Objavljeno u NN 73/07 od 16.07.2007.:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 17. stavka 1. Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (»Narodne novine«, broj 107/2003), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 10. srpnja 2007. godine donijela

UREDBU O JEDINIČNIM NAKNADAMA, KOREKTIVNIM KOEFICIJENTIMA I POBLIŽIM KRITERIJIMA I MJERILIMA ZA UTVRĐIVANJE NAKNADE NA EMISIJU U OKOLIŠ UGLJIKOVOG DIOKSIDA

Članak 1.
 

(1) Ovom se Uredbom propisuje iznos jedinične naknade, korektivni koeficijenti i pobliži kriteriji i mjerila za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (u daljnjem tekstu: emisija CO₂).

(2) Odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se na emisije CO₂ koje nastaju:

– izgaranjem goriva od biomase,

– izgaranjem biorazgradivog otpada,

– spaljivanjem otpadnog mulja.
 

Članak 2.
 

Pojedini pojmovi u smislu ove Uredbe imaju sljedeća značenja:

– emisija CO₂ je emisija koja nastaje oksidacijom ugljika u CO₂ pri izgaranju goriva fosilnog podrijetla i kemijskom pretvorbom (bez izgaranja) u uređajima, tehnološkim procesima, objektima i industrijskim pogonima kao i pri izgaranju otpada fosilnog podrijetla kod procesa termičke obrade otpada ili kod suspaljivanja u stacionarnim izvorima,

– gorivo je kruti, tekući ili plinoviti zapaljivi materijal korišten za izgaranje, isključujući otpad,

– kruto gorivo je ugljen, briketi ugljena bez smole kao veziva, koks, piljevina i briketi od piljevine, prirodno drvo svih oblika,

– tekuće gorivo je plinsko i loživo ulje prema Uredbi o kakvoći tekućih naftnih goriva,

– plinovito gorivo je gorivo koje je pri temperaturi 273 K i tlaku 101,3 kPa u plinovitom agregatnom stanju,

– gorivo od biomase je gorivo u cijelosti ili djelomice biljnog podrijetla iz poljoprivrede ili šumarstva, koji se koristi kao energetski obnovljiva vrsta goriva, kao i sljedeće vrste otpada koje se koriste kao gorivo:

–biljni otpad iz poljoprivrede ili šumarstva;

–biljni otpad iz prehrambene industrije, ako se dobivena toplina koristi;

–vlaknasti biljni otpad iz proizvodnje primarne celuloze i papira iz celuloze, ako se spaljuje na mjestu proizvodnje i ako se dobivena toplina koristi;

–otpad od pluta;

–drvni otpad, osim drvnog otpada koji sadrži halogene organ­ske spojeve ili teške metale koji nastaju uporabom proizvoda za zaštitu drveta ili premaza, i koji poglavito uključuje drvni otpad koji potječe od građevinskog otpada ili otpada nastalog rušenjem,

–gorivo iz otpada (GIO), osim udjela otpada fosilnog podrijetla koji se procjenjuje prema posebnom postupku,

–otpad fosilnog podrijetla su gume, boje, lakovi, mineralna ulja¸ sintetičke tkanine, plastika i drugi otpad fosilnog podrijetla,

– biorazgradivi otpad je otpad koja podliježe anaerobnoj ili aerobnoj razgradnji,

– obveznici plaćanja naknade su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni stacionarni izvor emisije CO₂,

– pojedinačni stacionarni izvori emisije CO₂ su tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i objekti iz kojih se ispušta CO₂ u zrak u količini većoj od 30 tona godišnje,

– ispust je mjesto ispuštanja CO₂ iz pojedinačnog stacionarnog izvora emisije u zrak,

– iznos dobiti prije oporezivanja je ukupan prihod obveznika plaćanja u kalendarskoj godini umanjen za ostvarene rashode u kalendarskoj godini,

– ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i druge projekte smanjenja emisije stakleničkih plinova su ulaganja obveznika plaćanja u projekte i programe energetske učinkovitosti, obnovljive izvore energije i druge projekte i programe smanjenja emisije stakleničkih plinova u kalendarskoj godini,

