačke dozvole izdane u skladu s prvim podstavkom uzajamno se priznaju u državama članicama koje izdaju takve vozačke dozvole.

3.   Imatelji vozačke dozvole označene kodom Unije 98.02 utvrđenom u dijelu E Priloga I. koji nisu navršili 18 godina upravljaju vozilom samo uz pratnju osobe na suvozačkom mjestu koja im može pružati savjete dok upravljaju vozilom. Osoba u pratnji mora se pridržavati pravila o vožnji pod utjecajem alkohola ili droga. Osoba u pratnji:

Država članica koja nije država članica izdavanja iz točke (c) može predvidjeti provedbu zabrane vožnje na svojem državnom području nakon prekršaja počinjenog na njezinu državnom području, što bi moglo ukazivati na nedostatak sposobnost osobe da služi kao osoba u pratnji na temelju ovog članka.

4.   Države članice mogu zahtijevati identifikaciju osoba u pratnji iz stavka 3. kako bi se osigurala usklađenost s ovim člankom. Države članice mogu ograničiti broj osoba koje mogu biti u pratnji u odnosu na određenog vozača s pratnjom. Države članice mogu na svojem državnom području primjenjivati dodatne uvjete, koje treba ispuniti osoba u pratnji imatelja vozačke dozvole koju su izdale. Ti uvjeti moraju biti proporcionalni i prikladni za postizanje ciljeva sustava vožnje uz pratnju. Države članice izvješćuju Komisiju o tim dodatnim uvjetima. Komisija informacije o tim dodatnim uvjetima stavlja na raspolaganje javnosti.

Za osobu u pratnji imatelja vozačke dozvole kategorija C, C1E ili C1 zahtjevi iz prvog podstavka mogu posebno uključivati zahtjev da osoba u pratnji:

5.   Sustavom vožnje uz pratnju ne ograničava se postojeća mogućnost koju države članice imaju u pogledu snižavanja minimalne dobi za podnositelje zahtjeva za vozačke dozvole kategorije B kako je utvrđeno u članku 7. stavku 2. ili primjene povezanih uvjeta na nacionalnoj razini.

6.   Države članice mogu primijeniti dodatne uvjete za izdavanje vozačke dozvole označene kodom Unije 98.02 utvrđenog u dijelu E Priloga I. podnositeljima zahtjeva koji nisu navršili 18 godina. O tome izvješćuju Komisiju. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje javnosti.

Članak 18.

Probno razdoblje upravljanja vozilom

1.   Imatelj vozačke dozvole izdane nakon polaganja vozačkog ispita koji se zahtijeva na temelju članka 10. stavka 1. točke (a) smatra se „novim vozačem” i podliježe probnom razdoblju upravljanja vozilom. Trajanje probnog razdoblja upravljanja vozilom određuje država članica koja izdaje vozačku dozvolu i ono nije kraće od dvije godine.

Ako novi vozač već ima valjanu vozačku dozvolu za drugu kategoriju vozila, probno razdoblje upravljanja vozilom u načelu uključuje samo vrijeme preostalo u probnom razdoblju za postojeću vozačku dozvolu. Međutim, za nove vozače koji imaju samo vozačku dozvolu kategorije AM, za stjecanje dozvole nove kategorije u svakom je slučaju potrebno novo probno razdoblje upravljanja vozilom. Države članice mogu, u pogledu vozačkih dozvola kategorija različitih od kategorije AM koje su izdale, zahtijevati dodatno ili dopunsko probno razdoblje upravljanja vozilom, posebno kako bi se u obzir uzeli različiti rizici i potrebne vještine povezani s novom kategorijom vozačke dozvole.

2.   Države članice utvrđuju pravila ili sankcije, ili oboje, za vožnju pod utjecajem alkohola za nove vozače koji su stroži od onih za iskusne vozače i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Ako države članice odluče propisati sankcije, one moraju biti učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće i nediskriminirajuće.

