Broj:10.P-809/2020-25

 

Broj:10.P-809/2020-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P   R E S U D  A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz Z., OIB, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. Č. iz K., OIB, zastupanog po punomoćnici Ž. K.-T., odvjetnici iz V., radi utvrđenja ugovora ništetnim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. travnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice M. S., odvjetnika iz Z. i tuženika osobno uz punomoćnicu tuženika Ž. K.-T., odvjetnicu iz V., nakon donošenja i objave dana 6. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I/              Utvrđuje se kako je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između oca i prednika tužiteljice pok. Š. Č. i tuženika S. Č., dana 10. siječnja 2019., a ovjeren kod javnog bilježnika M. H. B., dana 10. siječnja 2019., pod brojem Ov-87/2019, i kao takav ne proizvodi pravne učinke.

 

II/                Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Donji Miholjac, Općinskog suda u Osijeku, uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na kčbr. 2018, u naravi kuća, dvor, oranica K., površine 3156 m2, kao i na kčbr. 2019, u naravi oranica K., površine 606 m2, obje čestice ukupne površine 3762 m2, upisane u zk.ul. 1195, k.o. 305421 M. P..

 

III/              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.942,55 eura/67.377,64 kuna[1], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV/              U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužiteljica se odbija.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je njezin pokojni otac Š. Č. preminuo nakon duge i teške bolesti dana 4. veljače 2019., a nakon njegove smrti saznala je kako je isti s tuženikom dana 10. siječnja 2019., sklopio Ugovor o darovanju nekretnina, koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. H. B., dana 10. siječnja 2019., pod brojem Ov-87/2019, a koji se odnosi na nekretnine upisane u Zemljišno-knjižnom odjelu Donji Miholjac, Općinskog suda u Osijeku, na kčbr. 2018, u naravi kuća, dvor, oranica K., površine 3156 m2, kao i na kčbr. 2019, u naravi oranica K., površine 606 m2, obje čestice ukupne površine 3762 m2, upisane u zk.ul. 1195, k.o. 305421 M. P.. Tužiteljica je jedino dijete pokojnog Š. Č., a isti nikada nije najavio, niti izrazio želju, da bi bilo kome drugome darovao predmetne nekretnine, te smatra da je tuženik iskoristio bolest i nemoć njezinog pokojnog oca, sklapanjem predmetnog Ugovora, koji je sklopljen niti mjesec dana prije njegove smrti. Predlaže donošenje rješenja radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice, određivanjem privremene mjere zabrane tuženiku kao protivniku osiguranja otuđenje i opterećenja predmetnih nekretnina, do okončanja ovog parničnog postupka.

 

2.              Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-160/2019-4, od 27. ožujka 2019., radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice kao predlagateljice osiguranja, određena je privremena mjera zabrane tuženiku kao protivniku osiguranja otuđenje i opterećenja nekretnina upisanih u Zemljišno-knjižnom odjelu Donji Miholjac, Općinskog suda u Osijeku kčbr. 2018, u naravi kuća, dvor, oranica K., površine 3156 m2, kao i na kčbr. 2019, u naravi oranica K., površine 606 m2, obje čestice ukupne površine 3762 m2, upisane u zk.ul. 1195, k.o. 305421 M. P., do okončanja ovog parničnog postupka.

 

3.              Tuženik se u odgovoru na tužbu po punomoćniku u cijelosti protivi navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu navodeći da je odnos između tužiteljice i njezinog pokojnog oca bio vrlo loš, da tužiteljica u posljednjih dvadeset godina nije dolazila u posjet svom ocu sve do 18. siječnja 2019., kada je Š. Č. završio u bolnici, a tuženik je vodio kompletnu brigu oko pok. Š. Č., kao svom stricu, vozio ga svaka tri tjedna na kemoterapije, plaćao račune, podizao lijekove, išao u nabavku namirnica i kućnih potrepština, vodio brigu o njegovoj higijeni te je netočno da je tuženik iskoristio bolest i nemoć Š. Č. te da je na bilo koji način utjecao na njegovu volju za zaključenje spornog ugovora, a to iz razloga jer je tuženik s pok. Š. Č. bio u bliskom odnosu i njegova je želja bila da predmetne nekretnine prenese u vlasništvo tuženiku, a posebno imajući u vidu da tužiteljica kao njegova kćer, uopće nije vodila brigu o ocu niti ga je posjećivala.  

 