– najbolja raspoloživa tehnika je najučinkovitiji i najnapredniji razvojni stupanj djelatnosti i s njome povezanih načina proizvodnje koji je dostupan obvezniku plaćanja naknade na emisiju CO2 i koji može biti primjerena osnova za određivanje graničnih vrijednosti emisija kojima se postiže sprječavanje, odnosno smanjivanje utjecaja na okoliš,

– dozvoljena kvota (pravo na emisiju) je dopuštenje za emisiju jedne tone ekvivalenta ugljikovog dioksida tijekom određenoga raz­doblja, koje se daje posebnim propisom.
 

Članak 3.
 

(1) Obveznicima plaćanja naknade utvrđuje se i izračunava količina emisije CO₂ i korektivni poticajni koeficijenti posebno za svaki ispust.

(2) Obveznici plaćanja naknade plaćaju naknadu utvrđenu zbirno za sve ispuste.
 

Članak 4.
 

Iznos naknade na emisiju CO₂ izračunava se prema izrazuN = N₁ × E × k_k propisanom člankom 13. stavkom 4. Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u kojem je:

N – iznos naknade na emisiju CO₂ u kunama,

N1 – naknada za jednu tonu emisije CO₂ (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),

E – količina emisije CO₂ u tonama u kalendarskoj godini,

k_k – korektivni koeficijent ovisan o količini i podrijetlu emisije.
 

Članak 5.
 

(1) Jedinična naknada za jednu tonu emisije CO₂ u 2007. godini iznosi 11 kuna.

(2) Jedinična naknada za jednu tonu emisije CO₂ od 1. siječnja 2008. godine iznosi 14 kuna.

(3) Jedinična naknada za jednu tonu emisije CO₂ od 1. siječnja 2009. godine iznosi 18 kuna.

(4) Vlada Republike Hrvatske može po isteku 2009. godine za svako naredno obračunsko razdoblje odrediti visinu emisije jedinične naknade za jednu tonu emisije CO2.
 

Članak 6.
 

Obveznici plaćanja naknade na CO₂ kojima je posebnim propisom određena dozvoljena kvota emisija, plaćaju za svako prekoračenje po toni CO₂ iznad dozvoljene kvote emisije jediničnu naknadu za jednu tonu emisije CO₂ od 100 kn.
 

Članak 7.
 

Korektivni poticajni koeficijent kk izračunava se prema izrazu:

k_k = k₁ x k₂ x k₃ x k₄

u kojem je:

k₁ – korektivni koeficijent ovisan o godišnjoj količini emisije,

k₂ – korektivni koeficijent ovisan o podrijetlu emisije,

k₃ – korektivni poticajni koeficijent ovisan o ulaganju u projekte i programe energetske učinkovitosti i obnovljive izvore energije,

k₄ – korektivni poticajni koeficijent ovisan o izradi i provedbi programa smanjenja emisije CO₂ korištenjem najboljih raspoloživih tehnika, odnosno tehničke dokumentacije za provedbu projekta smanjenja emisije CO₂ sukladno Programu iz članka 11. ove Uredbe.
 

Članak 8.
 

Korektivni koeficijent k1 ovisan o količini emisije CO₂ iznosi:

–za količinu emisije jednaku ili veću od 500.000 t/god                                                 0,65

–za količinu emisije jednaku ili veću od 100.000 t/god,
  a manju od 500.000 t/god                                                                                         0,75

–za količinu emisije jednaku ili veću od 50.000 t/god,
  a manju od 100.000 t/god                                                                                         0,85

–za količinu emisije jednaku ili veću od 30 t/god,
  a manju od 50.000 t/god                                                                                           1,00

Članak 9.
 