Osim toga, države članice poduzimaju mjere u svrhu smanjenja:

3.   Ništa u ovom članku ne sprečava države članice da u svoje nacionalno pravo uvedu odredbe o nultoj toleranciji kojima se zabranjuje konzumacija alkohola ili droga prije vožnje za sve vozače. Ako države članice uvedu takve odredbe o nultoj toleranciji u svoje nacionalno pravo, one poduzimaju sve potrebne mjere za usklađivanje svojeg nacionalnog prava s mjerama poduzetima na temelju stavka 2.

4.   Države članice mogu utvrditi dodatna pravila koja se na njihovu državnom području primjenjuju na nove vozače radi poboljšanja sigurnosti na cestama. O tome izvješćuju Komisiju.

5.   Ako nadležno tijelo države članice uobičajenog boravišta vozaču odluči produljiti probno razdoblje upravljanja vozilom zbog bilo kakvog nezakonitog postupanja, osigurava da se to novo probno razdoblje zabilježi na vozačkoj dozvoli.

6.   Države članice označuju vozačke dozvole izdane tijekom probnog razdoblja upravljanja vozilom relevantnim kodom Unije utvrđenim u dijelu E Priloga I.

Članak 19.

Ispitivači

1.   Ovlašteni ispitivači moraju ispunjavati minimalne standarde utvrđene u Prilogu IV.

Na ovlaštene ispitivače koji su obavljali tu funkciju i prije 19. siječnja 2013. primjenjuju se samo zahtjevi u vezi s osiguravanjem kvalitete i mjerama redovitog periodičnog osposobljavanja utvrđeni u tom prilogu.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 25. radi izmjene Priloga IV., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 20.

Uobičajeno boravište

1.   Uobičajenim boravištem smatra se mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u prethodnih 365 dana, i to zbog osobnih i poslovnih veza ili, u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje upućuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.

Međutim, mjestom uobičajenog boravišta osobe čije su poslovne veze na drugom mjestu od osobnih veza te koja stoga usporedo živi na različitim mjestima koja se nalaze u dvije ili više država članica smatra se ono u kojem ta osoba ima osobne veze, pod uvjetom da se tamo redovito vraća. Osoba nije obvezna ispuniti taj uvjet ako živi u određenoj državi članici u svrhu obavljanja zadaće određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne predstavlja prijenos uobičajenog boravišta.

2.   Za potrebe članka 10. stavka 3. točke (b) i članka 13. stavka 4., smatra se da se uobičajeno boravište osoblja diplomatskih službi Unije, odnosno dužnosnika iz relevantnih odjela Glavnog tajništva Vijeća i Komisije, osoblja upućenog iz diplomatskih službi država članica te svih drugih zaposlenika ili izvođača koji rade za institucije, tijela, urede i agencije Unije u području vanjskog predstavljanja i koji su, kako bi mogli izvršavati svoje ugovorne obveze, izvan Unije živjeli barem 181 dan u posljednjih 365 dana, ili osoblja diplomatskih službi njezinih država članica, ili članova njihovih obitelji koji su dio njihovih kućanstava, akreditiranih u trećim zemljama, nalazi na državnom području države članice ili država članica koje su izdale vozačke dozvole koje se obnavljaju ili nadomještaju.

3.   U iznimnim slučajevima ako imatelj vozačke dozvole ne može dokazati da ima uobičajeno boravište u određenoj državi članici na temelju stavka 1., imatelj može obnoviti ili nadomjestiti svoju vozačku dozvolu u državi članici koja ju je izdala.

4.   Odstupajući od članka 10. stavka 1. točke (e) i za posebne potrebe prvog izdavanja vozačke dozvole kategorije B, podnositelju zahtjeva kojemu država članica uobičajenog boravišta nije država članica državljanstva vozačku dozvolu može izdati država članica državljanstva ako u državi članici uobičajenog boravišta nije moguće polagati ispit znanja ili praktični ispit ili nijedan od tih ispita na službenom jeziku države članice državljanstva podnositelja zahtjeva koji je ujedno službeni jezik Unije, ili uz pomoć usmenog prevoditelja.

U skladu s Uredbom (EU) 2018/1724 države članice i Komisija korisnicima omogućuju pristup informacijama o jezicima za koje se u svakoj državi članici osigurava pismeno ili usmeno prevođenje ispita znanja i praktičnog ispita.