4.              Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: izvadak iz Matice umrlih za pok. Š. Č.; rodni list za tužiteljicu; otpusno pismo KBC-a Osijek od 4. veljače 2019.; Ugovor o darovanju nekretnina od 10. siječnja 2019., broj Ov-87/2019; ZK izvadak za predmetne nekretnine; preslik otpusna pisma KBC-a Zagreb, Klinike za plućne bolesti Jordanovac, od 21. studenog 2018., 13. prosinca 2018., 7. siječnja 2019., 4. veljače 2019.; platne naloge; račun za pogreb; rješenje o izvedenom stanju; punomoći i rješenje o ovrsi; cjelokupnu medicinsku dokumentaciju KBC-a Osijek za pok. Š. Č.; sudsku praksu; rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Slavonije i Baranje od 8. kolovoza 2016., na ime Š. Č., na ime duga od 75.127,89 kuna; uplate tužiteljice na ime poreznog duga za Š. Č. u iznosu od 71.518,10 kuna, i iznosa od 284,01 kunu, od 25. listopada 2016.; uplatu tužiteljice Š. Č. od 11. studenog 2016., u iznosu od 52.500,00 kuna; uplatu u iznosu od 3.000,00 kuna od 1. veljače 2017., i iznos od 3.000,00 kuna od 22. veljače 2017., iznos od 500,00 eura od 3. travnja 2017., iznos od 4.000,00 kuna od 2. kolovoza 2017., iznos od 15.000,00 kuna od 7. ožujka 2018., iznos od 6.000,00 kuna od 28. kolovoza 2017., iznos od 6.000,00 kuna od 19. rujna 2017., iznos od 6.000,00 kuna od 20. studenog 2017., iznos od 3.700,00 kuna od 24. prosinca 2018.; uplatu na ime troškova sahrane u iznosu od 4.549,00 kuna, od 11. veljače 2019., po računu broj MP 2/1/5; cjelokupnu medicinsku dokumentaciju KBC-a Zagreb za pokojnog Š. Č.; zdravstveni karton Š. Č.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. I. P., prim. dr. med., izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 2. siječnja 2023., saslušao vještaka na ročištu od 21. travnja 2023., saslušao svjedoke M. S., Đ. S., Z. Đ. B., P. Z., zamolbenim putem pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu sasluša svjedoke I. J., J. B., M. V. i tužiteljicu i tuženika u svojstvu stranke.

 

5.              Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke slijedi da je rođena i živi u Njemačkoj, dok se njezin otac Š. Č. iz N. vratio prije 20 godina te sagradio kuću u M. K. i kuću u Zadru, koju je tužiteljica prodala 2017., temeljem očeve punomoći za 100.000,00 eura, a novac je zadržala budući je to bila volja njezinog oca. Otac se razbolio prije otprilike tri godine, te ga je u tom periodu vidjela nekoliko puta ali se ne sjeća točno koliko, a zadnji puta u siječnju 2019.. Prilikom razgovora i susreta otac nikada nije spominjao tuženika, niti da bi kuću u K. poklonio tuženiku, a da je predmetnu kuću poklonio saznao je 18. siječnja 2019., kada joj je to rekao tuženik prilikom odlaska u KBC Osijek. Brigu o ocu vodili su njegove sestra P. i M., a da ga je tuženik vozio u bolnicu u Zagreb saznala je u prosincu 2018., no međutim otac je plaćao negdje 2.000,00 kuna za svaku vožnju. Koliko je tužiteljici poznato tuženik nikada nije živio u kući njezinog oca u K., a otac je u toj kući živio sam, a sada je kuća prazna i nitko u njoj ne živi.

 

6.              Iz iskaza tuženika u svojstvu stranke slijedi da je pok. Š. Č. njegov stric, te da se negdje početkom devedesetih godina vratio u K., gdje je sazidao kuću negdje 1996., i u istoj živio do smrti, u početku sa izvanbračnom suprugom L. do 2000., kada je ista umrla, a nakon toga je u predmetnoj kući živio sam. Tuženik je uređivao dvorište i voćnjak njegove kuće a nakon toga i tuženikova djeca. Unazad 8 do 10 godina dvorište i voćnjak održava njegova sestra Z.. Koliko je tuženiku poznato tužiteljica je samo jednom došla u krčenik i to prije pet ili šest godina, a nakon toga nije više dolazila, što mu je rekao i Š. Č., sve do 17. siječnja 2019., kada su zajedno otišli u KBC Osijek, a tuženik je tužiteljicu sveukupno vidio tri puta. Tuženikova obitelj sa Š. Č. bila je u izuzetno dobrim odnosima od kada se isti doselio u K. pa do njegove smrti. U periodu od prije šest do sedam godina pa do njegove smrti Š. je nekoliko puta teško bolovao, a tuženik je vodio brigu o njemu na način da ga je vozio i išao s njim na terapije u KBC Osijek i KBC Zagreb. Krajem 2017., Š. je počeo govoriti da će mu prepisati kuću u K., a to je ponavljao svaki puta kada su išli na terapije u Zagreb, odnosno jednom ili dva puta mjesečno kroz 2017. i 2018., a tuženik mu je govorio da ima vremena no zadnji put kada su se vraćali s kemoterapije iz Zagreba, 4. siječnja 2019., Š. je rekao da odmah odu napraviti darovni ugovor, budući je bio u lošem fizičkom stanju, ali je u psihičkom stanju bio dobro i potpuno razuman.  

 

