EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom Direktivom utvrđuju se zajednička pravila o:

obrascima i standardima za vozačke dozvole te kategorijama vozačkih dozvola;

izdavanju, valjanosti, obnavljanju i uzajamnom priznavanju vozačkih dozvola;

određenim aspektima zamjene, nadomještanja, ukidanja, oduzimanja, suspenzije i ograničenja vozačkih dozvola;

određenim aspektima koji se primjenjuju na nove vozače, posebno u pogledu sustava vožnje uz pratnju i probnog razdoblja upravljanja vozilom.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

necestovne pokretne strojeve kako su definirani u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2025/14 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ); i

vozila s vlastitim pogonom koja se kreću na kotačima ili gusjenicama i imaju najmanje dvije osovine, čija je glavna funkcija u njihovoj vučnoj snazi i koja su konstruirana prije svega za vuču, guranje ili prijevoz određenih alata, strojeva ili prikolica koji se koriste u vezi s poljoprivrednim ili šumarskim radovima, ili za upravljanje tim alatima, strojevima ili prikolicama i čija je upotreba za prijevoz osoba ili robe cestom ili za cestovnu vuču vozila koja se koriste za prijevoz osoba ili robe samo sekundarna funkcija.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

„vozačka dozvola” znači isprava kojom se potvrđuje pravo na upravljanje vozilima s vlastitim pogonom i u kojoj se navode uvjeti pod kojima je imatelj ovlašten za upravljanje vozilom; može biti u fizičkom ili digitalnom formatu ili oboje;

„fizička vozačka dozvola” znači vozačka dozvola u fizičkom formatu;

„mobilna vozačka dozvola” znači vozačka dozvola u digitalnom formatu;

„vozilo s vlastitim pogonom” znači svako cestovno vozilo koje ima vlastiti pogon, osim vozila koja se kreću tračnicama;

„vozilo na dva kotača” znači vozilo kako je navedeno u članku 4. stavku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 );

„vozilo na tri kotača” znači vozilo kako je navedeno u članku 4. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) br. 168/2013;

„laki četverocikl” znači vozilo kako je navedeno u članku 4. stavku 2. točki (f) Uredbe (EU) br. 168/2013;

„motocikl” znači vozilo na dva kotača s bočnom prikolicom ili bez nje, kako je navedeno u članku 4. stavku 2. točkama (c) i (d) Uredbe (EU) br. 168/2013;

„motorni tricikl” znači vozilo s tri simetrično postavljena kotača iz članka 4. stavka 2. točke (e) Uredbe (EU) br. 168/2013;

„motorno vozilo” znači svako vozilo s vlastitim pogonom koje se uobičajeno koristi za prijevoz osoba ili robe cestom ili za cestovnu vuču vozila koja se koriste za prijevoz osoba ili robe i uključuje trolejbuse;

„trolejbus” znači svako vozilo koje može biti priključeno na električni vodič i koje nije na tračnicama;

„teški četverocikl” znači vozilo iz članka 4. stavka 2. točke (g) Uredbe (EU) br. 168/2013;

„motorno vozilo za stanovanje” znači vozilo posebne namjene kategorije M iz članka 4. i točke 5.1. Priloga I. Uredbi (EU) 2018/858;

„kriza” znači izniman, neočekivan i iznenadan, prirodan ili ljudskim djelovanjem uzrokovan događaj koji je po prirodi i razmjerima izvanredan i koji je nastupio unutar ili izvan Unije, koji ima znatan izravan ili neizravan učinak na područje cestovnog prometa i kojim se također sprečava ili znatno umanjuje mogućnost imatelja vozačkih dozvola ili relevantnih nacionalnih tijela da provedu potrebne postupke za obnavljanje tih dozvola.

Članak 3.

Standardne specifikacije Unije za vozačke dozvole i uzajamno priznavanje

Države članice osiguravaju da se njihove nacionalne vozačke dozvole izdaju u skladu s ovom Direktivom i da su usklađene sa standardnim specifikacijama Unije utvrđenima u Prilogu I. i drugim kriterijima na temelju:

članka 4. za fizičke vozačke dozvole;

članka 5. za mobilne vozačke dozvole.

Članak 4.

Fizičke vozačke dozvole

Fizičke vozačke dozvole moraju biti zaštićene od krivotvorenja primjenom barem standardnih specifikacija Unije utvrđenih u dijelu A.2. Priloga I. Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne značajke.

Kad države članice predvide mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole, primjenjuju barem relevantne tehničke zahtjeve utvrđene u dijelovima od B. do B.4 Priloga I. Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne značajke.

Kad države članice donesu odluku o ugradnji mikročipa u fizičke vozačke dozvole koje izdaju ili ako naknadno izmijene tu odluku, o tome obavješćuju Komisiju u roku od tri mjeseca od donošenja relevantne odluke. Države članice koje su već ugradile mikročip u fizičke vozačke dozvole o tome obavješćuju Komisiju do 26. veljače 2026.

Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj mjeri čiji je cilj uvođenje QR koda na vozačke dozvole i o svakoj naknadnoj izmijeni tih mjera u roku od tri mjeseca od njezina donošenja.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljne odredbe u vezi sa značajkama interoperabilnosti i sigurnosnim mjerama koje mora zadovoljiti QR kôd otisnut na fizičke vozačke dozvole. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

Članak 5.

Mobilne vozačke dozvole

Mobilne vozačke dozvole izdaju se imateljima za upotrebu s europskom lisnicom za digitalni identitet kao elektroničke potvrde atributa u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ).

Članak 6.

Kategorije vozačkih dozvola

Vozačka dozvola imatelju daje pravo upravljati vozilima s vlastitim pogonom prema sljedećoj kategorizaciji:

mopedi:

kategorija AM:

motocikli i motorni tricikli:

kategorija A1:

kategorija A2:

kategorija A:

Vozila s vlastitim pogonom kategorija iz točke (a) i ove točke mogu biti u skupu s prikolicom čija najveća dopuštena masa ne prelazi polovinu neopterećene mase vučnog vozila. Države članice mogu primjenjivati dodatne uvjete na vozačke dozvole koje izdaju na temelju pitanja u pogledu sigurnosti na cestama.

motorna vozila:

kategorija B1:

kategorija B:

kategorija BE:

kategorija C1:

kategorija C1E:

kategorija C:

kategorija CE:

kategorija D1:

kategorija D1E:

kategorija D:

▼C1

▼B

kategorija DE:

Države članice iz primjene ove Direktive mogu izuzeti vrste vozila koja upotrebljavaju oružane snage i tijela civilne zaštite ili koja su pod njihovim nadzorom. O tome izvješćuju Komisiju.

Članak 7.

Minimalna dob

Minimalna dob podnositelja zahtjeva kojem se može izdati vozačka dozvola jest sljedeća:

16 godina za kategorije AM, A1 i B1;

18 godina za kategorije A2, B, BE, C1 i C1E;

za kategoriju A:

20 godina za motocikle. Međutim, upravljanje motociklima te kategorije dopušteno je samo osobama s najmanje dvije godine prethodnog iskustva upravljanja motociklom s kategorijom vozačke dozvole A2. Od takvog zahtjeva za dvije godine prethodnog iskustva može se odstupiti ako podnositelj zahtjeva ima najmanje 24 godine;

21 godina za motorne tricikle čija je snaga veća od 15 kW;

21 godina za kategorije C, CE, D1 i D1E;

18 godina za kategorije C i CE pod uvjetom da vozač ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti (SSO) iz članka 6. stavka 1. Direktive (EU) 2022/2561;

24 godine za kategorije D i DE;

21 godina za kategorije D i DE pod uvjetom da vozač ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti iz članka 6. stavka 1. ili članka 6. stavka 2. Direktive (EU) 2022/2561.

Države članice mogu odrediti nižu ili višu minimalnu dob za izdavanje vozačkih dozvola:

za kategoriju AM mogu je sniziti na 14 godina ili povisiti na 18 godina;

za kategoriju B1 mogu je povisiti na 18 godina.

Za kategoriju B1 države članice mogu, uz prethodnu suglasnost Komisije, sniziti minimalnu dob na 15 godina za izdavanje vozačke dozvole ograničene na njihovo državno područje za vozila iz članka 9. stavka 4. točke (c) te pod uvjetima iz članka 6. stavka 1. točke (c) podtočke i. i iz članka 9. stavka 4. točke (c);

za kategoriju A1 mogu je povisiti na 18 godina, pod uvjetom da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

postoji razlika od barem dvije godine između minimalne dobi za kategoriju A1 i minimalne dobi za kategoriju A2;

zahtijeva se barem dvije godine iskustva upravljanja motociklima kategorije A2 prije mogućnosti stjecanja dozvole za upravljanje motociklima kategorije A, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki i.;

za kategorije B i BE mogu je sniziti na 17 godina;

za kategorije D1, D1E, D i DE mogu je sniziti na 18 godina, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

vozač ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti iz članka 6. stavka 1. Direktive (EU) 2022/2561;

samo za kategorije D i DE vozač podliježe ograničenjima utvrđenima u članku 5. stavku 3. trećem podstavku Direktive (EU) 2022/2561;

za kategorije D i DE mogu je sniziti na 20 godina, pod uvjetom da vozač ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti iz članka 6. stavka 1. Direktive (EU) 2022/2561.

Države članice mogu sniziti minimalnu dob za kategoriju C na 18 godina, a za kategoriju D na 21 godinu, za:

vozila hitnih službi s vlastitim pogonom koja se upotrebljavaju za održavanje javne sigurnosti i reda, među ostalim pružanjem hitne pomoći tijekom izvanrednih situacija izazvanih prirodnim ili ljudskim djelovanjem, kao što su policijska vozila, vozila hitne pomoći, vozila civilne zaštite, spasilačka vozila ili vatrogasna vozila;

vozila koja provode ispitivanja na cesti u svrhu popravka ili održavanja.

Države članice mogu na svojem državnom području priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađima od minimalne dobi utvrđene u stavku 1. Međutim, one ne priznaju valjanost vozačkih dozvola izdanih na temelju stavka 2. točaka (b), (e) i (f).

Države članice mogu svaka na svojem državnom području uzajamno priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađima od minimalne dobi utvrđene u stavku 3. točki (a).

Članak 8.

Uvjeti i ograničenja

Ako se vozaču zbog njegova tjelesnog invaliditeta izdaje vozačka dozvola u pogledu samo određenih vrsta vozila ili samo vozila prilagođenih kako bi se nadoknadio takav tjelesni invaliditet, ispit vještina i ponašanja predviđen u članku 10. stavku 1. provodi se u takvom vozilu. Države članice donose potrebne odredbe kako bi se osobama s tjelesnim invaliditetom omogućilo polaganje ispita u vozilu prilagođenom njihovu tjelesnome invaliditetu.

Članak 9.

Stupnjevanje i istovrijednosti kategorija

Valjanost vozačkih dozvola određuje se kako slijedi:

vozačke dozvole izdane za kategorije C1E, CE, D1E ili DE valjane su i za skupove vozila kategorije BE;

vozačke dozvole izdane za kategoriju CE vijane su i za kategoriju DE ako njihovi imatelji imaju pravo upravljati vozilima kategorije D;

vozačke dozvole izdane za kategoriju C1E ili CE valjane su i za kategoriju D1E ako njihovi imatelji imaju pravo upravljati vozilima kategorije D1;

vozačke dozvole izdane za kategorije CE i DE valjane su i za kategorije C i C1 odnosno D i D1;

vozačke dozvole izdane za kategorije CE i DE valjane su i za skupove vozila u kategoriji C1E odnosno D1E;

vozačke dozvole izdane za kategorije C1E i D1E valjane su i za kategoriju C1 odnosno D1;

vozačke dozvole izdane za bilo koju kategoriju valjane su i za vozila s vlastitim pogonom kategorije AM. Međutim, država članica može za vozačke dozvole izdane na svojem državnom području ograničiti istovrijednosti za kategoriju AM na vozačke dozvole za kategorije A1, A2 i A ako ta država članica uvede praktični ispit kao uvjet za dobivanje vozačke dozvole za kategoriju AM;

vozačke dozvole izdane za kategoriju A2 valjane su i za kategoriju A1;

vozačke dozvole izdane za kategorije A, B, C ili D valjane su i za kategorije A1 i A2 odnosno B1, C1 i D1;

dvije godine nakon što je prvi put izdana, vozačka dozvola kategorije B valjana je i za upravljanje motornim vozilima, uključujući vozila hitnih službi s vlastitim pogonom koja se upotrebljavaju za održavanje javne sigurnosti i reda, među ostalim pružanjem hitne pomoći tijekom izvanrednih situacija izazvanih prirodnim ili ljudskim djelovanjem, kao što su policijska vozila, vozila hitne pomoći, vozila civilne zaštite, spasilačka vozila ili vatrogasna vozila, koja se u cijelosti ili djelomično pogone alternativnim gorivima kako su definirana u članku 2. Direktive 96/53/EZ i koja su odobrena na temelju Uredbe (EU) 2018/858, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500  kg, ali nije veća od 4 250  kg. Ako je ispunjen uvjet utvrđen u članku 6. stavku 1. točki (c) podtočki ii. ove Direktive, ta vozila mogu biti u skupu s prikolicom, pod uvjetom da najveća dopuštena masa skupa nije veća od 5 000  kg. Motorna vozila za stanovanje nisu obuhvaćena istovrijednošću iz ove točke;

dvije godine nakon što je prvi put izdana, vozačka dozvola kategorije BE valjana je i za upravljanje skupom motornog vozila koje se cijelosti ili djelomično pogoni alternativnim gorivima kako su definirana u članku 2. Direktive 96/53/EZ i koja su odobrena na temelju Uredbe (EU) 2018/858, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500  kg, ali nije veća od 4 250  kg, kao vučnog vozila i prikolice ili poluprikolice kategorija mase O1 ili O2 utvrđenih u članku 4. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) 2018/858.

Države članice mogu za vožnju na svojim državnim područjima odobriti sljedeće istovrijednosti:

motorni tricikli s vozačkom dozvolom za kategoriju B, za motorne tricikle čija je najveća neto snaga veća od 15 kW, pod uvjetom da imatelj vozačke dozvole kategorije B ima najmanje 21 godinu;

motocikli kategorije A1 s vozačkom dozvolom za kategoriju B.

Istovrijednosti predviđene prvim podstavkom uzajamno se priznaju u državama članicama koja su ih odobrile.

Države članice na vozačkoj dozvoli navode da imatelj ima pravo upravljati vozilima iz prvog podstavka samo uz pomoć odgovarajućih kodova Unije utvrđenih u dijelu E Priloga I.

Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o istovrijednostima iz prvog podstavka koje su odobrene na njihovim državnim područjima, među ostalim o svim odgovarajućim nacionalnim kodovima koji su se upotrebljavali prije 25. studenog 2025. Komisija stavlja te informacije na raspolaganje državama članicama.

Države članice mogu odobriti upravljanje sljedećim kategorijama vozila na svojem državnom području:

vozila kategorije D1 najveće dopuštene mase od 3 500  kg, bez posebne opreme namijenjene prijevozu putnika s invaliditetom, vozačima starijima od 21 godine koji imaju vozačku dozvolu kategorije B, najmanje dvije godine nakon što je ta vozačka dozvola prvi put izdana vozaču i pod uvjetom da vozila upotrebljavaju neprofitni subjekti u socijalne svrhe i da vozač pruža svoje usluge dobrovoljno;

vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500  kg, vozačima starijima od 21 godine koji imaju vozačku dozvolu kategorije B, najmanje dvije godine nakon što je ta vozačka dozvola prvi put izdana vozaču, pod uvjetom da ta vozila ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

u stanju mirovanja namijenjena su za upotrebu samo kao objekti za učenje ili rekreaciju;

upotrebljavaju ih neprofitni subjekti u socijalne svrhe;

prenamijenjena su tako da se ne mogu upotrebljavati za prijevoz više od devet osoba ni za prijevoz robe osim one koja je nužna za namjene utvrđene u podtočkama i. i ii.;

vozila kategorije B čija najveća dopuštena masa nije veća od 2 500  kg i čija je najveća brzina tehničkim sredstvima ograničena na 45 km/h, vozačima mlađima od 21 godine koji imaju vozačku dozvolu kategorije B1 koja je izdana u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 6. stavku 1. točki (c) podtočki i. drugom odlomku te, prema potrebi, članku 7. stavku 2. točki (b);

vozila s vlastitim pogonom koja se upotrebljavaju za održavanje javne sigurnosti i reda, među ostalim pružanjem hitne pomoći tijekom izvanrednih situacija izazvanih prirodnim ili ljudskim djelovanjem, kao što su policijska vozila, vozila hitne pomoći, vozila civilne zaštite, spasilačka vozila ili vatrogasna vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500  kg, ali nije veća od 5 000  kg, koja mogu biti u skupu s prikolicom ako najveća dopuštena masa tog skupa nije veća od 5 000  kg, vozačima koji su navršili 20 godina, imaju vozačku dozvolu kategorije B, prošli su osposobljavanje i/ili ispitivanje, kako se zahtijeva člankom 6. stavkom 1. točkom (c) podtočkom ii., i koji voze isključivo u svrhu za koju je vozilo hitnih službi namijenjeno, uključujući potrebno održavanje i probne vožnje.