Članak 21.

Istovrijednosti među vozačkim dozvolama koje nisu standardne vozačke dozvole Unije

1.   Države članice primjenjuju istovrijednosti utvrđene Odlukom Komisije (EU) 2016/1945 (21) između prava dodijeljenih prije 19. siječnja 2013. i kategorija utvrđenih u članku 6. ove Direktive.

2.   Nijedno se pravo na upravljanje vozilom dodijeljeno prije 19. siječnja 2013. ne ukida niti na bilo koji način ograničava ovom Direktivom.

Članak 22.

Uzajamna pomoć i mreža EU-a za vozačke dozvole

1.   Države članice međusobno si pomažu u provedbi ove Direktive. Razmjenjuju informacije o vozačkim dozvolama koje su izdale, zamijenile, nadomjestile, obnovile, ograničile, suspendirale, oduzele, ukinule ili opozvale i o zabranama vožnje koje su izrekle ili koje, prema potrebi, planiraju izreći te se međusobno savjetuju ako postoje osnovani razlozi za sumnju da se na podnositelja zahtjeva za vozačku dozvolu primjenjuje zabrana vožnje u drugoj državi članici. Za razmjenu informacija koriste se mrežom EU-a za vozačke dozvole.

2.   Države članice mogu se koristiti mrežom EU-a za vozačke dozvole i za razmjenu informacija u sljedeće svrhe:

3.   Pristup mreži EU-a za vozačke dozvole mora biti zaštićen. Mreža EU-a za vozačke dozvole osigurava sinkronu, odnosno u stvarnom vremenu, i asinkronu razmjenu informacija te slanje i primanje zaštićenih poruka, obavijesti i privitaka.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da su informacije koje se razmjenjuju putem mreže EU-a za vozačke dozvole ažurirane.

Države članice odobravaju pristup mreži EU-a za vozačke dozvole samo tijelima nadležnima za svrhe iz stavaka 1. i 2.

4.   Države članice međusobno si pomažu i u provedbi mobilne vozačke dozvole, posebno kako bi se zajamčila neometana interoperabilnost između aplikacija i elemenata provjere iz Priloga I. dijela C.

5.   Komisija do 6. lipnja 2026. donosi provedbene akte kojima se utvrđuje zajednički skup pravila kojima se uređuje rad mreže EU-a za vozačke dozvole, uključujući detaljne operativne i tehničke zahtjeve te zahtjeve u pogledu sučelja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

6.   Države članice mogu surađivati u provedbi bilo kojeg ukidanja, oduzimanja, suspenzije ili bilo kakvog ograničenja, prava na upravljanje vozilom ili vozačke dozvole, ili priznavanja valjanosti vozačke dozvole, posebno ako su relevantne mjere ograničene na određene kategorije vozačkih dozvola ili na državna područja određenih država članica, prije svega putem napomena na vozačkim dozvolama koje su izdale.

Članak 23.

Izvješćivanje koje provode države članice

1.   Države članice svake godine obavješćuju Komisiju o broju izdanih, obnovljenih, nadomještenih, oduzetih i zamijenjenih vozačkih dozvola za svaku kategoriju vozačkih dozvola. Podaci se dostavljaju zasebno za mobilne vozačke dozvole i fizičke vozačke dozvole.

2.   Države članice do 26. studenog 2029., a nakon toga svakih pet godina, kako bi se olakšala priprema izvješća Komisije iz članka 24., Komisiji dostavljaju statističke podatke o prometnim nesrećama u kojima je osoba ozlijeđena ili poginula, a u kojima su sudjelovali vozači koji obavljaju profesionalnu djelatnost, posebno vozači u dobi od 17 godina koji sudjeluju u sustavu vožnje uz pratnju iz članka 17. stavka 2.

3.   Države članice mogu periodično razmjenjivati podatke s Komisijom o nacionalnom pravu o postupanju s necestovnim pokretnim strojevima i o povezanim pitanjima sigurnosti na cestama te mogu dostaviti informacije ako se uoče problemi povezani sa slobodnim kretanjem radnika.

Članak 24.