7.              Iz iskaza M. S. slijedi da je tužiteljica kćerka njezinog pokojnog brata Š. Č., a tuženik je sin njenog drugog brata. Pokojni Š. Č. se brinuo sam o sebi, bio je pokretan, a kada se razbolio u rujnu 2018., tuženik je dolazio svakodnevno, dolazio ga je brijati, vodio ga je na zračenje u bolnicu u Zagreb, a par puta kada to S. nije mogao, vozio ga je brat J.. Tuženik mu je također nabavljao lijekove i kućne potrepštine. Potrepštine u vezi kuhanja je donosila P., dok je svjedokinja donosila sredstva za čišćenje. Novce za put u Zagreb davao je Š. Č., budući joj je to rekao, ali ne zna u kojem iznosu i ne zna koliko puta je Š. išao na zračenje u Zagreb. Tuženik je dolazio kod Š. Č., a tuženik i Š. Č. su se posjećivali međusobno. Što se tiče posla u kući i oko kuće, tuženik nije ništa radio. Š. Č. je umro 4. veljače 2019. Troškove sahrane je većim dijelom platila Š. sestra P. Z., a ostale troškove tužiteljica. O Š. Č. su se brinule svjedokinja i P. Z., na način da su mu kuhale, odnosno P. je svakodnevno kuhala u periodu od kada je Š. došao iz N., pa dok nije umro, a svjedokinja je kuhala kada P. nije mogla, te je kuhala i spremala njegovu kuću svake nedjelje, Z. je kosila dvorište, unosila drva. Tužiteljica živi u N., a koliko joj je poznato često se čula telefonom s ocem, a koliko je često dolazila i u kojem periodu to se ne može sjetiti, ali misli da je bila negdje 5 do 6 puta kod njega, a Š. je kćerki govorio da ne dolazi često kod njega jer ima dvoje male djece i rastavljena je. Tužiteljica je dolazila u Z. kod Š. u kuću negdje 5 do 6 puta, a Š. je dolazio kod tužiteljice u Z., a koliko puta ne zna, budući živi u D. M., a Š. je živio u K.. Ključeve Š. kuće su imale svjedokinja, i sestre P. i Z., a nije joj poznato da li je tuženik imao ključeve od Š. kuće, a tuženik nikada nije od nje tražio ključeve Š. kuće, sve do 6. veljače 2019., kada je tuženik došao k njoj i tražio ključeve rekavši da je to sada njegova kuća. Svjedokinja se iznenadila i nije mu dala ključeve i od tog dana su u zavadi. Tuženik je kod Š. prespavao dvije noći kada je Š. bio jako bolestan, a koliko zna nije bio u suposjedu te kuće. Š. je bio jako bolestan mjesec dana prije smrti, a posljednja dva tjedna je bio u bolnici, gdje je i umro. Tužiteljica je došla dva dana prije nego što je Š. odvezen u bolnicu i bila je s njim cijelo vrijeme dok je bio u bolnici i otišla je dva dana nakon što je Š. umro. Posljednja dva mjeseca prije smrti Š. je dobivao morfij i negdje 29. rujna 2018., više nije bio potpuno "normalan" i buncao je odnosno priviđale su mu se neke stvari i osobe, a neke osobe koje su bile nazočne nije prepoznavao. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica dolazila pet do šest puta kod oca i da je s njim često kontaktirala jer je taj dio iskaza suprotan iskazu same tužiteljice, a i iskazu tuženika.

 

8.              Iz iskaza Đ. S. slijedi da su tužiteljica i tuženik djeca od dva brata njegove supruge. Kada se Š. razbolio o njemu se najviše brinule njegova supruga M. i njezina sestra P. na način da su iste kuhale, prale i održavale kuću. P. je dolazila svakodnevno, a njegova supruga svaki tjedan. Nakon što se Š. razbolio negdje 2017., njih dvije su se brinule o njemu na navedeni način sve dok nije umro. Tuženik se brinuo o Š. na način da ga je otprilike 13 puta vozio u Z. u bolnicu na kemoterapije i nekoliko puta ga je vozio svojim autom, a u ostalim slučajevima autom sestre P.. Kućne potrepštine su nabavljali svjedok, njegova supruga i P., a u zadnjih otprilike mjesec dana ih je nabavljao tuženik na način da je plaćao račune, donosio lijekove iz apoteke, a lijekove su nekada nabavljali i svjedok i tuženik. Ne sjeća se koliko je puta tužiteljica došla k ocu u zadnjih dvadeset godina, a o ocu se brinula na način da je slala novce, ukoliko je to Š. bilo potrebno, odnosno nekada je slala 1.000,00 kuna, nekad 3.000,00 kuna, nekada 5.000,00 kuna, a nekada je slala i EUR-e, što mu je rekao Š.. Š. mirovina je bila negdje oko 500,00 do 600,00 EUR-a, a tužiteljica je te novce slala jedanput ili dva puta godišnje. O higijeni pok. Š. brinula je njegova supruga i sestra P.. Tuženik i Š. su se ponekad posjećivali, a tuženik je unazad dva ili tri mjeseca prije Š. smrti češće dolazio kod Š., a ponekad ga je znao i obrijati. Tuženik kod Š. nije nikada živio, a koliko mu je poznato kod Š. nije nikada ni prespavao. Njegova supruga i P. su se brinule o Š. od kada je došao iz N. 1992., na način da su kuhale i spremale za Š.. Ključeve od Š. kuće su imali sestra M. i sestra P. i nitko drugi, a tuženik je tražio ključeve od te kuće kada je Š. umro i to od njegove supruge, rekavši da je kuća njegova, što oni nisu znali, a njegova supruga mu nije dala ključeve. Ključeve je tuženiku dala sestra njegove supruge Z. i to prije Š. smrti, te mu je poznato da je tuženik promijenio bravu na kući nakon  Š. smrti. Dana 29. rujna 2018., Š. je jako pozlilo i od tada se više nije oporavljao, te mu je bilo sve gore i gore, halucinirao je na način da je dozivao i neke prijatelje iz N.. Od početka 2019., su mu se priviđale neke stvari te se s njim više nije moglo komunicirati, nakon čega je mjesec dana nakon Nove godine i umro. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka, da je isti neistinit i sračunat na pogodovanje tužiteljici.