Ako države članice na vozačkoj dozvoli navode da imatelj ima pravo upravljati vozilima iz prvog podstavka točaka (a) i (b), čine to samo s pomoću odgovarajućih nacionalnih kodova.

Države članice mogu na svojim državnim područjima privremeno ili na neodređeno vrijeme uzajamno priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih na temelju prvog podstavka točke (d).

Države članice obavješćuju Komisiju o svakom odobrenju izdanom u skladu s ovim stavkom.

Države članice imaju pravo na svojim državnim područjima odobriti upravljanje vozilima kategorije D ili D1 imateljima vozačke dozvole izdane za kategoriju C pod uvjetom da se u vozilu ne prevozi nijedna druga osoba i pod uvjetom da je vozač:

osoba koja obavlja tehnički pregled u skladu s Direktivom 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) u krugu od 5 km od stanice za tehnički pregled; ili

mehaničar radionice za popravak vozila koji obavlja probnu vožnju, u krugu od 5 km od radionice, nakon što je vozilo popravljeno ili u svrhu održavanja odnosno pregleda.

Prilikom napuštanja stanice za tehnički pregled ili radionice imatelj vozačke dozvole kategorije C mora biti u mogućnosti dokazati tijekom bilo kakve provjere da se vozilom upravlja u svrhu tehničkog pregleda iz točke (a) ili probne vožnje iz točke (b). Države članice obavješćuju Komisiju o svakom odobrenju izdanom u skladu s ovim stavkom.

Članak 10.

Izdavanje, valjanost i obnavljanje

Vozačke dozvole izdaju se samo podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

položili su ispit vještina i ponašanja i  ►C1  teorijski ispit ◄ u skladu s Prilogom II. te su zadovoljili minimalne standarde u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom u skladu s Prilogom III.;

za kategoriju AM položili su samo ►C1  teorijski ispit ◄ ; države članice za tu kategoriju ipak mogu od podnositelja zahtjeva zatražiti polaganje ispita vještina i ponašanja te mogu primijeniti članak 11. u pogledu ove kategorije.

Za vozila na tri kotača i četverocikle u toj kategoriji države članice mogu uvesti poseban ispit vještina i ponašanja. Za razlikovanje vozila unutar kategorije AM na vozačku dozvolu može se otisnuti nacionalni kôd;

za kategoriju A2 ili kategoriju A, i pod uvjetom da su stekli najmanje dvije godine iskustva u upravljanju motociklom kategorije A1 odnosno kategorije A2, ispunili su jedno od sljedećeg:

položili su samo ispit vještina i ponašanja; ili

završili su osposobljavanje u skladu s Prilogom VI.;

završili su osposobljavanje ili položili ispit vještina i ponašanja ili su završili osposobljavanje i položili ispit vještina i ponašanja u skladu s Prilogom V. u vezi s kategorijom B za upravljanje skupom vozila, motornim vozilom za stanovanje, vozilom hitnih službi ili vozilom s pogonom na alternativna goriva iz članka 6. stavka 1. točke (c) podtočke ii.;

imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice koja izdaje vozačku dozvolu, ili su obuhvaćeni iznimkama utvrđenima u članku 20. stavcima 3. ili 4., ili mogu dokazati da u trenutku podnošenja zahtjeva ondje studiraju najmanje prethodnih šest mjeseci.

Trajanje administrativne valjanosti vozačkih dozvola koje izdaju države članice je sljedeće:

15 godina za kategorije AM, A1, A2, A, B, B1 i BE. Države članice mogu trajanje skratiti na 10 godina ako njihovo nacionalno pravo dopušta da se vozačka dozvola upotrebljava i kao osobna identifikacijska isprava;

pet godina za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E.

Obnavljanje vozačke dozvole može dovesti do novog razdoblja administrativne valjanosti za jednu ili više kategorija kojima imatelj vozačke dozvole ima pravo upravljati, u mjeri u kojoj je to u skladu s ovom Direktivom.

Prisutnost mikročipa ili QR koda na temelju članka 4. stavaka 5. i 6. nije preduvjet za valjanost vozačke dozvole. Gubitak ili nemogućnost očitavanja mikročipa ili QR koda, ili bilo koje drugo oštećenje, ne utječu na valjanost vozačke dozvole.

Radi povećanja sigurnosti na cestama države članice mogu ograničiti razdoblje administrativne valjanosti bilo koje kategorije vozačkih dozvola izdanih novim vozačima kako bi se na takve vozače primijenile posebne mjere.

Države članice mogu ograničiti razdoblje administrativne valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola za bilo koju kategoriju ako je nužno učestalije provoditi zdravstvene preglede, samoprocjene ili druge posebne mjere, kao što su ograničenja za počinitelje prometnih prekršaja.

Države članice ograničavaju razdoblje administrativne valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) podtočkom i. drugim odlomkom. Tako ograničena vozačka dozvola ne može se obnoviti.

Države članice mogu skratiti razdoblja administrativne valjanosti utvrđena u prvom podstavku za vozačke dozvole imatelja koji borave na njihovu državnom području i koji su navršili 65 godina kako bi se uvjetovala češća provedba zdravstvenih pregleda, samoprocjena ili drugih posebnih mjera, kao što su tečajevi za obnovu znanja. Takvo skraćeno razdoblje administrativne valjanosti primjenjuje se samo prilikom obnavljanja vozačke dozvole.

Države članice mogu skratiti razdoblje administrativne valjanosti iz ovog stavka za vozačke dozvole osoba kojima je izdana privremena boravišna dozvola ili koje na njihovim državnim područjima imaju privremenu zaštitu ili odgovarajuću zaštitu na temelju nacionalnog prava.

Za obnavljanje vozačkih dozvola po isteku njihove administrativne valjanosti potrebno je ispuniti oba sljedeća uvjeta:

podnositelj zahtjeva za obnavljanje i dalje zadovoljava minimalne standarde u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom utvrđene u Prilogu III.;

podnositelj zahtjeva za obnavljanje ima uobičajeno boravište na državnom području države članice koja izdaje vozačku dozvolu, ili je obuhvaćen iznimkama utvrđenima u članku 20. stavku 3., ili ima dokaz da podnositelj zahtjeva za obnavljanje u trenutku podnošenja zahtjeva u njoj studira najmanje prethodnih šest mjeseci.

Država članica odbija izdati vozačku dozvolu ako podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu koju je izdala druga država članica.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za primjenu drugog podstavka. Ako postoje opravdani razlozi za sumnju da podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu, mjere potrebne za izdavanje, nadomještanje, obnavljanje ili zamjenu vozačke dozvole obuhvaćaju provjeru kod drugih država članica ima li podnositelj zahtjeva već vozačku dozvolu. Države članice u tu se svrhu koriste mrežom EU-a za vozačke dozvole.

Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 6., država članica koja izdaje vozačku dozvolu postupa s dužnom pažnjom kako bi osigurala da osoba ispunjava zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka te, ako utvrdi da je određena vozačka dozvola izdana iako ti zahtjevi nisu bili ispunjeni, primjenjuje nacionalne odredbe o ukidanju vozačke dozvole ili prava na upravljanje vozilom.

Članak 11.

Usklađenost s minimalnim standardima u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti

Neovisno o stavcima 1. i 2. i u mjeri u kojoj u Prilogu III. nije drukčije predviđeno, na primjer u slučaju odgovarajuće procjene vida podnositelja zahtjeva za vozačke dozvole u skladu s Prilogom III. točkom 3,. države članice umjesto traženja liječničkog pregleda za kategorije AM, A, A1, A2, B, B1 i BE mogu primijeniti jednu ili obje sljedeće alternativne mjere:

mogu zahtijevati od podnositelja zahtjeva ili imatelja vozačke dozvole da pri podnošenju zahtjeva za izdavanje ili obnavljanje vozačke dozvole ispuni obrazac za samoprocjenu koji obuhvaća zdravstvena stanja utvrđena u Prilogu III.; ili

mogu uspostaviti nacionalni sustav za procjenu sposobnosti za upravljanje vozilom kako bi se osiguralo da se nakon što je podnositelju zahtjeva izdana vozačka dozvola nakon liječničkog pregleda ili samoprocjene reagira na znatne promjene tjelesne i mentalne sposobnosti kako bi se ispunili minimalni standardi u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti utvrđeni u Prilogu III.

Ako države članice donesu smjernice za liječnike kako bi im se pomoglo u utvrđivanju imatelja vozačke dozvole koji više ne ispunjavaju minimalne standarde u pogledu tjelesne i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom, o tome obavješćuju Komisiju. Komisija te smjernice stavlja na raspolaganje drugim državama članicama.

►C1  Ako države članice osmisle kampanje za podizanje svijesti javnosti kako bi se građane informiralo o mentalnim ili tjelesnim zdravstvenim stanjima koji bi mogli narušiti sposobnost za upravljanje vozilom, o tome obavješćuju Komisiju. ◄ Komisija te informacije stavlja na raspolaganje drugim državama članicama.

Članak 12.

Produljenje valjanosti u slučaju krize

Članak 13.

Zamjena i nadomještanje vozačkih dozvola izdanih u državama članicama

Država članica koja zamjenjuje mobilnu vozačku dozvolu o tome obavješćuje tijela države članice koja je dozvolu izdala i navodi razloge za zamjenu. Država članica koja je dozvolu izdala osigurava da se prethodna mobilna vozačka dozvola više ne može prikazati s pomoću elektroničkog uređaja kojim se u tu svrhu koristi imatelj vozačke dozvole. Države članice koriste se mrežom EU-a za vozačke dozvole u svrhe komunikacije.

Članak 14.

Dokazivanje prava na upravljanje vozilom tijekom zamjene ili nadomještanja

Tijekom zamjene ili nadomještanja vozačke dozvole država članica koja obavlja nadomještanje ili zamjenu osigurava da nadležna tijela država članica mogu provjeriti valjanost prava imatelja vozačke dozvole na upravljanje vozilom, posebno tijekom provjera na cesti. U tu svrhu država članica bez odgode dostavlja potrebne informacije o nadomještanju ili zamjeni vozačke dozvole u mreži EU-a za vozačke dozvole ako je to potrebno zbog trajanja postupka zamjene ili nadomještanja. U takvim slučajevima država članica imatelju dotične vozačke dozvole dostavlja ispravu u kojoj se navodi da je podnesen zahtjev za nadomještanje ili zamjenu vozačke dozvole tog imatelja.

Članak 15.

Zamjena vozačkih dozvola koje su izdale treće zemlje

Države članice za takve zamjene primjenjuju svoje nacionalno pravo, u skladu s uvjetima predviđenima u ovom stavku.

U situaciji navedenoj u prvom podstavku, ako podnositelj zahtjeva zatraži zamjenu vozačke dozvole koja je valjana i za kategorije vozila za koje podnositelj zahtjeva ima pravo na upravljanje vozilom stečeno u trećoj zemlji, primjenjuju se sljedeća pravila:

ako je vozačka dozvola izdana za određenu kategoriju od strane treće zemlje koja je predmet provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 7., primjenjuje se stavak 3.;

ako nema provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 7., primjenjuje se stavak 2.

Ako Komisija utvrdi činjenicu iz prvog podstavka, ona može, u suradnji s državama članicama, procijeniti okvir treće zemlje za cestovni promet. Države članice dostavljaju mišljenje o okviru za cestovni promet koji je na snazi u utvrđenoj trećoj zemlji u roku koji treba odrediti Komisija. Taj je rok najmanje 6 mjeseci i najviše 18 mjeseci. Komisija obavlja procjenu nakon što dobije mišljenje od svih država članica ili nakon što prođe rok za slanje mišljenja, ovisno o tome koji je datum raniji.

Prilikom procjene okvira za cestovni promet koji je na snazi u trećoj zemlji Komisija uzima u obzir barem sljedeće elemente:

zahtjeve u pogledu izdavanja vozačkih dozvola koji su na snazi, kao što su klasifikacija kategorija vozačkih dozvola, zahtjevi za minimalnu dob, uvjeti i zahtjevi za osposobljavanje vozača i vozačke ispite te zdravstveni standardi za izdavanje vozačke dozvole;

izdaje li treća zemlja mobilne vozačke dozvole, i ako to čini, koji su primjenjivi tehnički i strukturni aranžmani za upravljanje sustavom;

u kojoj su mjeri u optjecaju krivotvorene vozačke dozvole i koje se mjere poduzimaju za sprečavanje krivotvorenja vozačkih dozvola i korupcije u vezi s vozačkim dozvolama;

razdoblje administrativne valjanosti vozačkih dozvola koje izdaje treća zemlja;

kakvi su prometni uvjeti u trećoj zemlji i jesu li usporedivi s prometnim uvjetima na cestovnim mrežama u Uniji;

razinu sigurnosti na cestama u trećoj zemlji;

praksu i pravni okvir treće zemlje u pogledu zamjene vozačkih dozvola izdanih u državama članicama.

Provedbeni akt iz prvog podstavka ovog stavka sadržava barem:

kategorije vozačkih dozvola iz članka 6. u pogledu kojih se može izvršiti zamjena u skladu sa stavkom 3. ovog članka;

datume izdavanja vozačkih dozvola treće zemlje nakon kojih se može izvršiti zamjena u skladu sa stavkom 3;

sve opće uvjete koje je potrebno ispuniti u svrhu provjere vjerodostojnosti službene isprave koja se zamjenjuje;

sve opće uvjete koje podnositelj zahtjeva mora ispuniti prije zamjene kako bi dokazao da ispunjava minimalne standarde u pogledu tjelesne i mentalne sposobnostima utvrđene u Prilogu III.

Ako vozačka dozvola podnositelja zahtjeva ne omogućuje podnositelju zahtjeva da ispuni zahtjeve iz drugog podstavka točke (a) ili (b) ovog stavka, države članice mogu odlučiti zamijeniti vozačku dozvolu u skladu sa stavkom 2. Ako podnositelj zahtjeva ne može ispuniti zahtjeve iz drugog podstavka točke (c) ili (d) ovog stavka, države članice odbijaju zamijeniti vozačku dozvolu.

Svim dodatnim uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu iz prvog podstavka ovog stavka predviđa se ili primjenjivost nacionalnih odredaba države članice u skladu sa stavkom 2. ili odbijanje zamjene vozačke dozvole ako podnositelj zahtjeva ne ispuni te uvjete.

Provedbeni akt iz ovog stavka donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

Članak 16.

Učinci ukidanja, oduzimanja, suspenzije ili ograničenja, prava vozača na upravljanje vozilom s vlastitim pogonom, njegove vozačke dozvole ili priznavanja valjanosti njegove vozačke dozvole

Države članice osiguravaju da su svi uvjeti koje odrede kako bi osoba mogla ponovno steći pravo na upravljanje vozilom ili svoju vozačku dozvolu, ili ponovno ostvariti priznavanje valjanosti svoje vozačke dozvole, ili kako bi osoba mogla podnijeti zahtjev za novu vozačku dozvolu, proporcionalni i da se njima ne diskriminiraju imatelji vozačkih dozvola izdanih u drugim državama članicama te da sami po sebi ne dovode do odbijanja izdavanja vozačke dozvole ili priznavanja vozačke dozvole izdane u drugoj državi članici na neodređeno vrijeme.

Odstupajući od stavka 1., država članica koja toj osobi nije zabranila vožnju može, nakon savjetovanja s državom članicom kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka, izdati vozačku dozvolu toj osobi. Međutim, država članica koja je toj osobi zabranila vožnju može na svojem državnom području i na neodređeno vrijeme odbiti priznati vozačku dozvolu koju je izdala druga država članica.

Članak 17.

Sustav vožnje uz pratnju

Vozačke dozvole izdane u skladu s prvim podstavkom uzajamno se priznaju u državama članicama koje izdaju takve vozačke dozvole.

Imatelji vozačke dozvole označene kodom Unije 98.02 utvrđenom u dijelu E Priloga I. koji nisu navršili 18 godina upravljaju vozilom samo uz pratnju osobe na suvozačkom mjestu koja im može pružati savjete dok upravljaju vozilom. Osoba u pratnji mora se pridržavati pravila o vožnji pod utjecajem alkohola ili droga. Osoba u pratnji:

mora imati navršene najmanje 24 godine;

mora imati vozačku dozvolu odgovarajuće kategorije koja je izdana u Uniji prije više od pet godina;

u zadnjih pet godina ne smije imati izrečenu zabranu vožnje u državi članici koja je izdala vozačku dozvolu iz točke (b).