Preispitivanje i izvješćivanje koje provodi Komisija

1.   Komisija do 26. studenog 2030., a nakon toga svakih pet godina, predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive. U okviru izvješća Komisija ocjenjuje:

Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

2.   U okviru izvješća iz stavka 1. Komisija ocjenjuje nova tehnološka dostignuća za vozila s pogonom na alternativna goriva koja utječu na masu tih vozila. U tu svrhu Komisija upotrebljava informacije prikupljene u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća (24) o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila. Kako bi poduprla svoju procjenu, Komisija može od proizvođača vozila zatražiti dodatne informacije o mogućem utjecaju takvih novih tehnoloških dostignuća na masu vozila.

Proizvođači vozila dužni su dostaviti podatke iz prvog podstavka u razumnom roku i u skladu s primjenjivim pravom Unije.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. ovog članka, Komisija do 26. studenog 2026. ili neposredno nakon donošenja prvog od provedbenih akata iz članka 5. stavka 7., ovisno o tome što nastupi ranije, procjenjuje izvedivost skraćivanja roka iz članka 3. stavka 4. i podnosi izvješće o svojim nalazima. Države članice mogu Komisiji dostaviti informacije koje smatraju relevantnima za potrebe te procjene, a Komisija te informacije uzima u obzir.

Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 25.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 8., članka 5. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 10. stavka 6. i članka 19. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 25. studenog 2025. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 8., članka 5. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 10. stavka 6. i članka 19. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 8., članka 5. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 10. stavka 6. ili članka 19. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 26.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor za vozačke dozvole uspostavljen Direktivom Vijeća 97/26/EZ (25) („odbor”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 27.

Izmjene Direktive (EU) 2022/2561

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

Članak 28.

Izmjene Uredbe (EU) 2018/1724

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

Članak 29.

Prenošenje

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., države članice do 26. studenog 2028. donose i objavljuju mjere potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Ne dovodeći u pitanje stavak 2., one primjenjuju te mjere od 26. studenog 2029.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice do 26. studenog 2027. donose i objavljuju mjere potrebne radi usklađivanja s člankom 9. stavkom 2. točkama (j) i (k). One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 26. studenog 2027.

3.   Države članice do 26. studenog 2028. donose i objavljuju mjere potrebne radi usklađivanja s člankom 17. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 26. studenog 2028.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 30.

Stavljanje izvan snage

1.   Direktiva 2006/126/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 26. studenog 2029., osim članka 6. stavka 3. točke (c), koja se stavlja izvan snage s učinkom od 26. studenog 2027.

Upućivanja na Direktivu 2006/126/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII. ovoj Direktivi.

2.   Uredba (EU) br. 383/2012 stavlja se izvan snage s učinkom od 26. studenog 2029.

Upućivanja na Uredbu (EU) br. 383/2012 smatraju se upućivanjima na ovu Direktive i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.

Članak 31.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 32.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 22. listopada 2025.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

M. BJERRE

(1)   SL C 293, 18.8.2023., str. 133.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 28. veljače 2024. (SL C, C/2025/1355, 17.3.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2025/1355/oj) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 29. rujna 2025. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 21. listopada 2025. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (SL L 403, 30.12.2006., str. 18., ELI: https://data.europa.eu/eli/dir/2006/126/oj).

(4)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (SL L 201, 31.7.2002., str. 37., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2002/58/oj).

(5)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1., http://data.europa.eu/eli/reg/2016/679/oj).

(6)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2016/680/oj).

(7)  Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1724/oj).

(8)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2011/182/oj).

(9)  Direktiva (EU) 2022/2561 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika (SL L 330 23.12.2022., str. 46., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2022/2561/oj).

(10)  Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2015/413/oj).

(11)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1, ELI: http://data.europa.eu/eli/agree_interinstit/2016/512/oj.

(12)  Uredba Komisije (EU) br. 383/2012 od 4. svibnja 2012. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva za vozačke dozvole opremljene medijem za pohranu podataka (mikročipom) (SL L 120, 5.5.2012., str. 1., ELI: https://data.europa.eu/eli/reg/2012/383/oj).