 

9.              Iz iskaza Z. Đ. B. slijedi da je ista sestra blizanka pok. Š. Č., te se o njemu brinula na način da je danonoćno bila kraj njega, zajedno sa tuženikom. Kod Š. je spavala svaku noć od kada se razbolio i to unazad dvije godine prije smrti. Isto tako je kod Š. spavao i brinuo o njemu i tuženik, koji je svakodnevno vodio brigu o njemu, kupao ga, vozio ga svake nedjelje u Z. dvije godine prije smrti. Svjedokinja je Š. kuhala šest mjeseci 2018., kada se posvađao sa sestrom P., a inače je kuhala P. svakodnevno, a kuhala je i tuženikova supruga i tuženik na način da su donosili hranu Š. ukoliko su kuhali nešto što je Š. volio ili je Š. išao kod njih u kuću jesti. Lijekove je nabavljao i donosio tuženik i nitko drugi osim tuženika, jednom prilikom je Š. u Z. na liječenje vozio J. Č., S. brat, a u svim ostalim slučajevima vozio ga je tuženik.  Kada se Š. jako razbolio, unazad nekoliko mjeseci prije smrti, o njemu su se brinuli cjelodnevno tuženik i svjedokinja, a nedjeljom je dolazila je i M., dovozio ju je njezin suprug, a dolazila je i P., budući živi u Š. susjedstvu. Unazad dvadeset godina tužiteljica nikada nije dolazila kod Š. u kuću, a tužiteljica je došla samo dva puta i to unazad 15 dana prije smrti i nakon toga na sprovod. Tužiteljica  nikada nije Š. slala novce. Naime, ona je prodala Š. kuću u Z. za koju je dobila 100.000,00 eura, te joj je Š. rekao da uplati na njegovu knjižicu 50.000,00 eura i sebi da uzme 50.000,00 eura, što je osobno čula, no međutim ona je samo Š. poslala 3.000,00 kuna i ništa drugo, a svjedokinji je rekla je da je njoj otac rekao  da zadrži novce. Poznato joj je da je  tuženik sa Š. sklopio Darovni ugovor, a to joj je poznato iz razgovora sa Š., želio napraviti Darovni ugovor na način da pola kuće daruje svjedokinji, a pola S., na što je ona rekla da ne želi tu polovicu kuće i da ju daruje u cijelosti  S.. Š. je u cijelosti bio svjestan što radi  i nikada nije imao nikakve halucinacije, niti se ikada gubio, a bio je svjestan svega i  kada je bio ovdje u bolnici u O., a negdje dan prije smrti je počeo spavati te joj je liječnik rekao da Š. vjerojatno neće još dugo živjeti, a Š. je umro slijedeći dan ujutro u 04:50 sati. Š. je uzimao tablete protiv bolova, ali one nisu utjecale na njega na način da je imao nekakvih psihičkih problema te je bio svjestan svega.  Odnos između S. i Š. je bio bolji, nego da mu je S. sin, a zbog tog odnosa je Š. i napravio Darovni ugovor sa S., a o tome je govorio i prije 10 godina da će tu kuću pokloniti S.. Š. je bio razočaran odnosom njegove kćerke prema njemu. Š. je posljednji puta vozio automobil 15 dana prije smrti na relaciji  K. – D. M., a mogao je voziti kraće relacije, dok duže relacije   zbog svoje bolesti nije mogao, i nije imao nikakvih drugih zdravstvenih problema, niti je imao napad na kirbaju 29. rujna 2018.. Svjedokinja ne zna kada je točno sklopljen Darovni ugovor između Š. i S., iako joj je Š. početkom rujna 2018., govorio da želi sklopiti darovni ugovor na način da pola kuće pokloni njoj, a pola S., no kada je Darovni ugovor sklopljen između S. i Š. ne može točno reći, ali joj je Š. rekao da je sklopio sa S. D. ugovor kada se vratio iz D. M., ali kada je to točno bilo se ne sjeća, ali najviše osam dana. Imala je ključeve Š. kuće, kao i S., a tko je još imao ključeve ne zna, jer nije pitala, a od kada je S. imao ključeve Š. kuće se ne sjeća, niti zna tko mu je ključeve dao. Pun. tužitelja stavlja primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu da tužiteljica nije brinula o svom ocu, da nije slala novce s obzirom na isprave uz tužbu koje dokazuju suprotno, te u navodima svjedokinje da bi ovdje tuženik živio sa pok. Š. Č. i spavao kod njega, jer je isto u suprotnosti s iskazom samog tuženika, koji je iskazivao da je pokojni Š. sam živio. Nadalje, prigovara se iskazu svjedokinje u dijelu u kojemu je iskazivala da je tuženik  živio  s pokojnim Š., da ga je tuženik vozio svaki tjedan, da je Š. sve do dva tjedna prije smrti vozio automobil, odlazio u banku i tome slično, s obzirom da su navedeni navodi u suprotnosti s iskazom tuženika. Tužiteljica u bitnome u odnosu na iskaz svjedokinje želi istaknuti da je ista razvidno svjedočila  velik broj neistinita, na štetu tužiteljice, očito istu smatrajući neodgovornom kćerkom koju treba kazniti. Posebno se ističe da kada god se svjedokinju ispitivalo od kuda joj saznanje, ista nije znala odgovoriti.