▼C1

Država članica koja nije država članica izdavanja iz točke (c) može predvidjeti provedbu zabrane vožnje na svojem državnom području nakon prekršaja počinjenog na njezinu državnom području, što bi moglo ukazivati na nedostatak sposobnosti osobe da služi kao osoba u pratnji na temelju ovog članka.

▼B

Za osobu u pratnji imatelja vozačke dozvole kategorija C, C1E ili C1 zahtjevi iz prvog podstavka mogu posebno uključivati zahtjev da osoba u pratnji:

ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljavanje pružene u skladu s Direktivom (EU) 2022/2561; ili

pohađala je namjenski tečaj osposobljavanja u trajanju od najmanje sedam sati, koji se može povećati na 14 sati, kako bi stekla potrebne profesionalne i pedagoške vještine kao dio periodičnog osposobljavanja za dobivanje svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti.

Članak 18.

Probno razdoblje upravljanja vozilom

Ako novi vozač već ima valjanu vozačku dozvolu za drugu kategoriju vozila, probno razdoblje upravljanja vozilom u načelu uključuje samo vrijeme preostalo u probnom razdoblju za postojeću vozačku dozvolu. Međutim, za nove vozače koji imaju samo vozačku dozvolu kategorije AM, za stjecanje dozvole nove kategorije u svakom je slučaju potrebno novo probno razdoblje upravljanja vozilom. Države članice mogu, u pogledu vozačkih dozvola kategorija različitih od kategorije AM koje su izdale, zahtijevati dodatno ili dopunsko probno razdoblje upravljanja vozilom, posebno kako bi se u obzir uzeli različiti rizici i potrebne vještine povezani s novom kategorijom vozačke dozvole.

Osim toga, države članice poduzimaju mjere u svrhu smanjenja:

vožnje pod utjecajem droga među novim vozačima;

neusklađenosti sa zakonima i drugim propisima kojima se prenosi Direktiva Vijeća 91/671/EEZ ( 5 ) o obaveznoj uporabi sigurnosnih pojaseva i sustava za sigurnosno vezivanje djece u vozilima.

Članak 19.

Ispitivači

Na ovlaštene ispitivače koji su obavljali tu funkciju i prije 19. siječnja 2013. primjenjuju se samo zahtjevi u vezi s osiguravanjem kvalitete i mjerama redovitog periodičnog osposobljavanja utvrđeni u tom prilogu.

Članak 20.

Uobičajeno boravište

Međutim, mjestom uobičajenog boravišta osobe čije su poslovne veze na drugom mjestu od osobnih veza te koja stoga usporedo živi na različitim mjestima koja se nalaze u dvije ili više država članica smatra se ono u kojem ta osoba ima osobne veze, pod uvjetom da se tamo redovito vraća. Osoba nije obvezna ispuniti taj uvjet ako živi u određenoj državi članici u svrhu obavljanja zadaće određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne predstavlja prijenos uobičajenog boravišta.

U skladu s Uredbom (EU) 2018/1724 države članice i Komisija korisnicima omogućuju pristup informacijama o jezicima za koje se u svakoj državi članici osigurava pismeno ili usmeno prevođenje ►C1  teorijskog ispita ◄ i praktičnog ispita.

Članak 21.

Istovrijednosti među vozačkim dozvolama koje nisu standardne vozačke dozvole Unije

Članak 22.

Uzajamna pomoć i mreža EU-a za vozačke dozvole

Države članice mogu se koristiti mrežom EU-a za vozačke dozvole i za razmjenu informacija u sljedeće svrhe:

kako bi svojim tijelima omogućile da provjere valjanost i vjerodostojnost vozačke dozvole, posebno tijekom provjera na cesti, istraga ili kao dio mjera protiv krivotvorenja;

kako bi olakšale istrage u skladu s Direktivom (EU) 2015/413;

radi izvršavanja Direktive (EU) 2022/2561 i provjere valjanosti i vjerodostojnosti vozačke dozvole pri izvršavanju Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ) ili Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ).

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da su informacije koje se razmjenjuju putem mreže EU-a za vozačke dozvole ažurirane.

Države članice odobravaju pristup mreži EU-a za vozačke dozvole samo tijelima nadležnima za svrhe iz stavaka 1. i 2.

Članak 23.

Izvješćivanje koje provode države članice

Članak 24.

Preispitivanje i izvješćivanje koje provodi Komisija

Komisija do 26. studenog 2030., a nakon toga svakih pet godina, predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive. U okviru izvješća Komisija ocjenjuje:

utjecaj Direktive na sigurnost na cestama, posebno:

postoji li bilo kakav utjecaj koji proizlazi iz odobravanja istovrijednosti na temelju članka 9. stavka 2. točaka (j) i (k);

postoji li bilo kakav utjecaj koji proizlazi iz odobravanja istovrijednosti na temelju članka 9. stavka 4.;

učinke provedbe sustava vožnje uz pratnju za kategorije profesionalnih vozačkih dozvola na sigurnost na cestama i manjak vozača, na temelju izvješća dobivenih od država članica u skladu s člankom 23. stavkom 2.

Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

Proizvođači vozila dužni su dostaviti podatke iz prvog podstavka u razumnom roku i u skladu s primjenjivim pravom Unije.

Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 25.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

Članak 26.

Postupak odbora

Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 27.

Izmjene Direktive (EU) 2022/2561

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

od navršenih 17 godina vozilom kategorije vozačke dozvole C1, C1E ili C, ako imaju SSO iz članka 6. stavka 1. za kategoriju C ili iz članka 6. stavka 2. za kategorije C1 i C1E i samo pod uvjetima utvrđenima u članku 17. stavcima 2. i 3. Direktive (EU) 2025/2205 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 ).

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

Svaka država članica može vozača vozila iz kategorija D1 i D1 + E ovlastiti da upravlja takvim vozilima na njezinu državnom području od navršene 18. godine ako vozač ima SSO iz članka 6. stavka 1.;

Svaka država članica može vozača vozila iz kategorija D i D + E ovlastiti da upravlja takvim vozilima na njezinu državnom području od navršene 20. godine ako vozač ima SSO iz članka 6. stavka 1. Navedena se dobna granica može spustiti na 18 navršenih godina za upravljanje takvim vozilima bez putnika ili za linijski prijevoz putnika na udaljenosti do 50 kilometara.”.

Članak 28.

Izmjene Uredbe (EU) 2018/1724

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

u drugom stupcu u retku „Preseljenje” dodaje se sljedeće polje: „Stjecanje i obnavljanje vozačke dozvole”;

u trećem stupcu u retku „Preseljenje” dodaje se sljedeće polje: „Izdavanje, zamjena i nadomještanje vozačkih dozvola Unije”.

Članak 29.

Prenošenje

Ne dovodeći u pitanje stavak 2., one primjenjuju te mjere od 26. studenog 2029.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

One primjenjuju te mjere od 26. studenog 2027.

One primjenjuju te mjere od 26. studenog 2028.

Članak 30.

Stavljanje izvan snage

▼C1

▼B

Upućivanja na Uredbu (EU) br. 383/2012 smatraju se upućivanjima na ovu Direktive i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.

Članak 31.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 32.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG I.

STANDARDNE SPECIFIKACIJE I ODREDBE O VOZAČKIM DOZVOLAMA KOJE IZDAJU DRŽAVE ČLANICE

DIO A.1:    Opće specifikacije za fizičku vozačku dozvolu

1. Značajke iskaznice fizičke vozačke dozvole u obrascu Unije moraju biti u skladu s normom ISO/IEC 7810.

Iskaznica se izrađuje od polikarbonata.

Metode za ispitivanje značajki iskaznica vozačkih dozvola u svrhu potvrđivanja njihove usklađenosti s međunarodnim normama moraju biti u skladu s normom ISO/IEC 10373.

2. Iskaznica vozačke dozvole ima dvije strane i u skladu je s obrascem prikazanim na slici 1.

Slika 1.: Obrazac vozačke dozvole Unije

Slika 1.: tekst

1. Prezime 2. Ime 3. Datum i mjesto rođenja 4a. Datum izdavanja 4b. Datum isteka 4c. Izdavatelj 5. Broj dozvole 10. Valjanost od 11. Valjanost do 12. Kodovi

3. Na iskaznici vozačke dozvole navode se sljedeće informacije, kako su utvrđene u dijelu D:

Na prvoj strani navodi se sljedeće:

riječi „vozačka dozvola” otisnute velikim tiskanim slovima na jeziku ili jezicima države članice koja izdaje vozačku dozvolu;

(neobvezno) država članica izdavanja;

razlikovna oznaka države članice izdavanja, tiskana u negativu u plavom pravokutniku i okružena s 12 žutih zvjezdica, kako je utvrđeno u dijelu D točki 1.;

informacije koje se odnose na izdanu vozačku dozvolu (polja od 1 do 9), kako je utvrđeno u dijelu D točki 3.;

riječi „obrazac Europske unije” na jeziku ili jezicima države članice izdavanja i riječi „vozačka dozvola” na drugim jezicima Europske unije, tiskane u ružičastoj boji tako da tvore pozadinu vozačke dozvole, kako je utvrđeno u dijelu D točki 2.

Na drugoj strani navodi se sljedeće:

informacije koje se odnose na kategorije izdane vozačke dozvole (polja od 9 do 12), kako je utvrđeno u dijelu D točki 4.;

informacije koje se odnose na upravljanje vozačkom dozvolom (polja 13 i 14), kako je utvrđeno u dijelu D točki 5.;

objašnjenje sljedećih numeriranih polja koja se nalaze na prvoj i drugoj strani vozačke dozvole: 1, 2, 3, 4a, 4b, 4c, 5, 10, 11 i 12.

Ako država članica te podatke želi unijeti na nacionalnom jeziku koji nije bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski, izrađuje dvojezičnu inačicu vozačke dozvole s jednim od tih jezika, ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Priloga.

Na vozačkoj dozvoli čuva se prostor za eventualno uvođenje mikročipa ili sličnog IT uređaja odnosno za eventualni otisak QR koda.

Referentne boje su sljedeće:

plava: Pantone Reflex blue;

žuta: Pantone yellow.

4. Posebne odredbe

Ako imatelj vozačke dozvole koju je izdala država članica u skladu s ovim Prilogom ima uobičajeno boravište u nekoj drugoj državi članici, ta država članica na vozačku dozvolu može dodati informacije koje su ključne za upravljanje vozačkom dozvolom ako tu vrstu informacija navodi i na ostalim vozačkim dozvolama koje sama izdaje i ako za tu svrhu ostane dovoljno prostora.

Države članice mogu dodati boje ili oznake, kao što su crtični kodovi ili nacionalni simboli, ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Priloga. Države članice o tome obavješćuju Komisiju.

U kontekstu uzajamnog priznavanja vozačkih dozvola crtični kodovi ne smiju sadržavati druge informacije osim onih koje se već mogu pročitati na vozačkoj dozvoli ili koje su ključne za postupak izdavanja vozačke dozvole.

Informacije navedene na iskaznici vozačke dozvole moraju biti čitljive golim okom osobi prosječne oštrine vida, pri čemu visina znakova za polja od 9 do 12 na drugoj strani mora biti najmanje 5 točaka.

DIO A.2:    Specifikacije za zaštitu od krivotvorenja za fizičku vozačku dozvolu

1. Fizičku sigurnost vozačkih dozvola među ostalim ugrožavaju:

izrada lažnih iskaznica, tj. izrada novog predmeta koji je vrlo sličan pravoj ispravi, bilo izradom potpuno nove iskaznice bilo kopiranjem prave isprave;

mijenjanje sadržaja, tj. promjena neke od značajki izvorne isprave, npr. izmjena nekih podataka navedenih na ispravi.

2. Sustav za zaštitu od krivotvorenja sastavni je dio svakog elementa ukupnog sustava izdavanja dozvola, što uključuje postupak podnošenja zahtjeva, siguran prijenos podataka, materijal od kojeg je iskaznica izrađena, tehniku izrade, minimalni skup različitih sigurnosnih značajki i postupak personalizacije.

3. Materijal koji se koristi za izradu vozačkih dozvola štiti se od krivotvorenja upotrebom sljedećih tehnika (obvezne sigurnosne značajke):

iskaznice ne reagiraju pod ultraljubičastim svjetlom;

sigurnosni uzorak pozadine dizajniran je tako da bude otporan na krivotvorenje skeniranjem, tiskanjem ili kopiranjem, zahvaljujući upotrebi irisnog tiska s višebojnim sigurnosnim tintama te tiska „guilloche” u pozitivu i negativu. Uzorak se ne smije sastojati od primarnih boja (cijan, magenta, žuta i crna), a mora sadržavati složen dizajn s najmanje dvije posebne boje i uključivati mikropismo;

optički promjenjivi elementi koji pružaju odgovarajuću zaštitu od kopiranja i mijenjanja fotografije;

lasersko graviranje;

na području fotografije sigurnosni dizajn pozadine i fotografija moraju se preklapati barem na rubu fotografije (uzorak koji blijedi).

4. Osim toga, materijal koji se koristi za izradu vozačkih dozvola štiti se od krivotvorenja upotrebom najmanje triju od sljedećih tehnika (dodatne sigurnosne značajke):

tinte koje mijenjaju boju pod različitim kutom gledanja*;

termokromatska tinta*;

posebni hologrami*;

varijabilne laserske slike*;

ultraljubičasta fluorescentna tinta, vidljiva i prozirna;

iridescentni tisak;

digitalni vodeni žig u pozadini;

infracrveni ili fosforescentni pigmenti;

opipljivi znakovi, simboli ili uzorci*.

U mjeri u kojoj je to moguće, prednost imaju tehnike označene zvjezdicom jer na temelju njih službenici tijela za izvršavanje zakonodavstva mogu provjeriti valjanost iskaznice bez posebnih sredstava. Države članice mogu uvesti i druge sigurnosne značajke osim onih navedenih u ovoj točki.

DIO B:    Specifikacije za mikročipove ugrađene u fizičke vozačke dozvole

1. Mikročip i podaci sadržani na mikročipu, uključujući dodatne informacije predviđene nacionalnim propisima o vozačkim dozvolama, moraju biti u skladu s dijelom B.1.

2. Popis primjenljivih normi za vozačke dozvole opremljene mikročipom utvrđen je u dijelu B.2.

3. Vozačke dozvole opremljene mikročipom podvrgavaju se postupku homologacije tipa Unije u skladu s dijelom B.3.

4. Ako su ispunjene sve relevantne odredbe o homologaciji tipa Unije u vezi s vozačkom dozvolom opremljenom mikročipom u skladu s točkama 1., 2. i 3., države članice proizvođaču ili njegovu predstavniku izdaju certifikat o homologaciji tipa Unije.

5. Ako je to potrebno, posebno kako bi se osigurala usklađenost s ovim dijelom, država članica može povući certifikat o homologaciji tipa Unije koji je izdala.

6. Certifikati o homologaciji tipa Unije i obavijesti o njihovu povlačenju moraju biti u skladu s obrascem utvrđenim u dijelu B.4.

7. Komisiju se obavješćuje o svim izdanim ili povučenim certifikatima o homologaciji tipa Unije. U slučaju povlačenja država članica koja povlači certifikat dostavlja detaljno obrazloženje za to.

Komisija obavješćuje države članice o svim povučenim certifikatima o homologaciji tipa Unije.

8. Certifikati o homologaciji tipa Unije koje su izdale države članice uzajamno se priznaju.

9. Ako država članica utvrdi da znatan broj vozačkih dozvola opremljenih mikročipom opetovano nije u skladu s ovim dijelom ovog Priloga, ta država članica o tome obavješćuje Komisiju. Pritom navodi broj relevantnog certifikata o homologaciji tipa Unije tih vozačkih dozvola te opis neusklađenosti. Komisija bez nepotrebne odgode obavješćuje ostale države članice o činjenicama o kojima je obaviještena u skladu s ovom točkom.

10. Država članica koja je izdala vozačke dozvole iz točke 9. istražuje problem bez odgode i poduzima odgovarajuće korektivne radnje, uključujući, ako je to potrebno, povlačenje certifikata o homologaciji tipa Unije.

DIO B.1:    Opći zahtjevi za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Opći zahtjevi za vozačke dozvole opremljene mikročipom iz ovog Priloga temelje se na međunarodnim normama, posebno normama ISO/IEC serije 18013. Oni obuhvaćaju:

specifikacije za mikročip i logičku strukturu podataka na mikročipu;

specifikacije za usklađene podatke i eventualne dodatne podatke koji se pohranjuju;

specifikacije u vezi s mehanizmima za zaštitu podataka pohranjenih na mikročipu.

Glava 1.

POKRATE

Glava 2.

PODACI POHRANJENI NA MIKROČIPU

1.    Usklađeni obvezni i neobvezni podaci o vozačkoj dozvoli

Na mikročipu se pohranjuju usklađeni podaci o vozačkoj dozvoli navedeni u dijelu D. Ako država članica u vozačku dozvolu odluči uključiti podatke iz dijela D označene kao neobvezne, i oni se pohranjuju na mikročipu.