(13)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39., ELI: https://data.europa.eu/eli/reg/2018/1725/oj).

(14)   SL C 199, 7.6.2023., str. 13.

(15)   SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(16)  Uredba (EU) 2025/14 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2024. o homologaciji i nadzoru tržišta necestovnih pokretnih strojeva koji sudjeluju u prometu na javnim cestama i o izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 (SL L, 2025/14, 8.1.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2025/14/oj).

(17)  Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013., str. 52., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2013/168/oj).

(18)  Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/910/oj).

(19)  Direktiva 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila te stavljanju izvan snage Direktive 2009/40/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 51., ELI: https://data.europa.eu/eli/dir/2014/45/oj).

(20)  Direktiva Vijeća 91/671/EEZ od 16. prosinca 1991. o obaveznoj uporabi sigurnosnih pojaseva i sustava za sigurnosno vezivanje djece u vozilima (sigurnosnih sjedalica) (SL L 373, 31.12.1991., str. 26., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1991/671/oj).

(21)  Odluka Komisije (EU) 2016/1945 od 14. listopada 2016. o istovrijednosti kategorija vozačkih dozvola (SL L 302, 9.11.2016., str. 62.), ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2016/1945/oj).

(22)  Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, 11.4.2006., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2006/561/oj).

(23)  Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/165/oj).

(24)  Uredba (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila te o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 443/2009 i (EU) br. 510/2011 (SL L 111, 25.4.2019., str. 13., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/631/oj).

(25)  Direktiva Vijeća 97/26/EZ od 2. lipnja 1997. o izmjeni Direktive 91/439/EEZ o vozačkim dozvolama (SL L 150, 7.6.1997., str. 41., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1997/26/oj).

PRILOG I.

STANDARDNE SPECIFIKACIJE I ODREDBE O VOZAČKIM DOZVOLAMA KOJE IZDAJU DRŽAVE ČLANICE

DIO A.1:   Opće specifikacije za fizičku vozačku dozvolu

2.

Iskaznica vozačke dozvole ima dvije strane i u skladu je s obrascem prikazanim na slici 1. Prva strana Druga strana Slika 1.: Obrazac vozačke dozvole Unije Slika 1.: tekst 1. Prezime 2. Ime 3. Datum i mjesto rođenja 4a. Datum izdavanja 4b. Datum isteka 4c. Izdavatelj 5. Broj dozvole 10. Valjanost od 11. Valjanost do 12. Kodovi

DIO A.2:   Specifikacije za zaštitu od krivotvorenja za fizičku vozačku dozvolu

DIO B:   Specifikacije za mikročipove ugrađene u fizičke vozačke dozvole

DIO B.1:   Opći zahtjevi za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Opći zahtjevi za vozačke dozvole opremljene mikročipom iz ovog Priloga temelje se na međunarodnim normama, posebno normama ISO/IEC serije 18013. Oni obuhvaćaju:

Glava 1.

POKRATE

Glava 2.

PODACI POHRANJENI NA MIKROČIPU

1.   Usklađeni obvezni i neobvezni podaci o vozačkoj dozvoli

Na mikročipu se pohranjuju usklađeni podaci o vozačkoj dozvoli navedeni u dijelu D. Ako država članica u vozačku dozvolu odluči uključiti podatke iz dijela D označene kao neobvezne, i oni se pohranjuju na mikročipu.

2.   Dodatni podaci

Države članice na mikročipu mogu pohraniti dodatne podatke predviđene njihovim nacionalnim propisima o vozačkim dozvolama. O tome obavješćuju Komisiju.

Glava 3.

MIKROČIP

1.   Vrsta medija za pohranu

Medij za pohranu podataka o vozačkoj dozvoli je mikročip s kontaktnim, beskontaktnim ili kombiniranim kontaktnim i beskontaktnim (dvojnim) sučeljem, kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 1.

2.   Aplikacije

Svi podaci na mikročipu pohranjuju se u elektroničkim aplikacijama. Sve aplikacije na mikročipu identificirane su jedinstvenom oznakom zvanom „identifikator aplikacije” (AID), kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 2.