 

10.              Iz iskaza svjedokinje P. Z. slijedi da su tužiteljica i tuženik djeca njezina dva brata. O Š. Č. se nitko 20 godina nije brinuo, sve dok se nije jako razbolio i to negdje mjesec dana prije smrti o njemu su brinuli ona, sestra M. i tuženik, koji je spavao dvije noći zajedno s njom kod Š. kad mu je bilo loše. Unazad 22 godine svjedokinja je kuhala i prala Š., budući je njena kuća preko puta njegove i on je bio kao njen sin. Đ., M. i Z. su obrezivali voćnjak i kosili unazad 10 do 15 godina prije Š. smrti. Unazad mjesec dana prije Š. smrti S. ga je nekoliko puta obrijao, a njegova kćerka je Š. dva ili tri puta ošišala. Š. se družio sa S. od kada je došao iz N. i njihov odnos je bio dobar cijeli život, ali Š. nije bila potrebna pomoć, budući su o Š. brinule ona i Z., koja je znala često dolaziti, a M. je unazad 20 godina često dolazila iz D. M. zajedno sa svojim suprugom, radila je po kući što je trebalo, a nekada je došla samo da Š. ne bude sam. Š. je na liječenje u Z. vozio tuženik, jednom prilikom je Š. vozio i S. brat, a dva puta ga je dovezla hitna pomoć. Misli da je S. vozio Š. za Z. svaka četiri tjedna. Lijekove je nabavljao sam Š. i sam je vozio auto skroz dok je mogao, a to je bilo možda mjesec ili dva prije njegove smrti. Tužiteljica je dolazila u K. jedno 5 do 6 puta, a dolazila je u Z. kod svjedokinje dva do tri puta zajedno sa Š., nakon toga je dolazila u svoju kuću u D. kod Z., a Š. je išao kod nje nekoliko puta.  Tužiteljica je oca zvala skoro svaki dan, a Š. nije htio reći kćerki u kakvom je stanju i da mu je jako loše. Unazad nekoliko mjeseci kako je Š. bio jako bolestan, tužiteljica je bila dva ili tri puta u K., a zadnji puta je došla kada su Š. vozili u O., budući Š. nije htio da tužiteljica dolazi i da ga vidi takvog bolesnog, ali je svjedokinja rekla tužiteljici da dođe, i tužiteljica je bila u K. dva dana te je došla ponovno na sahranu ocu. Ključeve od Š. kuće su imali svjedokinja, M., Z. i Š., a tuženik nije imao ključeve, već je Š. rekao svjedokinji da ključevi vise sa strane na vratima i da ne zaključava kuću ako netko dođe da se Š. ne mora dizati. Da li je S. napravio ključeve ne zna, niti zna da li mu je Š. rekao da si napravi ključeve. Tuženik je isti dan kada je Š. umro, tražio da mu sestra M. i svjedokinja daju ključeve Š. kuće i rekao je da je to sada njegovo, no one mu nisu dale ključeve. Režije od kuće je plaćao osobno Š. dok je god mogao, a to je bilo do unazad mjesec dana pred smrt. Nakon Š. smrti S. je promijenio  bravu na Š. kući i to drugi dan nakon njegove smrti. Negdje mjesec dana prije smrti Š. se počeo gubiti, a to je vidjela jer je rekao da ju zovu, a ona je bila pored njega, a i prije toga se također gubio jer je pitao za susjeda i za svoju suprugu koji su pokojni. Također je tražio novce od nje i to tri puta po 2.000,00 kuna, a rekao je da  mu ti novci trebaju da ih da S. za put u Z.. 10. siječnja 2019., su  S. i Š. bili u D. M. i S. joj je rekao da je Š. napravio Darovni ugovor s njim, da mu je poklonio kuću, a svjedokinja mislim da on nije bio u dobrom psihičkom zdravstvenom stanju toga dana jer je dva puta išao za M. i tek je popodne zaključio taj D. ugovor sa S., a prije podne nije htio što joj je rekao S.. S. je tražio ključeve od Š. kuće, u njezinoj kući nakon što je Š. umro, a prije Š. sahrane, a tamo su bili sestra M., sin svjedokinje i sestra M. iz Z.. Pred njom Š. nikada nije rekao kome će ostaviti kuću. Punomoćnik tuženika stavlja primjedbu na iskaz svjedoka  smatrajući ga neistinitim, posebno u dijelu koji se tiče posjedovanja ključeva kuće kao i odnosa između pokojnog Š. Č. i tuženika, te opisanom odnosu između pokojnika i njegove kćeri. 

 

11.              Iz iskaza svjedoka I. J. slijedi da je sa Š. Č. odrastao na selu, te da je isti imao tumor pluća i da je odlazio na kontrolu i kemoterapiju na J., a jedno vrijeme i boravio u toj bolnici radi liječenja. S. Č. ga je znao dovesti u Z., do kuće svjedoka, a svjedok ga je pratio u bolnicu i iz bolnice, a S. Č. ga je vozio do Z. i nazad do K. automobilom Š. Č., a Č. je S. plaćao trošak goriva za navedeni prijevoz, a da li mu je još plaćao neke troškove, ne zna. Tko je donosio lijekove Š. Č. ne zna, a kućanske poslove i brigu o higijeni Š. Č. koliko zna su se dosta brinule njegove tri sestre. Sjeća se da je jednom prilikom Š. Č. rekao da će kuću u K. ostaviti S. Č.. Misli da S. Č. nije imao ključeve kuće pok. Š. Č. već ih je uzeo nakon njegove smrti, kuću je zaključao i nije dao pristupiti njegovim sestrama u kuću, te navedenu činjenicu pouzdano zna, to je bila sramota da je on zaključao kuću te da nikome nije dao pristupiti nakon Š. smrti. Misli da je troškove sahrane snosila njegova kćerka koja živi u N.. Posljednji put je Š. vidio oko mjesec do dva dana prije smrti, a isti se normalno ponašao, no svjedok je čuo da poslije to tako nije bilo. Nema saznanja kakav je odnos bio između Š. Č. i njegove kćeri. Osim svjedoka Š. je posjećivala i sestra M. iz Z. i J. B..