2.    Dodatni podaci

Države članice na mikročipu mogu pohraniti dodatne podatke predviđene njihovim nacionalnim propisima o vozačkim dozvolama. O tome obavješćuju Komisiju.

Glava 3.

MIKROČIP

1.    Vrsta medija za pohranu

Medij za pohranu podataka o vozačkoj dozvoli je mikročip s kontaktnim, beskontaktnim ili kombiniranim kontaktnim i beskontaktnim (dvojnim) sučeljem, kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 1.

2.    Aplikacije

Svi podaci na mikročipu pohranjuju se u elektroničkim aplikacijama. Sve aplikacije na mikročipu identificirane su jedinstvenom oznakom zvanom „identifikator aplikacije” (AID), kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 2.

(a)    Aplikacija „Vozačke dozvole Unije” 

Obvezni i neobvezni podaci o vozačkoj dozvoli, kako su navedeni u dijelu D, pohranjuju se u namjenskoj aplikaciji „Vozačke dozvole Unije”. AID za aplikaciju „Vozačke dozvole Unije” glasi:

„A0 00 00 04 56 45 44 4C 2D 30 31”;

čine ga sljedeća dva elementa:

Podaci se grupiraju u skupove podataka (DG) kao dio logičke strukture podataka (LDS).

DG-ovi se pohranjuju kao elementarne datoteke (EF) u aplikaciju „Vozačke dozvole Unije” te se zaštićuju u skladu s dijelom B.2 stavkom 3.

(b)    Druge aplikacije

Eventualni dodatni podaci pohranjuju se u jednu ili više namjenskih aplikacija, koje su zasebne od aplikacije „Vozačke dozvole Unije”. Svaka takva aplikacija identificira se jedinstvenim AID-om.

Glava 4.

LOGIČKA STRUKTURA PODATAKA NA MIKROČIPOVIMA U APLIKACIJI „VOZAČKE DOZVOLE UNIJE”

1.    Logička struktura podataka

Podaci o vozačkoj dozvoli pohranjuju se na mikročipu u logičkoj strukturi podataka (LDS), kako je navedeno u dijelu B.2 stavki 4. U ovoj se točki određuju dodatni zahtjevi za obvezne i dodatne DG-ove.

Svaki DG pohranjuje se u jednom EF-u. EF-ovi koji se koriste za aplikaciju „Vozačke dozvole Unije” identificirani su identifikatorima elementarne datoteke (EFID) i kratkim EFID-ima, kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 5.

2.    Skupovi obveznih podataka

Obvezni i neobvezni podatkovni elementi pohranjuju se u sljedećim DG-ima:

svi obvezni i neobvezni podatkovni elementi koji su navedeni na ispravi, osim fotografija lica i potpisa imatelja vozačke dozvole;

fotografija potpisa imatelja vozačke dozvole;

fotografija lica imatelja vozačke dozvole.

Podaci iz skupa DG 1 strukturiraju se kako je navedeno u točki 6. ovog dijela i u dijelu B.2 stavci 6. Podaci sadržani u skupovima DG 5 i DG 6 pohranjuju se u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 7.

3.    Skupovi dodatnih podataka

Eventualni dodatni podatkovni elementi predviđeni nacionalnim pravom država članica o vozačkim dozvolama pohranjuju se u sljedećim DG-ovima:

pojedinosti o imatelju vozačke dozvole, osim biometrijskih podataka;

pojedinosti o tijelu izdavatelju;

fotografija lica;

biometrijski podaci o otisku (otiscima) prsta imatelja vozačke dozvole;

ostale pojedinosti, kao što je puno ime imatelja vozačke dozvole na nacionalnom pismu ili s nacionalnim dijakritičkim znakovima.

Podaci sadržani u navedenim DG-ovima pohranjuju se u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 8.

Glava 5.

MEHANIZMI ZA SIGURNOST PODATAKA

Odgovarajući mehanizmi koriste se za potvrđivanje vjerodostojnosti i integriteta mikročipa i podataka na njemu te za ograničavanje pristupa podacima o vozačkoj dozvoli.

Podaci na mikročipu moraju biti zaštićeni u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 3. U ovoj se glavi određuju dodatni zahtjevi koje treba ispuniti.

1.    Provjera vjerodostojnosti

(a)    Obvezna pasivna autentifikacija

Svi DG-ovi pohranjeni u aplikaciji „Vozačke dozvole Unije” moraju biti zaštićeni pasivnom autentifikacijom.

Podaci koji se odnose na pasivnu autentifikaciju moraju biti u skladu sa zahtjevima navedenima u dijelu B.2 stavci 9.

(b)    Neobvezna aktivna autentifikacija

Mehanizmi neobvezne aktivne autentifikacije primjenjuju se kako bi se osiguralo da izvorni mikročip nije zamijenjen.

2.    Ograničenje pristupa

(a)    Obvezna osnovna zaštita pristupa

Za sve podatke u aplikaciji „Vozačke dozvole Unije” primjenjuje se mehanizam osnovne zaštite pristupa (BAP). Radi interoperabilnosti s postojećim sustavima, kao što su sustavi koji koriste strojno čitljive putne isprave (eMRTD), obvezno je koristiti jednolinijsku strojno čitljivu zonu (MRZ), kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 10.

Ključ dokumenta Kdoc, koji se koristi za pristup mikročipu, generira se iz jednolinijskog MRZ-a, koji se može unijeti ručno ili s pomoću čitača za optičko prepoznavanje znakova (OCR). Primjenjuje se konfiguracija BAP 1 utvrđena za jednolinijski MRZ, kako je navedeno u dijelu B.2 stavci 10.

(b)    Uvjetna proširena kontrola pristupa

Ako su osobni podaci iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 pohranjeni na mikročipu, pristup takvim podacima štiti se dodatnim mjerama.

Mehanizmi proširene kontrole pristupa moraju biti u skladu sa specifikacijama iz dijela B.2 stavke 11.

(c)    Infrastruktura javnih ključeva (PKI) za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Države članice uspostavljaju potrebne nacionalne mjere za upravljanje javnim ključevima, u skladu s Prilogom A normi ISO/IEC 18013_3.

Glava 6.

PRIKAZ PODATAKA

1.    Formatiranje podataka u skupu DG 1

2.    Logički oblik zapisa

Kategorije povezane s vozilima, ograničenjima ili uvjetima prikupljaju se u podatkovni objekt slijedeći strukturu iz sljedeće tablice:

pri čemu:

kodovi kategorija vozila prikazuju se kako je definirano u članku 6. (na primjer AM, A1, A2, A, B1, B itd.);

za kategoriju vozila datum izdavanja prikazuje se u obliku DDMMGGGG (dan u dvije znamenke, nakon čega slijedi mjesec u dvije znamenke, nakon čega slijedi godina u četiri znamenke);

za kategoriju vozila datum isteka prikazuje se u obliku DDMMGGGG (dan u dvije znamenke, nakon čega slijedi mjesec u dvije znamenke, nakon čega slijedi godina u četiri znamenke);

kôd, znak i vrijednost odnose se na dodatne informacije ili ograničenja povezana s kategorijom vozila ili vozačem.

DIO B.2:    Popis primjenljivih normi za vozačke dozvole opremljene medijem za pohranu

DIO B.3:    Postupak za homologaciju tipa Unije za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Glava 1.

OPĆE ODREDBE

Proizvođači koji podnose zahtjev za homologaciju tipa Unije za vozačke dozvole opremljene mikročipom moraju predati sigurnosni certifikat i certifikat o funkcionalnosti.

O svakoj planiranoj promjeni proizvodnog procesa, što uključuje planirane promjene softvera, treba prethodno obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa Unije. Tijelo može zahtijevati daljnje informacije i ispitivanja prije nego što prihvati promjenu.

Testovi moraju biti u skladu s metodama utvrđenima u dijelu B.2 stavci 12.

Glava 2.

SIGURNOSNI CERTIFIKAT

Kad je riječ o sigurnosnoj evaluaciji, mikročipovi koji se integriraju u vozačke dozvole evaluiraju se u skladu s kriterijima iz dijela B.2 stavke 13.

Sigurnosni certifikat izdaje se tek nakon što se provede uspješna evaluacija i utvrdi da je mikročip otporan na pokušaje krivotvorenja ili izmjene podataka.

Glava 3.

CERTIFIKAT O FUNKCIONALNOSTI

Funkcionalna evaluacija vozačkih dozvola opremljenih mikročipom provodi se laboratorijskim ispitivanjima, u skladu s kriterijima iz dijela B.2 stavke 14.

Države članice koje opremaju vozačke dozvole mikročipom osiguravaju da su ispunjene relevantne funkcionalne norme i zahtjevi iz dijela B.1.

Certifikat o funkcionalnosti izdaje se proizvođaču ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

postoji valjani sigurnosni certifikat za mikročip;

dokazana je usklađenost sa zahtjevima iz dijela B.2;

ispitivanja funkcionalnosti uspješno su obavljena.

Relevantno tijelo države članice odgovorno je za izdavanje certifikata o funkcionalnosti. Na certifikatu o funkcionalnosti navodi se identitet tijela izdavatelja, identitet podnositelja zahtjeva, identifikacija mikročipa i detaljan popis ispitivanja i njihovih rezultata.

Glava 4.

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA UNIJE

1.    Obrazac certifikata

Države članice izdaju certifikat o homologaciji tipa Unije po predočenju sigurnosnog certifikata i certifikata o funkcionalnosti, kako je predviđeno u ovom Prilogu. Certifikati o homologaciji tipa Unije moraju biti u skladu s obrascem iz dijela B.4.

2.    Sustav brojčanog označivanja

Sustav brojčanog označivanja za homologaciju tipa Unije čine sljedeći elementi:

slovo „e”, iza kojeg slijedi broj države članice koja je odobrila homologaciju tipa Unije kako slijedi:

za Njemačku;

za Francusku;

za Italiju;

za Nizozemsku;

za Švedsku;

za Belgiju;

za Mađarsku;

za Češku;

za Španjolsku;

za Austriju;

za Luksemburg;

za Finsku;

za Dansku;

za Rumunjsku;

za Poljsku;

za Portugal;

za Grčku;

za Irsku;

za Hrvatsku;

za Sloveniju;

za Slovačku;

za Estoniju;

za Latviju;

za Bugarsku;

za Litvu;

za Cipar;

za Maltu;

slova „DL”, kojima prethodi crtica i nakon kojih slijede dvije brojke koje označavaju redni broj dodijeljen ovom Prilogu ili najnovijoj većoj tehničkoj izmjeni ovog Priloga. Redni broj za ovaj Prilog je 00;

jedinstveni identifikacijski broj homologacije tipa Unije koji je dodijelila država članica izdavateljica.

Primjer sustava brojčanog označavanja za homologaciju tipa Unije: „e50-DL00 12345”

Broj odobrenja pohranjuje se na mikročipu u DG 1 za svaku vozačku dozvolu opremljenu takvim mikročipom.

DIO B.4:    Obrazac certifikata o homologaciji tipa Unije za vozačke dozvole opremljene mikročipom

Ime nadležnog tijela: …

Obavijest o (*):

za vozačku dozvole Unije opremljenu mikročipom

Br. odobrenja: …

1. Marka ili žig proizvođača: …

2. Naziv modela: …

3. Ime proizvođača ili njegova predstavnika, ako je primjenljivo: …

…

4. Adresa proizvođača ili njegova predstavnika, ako je primjenljivo: …

…

5. Izvješća o laboratorijskim ispitivanjima:

5.1 Sigurnosni certifikat br.: … Datum: …

Izdavatelj: …

5.2 Certifikat o funkcionalnosti br.: … Datum: …

Izdavatelj: …

6. Datum odobrenja: …

7. Datum povlačenja odobrenja: …

8. Mjesto: …

9. Datum: …

10. Opisni dokumenti u Prilogu: …

11. Potpis: …

(*) Označiti odgovarajuće polje.

DIO C:    Specifikacije za mobilnu vozačku dozvolu

1. U skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 europske lisnice za digitalni identitet ovlaštenim osobama nude barem sljedeće značajke:

dohvaćanje i pohranjivanje podataka koji su dostatni za dokazivanje prava osobe na upravljanje vozilom;

prikaz i prijenos podataka iz točke (a).

2. Mobilne vozačke dozvole i drugi relevantni sustavi moraju biti u skladu s normom ISO/IEC 18013-5 o mobilnim vozačkim dozvolama i s Uredbom (EU) br. 910/2014.

3. Za potrebe ovog Priloga imatelj mobilne vozačke dozvole izdane u skladu s ovom Direktivom smatra se ovlaštenim korisnikom samo ako je identificiran kao takav.

4. Države članice omogućuju imatelju vozačke dozvole da mu se izda mobilna vozačka dozvola u europsku lisnicu za digitalni identitet tog imatelja.

Europska lisnica za digitalni identitet koja sadržava mobilnu vozačku dozvolu omogućuje ažuriranje ili ponovno izdavanje mobilne vozačke dozvole automatski ili na zahtjev.

Europska lisnica za digitalni identitet imatelju mobilne vozačke dozvole omogućuje da sve ili neke podatke sadržane u mobilnoj vozačkoj dozvoli prikaže ili prenese trećoj strani. Nadležna tijela država članica ovlaštena su zatražiti iz europske lisnice za digitalni identitet podatke sadržane u mobilnim vozačkim dozvolama kako bi mogla utvrditi prava imatelja dotične vozačke dozvole na upravljanje vozilom (provjera).

Informacije koje se prenose izravno iz elektroničke potvrde mobilne vozačke dozvole pohranjene u europskoj lisnici za digitalni identitet omogućuju nadležnim tijelima da utvrde prava imatelja mobilne vozačke dozvole na upravljanje vozilom (provjera), uključujući sva ograničenja koja se primjenjuju u Uniji ili na državnom području države članice. Države članice ne smatraju mobilnu vozačku dozvolu valjanom ako je istekla ili je opozvana. Ako država članica odluči opozvati mobilnu vozačku dozvolu, informacije o toj odluci unosi na popis opozvanih dozvola kojim upravlja ta država članica ili ih na neki drugi način čini dostupnima drugim državama članicama u svrhu provjere, i to besplatno i na izvediv način. Ako država članica koja nije država članica izdavanja izriče zabranu vožnje, o tome odmah obavješćuje državu članicu izdavanja.

DIO D:    Podaci koje treba uključiti u vozačku dozvolu Unije

1. Razlikovne oznake država članica koje izdaju dozvolu glase:

2. Riječi „vozačka dozvola” koje se navode na vozačkim dozvolama na jednom ili više jezika država članica glase kako slijedi:

3. Informacije koje se odnose na pojedinačne izdane vozačke dozvole jesu sljedeće:

4. Informacije koje se odnose na kategorije izdane vozačke dozvole jesu sljedeće:

Ako se kôd utvrđen u dijelu E primjenjuje na sve kategorije za koje se izdaje vozačka dozvola, može se navesti u poljima 9, 10 i 11.

5. Informacije koje se odnose na upravljanje izdanom vozačkom dozvolom jesu sljedeće:

DIO E:    Kodovi Unije i nacionalni kodovi

Kodovi od 01 do 99 usklađeni su kodovi Europske unije.

Glava 1.

VOZAČ (zdravstveni razlozi)

Glava 2.

PRILAGODBE VOZILA

Glava 3.

KODOVI OGRANIČENE UPORABE

Glava 4.

PODACI ZA UPRAVNE SVRHE

Kodovi od 100 nadalje nacionalni su kodovi koji vrijede samo za upravljanje vozilom na području države članice izdavanja.

PRILOG II.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA VOZAČKE ISPITE I ZNANJE, VJEŠTINE I PONAŠANJE ZA UPRAVLJANJE VOZILOM S VLASTITIM POGONOM

Dio I.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA VOZAČKE ISPITE

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da podnositelji zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole posjeduju znanje i vještine i pokazuju ponašanje potrebno za upravljanje vozilom s vlastitim pogonom. U tu svrhu uvedeni ispiti moraju se sastojati od:

►C1  teorijskog ispita ◄ ;

nakon uspješnog polaganja ►C1  teorijskog ispita ◄ , ispita vještina i ponašanja.

Uvjeti pod kojima se ti ispiti provode utvrđeni su u nastavku.

Glava A.

▼C1

TEORIJSKI ISPIT

▼B

1.    Oblik

Odabranim oblikom ispita dokazuje se da podnositelj zahtjeva ima potrebna znanja iz predmeta pod točkama 2., 3. i 4.

Svaki podnositelj zahtjeva za vozačku dozvolu za jednu kategoriju koji je položio ►C1  teorijski ispit ◄ za vozačku dozvolu za drugu kategoriju može se izuzeti od zajedničkih odredaba iz točaka 2., 3. i 4.