(a)   Aplikacija „Vozačke dozvole Unije”

Obvezni i neobvezni podaci o vozačkoj dozvoli, kako su navedeni u dijelu D, pohranjuju se u namjenskoj aplikaciji „Vozačke dozvole Unije”. AID za aplikaciju „Vozačke dozvole Unije” glasi:

„A0 00 00 04 56 45 44 4C 2D 30 31”;

čine ga sljedeća dva elementa:

Podaci se grupiraju u skupove podataka (DG) kao dio logičke strukture podataka (LDS).

DG-ovi se pohranjuju kao elementarne datoteke (EF) u aplikaciju „Vozačke dozvole Unije” te se zaštićuju u skladu s dijelom B.2 stavkom 3.

(b)   Druge aplikacije

Eventualni dodatni podaci pohranjuju se u jednu ili više namjenskih aplikacija, koje su zasebne od aplikacije „Vozačke dozvole Unije”. Svaka takva aplikacija identificira se jedinstvenim AID-om.

Glava 4.

LOGIČKA STRUKTURA PODATAKA NA MIKROČIPOVIMA U APLIKACIJI „VOZAČKE DOZVOLE UNIJE”

1.   Logička struktura podataka

Podaci o vozačkoj dozvoli pohranjuju se na mikročipu u logičkoj strukturi podataka (LDS), kako je navedeno u dijelu B.2 stavki 4. U ovoj se točki određuju dodatni zahtjevi za obvezne i dodatne DG-ove.

Svaki DG pohranjuje se u jednom EF-u. EF-ovi koji se koriste za aplikaciju „Vozačke dozvole Unije” identificirani su identifikatorima elementarne datoteke (EFID) i kratkim EFID-ima, kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 5.

2.   Skupovi obveznih podataka

Obvezni i neobvezni podatkovni elementi pohranjuju se u sljedećim DG-ima:

Podaci iz skupa DG 1 strukturiraju se kako je navedeno u točki 6. ovog dijela i u dijelu B.2 stavci 6. Podaci sadržani u skupovima DG 5 i DG 6 pohranjuju se u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 7.

3.   Skupovi dodatnih podataka

Eventualni dodatni podatkovni elementi predviđeni nacionalnim pravom država članica o vozačkim dozvolama pohranjuju se u sljedećim DG-ovima:

Podaci sadržani u navedenim DG-ovima pohranjuju se u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 8.

Glava 5.

MEHANIZMI ZA SIGURNOST PODATAKA

Odgovarajući mehanizmi koriste se za potvrđivanje vjerodostojnosti i integriteta mikročipa i podataka na njemu te za ograničavanje pristupa podacima o vozačkoj dozvoli.

Podaci na mikročipu moraju biti zaštićeni u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 3. U ovoj se glavi određuju dodatni zahtjevi koje treba ispuniti.

1.   Provjera vjerodostojnosti

(a)   Obvezna pasivna autentifikacija

Svi DG-ovi pohranjeni u aplikaciji „Vozačke dozvole Unije” moraju biti zaštićeni pasivnom autentifikacijom.

Podaci koji se odnose na pasivnu autentifikaciju moraju biti u skladu sa zahtjevima navedenima u dijelu B.2 stavci 9.

(b)   Neobvezna aktivna autentifikacija

Mehanizmi neobvezne aktivne autentifikacije primjenjuju se kako bi se osiguralo da izvorni mikročip nije zamijenjen.

2.   Ograničenje pristupa

(a)   Obvezna osnovna zaštita pristupa

Za sve podatke u aplikaciji „Vozačke dozvole Unije” primjenjuje se mehanizam osnovne zaštite pristupa (BAP). Radi interoperabilnosti s postojećim sustavima, kao što su sustavi koji koriste strojno čitljive putne isprave (eMRTD), obvezno je koristiti jednolinijsku strojno čitljivu zonu (MRZ), kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 10.

Ključ dokumenta Kdoc, koji se koristi za pristup mikročipu, generira se iz jednolinijskog MRZ-a, koji se može unijeti ručno ili s pomoću čitača za optičko prepoznavanje znakova (OCR). Primjenjuje se konfiguracija BAP 1 utvrđena za jednolinijski MRZ, kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 10.