 

12.              Iz iskaza svjedoka J. B. slijedi da je brigu o pokojnom Š. Č. od rujna 2018., kada se razbolio pa do njegove smrti 4. veljače 2019., vodio S. Č., a Š. Č., za kojega je koristio termin da je to njegov sinovac, koji ga je iz K. do Z. i nazad redovito vozio u bolnicu J., svojim vozilom. Lijekove je Š. Č. dobivao u bolnici. Tko je brinuo o kućanskim poslovima i higijeni Š. Č. ne može reći, budući nema neposrednih saznanja već samo iz Š. priče da je angažirao jednu ženu oko obavljanja kućanskih poslova, koju je plaćao i koju je nakon jednog incidenta otpustio i poslije nije nikoga angažirao za obavljanje navedenih poslova, no sjeća se da je S. Č. pomagao Š. posebice oko brijanja, a tko je vodio brigu o higijeni istog, ne zna. Za Darovni ugovor je saznao nakon Š. smrti i to od njegove kćeri. Sa Š. Č. je proveo dosta vremena i to u periodu od godine i pol, kada je Š. Č. dolazio na kemoterapiju, znao je redovito oko sat, sat i pol, provesti na kavi s njim, kada mu je on mnogo toga povjerio, čak mu je bilo neugodno i slušati i tada mu je rekao kako je kuću u I. R. prodao, te je dio novca dao bivšoj supruzi za kupovinu stana u D., a također da je prodao kuću u Z., te da je polovicu novca dao svojoj kćeri i u tim razgovorima je često znao spomenuti činjenicu da će kuću u K. ostaviti svom sinovcu, a to je S. Č.. Ne zna je li S. Č. imao ključeve Š. kuće, odnosno misli da je. Ne zna tko je plaćao troškove sahrane, niti zna je li Š. Č. plaćao S. Č. prijevoz iz K. u Z. i nazad. Š. su u bolnici u Z. posjećivali M. V., I. Č., sin Š. sestre P. i prijatelji iz F.. Š. Č. je posljednji puta vidio 15 ili 20 dana prije smrti kada je isti primio zadnju kemoterapiju, kojom prilikom je normalno komunicirao, te je reagirao na način kako ima osjećaj da je taj pametni lijek pozitivno djelovao na njegovo stanje. Š. Č. je imao dobre odnose sa sestrama, kao i sa kćerkom, s kojom je redovito kontaktirao telefonskim putem i kojoj nije želio reći svoju pravu dijagnozu. Punomoćnik tužiteljice prigovara iskazu svjedoka u dijelu u kojem je svjedok iskazivao glede subjektivnih dojmova u odnosu na posjedovanje ključeva i brizi S. Č. za Š. Č., a što je u suprotnosti s ostalim iskazima svjedoka.

 

13.              Iz iskaza svjedokinje M. V., sestre pokojnog Š. Č., slijedi da ga je ista redovito posjećivala dok je bio u bolnici J., a koliko je njoj poznato redovito ga je posjećivala i njegova kći i brinula o njemu, a najveću brigu o Š. je vodila njihova sestra P.. Š. je u bolnicu i iz bolnice znao dovesti S. Č. i J. Č., a troškove puta je redovito snosio Š. Č., a znala ga je dovesti i hitna služba. Tko je donosio lijekove Š. Č. ne zna, a kućanske poslove i brigu o njegovoj higijeni su vodile njegove sestre, a i tužiteljica kada je tamo dolazila. Nema saznanja da je Š. Č. sa S. Č. sklopio Darovni ugovor, ali iz brojnih razgovora sa bratom je zaključila da će svoju imovinu ostaviti kćerki. Ne zna je li S. Č. imao ključeve Š. kuće, niti tko je snosio troškove sahrane. Troškove prijevoza u bolnicu J. i nazad plaćao je Š. Č. S. Č., a da li je Š. Č. podmirivao kakav drugi trošak S. Č. ne zna. Posljednji put je vidjela Š. na blagdan Sveta Tri kralja 2019., kada isti nije bio baš „pri sebi“, djelovao je dezorijentirano, te je imala dojam kako uopće nije ni bio svjestan da ga je svjedokinja pozdravila uz zadnji poljubac. Nema detaljnih saznanja kakav je bio odnos između Š. Č. i njegove kćeri. Š. je u bolnici posjećivala ona, I. Z. i tužiteljica, a je li ga još itko posjećivao to ne zna.