Korektivni koeficijent k2 ovisan o podrijetlu emisije CO₂ iznosi:

–za emisije uslijed izgaranja krutog i tekućeg
  goriva fosilnog podrijetla                                                                                          1,00

–za emisije uslijed izgaranja plinovitog goriva
  fosilnog podrijetla                                                                                                    0,70

–za emisije iz tehnološkog procesa za neenergetske
  svrhe                                                                                                                       0,40

–za emisije iz spaljivanja ili suspaljivanja otpada
  fosilnog podrijetla                                                                                                    0,20
 

Članak 10.
 

(1) Korektivni poticajni koeficijent k₃ ovisi o ulaganjima obveznika plaćanja naknade u projekte i programe energetske učinkovitosti i obnovljive izvore energije s ciljem smanjenja količina emisije CO₂ na ispustu.

(2) Projekte i programe iz stavka 1. ovog članka ocjenjuje i odobrava Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

(3) Korektivni poticajni koeficijent k₃ izračunava se prema postotku uloženih sredstava u povećanje energetske učinkovitosti, korištenje obnovljivih izvora energije i ostale mjere za smanjivanje emisije CO₂ i drugih stakleničkih plinova, korištenjem najboljih ras­položivih tehnika, obveznika plaćanja naknade u kalendarskoj godini koja prethodi donošenju rješenja o visini naknade, u odnosu na ostvarenu dobit u poslovanju, a izračunava se prema izrazu:
 

k₃ =   D – U
              D

u kojem je:

D = iznos dobiti prije oporezivanja,

U = iznos ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i ostale mjere za smanjivanje emisije CO₂ i drugih stakleničkih plinova

(4) U slučaju izračuna manjeg koeficijenta od 0,5 obračun naknade izračunava se po koeficijentu 0,5.
 

Članak 11.
 

(1) Korektivni poticajni koeficijent k4 ovisi o izradi i provedbi Programa smanjenja emisije CO_{2 (}u daljnjem tekstu: Program) obveznika plaćanja vezano za djelatnost koja je izvor emisije CO₂ u njegovom vlasništvu ili na korištenju.

(2) Program sadrži osobito:

– popis pojedinačnih stacionarnih izvora emisije CO₂ u vlasništvu ili na korištenju od strane obveznika plaćanja naknade na emisiju CO₂,

– trend emisija CO₂ po pojedinim izvorima emisije CO₂ u razdoblju od 1990. do kalendarske godine za koju postoje posljednji raspoloživi podaci,

– prikaz i tehničku analizu mjera za smanjenje emisije CO₂ sukladno najboljim raspoloživim tehnikama,

– analizu potencijala smanjenja emisije CO₂ i troškova primjene mjera,

– projekcije emisija CO₂ uz primjenu mjera za minimalno tri kalendarske godine od godine izrade Programa,

– redoslijed primjene mjera, rokove, nositelje, pokazatelje napredovanja/ostvarenja i način izvještavanja.

(3) Obveznici plaćanja naknade na emisiju CO₂ podnose Program iz stavka 1. ovog članka Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na ocjenu i odobrenje.

(4) Rok za dostavu Programa iz stavka 1. ovog članka je 30. listopada 2007. godine.

(5) Nadzor provedbe Programa obavlja Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
 

Članak 12.
 

(1) Korektivni poticajni koeficijent k₄ izračunava se prema izrazu:

              N_1,2007
k₄ =    ________

               N_1,n

u kojem je:

N_1,2007 = jedinična naknada za jednu tonu CO₂ u 2007. godini

N_1,n = jedinična naknada za jednu tonu CO₂ u tekućoj godini.

(2) Jedinična naknada ne umanjuje se za poticajni koeficijent k4 ako:

– obveznik plaćanja naknade na emisiju CO₂ ne dostavi Program u roku propisanom u članku 11. stavku 4. ove Uredbe,

– Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ne odobri Program,

– obveznik plaćanja naknade na emisiju CO₂ ne provodi odobreni Program sukladno njime utvrđenim rokovima.

Članak 13.
 

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 12. ove Uredbe koja stupa na snagu 1. siječnja 2008. godine.

Klasa: 351-01/07-01/07

Urbroj: 5030114-07-1

Zagreb, 10. srpnja 2007.

Predsjednik

dr. sc. Ivo Sanader, v. r.