(b)   Uvjetna proširena kontrola pristupa

Ako su osobni podaci iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 pohranjeni na mikročipu, pristup takvim podacima štiti se dodatnim mjerama.

Mehanizmi proširene kontrole pristupa moraju biti u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 11.

(c)   Infrastruktura javnih ključeva (PKI) za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Države članice uspostavljaju potrebne nacionalne mjere za upravljanje javnim ključevima, u skladu s Prilogom A normi ISO/IEC 18013_3.

Glava 6.

PRIKAZ PODATAKA

1.   Formatiranje podataka u skupu DG 1

2.   Logički oblik zapisa

Kategorije povezane s vozilima, ograničenjima ili uvjetima prikupljaju se u podatkovni objekt slijedeći strukturu iz sljedeće tablice:

pri čemu:

DIO B.2:   Popis primjenljivih normi za vozačke dozvole opremljene medijem za pohranu

DIO B.3:   Postupak za homologaciju tipa Unije za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Glava 1.

OPĆE ODREDBE

Proizvođači koji podnose zahtjev za homologaciju tipa Unije za vozačke dozvole opremljene mikročipom moraju predati sigurnosni certifikat i certifikat o funkcionalnosti.

O svakoj planiranoj promjeni proizvodnog procesa, što uključuje planirane promjene softvera, treba prethodno obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa Unije. Tijelo može zahtijevati daljnje informacije i ispitivanja prije nego što prihvati promjenu.

Testovi moraju biti u skladu s metodama utvrđenima u dijelu B.2 stavci 12.

Glava 2.

SIGURNOSNI CERTIFIKAT

Kad je riječ o sigurnosnoj evaluaciji, mikročipovi koji se integriraju u vozačke dozvole evaluiraju se u skladu s kriterijima iz dijela B.2 stavke 13.

Sigurnosni certifikat izdaje se tek nakon što se provede uspješna evaluacija i utvrdi da je mikročip otporan na pokušaje krivotvorenja ili izmjene podataka.

Glava 3.

CERTIFIKAT O FUNKCIONALNOSTI

Funkcionalna evaluacija vozačkih dozvola opremljenih mikročipom provodi se laboratorijskim ispitivanjima, u skladu s kriterijima iz dijela B.2 stavke 14.

Države članice koje opremaju vozačke dozvole mikročipom osiguravaju da su ispunjene relevantne funkcionalne norme i zahtjevi iz dijela B.1.

Certifikat o funkcionalnosti izdaje se proizvođaču ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Relevantno tijelo države članice odgovorno je za izdavanje certifikata o funkcionalnosti. Na certifikatu o funkcionalnosti navodi se identitet tijela izdavatelja, identitet podnositelja zahtjeva, identifikacija mikročipa i detaljan popis ispitivanja i njihovih rezultata.

Glava 4.

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA UNIJE

1.   Obrazac certifikata

Države članice izdaju certifikat o homologaciji tipa Unije po predočenju sigurnosnog certifikata i certifikata o funkcionalnosti, kako je predviđeno u ovom Prilogu. Certifikati o homologaciji tipa Unije moraju biti u skladu s obrascem iz dijela B.4.

2.   Sustav brojčanog označivanja

Sustav brojčanog označivanja za homologaciju tipa Unije čine sljedeći elementi:

Primjer sustava brojčanog označavanja za homologaciju tipa Unije: „e50-DL00 12345”

Broj odobrenja pohranjuje se na mikročipu u DG 1 za svaku vozačku dozvolu opremljenu takvim mikročipom.

DIO B.4:   Obrazac certifikata o homologaciji tipa Unije za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Ime nadležnog tijela: …

Obavijest o (*):

za vozačku dozvole Unije opremljenu mikročipom

Br. odobrenja: …

(*) Označiti odgovarajuće polje.

DIO C:   Specifikacije za mobilnu vozačku dozvolu

DIO D:   Podaci koje treba uključiti u vozačku dozvolu Unije

DIO E:   Kodovi Unije i nacionalni kodovi

Kodovi od 01 do 99 usklađeni su kodovi Europske unije.