 

14.              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. I. P., prim. dr. med., na okolnost sposobnosti za rasuđivanje sada pokojnog Š. Č. u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnine tuženiku, odnosno na dan 10. siječnja 2019., i u periodu koji je prethodio tom danu, vještak navodi da analizom postojeće medicinske dokumentacije, posebno one iz posljednjih mjeseci života pok. Š. Č., niti u jednom nalazu ili otpusnom pismu nije navedeno da bi pok. Š. Č. eventualno bio smeten ili dezorijentiran, već se iz dokumentacije vidi da je adekvatno davao anamnestičke podatke i izjave o svom aktualnom statusu tijekom samih pregleda pri prijemu na bolnička liječenja. U nekoliko navrata je navedeno da je u dobrom kontaktu, orijentiran, a opisivani su tjelesni simptomi kao umor, opća slabost, bolovi. Analizirajući kompletnu priloženu dokumentaciju, zaključuje da u ponašanju i odlukama pok. Š. Č., vezano za predmetni Darovni ugovor, ne nalazi elemente koji bi ukazivali na patološku motivaciju za poduzimanje ove pravne radnje, nego motivacija proizlazi iz sveukupnosti dobrih odnosa pok. Š. Č. i tuženika S. Č.. Isto tako, nema medicinskih dokaza da bi psihičko stanje pok. Š. Č. u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora bilo tako narušeno da on ne bi mogao shvatiti kakvu pravnu radnju poduzima i koje su krajnje posljedice te pravne radnje.

 

15.              Očitujući se na primjedbe punomoćnika tužiteljice, saslušan na ročištu od 21. travnja 2023., vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Ponavlja da niti u jednom nalazu nije navedeno da bi se kod pok. Š. Č. radilo o eventualnom duševnom poremećaju koji bi uključivao konfuzno smeteno stanje ili poteškoće s testiranjem realiteta, a postoji medicinska dokumentacija iz tog razdoblja koja detaljno opisuje njegovo primanje u bolnicu i njegov tadašnji status. U odnosu na pitanje pun. tužitelja postoji li mogućnost da nije dobro procijenjeno ili zapaženo stanje ili se nije dovoljno obraćalo pažnje kod liječnika somatičara koji su ga primali na bolničko liječenje, te da im je moglo promaći njegovo teško opće stanje koje je opisivano kao potpuno dezorijentirano i sa halucinatornim doživljavanjima, odgovara da eventualno neke diskretne promjene u kognitivnom funkcioniranju liječnik somatičar možda ne bi zamijetio tijekom prijema na bolničko liječenje, međutim stanje kakvo se opisuje od strane nekih svjedoka, a koje uključuje težu dezorijentiranost, smetenost i halucinatorna doživljavanja svakako bi bilo zamijećeno od strane i liječnika somatičara i to bi bilo navedeno. Na daljnji upit o mogućem utjecaju nuspojava lijekova koje je primao pok. Š. Č., a posebno u odnosu na opoidne analgetike odgovara da bi takvi lijekovi mogli proizvesti određene nuspojave u smislu sedacije, pospanosti, smetenosti ali takva stanja niti u jednoj situaciji nisu registrirana od službenih osoba u službenoj dokumentaciji.

 

16.               Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljena pitanja i primjedbe.

 

17.              Na temelju provedenih dokaza i to uvida u materijalnu dokumentaciju i iskaze stranaka i svjedoka utvrđeno je da su brigu o pokojnom Š. Č. od rujna 2018., kada se razbolio, vodili sestre M. S., P. Z. i Z. Đ. B., na način da su iste kuhale, spremale, prale i čistile i to P. Z. kuhala i spremala Š., budući živi u susjedstvu, a kada P. nije mogla, tada je M. S. kuhala i spremala njegovu kuću svake nedjelje, a Z. Đ. B. održavala dvorište i voćnjak, dok je S. Č. vozio Š. Č. na liječenje u bolnicu J. u Z. i K. O., a troškove prijevoza je plaćao Š. Č., a S. ga je često posjećivao, te su bili u dobrim odnosima, što proizlazi i iz iskaza svjedoka M. S., Đ. S., Z. Đ. B. i P. Z., I. J. i tuženika, a kojim iskazima u navedenom dijelu je sud poklonio vjeru, dok je tužiteljica u periodu od kolovoza 2016., do prosinca 2018., povremeno slala novce ocu, te s istim kontaktirala telefonom, te ga u K. i Z. posjetila u nekoliko navrata, budući živi i radi u N..

 

18.              Sud nije povjerovao iskazima svjedoka M. S. i Đ. S., P. Z. i M. V. u dijelu u kojem navode da je posljednjih mjeseci pred smrt psihičko stanje Š. Č. bilo znatno narušeno i da je bio dezorijentiran, smeten i da je imao halucinatorne doživljaje i da ponekad nije poznavao osobe oko sebe, budući je isto u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra iz kojeg nalaza je utvrđeno, analizom postojeće medicinske dokumentacije, da je isti adekvatno davao anamnestičke podatke i izjave o svom aktualnom statusu tijekom samih pregleda pri prijemu na bolnička liječenja, a u nekoliko navrata je navedeno da je bio u dobrom kontaktu i orijentiran, a opisivani su tjelesni simptomi kao umor, opća slabost i bolovi. Da psihičko stanje pokojnog Š. Č. posljednjih mjeseci života i pred smrt nije bilo narušeno također proizlazi i iz iskaza tužiteljice, tuženika, svjedoka I. J. i J. B., kojim iskazima je u navedenom dijelu sud u cijelosti povjerovao.