Države članice mogu podnositelje zahtjeva izuzeti od pitanja povezanih s osnovnim znanjem o prvoj pomoći iz točke 2. podtočke (e) ako je podnositelj zahtjeva završio certificirano praktično osposobljavanje za prvu pomoć, uključujući kardiopulmonalnu reanimaciju, bilo kada prije polaganja ispita vještina i ponašanja.

2.    Sadržaj ►C1  teorijskog ispita ◄ za sve kategorije vozila

O svakoj temi navedenoj u sljedećim točkama postavljaju se pitanja, pri čemu o sadržaju i obliku pitanja odlučuje svaka država članica:

prometni propisi, osobito o prometnim znakovima, oznakama i signalizaciji, pravilima o prednosti prolaska i ograničenjima brzine;

vozač:

važnost budnosti i odnosa prema drugim sudionicima u cestovnom prometu, uključujući korisnike mikromobilnosti;

opće zapažanje, uključujući zapažanje opasnosti, prosuđivanje i odlučivanje, posebno vrijeme reagiranja, te promjene u ponašanju vozača pod utjecajem alkohola, droga ili lijekova, zbog duševnog stanja ili umora;

utjecaj na rizik od odvraćanja pozornosti zbog uporabe mobilnih telefona ili drugih elektroničkih uređaja tijekom vožnje i posljedice toga za sigurnost;

cesta:

najvažnija načela u vezi s poštovanjem sigurnosnog razmaka između vozila, putem kočenja i sposobnošću prianjanja vozila uz kolnik u različitim vremenskim uvjetima i uvjetima na cesti, uključujući posebice snježne i skliske uvjete;

čimbenici rizika tijekom vožnje povezani s različitim uvjetima na cesti, uključujući zapažanje i predviđanje opasnosti, posebno s obzirom na promjene vremenskih uvjeta te doba dana ili noći;

značajke različitih vrsta cesta i s tim povezani zakonski propisi;

prilagodba ponašanja tijekom vožnje konfiguraciji ceste, posebno kako bi se osigurala sigurna vožnja u cestovnim tunelima, kao i vožnja uzbrdo i nizbrdo;

određivanje mrtvih kutova;

drugi sudionici u cestovnom prometu:

posebni čimbenici rizika povezani s nedostatkom iskustva drugih sudionika u cestovnom prometu, posebno u odnosu na nezaštićene sudionike u cestovnom prometu koji imaju manji stupanj zaštite u prometu u usporedbi s korisnicima motornih vozila te koji su izravno izloženi silama sudara. Ta kategorija uključuje djecu, pješake, bicikliste, korisnike vozila s pogonom na dva kotača, korisnike uređaja za osobnu mobilnost i osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti ili sposobnosti orijentacije;

rizici povezani s kretanjem različitih vrsta vozila, interakcijom s i upravljanjem različitim vrstama vozila koja se razlikuju u pogledu svoje mase, dimenzija i vidnog polja njihovih vozača, uključujući vozilâ s naprednim sustavima za pomoć u vožnji i sustavima za automatiziranu vožnju;

pravilna i pravodobna upotreba pokazivača smjera;

opća pravila i propisi te druga pitanja:

pravila o administrativnim ispravama potrebnima za upravljanje vozilom;

opća pravila o ponašanju vozača u slučaju nesreće (postavljanje upozornih predmeta i pokretanje alarma), uključujući pravila o tome kako se ponašati ako se vozilo hitnih službi približava i što učiniti na mjestu sudara, te mjere koje vozač može prema potrebi poduzeti kako bi pomogao žrtvama prometne nesreće, uključujući osnovno znanje o prvoj pomoći, posebno kardiopulmonalnoj reanimaciji;

sigurnosni čimbenici koji se odnose na vozilo te na teret i osobe koje se prevoze;

poznavanje sigurnosnih aspekata povezanih s vozilima s pogonom na alternativna goriva;

potrebne mjere opreza pri izlasku iz vozila, uključujući provjeru da je sigurno otvoriti vrata vozila i da to neće ugroziti druge sudionike u prometu kao što su pješaci, biciklisti i korisnici mikromobilnosti;

mehanički aspekti povezani sa sigurnošću na cestama; podnositelji zahtjeva moraju biti sposobni prepoznati najčešće kvarove, posebno na sustavu upravljanja, ovjesu i sustavu kočenja, gumama, svjetlima i pokazivačima smjera, reflektorima, retrovizorima, vjetrobranu i brisačima, ispušnom sustavu, sigurnosnim pojasevima i zvučno-upozornom uređaju;

sigurnosna oprema vozila, posebno korištenje sigurnosnih pojaseva, naslona za glavu i sigurnosne opreme za djecu;

punjenje električnih vozila;

pravila i aspekti u pogledu upotrebe vozila u odnosu na okoliš, uključujući električna vozila: odgovarajuća upotreba zvučno-upozornog uređaja, umjerena potrošnja goriva ili energije, ograničenje emisija (emisije stakleničkih plinova, onečišćujuće tvari u zraku, buka i mikroplastika od trošenja guma, kočnica i ceste itd.);

prednosti, ograničenja i rizici povezani s naprednim sustavima za pomoć u vožnji i sustavima za automatiziranu vožnju. Važnost razlika među njima i njihove sigurne uporabe, kao i interakcija s vozačem, obveze vozača i način na koji sustavi mogu utjecati na svjesnost i ponašanje vozača. To obuhvaća područje uporabe sustavâ, mogućnost zahtjeva za preuzimanje koje generiraju sustavi i obveze vozača koje ostaju na snazi dok su sustavi aktivni.

3.    Posebne odredbe za kategorije A1, A2 i A

Obvezne provjere općeg znanja o sljedećem:

korištenju zaštitne opreme, kao što su rukavice, čizme, odjeća i zaštitne kacige;

vidljivosti motociklista od strane drugih sudionika u cestovnom prometu;

čimbenicima rizika povezanima s različitim uvjetima na cesti utvrđenima u točki 2. podtočki (c), uz posvećivanje posebne pozornosti klizavim dijelovima, kao što su poklopci odvoda, oznake na cesti poput linija i strelica, tramvajske tračnice;

mehaničkim aspektima u vezi sa sigurnošću na cestama, kako je utvrđeno u točki 2.podtočki (g), uz posvećivanje posebne pozornosti prekidaču za zaustavljanje u nuždi, razini ulja i lancu.

4.    Posebne odredbe za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E

1. Obvezne provjere općeg znanja o sljedećem:

pravilima o vremenima vožnje i razdobljima odmora kako su utvrđena Uredbom (EZ) br. 561/2006; upotrebi uređaja za bilježenje podataka definiranog Uredbom (EU) br. 165/2014;

pravilima o vrsti dotičnog prijevoza: roba ili putnici;

ispravama o vozilu i prijevoznim ispravama potrebnima za domaći i međunarodni prijevoz robe i putnika;

ponašanju u slučaju nesreće; poznavanju mjera koje je potrebno poduzeti nakon nesreće ili sličnog događaja, uključujući postupanje u hitnim situacijama, kao što su evakuacija putnika te osnovna znanja o pružanju prve pomoći;

mjerama opreza tijekom skidanja i zamjene kotača;

propisima o težini i dimenzijama vozila; propisima o uređajima za ograničenje brzine;

namjeni i upotrebi sustavâ trajnog kočenja;

ograničenjima vidnog polja zbog značajki njihovih vozila, posebno u pogledu uočavanja nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu s prednje i bočnih strana vozila;

(nije obvezno) čitanju autokarte, planiranju rute, uključujući korištenje elektroničkih sustava navođenja;

sigurnosnim čimbenicima u vezi s utovarom vozila: nadzor tereta (utovar i učvršćivanje), teškoće s različitim vrstama tereta (npr. tekući tereti, viseći tereti, itd.), utovar i istovar robe i upotreba opreme za utovar (samo kategorije C, CE, C1, C1E);

odgovornosti vozača za prijevoz putnika; udobnosti i sigurnosti putnika, a posebno osoba s invaliditetom ili osoba smanjene pokretljivosti; prijevozu djece; potrebnim provjerama prije polaska; ►C1  teorijski ispit ◄ mora obuhvatiti sve vrste autobusa, kao što su autobusi za javni prijevoz i putnički autobusi te autobusi posebnih dimenzija (samo kategorije D, DE, D1, D1E);

države članice mogu podnositelje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole za vozilo kategorije C1 ili C1E izvan područja primjene Uredbe (EU) br. 165/2014 izuzeti iz dijela testa koji se odnosi na poznavanje tema navedenih u točki 4. podtočki (1) podtočkama od (a) do (c).

2. Obvezna provjera općeg znanja o sljedećim dodatnim odredbama u vezi s kategorijama C, CE, D i DE:

načelima konstrukcije i rada: motora s unutarnjim izgaranjem, tekućina (npr. motornog ulja, tekućine za hlađenje, tekućine za pranje vjetrobranskog stakla), sustava goriva, električnog sustava, sustava paljenja, sustava prijenosa (spojka, mjenjač itd.);

podmazivanju i zaštiti od smrzavanja;

načelima konstrukcije, montaže, pravilne upotrebe i održavanja guma;

načelima vrsta, rada, glavnih dijelova, povezivanja, upotrebe i svakodnevnog održavanja opreme za ograničenje brzine kretanja i regulatora brzine te upotrebe sustava protiv blokiranja kotača pri kočenju;

načelima vrsta, rada, glavnih dijelova, povezivanja, upotrebe i svakodnevnog održavanja sustava spojnica, uključujući različite mehanizme spajanja prikolice s kamionom, uzimajući u obzir vučni čep sedla za zglobna vozila (za poluprikolice) i vučnu spojnicu za prikolice s rudom (kamion), kao i standardne operativne postupke i protokole za priključivanje i otkvačivanje prikolica s kamiona pri korištenju tih mehanizama za spajanje (samo kategorije CE, DE);

metodama utvrđivanja uzroka kvarova;

preventivnom održavanju vozila i potrebnim tekućim popravcima;

odgovornosti vozača u pogledu preuzimanja, prijevoza i dostave robe u skladu s dogovorenim uvjetima (samo kategorije C, CE).

Glava B.

ISPIT VJEŠTINA I PONAŠANJA

5.    Vozilo i njegova oprema

1.    Sustav prijenosa u vozilu (mjenjač)

Upravljanje vozilom s ručnim mjenjačem podliježe polaganju ispita vještina i ponašanja u vozilu s ručnim mjenjačem.

„Vozilo s ručnim mjenjačem” znači vozilo koje je opremljeno papučicom spojke (ili ručicom spojke kojom se upravlja ručno za kategorije A, A2 i A1) kojom upravlja vozač pri pokretanju, zaustavljanju ili mijenjanju brzina vozila.

Vozila koja ne ispunjavaju kriterije utvrđene u točki 5. podtočki (1) podtočki (a) smatraju se vozilima s automatskim mjenjačem.

Ne dovodeći u pitanje točku 5. podtočku (1) podtočku (c), ako podnositelj zahtjeva polaže ispit vještina i ponašanja u vozilu s automatskim mjenjačem, to se bilježi odgovarajućim kodom Unije utvrđenim u dijelu E Priloga I. na svakoj vozačkoj dozvoli izdanoj na temelju takvog ispita. Vozačke dozvole s tim kodom upotrebljavaju se samo za upravljanje vozilima s automatskim mjenjačem.

Kôd Unije opisan u drugom podstavku ne bilježi se na vozačkoj dozvoli kategorija A1, A2, A, B1, B ili BE, ili se naknadno uklanja s te vozačke dozvole, ako podnositelj zahtjeva ili njezin imatelj položi namjenski ispit vještina i ponašanja ili završi namjensko osposobljavanje, do čega može doći prije ili nakon ispita vještina i ponašanja položenog u vozilu s automatskim mjenjačem.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za:

odobravanje i nadzor namjenskog osposobljavanja, koje može biti dio općeg osposobljavanja vozača; ili

organizaciju namjenskog ispita vještina i ponašanja.

Vozila koja se upotrebljavaju za osposobljavanje ili ispit iz ove točke moraju biti opremljena ručnim mjenjačem i obuhvaćena kategorijom vozačke dozvole za koju su polaznici podnijeli zahtjev.

Osposobljavanje sadržava sve aspekte obuhvaćene točkom 6. ili 7. ovog Priloga, pri čemu se posebna pozornost posvećuje rukovanju mjenjačem vozila. Svaki polaznik obavlja praktični dio i pokazuje svoje vještine i ponašanje na javnim cestama. Osposobljavanje traje najmanje sedam sati.

Trajanje ispita vještina i ponašanja te prijeđena udaljenost moraju biti dostatni za procjenu vještina i ponašanja utvrđenih u točki 6. ili 7. ovog Priloga, pri čemu se posebna pozornost posvećuje rukovanju mjenjačem.

Posebne odredbe za vozila kategorije BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E

Države članice mogu odlučiti da se u vozačkoj dozvoli za vozila kategorije BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 ili D1E iz točke 5. podtočke (1) podtočke (c) ne bilježe nikakva ograničenja za vozila s automatskim mjenjačem ako podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu bez ograničenja iz točke (b) u najmanje jednoj od sljedećih kategorija: B, BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 ili D1E te je izvršio radnje opisane u točki 8. podtočki (4) tijekom ispita vještina i ponašanja.

6.    Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za kategorije A1, A2 i A

1.    Priprema i tehnička provjera vozila u pogledu sigurnosti na cestama

Podnositelji zahtjeva dokazuju da su sposobni pripremiti se za sigurno upravljanje vozilom ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:

pravilno namještanje zaštitne opreme, kao što su rukavice, čizme, odjeća i zaštitna kaciga;

nasumične provjere stanja guma, kočnica, upravljača, prekidača za zaustavljanje u nuždi, prema potrebi, lanca, razine ulja, svjetala, reflektora, pokazivača smjera i zvučno-upozornog uređaja.

7.    Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za kategorije B, B1 i BE

1.    Priprema i tehnička provjera vozila u pogledu sigurnosti na cestama

Podnositelji zahtjeva dokazuju da su sposobni pripremiti se za sigurnu vožnju ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:

podešavanje sjedala prema potrebi kako bi se postigao pravilan sjedeći položaj;

podešavanje retrovizora, sigurnosnih pojaseva i naslona za glavu, ako postoje;

provjera jesu li vrata zatvorena;

nasumične provjere stanja guma, upravljača, kočnica, tekućina (npr. motorno ulje, rashladna tekućina, tekućina za pranje vjetrobranskog stakla), svjetala, reflektora, pokazivača smjera i zvučno-upozornog uređaja;

provjere sigurnosnih čimbenika u vezi s utovarom tereta u vozilo: karoserija, oplate, vrata za utovar tereta, zaključavanje kabine, način utovara, osiguranje tereta (samo kategorija BE);

provjera mehanizma spojnica, kočnih i elektroničkih spojeva (samo kategorija BE).

2.    Kategorije B i B1: ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti na cestama

Ispituju se sljedeće odabrane radnje (najmanje dvije radnje za četiri točke, uključujući jednu u vožnji unatrag):

vožnja unatrag po ravnom pravcu ili vožnja unatrag ulijevo ili udesno iza ugla bez izlaska iz ispravne prometne trake;

polukružno okretanje vozila korištenjem brzina za kretanje naprijed i unatrag;

parkiranje vozila i napuštanje parkirnog prostora (paralelno, ukoso ili pod pravim kutom, vožnjom naprijed ili unatrag na ravnom, uzbrdici ili nizbrdici);

precizno kočenje do zaustavljanja; međutim, zaustavljanje u nuždi nije obvezno.

8.    Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E

1.    Priprema i tehnička provjera vozila u pogledu sigurnosti na cestama

Podnositelji zahtjeva dokazuju da su sposobni pripremiti se za sigurnu vožnju ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:

podešavanje sjedala prema potrebi kako bi se postigao pravilan sjedeći položaj;

podešavanje retrovizora, sigurnosnih pojaseva i naslona za glavu, ako postoje;

nasumična provjera stanja guma, upravljača, kočnica, svjetala, reflektora, pokazivača smjera i zvučno-upozornog uređaja;

provjera sustava servokočenja i servoupravljanja; provjera stanja kotača, matica kotača, blatobrana, vjetrobranskog stakla, prozora i brisača, tekućina (npr. motorno ulje, rashladna tekućina, tekućina za pranje vjetrobranskog stakla); provjera i korištenje ploče s instrumentima, uključujući uređaj za bilježenje podataka kako je definiran Uredbom (EU) br. 165/2014. Ovaj se zadnji zahtjev ne primjenjuje na podnositelje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole za vozila kategorije C1 ili C1E koja nisu u području primjene ove Uredbe;

provjera zračnog pritiska, spremnika za zrak i ovjesa;

provjera sigurnosnih čimbenika u vezi s utovarom tereta u vozilo: karoserija, oplate, vrata za utovar tereta, mehanizam utovara, ako postoji, zaključavanje kabine, ako postoji, način utovara, osiguravanje tereta (samo kategorije C, CE, C1, C1E);

provjera mehanizma spojnica te kočnih i elektroničkih spojeva (samo kategorije CE, C1E, DE, D1E);

sposobnost poduzimanja posebnih mjera za sigurnost vozila; pregled karoserije, servisnih vrata, izlaza u nuždi, opreme za prvu pomoć, aparata za gašenje požara i druge sigurnosne opreme (samo kategorije D, DE, D1, D1E);

(nije obvezno) čitanje autokarte, planiranje rute, uključujući korištenje elektroničkih sustava navođenja.

2.    Upravljanje vučnim vozilom bez prikolice (samo C1E, CE, D1E i DE)

Ako vozač već nema pravo upravljati vozilima kategorija C1, C, D1 i D, mora se osigurati sposobnost upravljanja vučnim vozilom prije vožnje u prometu s povezanom prikolicom.

9.    Ocjenjivanje ispita vještina i ponašanja

1. Ocjena svake od situacija u vožnji utvrđenih u točkama 6., 7. i 8. odražava stupanj spretnosti kojom podnositelj zahtjeva upravlja vozilom te pokazanu sposobnost tog podnositelja zahtjeva za potpuno sigurnu vožnju u prometu. Tijekom čitavog ispita ovlašteni ispitivač mora se osjećati sigurno. Pogreške u vožnji ili opasno ponašanje koje neposredno ugrožava sigurnost ispitnog vozila, njegovih putnika ili drugih sudionika u cestovnom prometu kažnjavaju se neprolaskom na ispitu bez obzira na to jesu li ovlašteni ispitivač ili osoba u pratnji intervenirali. Ipak, ovlašteni ispitivač ima pravo odlučiti treba li ispit vještina i ponašanja održati do kraja.

Ovlašteni ispitivači osposobljeni su za ispravno ocjenjivanje sposobnosti podnositelja zahtjeva za sigurno upravljanje vozilom. Rad ovlaštenih ispitivača prati i nadzire tijelo koje ovlasti država članica i koje ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu IV. točki 4. podtočki (1) podtočki (e) kako bi se osiguralo ispravno i dosljedno ocjenjivanje pogrešaka u skladu sa standardima utvrđenima u ovom Prilogu.

2. Tijekom ocjenjivanja ovlašteni ispitivači posvećuju posebnu pozornost činjenici vozi li podnositelj zahtjeva defenzivno i obzirno. Ta ocjena odražava cjelokupni stil vožnje, a ovlašteni ispitivač uzima to u obzir u cjelokupnoj ocjeni vožnje podnositelja zahtjeva. To uključuje prilagođenu i odlučnu (tj. sigurnu) vožnju uz istodobno vođenje računa o uvjetima na cesti i vremenskim uvjetima, drugom prometu i interesima drugih sudionika u cestovnom prometu, osobito nezaštićenih sudionika u prometu, te sposobnosti predviđanja podnositelja zahtjeva.

3. Ovlašteni ispitivač vožnje nadalje ocjenjuje:

ima li podnositelj zahtjeva kontrolu nad vozilom; uzimajući u obzir: ispravnu upotrebu sigurnosnih pojaseva, sustava za pomoć u vožnji i sustava za automatiziranu vožnju, retrovizora, naslona za glavu; sjedala; ispravnu upotrebu svjetala i druge opreme; ispravnu upotrebu, prema potrebi, spojke, mjenjača, papučice za gas, sustava kočenja (uključujući treći sustav kočenja, ako postoji), ispravno upravljanje; kontrolu nad vozilom u različitim uvjetima, pri različitim brzinama; stabilnost na cesti; težinu i dimenzije te karakteristike vozila; težinu i vrstu tereta (samo kategorije BE, C, CE, C1, C1E, DE, D1E); udobnost putnika (samo kategorije D, DE, D1, D1E) (bez naglog ubrzavanja, uravnotežena vožnja uz izbjegavanje naglog kočenja);

vozi li podnositelj zahtjeva ekonomično te sigurno i energetski učinkovito, uzimajući pritom u obzir broj okretaja u minuti, mijenjanje brzina, kočenje i ubrzavanje (samo kategorije B, BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E);

poštuje li pravila opažanja: panoramsko opažanje; ispravno korištenje zrcala; opažanje na daljinu, na srednju i bližu razdaljinu;

poštuje li pravo prednosti prolaska i propušta vozila; prednost na raskrižjima, sjecištima i čvorištima; propuštanje u drugim okolnostima (npr. pri mijenjanju smjera, mijenjanju prometnih traka, tijekom posebnih radnji);

zauzima li ispravan položaj na cesti, u prometnim trakama, na kružnim tokovima, zavojima, ovisno o vrsti i karakteristikama vozila; prethodno pozicioniranje;

održava li razmak: održavanje odgovarajućeg razmaka ispred i sa strane vozila; održavanje odgovarajućeg razmaka u odnosu na druge sudionike u cestovnom prometu, posebno nezaštićene sudionike u cestovnom prometu;

poštuje li ograničenja brzine i preporuke povezane s brzinom: ne prekoračuje najveću dopuštenu brzinu; prilagođava brzinu vremenskim uvjetima i uvjetima na cesti te, prema potrebi, nacionalnim ograničenjima brzine; vozi brzinom koja omogućuje zaustavljanje unutar vidljive i slobodne udaljenosti; prilagođava brzinu općoj brzini iste vrste sudionika u cestovnom prometu;

poštuje li semafore, prometne znakove i druge oznake: poštovanje semafora; poštovanje uputa osoba ovlaštenih za upravljanje prometom; poštovanje prometnih znakova (zabrana ili zapovijedi); na odgovarajući način poštuje cestovne oznake;

poštuje li signalizaciju: prema potrebi, pravilno i pravodobno daje signal; pravilno pokazuje smjer; odgovarajuće reagira na sve signale drugih sudionika u cestovnom prometu;

ima li kontrolu pri kočenju i zaustavljanju: pravodobno smanjuje brzinu, koči ili se zaustavlja ovisno o okolnostima; predviđanje; kako koristi različite sustave kočenja (samo za kategorije C, CE, D, DE); kako koristi druge sustave za smanjenje brzine osim kočnica (samo za kategorije C, CE, D, DE).

10.    Trajanje ispita

Trajanje ispita i prijeđena udaljenost moraju biti dostatni za ocjenjivanje vještina i ponašanja utvrđenih u glavi B ovog Priloga. Vožnja na cesti ni u kojem slučaju ne traje kraće od 25 minuta za kategorije A, A1, A2, B, B1 i BE odnosno 45 minuta za druge kategorije. To vrijeme ne uključuje vrijeme za prijam podnositelja zahtjeva, pripremu vozila, tehničku provjeru vozila u pogledu sigurnosti na cestama, izvođenje posebnih radnji, osiguranje osposobljenosti u skladu s točkom 8. stavkom 2. i objavu rezultata praktičnog ispita.

11.    Mjesto održavanja ispita

Dio ispita u kojem se ocjenjuju posebne radnje može se održati na posebnom ispitnom poligonu. Dio ispita u kojem se ocjenjuje ponašanje u prometu održava se, ako je to moguće, na cestama izvan naselja, na brzim cestama ili autocestama (ili sličnim cestama), kao i na svim vrstama gradskih cesta (naseljena područja, područja s ograničenjem brzine na 30 km/h i 50 km/h, gradske brze ceste), koje predstavljaju različite vrste poteškoća s kojima se vozači obično susreću. Poželjno je i da se ispiti održavaju u različitim uvjetima gustoće prometa. Vrijeme provedeno na cesti optimalno se iskorištava kako bi se podnositelj zahtjeva ocijenio u svim različitim područjima prometa u kojima se može naći, uz poseban naglasak na prijelazima iz jednog u drugo područje.

Dio II.

ZNANJA, VJEŠTINE I PONAŠANJA ZA UPRAVLJANJE VOZILOM S VLASTITIM POGONOM

Vozači svih vozila s vlastitim pogonom moraju u svakom trenutku imati znanje i vještine te se ponašati kako je opisano u Dijelu I. točkama od 1. do 9. kako bi bili sposobni:

prepoznati i predvidjeti opasnosti u prometu te procijeniti njihovu ozbiljnost;

dovoljno dobro upravljati vozilom kako ne bi uzrokovali opasne situacije te kako bi na odgovarajući način reagirali ako do takvih situacija dođe;

poštovati prometne propise, posebno one namijenjene sprečavanju prometnih nesreća i održavanju prometnog protoka;

prepoznati sve važnije tehničke kvarove na svojim vozilima, posebno one koji ugrožavaju sigurnost, te ih na odgovarajući način otkloniti;

voditi računa o svim čimbenicima koji utječu na ponašanje tijekom vožnje (primjerice alkohol, umor, slabovidnost, upotreba elektroničkih uređaja i dr.) kako bi zadržali prisebnost potrebnu za sigurnu vožnju;

primjerenim poštovanjem drugih pomoći osigurati sigurnost svih sudionika u cestovnom prometu, a posebno onih nezaštićenih;

dovoljno poznavati čimbenike rizika povezane sa s biciklistima, pješacima i korisnicima mikromobilnosti;

imati dostatno znanje o sigurnosti povezanoj s upotrebom vozila na alternativna goriva;

imati dostatno znanje o upotrebi naprednih sustava za pomoć u vožnji i drugih automatiziranih sustava.

Države članice mogu provoditi odgovarajuće mjere kako bi osigurale da vozači koji više ne posjeduje znanja i vještine i koji se ne znaju ponašati kako je opisano u Dijelu I. točkama od 1. do 9. mogu obnoviti ta znanja i vještine te se nastaviti ponašati onako kako je to potrebno za upravljanje vozilom s vlastitim pogonom.

PRILOG III.

MINIMALNI STANDARDI SPOSOBNOSTI POTREBNE ZA UPRAVLJANJE VOZILOM S VLASTITIM POGONOM

DEFINICIJE

1. U svrhu ovog Priloga vozači su razvrstani u dvije skupine:

Nacionalnim pravom može se predvidjeti da se određeni zahtjevi utvrđeni u ovom Prilogu koje se odnose na vozače 2. skupine primjenjuju i na vozače vozila kategorije B koji koriste svoju vozačku dozvolu u službene svrhe (taksiji, vozila hitne pomoći itd.).

2. Podnositelji zahtjeva za izdavanje prve vozačke dozvole ili za obnavljanje vozačke dozvole razvrstavaju se u skupinu u koju će spadati ako im se vozačka dozvola koju su zatražili izda ili obnovi.

Glava 1.

VID

3. Svi podnositelji zahtjeva za vozačku dozvolu prolaze primjerenu procjenu kako bi se osiguralo da imaju odgovarajuću oštrinu vida za upravljanje vozilima s vlastitim pogonom i kako bi se utvrdilo je li potreban daljnji pregled vidnog polja. Ako postoji razlog za sumnju u vid podnositelja zahtjeva, trebao bi obaviti pregled pri nadležnom stručnjaku ovlaštenom u skladu nacionalnim pravom. Tijekom tog pregleda posebna pozornost posvećuje se sljedećem: oštrini vida, vidnom polju, vidu pri slabijoj svjetlosti, osjetljivosti na bliještanje i kontrast, diplopiji i drugim vidnim funkcijama koje mogu ugroziti sigurno upravljanje vozilom.

Za vozače 1. skupine izdavanje dozvole može se razmatrati u „iznimnim pojedinačnim slučajevima” ako se ne može ispuniti standard vidnog polja ili standard oštrine vida, ali postoje razlozi za uvjerenje da izdavanje vozačke dozvole podnositelju zahtjeva ne bi ugrozilo sigurnost na cestama; u tim slučajevima nadležni stručnjak ovlašten u skladu s nacionalnim pravom pregledava vozača kako bi se dokazalo da nema drugog nedostatka vidne funkcije, uključujući osjetljivost na bliještanje i kontrast te vid u sumrak. Vozač ili podnositelj zahtjeva također bi trebao pristupiti pozitivnom praktičnom ispitu koji provodi nadležno tijelo.

1. skupina:

podnositelji zahtjeva za vozačku dozvolu ili za obnavljanje takve vozačke dozvole imaju binokularnu oštrinu vida, prema potrebi s korektivnim lećama, od najmanje 0,5 pri istodobnom gledanju oba oka.

Nadalje, vodoravno vidno polje iznosi najmanje 120 stupnjeva, proširenje je najmanje 50 stupnjeva lijevo i desno te 20 stupnjeva gore i dolje. U radijusu središnjih 20 stupnjeva nema biti poremećaja.

Kad se otkrije ili potvrdi progresivna bolest oka, vozačke dozvole se mogu izdati ili obnoviti pod uvjetom da nadležni stručnjak ovlašten u skladu s nacionalnim pravom vrši redovit pregled podnositelja zahtjeva.

Podnositelji zahtjeva za vozačku dozvolu ili obnavljanje vozačke dozvole, koji imaju potpuni funkcionalni gubitak vida na jednom oku ili koji koriste samo jedno oko (npr. u slučaju diplopije) moraju imati oštrinu vida od najmanje 0,5 , prema potrebi s korektivnim lećama. Nadležni stručnjak ovlašten u skladu s nacionalnim pravom potvrđuje da to stanje monokularnog vida postoji dovoljno dugo da omogući prilagodbu i da vidno polje na tom oku udovoljava zahtjevu propisanom u točki 3. podtočki (1).

Nakon svakog nedavnog razvoja diplopije ili nakon gubitka vida na jedno oko, mora proći odgovarajuće razdoblje prilagodbe, npr. šest mjeseci, tijekom kojeg upravljanje vozilom nije dozvoljeno. Nakon tog razdoblja, upravljanje vozilom dopušteno je samo nakon što stručnjaci za vid i upravljanje vozilom izdaju pozitivno mišljenje te može podlijegati određenim zahtjevima ili ograničenjima.

2. skupina:

podnositelji zahtjeva za vozačku dozvolu ili obnavljanje vozačke dozvole imaju oštrinu vida, prema potrebi s korektivnim lećama, najmanje 0,8 na boljem oku i najmanje 0,1 na slabijem oku. Ako se za postizanje vrijednosti 0,8 i 0,1 koriste korektivne leće, minimalna oštrina vida (0,8 i 0,1 ) postiže se korekcijom s pomoću naočala s jačinom koja ne prelazi dioptriju plus osam ili s pomoću kontaktnih leća. Korekcija se mora dobro podnositi.

Nadalje, vodoravno vidno polje pri gledanju oba oka iznosi najmanje 160 stupnjeva, proširenja su najmanje 70 stupnjeva lijevo i desno i 30 stupnjeva gore i dolje. U radijusu središnjih 30 stupnjeva nema poremećaja.

Vozačke dozvole ne izdaju se niti obnavljaju podnositeljima ili vozačima sa smanjenom osjetljivošću na kontraste ili diplopijom.

Nakon znatnoga gubitka vida na jednom oku, postoji odgovarajuće razdoblje prilagodbe, npr. šest mjeseci, tijekom kojeg osobi nije dozvoljeno upravljanje vozilom. Nakon tog razdoblja, upravljanje vozilom dopušteno je samo nakon što stručnjaci za vid i upravljanje vozilom izdaju pozitivno mišljenje te može podlijegati određenim zahtjevima ili ograničenjima.

Glava 2.

SLUH

4. Podnositeljima zahtjeva ili vozačima 2. skupine s oštećenjem sluha vozačka dozvola izdaje se ili obnavlja podložno mišljenju nadležnog zdravstvenog tijela na temelju zdravstvenog pregleda kojim se posebno uzima u obzir prostor za kompenzaciju.

Glava 3.

OSOBE S TJELESNIM INVALIDITETOM

5. Podnositeljima zahtjeva ili vozačima s bolestima ili oštećenjima lokomotornog sustava zbog kojih je upravljanje vozilom s vlastitim pogonom opasno ne izdaje se ni obnavlja vozačka dozvola.

1. skupina:

Podnositeljima zahtjeva ili vozačima s tjelesnim invaliditetom može se izdati vozačka dozvola s određenim ograničenjima nakon što nadležno zdravstveno tijelo da mišljenje. To se mišljenje temelji na liječničkoj procjeni dotične bolesti ili oštećenja te, prema potrebi, na praktičnom ispitu. U njemu se naznačuje i koju vrstu preinake je potrebno učiniti na vozilu te treba li vozač koristiti ortopedski proizvod ako ispit vještina i ponašanja pokaže da s pomoću takvog proizvoda upravljanje vozilom ne bi bilo opasno.

Svakom podnositelju zahtjeva s progresivnom bolesti može se izdati ili obnoviti vozačka dozvola pod uvjetom da se osoba redovito podvrgava pregledima kako bi se osiguralo da je dalje sposobna posve sigurno upravljati vozilom.

Ako je riječ o stabilnom tjelesnom invaliditetu, vozačka dozvola može se izdati ili obnoviti, a da podnositelj zahtjeva ne obavlja redovite zdravstvene preglede.

2. skupina:

Nadležno zdravstveno tijelo primjereno uzima u obzir dodatne rizike i opasnosti povezane s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

Glava 4.

KARDIOVASKULARNE BOLESTI

6. Kardiovaskularna zdravstvena stanja ili bolesti mogu prouzročiti iznenadno oštećenje moždanih funkcija koje je opasnost za sigurnost na cestama. Ta zdravstvena stanja razlog su za uvođenje privremenih ili trajnih ograničenja prava na upravljanje vozilom.

U slučaju sljedećih kardiovaskularnih stanja vozačke dozvole mogu se izdati ili obnoviti podnositeljima zahtjeva ili vozačima iz navedenih skupina samo ako se stanje već djelotvorno liječi te podložno odobrenju nadležnog zdravstvenog tijela i, prema potrebi, redovitoj procjeni zdravstvenog stanja od strane nadležnog zdravstvenog tijela:

bradiaritmije (bolesti sinusnog čvora i poremećaji provodnog sustava srca) i tahiaritmije (supraventrikulske i ventrikulske aritmije) s anamnezom sinkope ili sinkopalnih epizoda zbog slučajeva aritmije (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

bradiaritmije: bolest sinusnog čvora i poremećaji provodnog sustava srca s atrioventrikulskim (AV) blokom drugog stupnja tipa Mobitz II, atrioventrikulskim blokom trećeg stupnja ili izmjeničnim blokom lijeve i desne grane (odnosi se samo na 2. skupinu);

tahiaritmije (supraventrikulske i ventrikulske aritmije) sa

strukturnom bolesti srca, posebno trajnom ventrikulskom tahikardijom (VT) (odnosi se na 1. i 2. skupinu); ili

polimorfnom prolaznom ventrikulskom tahikardijom ili s indikacijom za defibrilator (odnosi se samo na 2. skupinu);

simptomatska angina pektoris (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

ugradnja ili zamjena trajnog srčanog elektrostimulatora (odnosi se samo na 2. skupinu);

ugradnja ili zamjena defibrilatora ili primjeren ili neprimjeren defibrilatorski šok (odnosi se samo na 1. skupinu);

sinkopa (prolazan gubitak svijesti i uspravnog stava, karakteriziran iznenadnim nastupom, kratkim trajanjem i spontanim vraćanjem svijesti, zbog slabe opće cerebralne prokrvljenosti, pretpostavljeno refleksno izazvan, nepoznatog uzroka, bez dokaza za uzročnu bolest srca) (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

akutni koronarni sindrom (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

stabilna angina pektoris ako se simptomi ne pojavljuju tijekom manjih fizičkih napora (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

perkutana koronarna intervencija (PCI) (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

kirurška ugradnja aortokoronarne premosnice (CABG) (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

srčani udar ili prolazni ishemijski napad (TIA) (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

izražena stenoza karotidne arterije (odnosi se samo na 2. skupinu);

najveći promjer aorte veći od 5,5  cm (odnosi se samo na 2. skupinu);

zatajenje srca:

New York Heart Association (NYHA) klasa I., II. i III. (odnosi se samo na 1. skupinu);

NYHA klasa I. i II. ako je frakcija izbacivanja lijeve klijetke najmanje 35 % (odnosi se samo na 2. skupinu);

transplantacija srca (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

ugradnja uređaja za mehaničku potporu srcu (odnosi se samo na 1. skupinu);

kirurški zahvat na srčanom zalisku (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

maligna hipertenzija (povišeni sistolički krvni tlak ≥ 180 mmHg ili dijastolički krvni tlak ≥ 110 mmHg povezan s predviđenim ili progresivnim oštećenjima organa) (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

povišeni krvni tlak trećeg stupnja (dijastolički krvni tlak ≥ 110 mmHg i/ili sistolički krvni tlak ≥ 180 mmHg) (odnosi se samo na 2. skupinu);

prirođena bolest srca (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

hipertrofička kardiomiopatija ako nema sinkope (odnosi se samo na 1. skupinu);

sindrom dugoga QT intervala sa sinkopom, torsade des pointes ili QTc interval > 500 ms (odnosi se samo na 1. skupinu).

U slučaju sljedećih kardiovaskularnih stanja vozačke dozvole ne izdaju se niti obnavljaju podnositeljima zahtjeva ili vozačima iz navedenih skupina:

ugradnja defibrilatora (odnosi se samo na 2. skupinu);

periferna vaskularna bolest – aneurizma prsne i trbušne aorte ako je najveći promjer aorte takav da se predviđa znatan rizik od nagle rupture i iznenadnog događaja koji osobu onesposobi za vožnju (odnosi se na 1. i 2. skupinu);

zatajenje srca:

NYHA klasa IV. (odnosi se isključivo na 1. skupinu);

NYHA klasa III. i IV. (odnosi se samo na 2. skupinu);

ugradnja uređaja za mehaničku potporu srcu (odnosi se samo na 2. skupinu);

bolest srčanog zaliska s aortnom insuficijencijom, aortna stenoza, mitralna insuficijencija ili mitralna stenoza ako je procijenjeni stupanj funkcionalne sposobnosti NYHA klasa IV. ili u slučaju epizoda sinkope (odnosi se samo na 1. skupinu);

valvularna bolest srca u NYHA klasi III. ili IV. ili s ejekcijskom frakcijom (EF) manjom od 35 %, mitralnom stenozom i teškom plućnom hipertenzijom ili s teškom ehokardiografskom aortnom stenozom ili aortnom stenozom koja uzrokuje sinkopu; osim za potpuno asimptomatsku tešku aortnu stenozu ako su ispunjeni zahtjevi ispitivanja tolerancije vježbanja (primjenjuje se samo na 2. skupinu);

strukturne i električne kardiomiopatije – hipertrofička kardiomiopatija s anamnezom sinkope ili ako su prisutna najmanje dva sljedeća zdravstvena stanja: debljina stijenke lijeve klijetke (LV) > 3 cm, prolazna ventrikulska tahikardija, obiteljska anamneza iznenadne smrti (srodstvo u prvom koljenu), izostanak porasta krvnog tlaka pri fizičkom naporu (odnosi se isključivo na skupinu 2.);

sindrom dugoga QT intervala sa sinkopom, torsade des pointes i QTc interval > 500 ms (odnosi se samo na 2. skupinu);

Brugada sindrom sa sinkopom ili prekinuta iznenadna srčana smrt (odnosi se na 1. i 2. skupinu).

Vozačke dozvole mogu se izdati ili obnoviti u iznimnim slučajevima uz uvjet da je to propisno opravdano medicinskim mišljenjem nadležnog zdravstvenog tijela i podložno redovitoj procjeni zdravstvenog stanja od strane nadležnog zdravstvenog tijela kojima se osigurava da je osoba i dalje sposobna za sigurno upravljanje vozilom unatoč učincima zdravstvenog stanja.

Ostale kardiomiopatije

Rizik od iznenadnih događaja koji osobu onesposobe za vožnju procjenjuje se za podnositelje zahtjeva ili vozače s dobro opisanim kardiomiopatijama (npr. aritmogena kardiomiopatija desne klijetke, spužvasta kardiomiopatija, kateholaminergična polimorfna ventrikulska tahikardija i sindrom kratkog QT intervala) ili novim kardiomiopatijama koje bi mogle biti otkrivene. Nužna je temeljita specijalistička procjena. Razmatraju se prognostički čimbenici svake kardiomiopatije.

Države članice mogu ograničiti izdavanje ili obnavljanje vozačkih dozvola podnositeljima zahtjeva ili vozačima s drugim kardiovaskularnim bolestima.

Glava 5.

DIABETES MELLITUS

7. Za potrebe sljedećih točaka primjenjuju se sljedeće definicije:

1. skupina:

Vozačke dozvole mogu se izdavati ili obnavljati podnositeljima zahtjeva ili vozačima koji imaju diabetes mellitus. Kada se liječe lijekovima s niskim rizikom od hipoglikemije, oni podliježu redovitom liječničkom pregledu od strane nadležnog zdravstvenog tijela primjerenom svakom pojedinom slučaju. Ako je osoba pod terapijom lijekovima s visokim rizikom od hipoglikemije koji mogu utjecati na njihovu sposobnost za upravljanje vozilom, dozvole moraju biti uvjetovane medicinskim mišljenjem nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog tijela te redovitim zdravstvenim pregledima, primjerenima za svaki slučaj, no razmak između pregleda ne smije biti dulji od deset godina.

Podnositelj zahtjeva ili vozač s dijabetesom koji je pod terapijom lijekovima koja može prouzročiti hipoglikemiju dokazuje da razumije rizik od hipoglikemije i da može primjereno kontrolirati svoje stanje.

Vozačke dozvole ne izdaju se i ne obnavljaju podnositeljima zahtjeva ili vozačima koji ne pokazuju primjerenu informiranost o hipoglikemiji.

Vozačke dozvole ne izdaju se i ne obnavljaju podnositeljima zahtjeva ili vozačima koji imaju ponavljajuću tešku hipoglikemiju, osim na temelju mišljenja nadležnog zdravstvenog tijela i redovite procjene zdravstvenog stanja od strane nadležnog zdravstvenog tijela. U slučajevima s ponavljajućom teškom hipoglikemijom u budnom stanju vozačka dozvola ne izdaje se ili obnavlja prije isteka tri mjeseca od posljednje hipoglikemijske epizode.

Vozačke dozvole mogu se izdati ili obnoviti u iznimnim slučajevima uz uvjet da je to propisno opravdano medicinskim mišljenjem nadležnog zdravstvenog tijela i redovitom procjenom zdravstvenog stanja od strane nadležnog zdravstvenog tijela, čime se osigurava da je osoba i dalje sposobna za sigurno upravljanje vozilom unatoč učincima zdravstvenog stanja.

2. skupina:

Izdavanje ili obnavljanje vozačkih dozvola može se razmotriti za vozače iz 2. skupine s diabetesom mellitusom. Kad je osoba pod terapijom lijekovima koja može prouzročiti hipoglikemiju, tj. prima inzulin i određene tablete, primjenjuju se sljedeći kriteriji:

vozač u prethodnih 12 mjeseci nije imao teške hipoglikemijske krize;

vozač je potpuno informiran o hipoglikemiji;

vozač mora moći provoditi odgovarajuću kontrolu razina glukoze u krvi redovitim provjerama, s pomoću tehničkih pomagala, najmanje dvaput dnevno i u trenucima važnima za upravljanje vozilom;

vozač mora dokazati da razumije rizike od hipoglikemije;

nema drugih komplikacija dijabetesa koje bi mogle onemogućiti izdavanje dozvole.

Nadalje, u tim slučajevima takve se vozačke dozvole izdaju ili obnavljaju na temelju pozitivnog mišljenja nadležnog zdravstvenog tijela i podložno redovitim zdravstvenim pregledima od strane nadležnog zdravstvenog tijela, koje treba obaviti ne rjeđe od svake tri godine.

Teška hipoglikemijska kriza u vrijeme budnosti, čak i ako nije vezana uz upravljanje vozilom, mora se prijaviti te dovodi do ponovne procjene statusa dozvole.

Glava 6.

NEUROLOŠKE BOLESTI I SINDROM OPSTRUKTIVNE APNEJE U SPAVANJU

8. Sljedeća se pravila primjenjuju na podnositelje zahtjeva s teškom neurološkom bolesti i sindromom opstruktivne apneje u spavanju.

Glava 7.

NEUROLOŠKE BOLESTI

Vozačka dozvola ne izdaje se ni obnavlja podnositeljima zahtjeva ili vozačima s teškom neurološkom bolesti, osim ako je zahtjevu priloženo pozitivno medicinsko mišljenje nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka.

Neurološke smetnje povezane s razvojnim poremećajima, bolestima, medicinskim ili kirurškim zahvatima na središnjem ili perifernom živčanom sustavu koje imaju za posljedicu kognitivna, bihevioralna, senzorna ili motorna oštećenja te utječu na sposobnosti ili funkcije, ravnotežu i koordinaciju na odgovarajući se način uzimaju u obzir, imajući u vidu njihove funkcionalne učinke na upravljanje vozilom. Treba uzeti u obzir rizike od napredovanja oštećenja i nepridržavanje liječenja. U takvim slučajevima, te ako postoji rizik pogoršanja, vozačka dozvola izdaje se ili obnavlja podložno redovitoj procjeni zdravstvenog stanja.

Glava 8.

SINDROM OPSTRUKTIVNE APNEJE U SPAVANJU

Za potrebe sljedećih točaka:

Podnositelji zahtjeva ili vozači za koje se sumnja da boluju od sindroma umjerene ili teške opstruktivne apneje u spavanju upućuju se na traženje dodatnog medicinskog savjeta nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka prije nego im se izda ili obnovi vozačka dozvola. Može ih se savjetovati da ne upravljaju vozilom do potvrde dijagnoze.

Podnositeljima zahtjeva ili vozačima sa sindromom umjerene ili teške opstruktivne apneje u spavanju mogu se izdati vozačke dozvole ako dokažu odgovarajuću kontrolu nad svojim stanjem te pridržavanje odgovarajućeg liječenja i smanjenje pospanosti, ako ona postoji, što je potvrđeno medicinskim mišljenjem nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka.

Redoviti zdravstveni pregledi u vremenskim razmacima od najviše tri godine za vozače koji pripadaju 1. skupini i jedne godine za vozače koji pripadaju 2. skupini obvezni su za podnositelje zahtjeva ili vozače koji se liječe od sindroma umjerene ili teške opstruktivne apneje u spavanju u svrhu utvrđivanja razine pridržavanja liječenja, potrebe za nastavkom liječenja i daljnjim pomnim praćenjem.

Glava 9.

EPILEPSIJA

9. Epileptički napadi ili druge iznenadne smetnje stanja svijesti, ako se dogode osobi koja upravlja vozilom s vlastitim pogonom, predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost na cestama.

Za potrebe sljedećih točaka:

Osobi koja ima prvi ili izolirani napad ili gubitak svijesti savjetuje se da ne upravlja vozilom. Traži se izvješće specijalista, u kojem se navodi razdoblje zabrane upravljanja vozilom te zahtijevano praćenje bolesnika.

Iznimno je važno utvrditi specifični epileptički sindrom osobe i vrstu napada kako bi se mogla valjano ocijeniti sposobnost osobe za sigurno upravljanje vozilom, uključujući rizik daljnjih napada, i započeti odgovarajuće liječenje. To mora učiniti neurolog.

1. skupina:

vozači s epilepsijom iz 1. skupine podliježu preispitivanju vozačke dozvole, sve do isteka pet godina bez napada.

Ako osoba ima epilepsiju, kriteriji za bezuvjetnu vozačku dozvolu ne smatraju se ispunjenima dok ne bude bez napadaja najmanje pet godina.

Izazvani epileptički napad: podnositelj zahtjeva koji je imao takav napad uzrokovan prepoznatljivim čimbenikom za koji nije vjerojatno da će se ponoviti za volanom, može se, na pojedinačnoj osnovi, proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom na temelju mišljenja neurologa. Procjena se, prema potrebi, provodi u skladu s drugim odgovarajućim glavama, npr. u slučaju alkohola ili drugog komorbiditeta.

Prvi ili jedan neizazvani napad: podnositelj zahtjeva koji je imao prvi neizazvani epileptički napad može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od šest mjeseci bez napada, ako je obavljena odgovarajuća zdravstvena procjena. Nacionalna tijela mogu dozvoliti vozačima s priznatim dobrim prognostičkim pokazateljima upravljanje vozilom prije tog roka.

Drugi gubici svijesti: gubitak svijesti ocjenjuje se prema riziku ponovnog pojavljivanja za vrijeme upravljanja vozilom.

Epilepsija: vozači ili podnositelji zahtjeva mogu se proglasiti sposobnima za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od jedne godine bez napada.

Napadi koji se pojavljuju isključivo tijekom spavanja: podnositelj zahtjeva ili vozač koji nije nikad imao napade osim napada u spavanju, može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom ako je uzorak napada utvrđen za razdoblje koje ne smije biti kraće od razdoblja bez napada koje se zahtijeva za epilepsiju. Ako se napad javi i u budnom stanju, prije izdavanja dozvole zahtijeva se godina dana bez ikakvog ponovnog napada.

Napadi koji ne utječu na stanje svijesti ili sposobnost reagiranja: podnositelj zahtjeva ili vozač koji nikad nije imao napade, osim napada za koje je izričito dokazano da ne utječu na svijest niti izazivaju bilo kakvo funkcionalno oštećenje može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom ako je uzorak napada utvrđen za razdoblje koje nije kraće od razdoblja bez napada koje se zahtijeva za epilepsiju. Ako se javi napad bilo kakve druge vrste, prije izdavanja dozvole zahtijeva se godina dana bez ikakvog ponovnog napada.

Napadi nastali zbog promjene koju je odredio liječnik ili zbog smanjenja antiepileptičke terapije: pacijenta se može savjetovati da ne upravlja vozilom od početka razdoblja prestanka uzimanja lijekova i nakon toga u razdoblju od šest mjeseci nakon prestanka liječenja. Napadi koji se pojave tijekom promjene koju je savjetovao liječnik ili prestanka uzimanja lijekova zahtijevaju tromjesečnu zabranu upravljanja vozilom ako osoba ponovno počne uzimati lijekove koji su ranije bili djelotvorni.

Nakon kirurške terapije epilepsije: vozači ili podnositelji zahtjeva mogu se proglasiti sposobnima za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od jedne godine bez napada.

2. skupina:

Podnositelj zahtjeva ne uzima antiepileptičke lijekove u trajanju jednakom razdoblju bez napada koje se zahtijeva za epilepsiju. Zdravstveno stanje prati se na odgovarajući način. Opsežnim neurološkim istraživanjem pokazano je da na elektroencefalogramu (EEG) ne postoji relevantna cerebralna patologija ni bilo kakva epileptiformna aktivnost. Nakon akutne epizode obavljaju se EEG i odgovarajuća neurološka procjena.

U slučaju izazvanog epileptičkog napadaja, zbog prepoznatljivog uzročnog čimbenika, dostavlja se povoljno neurološko izvješće kojim se potvrđuje razdoblje bez napada od najmanje jedne godine i koje uključuje elektroencefalografsku procjenu. U obzir se uzimaju druge glave. U slučaju strukturnih lezija mozga s povećanim rizikom od pojave epileptičkih napadaja, njihova se veličina procjenjuje na temelju neurološkog izvješća.

Prvi ili jedan neizazvani napad: kandidat koji je imao prvi neizazvani epileptički napad može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od pet godina bez napada, bez pomoći antiepileptičkih lijekova, ako je obavljena odgovarajuća neurološka procjena. Zdravstvena tijela mogu dopustiti vozaču s priznatim dobrim prognostičkim pokazateljima upravljanje vozilom prije tog roka.

Drugi gubici svijesti: gubitak svijesti ocjenjuje se prema riziku ponovnog pojavljivanja za vrijeme upravljanja vozilom.

Epilepsija: osoba 10 godina nije imala daljnjih napada bez uzimanja antiepileptičkih lijekova. Nacionalna tijela mogu dopustiti vozačima s priznatim dobrim prognostičkim pokazateljima upravljanje vozilom prije tog roka. To se primjenjuje i u slučaju „juvenilne epilepsije”.

Određeni poremećaji, npr. arteriovenske malformacije ili intracerebralno krvarenje, uključuju povećan rizik napada, čak ako napada još nije bilo. U tim situacijama procjenu stanja provodi nadležno zdravstveno tijelo.

Glava 10.

PSIHIČKA OŠTEĆENJA

10. Sljedeća se pravila primjenjuju na podnositelje zahtjeva ili vozače s psihičkim oštećenjima ili intelektualnim teškoćama.

1. skupina:

Vozačke dozvole ne izdaju se niti obnavljaju podnositeljima zahtjeva ili vozačima kojima je dijagnosticirano sljedeće:

teški psihički, kognitivni ili bihevioralni poremećaji, urođeni ili uzrokovani bolešću, traumom ili neurokirurškim zahvatima;

poremećaji ličnosti koji dovode do ozbiljno narušene sposobnosti prosuđivanja, ponašanja ili prilagodljivosti,

osim ako njihovim zahtjevima nije priloženo medicinsko mišljenje nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka i, prema potrebi, na temelju redovitih zdravstvenih pregleda. Trebalo bi utvrditi prethodno razdoblje remisije.

2. skupina:

Nadležno zdravstveno tijelo primjereno uzima u obzir dodatne rizike i opasnosti povezane s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine. Nadležno zdravstveno tijelo može uvesti privremene zahtjeve ili nametnuti ograničenja za upravljanje vozilom.

Glava 11.

ALKOHOL

11. Konzumiranje alkohola predstavlja veliku opasnost za sigurnost na cestama. S obzirom na razmjere tog problema, zdravstvena struka mora biti vrlo oprezna.

1. skupina:

Vozačka dozvola ne izdaje se niti obnavlja podnositeljima zahtjeva ili vozačima koji su ovisni o alkoholu ili koji se ne mogu suzdržati od vožnje u alkoholiziranom stanju.

Nakon dokazanog razdoblja apstinencije vozačke dozvole mogu se izdati ili obnoviti ako podnositelj zahtjeva ili vozač podliježu pozitivnom medicinskom mišljenju nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka i razdoblju redovitih zdravstvenih pregleda.

Vozačke dozvole mogu se izdati ili obnoviti podnositeljima zahtjeva ili vozačima koji su ovisni o alkoholu ili se ne mogu suzdržati od vožnje pod utjecajem alkohola pod uvjetom da se upotrebljavaju tehnologije kojima se omogućuje kompenzacija ovisnosti, na primjer, obveznom upotrebom uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola, i pod uvjetom da vozač podliježe periodičnom preispitivanju daljnjeg liječenja kako bi se riješio problem ovisnosti ili izostanka suzdržavanja od vožnje nakon konzumacije alkohola. Ako se dokaže razdoblje apstinencije, koje može obuhvaćati sudjelovanje u programima rehabilitacije koje uključuje praćenje i liječnički nadzor, vozačke dozvole mogu se izdati ili obnoviti bez upotrebe takvih tehnologija ako vozač podliježe medicinskom mišljenju nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka i razdoblju redovitih zdravstvenih pregleda. Redoviti zdravstveni pregledi mogu se obavljati tijekom ili nakon upotrebe takvih tehnologija, ili oboje.

2. skupina:

Nadležno zdravstveno tijelo primjereno uzima u obzir dodatne rizike i opasnosti povezane s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

Nadležno zdravstveno tijelo može uvesti privremene zahtjeve i prema potrebi ograničenja za upravljanje vozilom.

Glava 12.

DROGE I LIJEKOVI

12. Sljedeća se pravila primjenjuju na droge i lijekove.

Zlouporaba:

Vozačka dozvola ne izdaje se niti obnavlja podnositeljima zahtjeva ili vozačima ovisnima o psihotropnim tvarima ili opojnim drogama ili onima koji nisu ovisni o takvim tvarima, ali ne žele ili nisu u stanju suzdržati se od vožnje nakon njihove konzumacije, bez obzira na kategoriju vozačke dozvole koja se traži.

Redovito korištenje:

1. skupina:

Vozačka dozvola ne izdaje se niti obnavlja podnositeljima zahtjeva ili vozačima koji u bilo kojem obliku redovito koriste psihotropne tvari ili opojne droge koje mogu narušiti sposobnost sigurnog upravljanja vozilom ako su konzumirane količine takve da nepovoljno utječu na sposobnost upravljanja vozilom. To vrijedi i za sve druge lijekove ili kombinacije lijekova koji narušavaju mentalnu ili fizičku sposobnost upravljanja vozilom.

Nadležno zdravstveno tijelo može uvesti privremene zahtjeve i prema potrebi ograničenja za upravljanje vozilom.

2. skupina:

Nadležno zdravstveno tijelo primjereno uzima u obzir dodatne rizike i opasnosti povezane s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine i može uvesti određene zahtjeve ili ograničenja.

Glava 13.

POREMEĆAJI U RADU BUBREGA

13. Sljedeća se pravila primjenjuju na podnositelje zahtjeva s poremećajima u radu bubrega.

1. skupina:

Podnositeljima zahtjeva ili vozačima s teškim zatajenjem bubrega i posljedičnim znatnim ograničenjem fizičke sposobnosti izdaje se ili obnavlja vozačka dozvola na temelju medicinskog mišljenja nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka i podložno redovitim zdravstvenim pregledima.

2. skupina:

Osim u iznimnim slučajevima koji su propisno opravdani medicinskim mišljenjem nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka te podložno redovitim zdravstvenim pregledima, vozačka dozvola ne izdaje se niti obnavlja podnositelju zahtjeva ili vozaču s teškim i nepovratnim zatajenjem bubrega.

Glava 14.

RAZNE ODREDBE

1. skupina:

Podnositeljima zahtjeva ili vozačima s presađenim organom ili umjetnim implantatom koji utječe na sposobnost upravljanja vozilom može se izdati ili obnoviti vozačka dozvola na temelju medicinskog mišljenja nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka i, prema potrebi, podložno redovitim zdravstvenim pregledima.

2. skupina:

Nadležno zdravstveno tijelo primjereno uzima u obzir dodatne rizike i opasnosti povezane s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

U pravilu, vozačka dozvola ne izdaje se niti obnavlja podnositeljima zahtjeva ili vozačima s bilo kojim poremećajem koji nije spomenut u ovom Prilogu, a koji bi mogao predstavljati ili izazvati funkcionalnu nesposobnost koja utječe na sigurno upravljanje vozilom, osim ako je zahtjevu priloženo medicinsko mišljenje nadležnog i ovlaštenog zdravstvenog stručnjaka te osim ako je, prema potrebi, podnositelj zahtjeva ili vozač podložan redovitim zdravstvenim pregledima.

PRILOG IV.

MINIMALNI STANDARDI ZA OSOBE KOJE PROVODE PRAKTIČNI DIO VOZAČKOG ISPITA

1.    Kompetencije ovlaštenog ispitivača

2.    Opći uvjeti

3.    Početna kvalifikacija

1.    Početno osposobljavanje

Prije no što se osoba može ovlastiti za provođenje vozačkih ispita, ona mora na zadovoljavajući način završiti program osposobljavanja koji odredi država članica kako bi stekla sposobnosti utvrđene u točki 1.

Države članice određuju odgovara li sadržaj određenog programa osposobljavanja ovlaštenju za provođenje vozačkih ispita za jednu ili više kategorija vozačkih dozvola.

2.    Ispiti

Prije no što se osoba može ovlastiti za provođenje vozačkih ispita, ona mora pokazati zadovoljavajuću razinu znanja, razumijevanja, vještina i sposobnosti u pogledu tema utvrđenih u točki 1.

Države članice provode postupak provjere kojim se, na pedagoški primjeren način, ocjenjuju sposobnosti osobe definirane pod točkom 1., posebno točkom 1. podtočkom (4). Postupak ispitivanja ispunjava zahtjeve u pogledu pristupa utvrđene u Direktivi (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ) i uključuje teorijski i praktični dio. Prema potrebi, može se koristiti ocjenjivanje temeljeno na računalu. O pojedinostima povezanima s vrstom i trajanjem ispita i ocjenjivanja u okviru postupka provjere odlučuje svaka država članica.

Države članice određuju odgovara li sadržaj određene provjere ovlaštenju za provođenje praktičnog dijela vozačkog ispita za jednu ili više kategorija vozačkih dozvola.

4.    Osiguravanje kvalitete i periodično osposobljavanje

1.    Osiguravanje kvalitete

Države članice uspostavljaju uvjete za osiguravanje kvalitete namijenjene održavanju razine standarda ovlaštenih ispitivača.

Uvjeti za osiguravanje kvalitete uključuju nadzor nad ovlaštenim ispitivačima tijekom njihova rada, njihovo daljnje osposobljavanje i ponovnu akreditaciju, njihovo trajno profesionalno usavršavanje i redovni pregled rezultata vozačkih ispita koje su provodili.

Države članice osiguravaju da se na svakog ovlaštenog ispitivača na temelju uvjeta za osiguravanje kvalitete iz točke 4. podtočke (1) podtočke (b) primjenjuje godišnji nadzor. Osim toga, države članice osiguravaju da se svakih pet godina svaki ovlašteni ispitivač promatra dok provodi ispit, i to tijekom kumulativnog razdoblja od najmanje pola dana, što omogućuje promatranje nekoliko ispita. Ako se otkriju problemi, poduzimaju se mjere za njihovo otklanjanje. Promatrač je osoba koju je u tu svrhu ovlastila država članica.

Države članice mogu predvidjeti da se, ako je ovlašteni ispitivač ovlašten za provođenje vozačkih ispita za više od jedne kategorije, ispunjenjem zahtjeva o promatranju ispita za jednu kategoriju ispunjava i zahtjev za više od jedne kategorije.

Obavljanje vozačkih provjera prati i nadgleda tijelo koje je ovlastila država članica kako bi se osigurala ispravna i dosljedna primjena ocjenjivanja. Države članice osiguravaju da su članovi tog tijela koji su zaduženi za praćenje i nadzor nepristrani i neovisni o vanjskoj intervenciji ili političkom pritisku pri obavljanju svojih funkcija.

2.    Periodično osposobljavanje

Države članice osiguravaju da ovlašteni ispitivači, kako bi ostali ovlašteni, bez obzira na broj kategorija za koje su akreditirani, pohađaju:

periodično osposobljavanje u ukupnom trajanju barem četiri dana svake dvije godine, kako bi:

minimalno periodično osposobljavanje u ukupnom trajanju barem pet dana svakih pet godina kako bi razvili i održali potrebne praktične vozačke vještine.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi što ranije osigurale posebno osposobljavanje za ovlaštene ispitivače u čijem su se radu postojećim sustavom osiguravanja kvalitete utvrdili ozbiljni nedostaci.

Periodično osposobljavanje može biti u obliku sastanka, osposobljavanja u razredu, klasičnog ili elektroničkog učenja te se može obavljati pojedinačno ili u skupinama. Može uključivati ponovnu akreditaciju standarda kakvu država članica smatra primjerenom.

Države članice mogu predvidjeti da se, kad je ovlašteni ispitivač ovlašten za provođenje vozačkih ispita za više kategorija, ispunjenjem zahtjeva za periodično osposobljavanje povezano s ispitima za jednu kategoriju ispunjava i zahtjev za više od jedne kategorije ako je ispunjen uvjet utvrđen u točki 4. podtočki (2) podtočki (e).

Ako ovlašteni ispitivač 24 mjeseca nije provodio ispite za određenu kategoriju, prije no što mu se dopusti provođenje vozačkih ispita za tu kategoriju mora ponovno biti odgovarajuće ocijenjen. To ponovno ocjenjivanje obavlja se kao dio zahtjeva utvrđenog u točki 4. podtočki (2) podtočki (a).

5.    Stečena prava

PRILOG V.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA OSPOSOBLJAVANJE I ISPITIVANJE VOZAČA ZA SKUPOVE, UKLJUČUJUĆI VOZILA S POGONOM NA ALTERNATIVNA GORIVA, ZA MOTORNA VOZILA ZA STANOVANJE I ZA VOZILA HITNIH SLUŽBI

Države članice poduzimaju potrebne mjere za:

odobravanje i nadzor osposobljavanja iz članka 10. stavka 1. točke (d); ili

organizaciju ispita vještina i ponašanja iz članka 10. stavka 1. točke (d).

Glava A.

SKUPOVI

Glava B.

MOTORNA VOZILA ZA STANOVANJE I VOZILA HITNIH SLUŽBI

PRILOG VI.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA OSPOSOBLJAVANJE I ISPITIVANJE VOZAČA MOTOCIKLA IZ KATEGORIJE A (PROGRESIVNI PRISTUP)

PRILOG VII.

KORELACIJSKA TABLICA

( ) Uredba (EU) 2025/14 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2024. o homologaciji i nadzoru tržišta necestovnih pokretnih strojeva koji sudjeluju u prometu na javnim cestama i o izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 (SL L, 2025/14, 8.1.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2025/14/oj).

( ) Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013., str. 52., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2013/168/oj).

( ) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/910/oj).

( ) Direktiva 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila te stavljanju izvan snage Direktive 2009/40/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 51., ELI: https://data.europa.eu/eli/dir/2014/45/oj).

( ) Direktiva Vijeća 91/671/EEZ od 16. prosinca 1991. o obaveznoj uporabi sigurnosnih pojaseva i sustava za sigurnosno vezivanje djece u vozilima (sigurnosnih sjedalica) (SL L 373, 31.12.1991., str. 26., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1991/671/oj).

( ) Odluka Komisije (EU) 2016/1945 od 14. listopada 2016. o istovrijednosti kategorija vozačkih dozvola (SL L 302, 9.11.2016., str. 62.), ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2016/1945/oj).

( ) Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, 11.4.2006., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2006/561/oj).

( ) Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/165/oj).

( ) Uredba (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila te o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 443/2009 i (EU) br. 510/2011 (SL L 111, 25.4.2019., str. 13., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/631/oj).

( ) Direktiva Vijeća 97/26/EZ od 2. lipnja 1997. o izmjeni Direktive 91/439/EEZ o vozačkim dozvolama (SL L 150, 7.6.1997., str. 41., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1997/26/oj).

( *1 ) Direktiva (EU) 2025/2205 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2025. o vozačkim dozvolama, izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive (EU) 2022/2561 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EU) br. 383/2012 (SL L, 2025/2205, 5.11.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2025/2205/oj).”;

( ) Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70., ELI: https://data.europa.eu/eli/dir/2019/882/oj).