Objavljeno u NN 23/16 od 16.03.2016.:

 

HRVATSKA AGENCIJA ZA NADZOR FINANCIJSKIH USLUGA

Na temelju odredbe članka 10. stavka 2. Zakona o osiguranju (»Narodne novine« br. 30/15) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na sjednici Upravnog vijeća 11. ožujka 2016. donijela je

 

PRAVILNIK O SADRŽAJU PROGRAMA PLANIRANOG REOSIGURANJA

Predmet Pravilnika

Članak 1.

Ovaj Pravilnik

– daje opće upute za izradu programa planiranog reosiguranja odnosno retrocesije,

– propisuje detaljnija pravila za izvještavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za procjenu adekvatnosti reosiguranja odnosno retrocesije društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Obveza reosiguranja odnosno retrocesije

Članak 2.

(1) U skladu s mjerama za upravljanje rizicima, društvo za osiguranje donijet će program planiranog reosiguranja odnosno društvo za reosiguranje donijet će program planirane retreocesije.

(2) Društvo za osiguranje pokrit će reosiguranjem onaj dio preuzetih osiguranih rizika koji prema tablicama maksimalnog pokrića prelaze samopridržaj odnosno vlastite udjele u kompenzaciji rizika.

(3) Društvo za reosiguranje pokrit će retrocesijom onaj dio preuzetih reosiguranih rizika koji prema tablicama maksimalnog pokrića prelaze samopridržaj odnosno vlastite udjele u kompenzaciji rizika.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, kod pojedinačnih ugovora o reosiguranju, samopridržaj društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje može biti manji nego u tablicama maksimalnog pokrića.

(5) Društvo za osiguranje prihvatit će, za svaku poslovnu godinu, program planiranog reosiguranja.

(6) Društvo za reosiguranje prihvatit će, za svaku poslovnu godinu, program planirane retrocesije.

(7) Iznimno od stavaka 5. i 6. ovog članka Uprava treba revidirati program planiranog reosiguranja odnosno program planirane retrocesije i unutar poslovne godine ako se promjene okolnosti u kojima društvo posluje, ako se promijeni strategija preuzimanja rizika, odnosno ako se promijeni status reosiguratelja.

Program planiranog reosiguranja odnosno retreocesije

Članak 3.

Program planiranog reosiguranja odnosno retrocesije obuhvaća:

1. naziv i sjedište društva za reosiguranje s iskazanim kreditnim rejtingom ukoliko postoji, prema riziku predanom u reosiguranje,

2. vrstu reosigurateljnog pokrića (proporcionalno: kvotno reosiguranje ili reosiguranje viška svote odnosno neproporcionalno: reosiguranje viška štete ili stop loss),

3. izračun samopridržaja odnosno vlastitih udjela prema pojedinim vrstama osiguranja odnosno reosiguranja,

4. tablice maksimalnog pokrića sastavljene na temelju izračuna iz točke 4. ovoga stavka,

5. postupke, osnovice i mjerila za utvrđivanje najveće vjerojatne štete za pojedine preuzete osigurane rizike odnosno reosigurane rizike,

6. interne procedure za sklapanje reosiguranja odnosno retrocesije koje uključuju načine odabira reosiguratelja, procjenu sigurnosti reosiguratelja, načine praćenja reosigurateljnjih ugovora odnosno ugovora o retrocesiji, izvještavanja, te sustav unutarnjih kontrola.

Tablice maksimalnog pokrića

Članak 4.

(1) Društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje odredit će samopridržaj odnosno vlastite udjele u tablicama maksimalnog pokrića iz članka 3. točke 5. ovoga Pravilnika po pojedinoj vrsti osiguranja, odnosno reosiguranja.

(2) Pri određivanju samopridržaja odnosno vlastitih udjela u tablicama maksimalnog pokrića društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje uzima u obzir sljedeće osnovice i kriterije:

1. vlastitu ocjenu rizika i solventnosti te potrebni solventni kapital i prihvatljiva vlastita sredstva,

2. cjelokupni opseg poslovanja: veličinu preuzetog rizika i strukturnu uravnoteženost portfelja,

3. zaračunatu premiju osiguranja po pojedinoj vrsti osiguranja, odnosno premiju reosiguranja po pojedinoj vrsti reosiguranja,

4. udjele osiguranja po pojedinim vrstama osiguranja u osnovicama iz točke 2. i 3. ovoga stavka, odnosno udjele reosiguranja po pojedinim vrstama reosiguranja u osnovicama iz točke 2. i 3. ovoga stavka,

5. ispravke zbog odstupanja u pojedinim vrstama osiguranja: usklađivanje zbog većih odstupanja u iskustvu sa štetama po pojedinim vrstama osiguranja odnosno pojedinim vrstama reosiguranja,

6. povrat na kapital,

7. vjerojatnost štetnog događaja s obzirom na strukturu portfelja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, te period promatranja i visinu premije po pojedinim vrstama osiguranja odnosno vrstama reosiguranja,

8. veličinu štete,

9. politiku društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje s obzirom na preuzimanje rizika.

Najveća vjerojatna šteta

Članak 5.

(1) Najveću vjerojatnu štetu određuje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje uzimajući u obzir sva obilježja rizika. Najveća vjerojatna šteta određuje se u postotku od ugovorene osigurane svote odnosno limita pokrića i izražena je u apsolutnom iznosu.

(2) Društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje propisat će postupke, osnovice i mjerila za utvrđivanje najveće vjerojatne štete za pojedine preuzete osigurane rizike odnosno reosigurane rizike.

(3) Osnovica za određivanje najveće vjerojatne štete u pravilu je 100% ugovorene osigurane svote – totalna šteta, odnosno reosigurane svote – totalna šteta. Niži postotak se može koristiti samo u iznimnim slučajevima kada za to postoje razboriti razlozi.

Izvještavanje

Članak 6.

(1) U okviru nadzora nad upravljanjem rizicima u društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje, društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje dostavit će Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga jednom godišnje:

1. program planiranog reosiguranja odnosno program planirane retrocesije, odobren od Uprave društva, koji će obuhvatiti elemente iz članka 3. ovog Pravilnika s pregledom reosigurateljne zaštite društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i mišljenje aktuarske funkcije o primjerenosti programa reosiguranja,

2. statističke podloge promatranih područja i razdoblja uključujući statističke metode na temelju kojih društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ocjenjuje izloženost riziku, interne procedure o unutarnjim kontrolama koje koristi kako bi se postiglo izbjegavanje kumulacija rizika. Statističke metode koje koristi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje dostavljaju se s prvim izvješćem, a naknadno se dostavljaju samo u slučaju promjene metodologije,

3. izvještaj ovlaštenog aktuara kojim se potvrđuje adekvatnost vlastitih udjela u tablicama maksimalnog pokrića društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, s obzirom na kriterije iz članka 4. ovog Pravilnika, te primjerenost postupaka, osnovica i mjerila društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje kod određivanja najveće vjerojatne štete za pojedine preuzete osigurane rizike odnosno reosigurane rizike.

(2) Rok za dostavljanje izvješća iz stavka 1. ovoga članka je dva mjeseca po proteku poslovne godine.

Članak 7.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o metodologiji za izračun vlastitih udjela društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u tablicama maksimalnog pokrića i utvrđivanje najveće vjerojatne štete (»Narodne novine« broj 100/09).

Završne odredbe

Članak 8.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/16-04/20

Urbroj: 326-01-660-661-16-1

Zagreb, 11. ožujka 2016.

Predsjednik Upravnog vijeća Petar-Pierre Matek, v. r.