 

19.              Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrđeno da u ponašanju i odlukama pokojnog Š. Č., vezano za predmetni Darovni ugovor, nije našao elemente koji bi ukazivali na patološku motivaciju za poduzimanje ove pravne radnje, nego motivacija proizlazi iz sveukupnosti dobrih odnosa Š. Č. i tuženika S. Č., kao i da nema medicinskih dokaza da bi psihičko stanje pok. Š. Č. u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora bilo narušeno, da on ne bi mogao shvatiti kakvu radnju poduzima i koje su krajnje posljedice te pravne radnje to sud smatra da je prava volja Š. Č. bila da tuženiku S. Č. daruje predmetnu nekretninu, budući je s istim bio u dugogodišnjim dobrim odnosima i vodio brigu o njemu na način da ga je često posjećivao, s njim se obiteljski družio, pomagao mu pri održavanju higijene, nabavljao i donosio lijekove kada to Š. nije mogao sam, te ga vozio na liječenje u Z., u bolnicu J. i u K. O.. Da je Š. Č. želio pokloniti predmetnu nekretninu tuženiku proizlazi i iz iskaza Z. Đ. B., I. J., J. B. i tuženika, kojim iskazima je u navedenom dijelu sud povjerovao.

 

20.              Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina između Š. Č. kao darovatelja i S. Č. kao daroprimatelja, od 10. siječnja 2019., utvrđeno je da darovatelj daruje daroprimatelju svoje nekretnine upisane u Zemljišno-knjižnom odjelu Donji Miholjac, Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1195, k.o. M. P., kčbr. 2018 i 2019, u naravi kuća, dvor i oranica K., površine 3156 m2 i oranice K. 606 m2, te da je predmetni ugovor potpisan po darovatelju i daroprimatelju te da su potpisi darovatelja i daroprimatelja ovjereni po javnom bilježniku M. H. B. iz D. M. dana 10. siječnja 2019., pod brojem Ov-87/2019, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno-knjižnog  odjela Donji Miholjac, Općinskog suda u Osijeku od 10. veljače 2019., utvrđeno je da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan S. Č. temeljem ugovora o darovanju od 10. siječnja 2019., a koji zahtjev za upis prava vlasništva na tuženika je zaprimljen dana 11. siječnja 2019., pod brojem Z-562/2019.

 

21.              Člankom 482. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da se Ugovor o darovanju nekretnina sklapa u pisanom obliku. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

 

22.              Člankom 290. stavak 1. istog zakona, propisano je da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku, nema pravni učinak osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

 

23.              Zakonom o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) i to članak 53. stavak 1. točka 2. propisano je, između ostalog, da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

 

24.              Iako je u Ugovoru o darovanju nekretnina od 10. siječnja 2019., pod točkom IV navedeno da daroprimatelj stupio u posjed darovanih nekretnina iz t. I ovog Ugovora, danom njegovog zaključenja, iz iskaza tuženika nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije stupio u posjed/suposjed predmetnih nekretnina danom potpisa predmetnog Ugovora, a niti je nakon zaključenja predmetnog Ugovora bio u posjedu ili suposjedu istih, niti je bio u posjedu ključeva predmetne nekretnine, a što je utvrđeno i iskazima svjedoka P. Z. i M. S., u kojima navode da je tuženik isti dan kada je Š. umro tražio od M. S. i P. Z. ključeve Š. kuće, rekavši da je to sada njegova kuća te nakon toga promijenio bravu na kući, a kojim iskazima je sud u navedenom dijelu povjerovao. U samostalnom posjedu predmetne nekretnine Š. Č. je bio sve do svoje smrti 4. veljače 2019..

 

25.              Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili od javnog bilježnika ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, budući kod Ugovora o darovanju bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed darovane stvari već je predaja stvari odgođena za neko buduće vrijeme.

 

26.              Kako predmetni Ugovor o darovanju bez prave predaje darovane nekretnine daroprimcu nije zaključen u formi javnobilježničkog akta, isti je ništetan, a ni zemljišno-knjižna provedba takvog ugovora ne može takvom ugovoru vratiti ili dati pravnu valjanost jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor, budući je na njemu samo ovjeren potpis darovatelja i daroprimca kod javnog bilježnika.  

 

27.              Kako predmetni darovni ugovor ne udovoljava formi propisanoj zakonom, a nedostatak propisane forme je mogla zamijeniti samo predaja predmetnih nekretnina u posjed daroprimatelju, što u konkretnom slučaju nije bilo, a tuženik nije dokazao da je isključivo vodio brigu o pokojnom Š. Č., slijedom čega predaja stvari u biti nije izvršena u svom sadržajnom obliku, to izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla, sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a, a ništetnost nastupa na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla.

 

28.              Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan pod I i II/izreke presude, usvojiti kao osnovan, stoga odluka kao pod I i II/izreke presude.

 

29.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

30.              Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 497,50 eura/3.750,00 kuna, zastupanje na ročištima od 10. travnja 2019., 27. studenog 2019., 5. svibnja 2021., 19. ožujka 2021., 11. studenog 2021., 7. srpnja 2022., 25. siječnja 2022., 21. travnja 2023., u iznosu od 497,50 eura/3.750,00 kuna za svako ročište, sastav obrazloženog podneska od 16. travnja 2019., sastav odgovora tužiteljice na žalbu od 3. veljače 2020., sastav podneska od 4. lipnja 2021., 16. veljače 2023., u iznosu od 497,50 eura/3.750,00 kuna, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u iznosu od 1.616,88 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 230,00 eura/1.650,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 230,00 eura/1.650,00 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 8.942,55 eura/67.377,64 kune, stoga odluka kao pod III/izreke presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška podneska od 13. siječnja 2023., u iznosu od 497,50 eura/3.750,00 kuna, uz pripadajući PDV od 25%, neosnovan budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

U Osijeku, dana 6. listopada 2023.

 

S U D A C

                                                                                                                        LIDIJA ŠMIT

 

             

             

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.              

 

              DOSTAVITI:

1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450