Glava 1.

VOZAČ (zdravstveni razlozi)

Glava 2.

PRILAGODBE VOZILA

Glava 3.

KODOVI OGRANIČENE UPORABE

Glava 4.

PODACI ZA UPRAVNE SVRHE

Kodovi od 100 nadalje nacionalni su kodovi koji vrijede samo za upravljanje vozilom na području države članice izdavanja.

(1)  Označava silu u njutnima koju vozač može ili mora primijeniti kako bi aktivirao sustav.

PRILOG II.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA VOZAČKE ISPITE I ZNANJE, VJEŠTINE I PONAŠANJE ZA UPRAVLJANJE VOZILOM S VLASTITIM POGONOM

Dio I.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA VOZAČKE ISPITE

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da podnositelji zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole posjeduju znanje i vještine i pokazuju ponašanje potrebno za upravljanje vozilom s vlastitim pogonom. U tu svrhu uvedeni ispiti moraju se sastojati od:

Uvjeti pod kojima se ti ispiti provode utvrđeni su u nastavku.

Glava A.

ISPIT ZNANJA

1.   Oblik

Odabranim oblikom ispita dokazuje se da podnositelj zahtjeva ima potrebna znanja iz predmeta pod točkama 2., 3. i 4.

Svaki podnositelj zahtjeva za vozačku dozvolu za jednu kategoriju koji je položio ispit znanja za vozačku dozvolu za drugu kategoriju može se izuzeti od zajedničkih odredaba iz točaka 2., 3. i 4.

Države članice mogu podnositelje zahtjeva izuzeti od pitanja povezanih s osnovnim znanjem o prvoj pomoći iz točke 2. podtočke (e) ako je podnositelj zahtjeva završio certificirano praktično osposobljavanje za prvu pomoć, uključujući kardiopulmonalnu reanimaciju, bilo kada prije polaganja ispita vještina i ponašanja.

2.   Sadržaj ispita znanja za sve kategorije vozila

O svakoj temi navedenoj u sljedećim točkama postavljaju se pitanja, pri čemu o sadržaju i obliku pitanja odlučuje svaka država članica:

3.   Posebne odredbe za kategorije A1, A2 i A

Obvezne provjere općeg znanja o sljedećem:

4.   Posebne odredbe za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E

Glava B.

ISPIT VJEŠTINA I PONAŠANJA

5.   Vozilo i njegova oprema

1.   Sustav prijenosa u vozilu (mjenjač)

2.   Vozila koja se upotrebljavaju na ispitima vještina i ponašanja moraju ispunjavati minimalne kriterije navedene u ovoj točki. Države članice mogu predvidjeti strože kriterije ili mogu dodati druge kriterije. Države članice mogu za vozila kategorija A1, A2 i A, koja se upotrebljavaju na ispitima vještina i ponašanja, dopustiti odstupanje od 5 cm3 ispod zahtijevanog minimalnog obujma cilindra.

6.   Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za kategorije A1, A2 i A

1.   Priprema i tehnička provjera vozila u pogledu sigurnosti na cestama

Podnositelji zahtjeva dokazuju da su sposobni pripremiti se za sigurno upravljanje vozilom ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:

2.   Ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti na cestama:

3.   Ponašanje u prometu

Sve sljedeće radnje, u uobičajenim uvjetima u prometu, podnositelji zahtjeva izvršavaju posve sigurno, poduzimajući potrebne mjere opreza:

7.   Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za kategorije B, B1 i BE

1.   Priprema i tehnička provjera vozila u pogledu sigurnosti na cestama

Podnositelji zahtjeva dokazuju da su sposobni pripremiti se za sigurnu vožnju ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:

2.   Kategorije B i B1: ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti na cestama

Ispituju se sljedeće odabrane radnje (najmanje dvije radnje za četiri točke, uključujući jednu u vožnji unatrag):

3.   Kategorija BE: ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti na cestama:

4.   Ponašanje u prometu

Sve sljedeće radnje, u uobičajenim uvjetima u prometu, podnositelji zahtjeva izvršavaju posve sigurno, poduzimajući potrebne mjere opreza: