Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 12 Pž-4690/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i
Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GABARIT USLUGE d.o.o.,
Zagreb, Petrova ulica 137, OIB 09515677632, kojeg zastupa punomoćnica Nicole
Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika BIOPLUS d.o.o., Brodarovec,
Brodarovec 52a, OIB 65150537918, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Žulić,
odvjetnik iz Ivanca, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-286/2021-13 od 30. rujna 2022., u
sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-286/2021-13 od 30. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-286/2021-13
od 30. rujna 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni
broj Ovrv-538/2021-4 koje je 30. rujna 2021. donio javni bilježnik Nada Šagi-Belcar iz
Ivanca, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 57.230,00 kn /
7.595,73 EUR i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.322,30 kn / 175,50 EUR,
sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), utvrđeno je da
ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja u iznosu od 57.230,00 kn (točka
II. izreke), odbačen je kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u dijelu u
kojem tuženik traži utvrđenje da tuženikova tražbina iznosi 442.770,00 kn (točka III.
izreke) te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 4.984,50 kn / 661,56 EUR (točka IV. izreke).
2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih
dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) utvrdio da su stranke bile u poslovnom
odnosu na temelju ugovora o djelu, da je tužitelj za izvedene radove izdao tuženiku
račun broj R1-P1-010/2021 od 14. lipnja 2021. i račun broj R1-P1-011/2021 od 20. ______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 12 Pž-4690/2022-3 2
lipnja 2021. u ukupnom iznosu od 57.230,00 kn koje tuženik nije platio, da tuženik
nije dokazao da bi tužitelj izveo radove s nedostacima te da bi tuženik na nedostatke
tužitelja upozorio niti da bi tuženiku s tog osnova nastala šteta te da tuženik nije
dokazao da bi imao osnovano potraživanje prema tužitelju. Stoga je na temelju
odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15; dalje: ZOO) prihvatio tuženik zahtjev, o platnom nalogu odlučio je na
temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, a o troškovima postupka na temelju odredbe čl.
154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15;
dalje: Tarifa) i na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj
118/18).
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene
materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom
sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od
1.562,50 kn / 198,95 EUR. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana odluka ima nedostatke
zbog kojih se ne može ispitati i nema navedene razloge o odlučnim činjenicama,
ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka o nekvalitetno izvedenih radovima te
kako još nije sačinjena okončana situacija ne može se precizno izjasniti o kojim se
nedostacima radi, da se radi o skrivenim nedostacima za koje tuženik tek sada
saznaje od investitora i zbog čega tuženik trpi ogromnu štetu te ostaje kod prijedloga
da se provede građevinsko vještačenje.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u
granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda
pravilna i osnovana na zakonu.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na
koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog
kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji
su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 57.230,00 kn /
7.595,73 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zbog neplaćenih računa
broj R1-P1-010/2021 od 14. lipnja 2021. i računa broj R1-P1-011/2021 od 20. lipnja
2021. u ukupnom iznosu od 57.230,00 kn koje je izdao tužitelj na ime izvedenih
građevinskih radova, a koje tuženik nije platio.
Poslovni broj: 12 Pž-4690/2022-3 3
9. Nije sporno među strankama da su bile u poslovnom odnosu na temelju
ugovora o djelu kojim se tužitelj obvezao izvesti građevinske (fasadne) radove, a
tuženik se obvezao platiti naknadu za izvedene radove. Tužitelj tvrdi da tuženik nije
prigovarao računima niti je prigovarao kvaliteti izvedenih radova do trenutka
izdavanja računa. Tuženik tvrdi da još zbraja štetu zbog nekvalitetno izvedenih
radova na objektu Opće bolnice u Sisku i objektima Studentskog doma Pula i to
objektu P3 i P2 zbog kojih tuženik nije uspio naplatiti sve radove koje je tužitelj
odradio, da je tužitelj tuženika oštetio na materijalu utrošenom za ispravke njegovih
pogrešaka, troškovima rada, strojeva, financijskih resursa i tuženikovog vremena koji
su bili potrebni da se isprave tužiteljeve pogreške te da je tuženik za oba projekta
tužitelju već platio ukupan iznos od 82.800,00 kn.
10. Tuženik tijekom postupka ističe prigovor radi prebijanja zbog pretrpljene
štete koju procjenjuje na iznos od najmanje 500.000,00 kn. Tuženik tvrdi da se iznos
štete odnosi na štetu koju je tužitelj napravio u materijalu vezano za poslove na
paviljonima 2 i 3 (ploče žute boje, transport, izrada kazeta), na štetu koju je tužitelj
napravio u uslugama (najam košare za skidanje i ponovno vraćanje fasade, klupčica
i atike, rad za navedene radnje), na račune za sve navedeno, za dopise i zahtjeve
nadzora na temelju kojih je tuženik bio prisiljen raditi sanaciju te iznos za koji se
tuženiku od ostalih sudionika posla prijeti ugovornim kaznama. O svemu u ovoj fazi
ne postoje kompletna izvješća jer još nije izrađena okončana situacija.
11. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom
postupku razgledao isprave u spisu i saslušao zastupnike po zakonu stranaka,
direktor tužitelja Šitum Ivicu i direktora tuženika Peharda Mira. Iz obrazloženja
pobijane odluke proizlazi da je sud ocjenom dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a
utvrdio sljedeće:
- da se ugovorom o djelu tužitelj kao izvođač obvezao izvesti fasadne radove
na objektu u Puli Studentski dom, a tuženik se kao naručitelj obvezao platiti tužitelju
naknadu prema režijskim satima i to u visini od 90,00 kn/sat,
- da su izdani računi u ukupnom iznosu od 57.230,00 kn, što je naknada za
456 režijskih sati u razdoblju od 1. lipnja do 12. lipnja 2021. te 291 režijskih sati u
razdoblju od 12. lipnja do 20. lipnja 2021. od čega je iznos od 10.000,00 kn tuženik
platio,
- da tuženik ne osporava da su svi režijski sati obavljeni u razdoblju od 1. lipnja do 20. lipnja 2021. kako je to naznačeno u računima,
- da je tuženik zbog nekvalitetno obavljenih radova izjavio procesno pravni
prigovor radi prebijanja zbog pretrpljene štete u iznosu od najmanje 500.000,00 kn,
- da se tuženik tijekom postupka nije očitovao na obvezu davanja obavijesti
tužitelju o nedostacima,
- da je iz iskaza direktora tuženika Mire Peharde utvrđeno da nakon što je
tužitelj napustio gradilište nije bilo nikakvih obavijesti o nedostacima od strane
glavnog inženjera Mateja Perića te nije traženo niti otklanjanje, a niti je traženo
smanjenje naknade za obavljene radove, a nije poznat iznos štete jer nije rađena ta
vrsta analize, da smatra da se radi o tzv. skrivenim nedostacima,
- da tuženik kao naručitelj radova nije izvršio svoju obvezu iz odredbe čl. 605.
st. 1. ZOO-a odnosno o postojanju nedostataka tužitelja nije obavijestio najkasnije u
Poslovni broj: 12 Pž-4690/2022-3 4
roku od mjesec dana od otkrivanja nedostataka, da gubi svoja prava pa tako i pravo na prigovor iz čl. 606. st. 2. ZOO-a,
- u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja da je tuženik bio dužan
činjenično pojasniti koje konkretne radove na gradilištu je tužitelj obavio nekvalitetno
te i konkretno navesti koje iznose štete je zbog toga pretrpio tuženik, a tuženik
zapravo niti nema preciznih činjeničnih saznanja o tome koji radovi su obuhvaćeni
nedostacima, da li je uopće riječ o tužiteljevim radovima ili su to radovi koje su
obavljali drugi izvođači na predmetnom gradilištu, a posebice nema preciznih
činjeničnih saznanja o tome za koji iznos štete je eventualno odgovoran tužitelj kao
izvođač,
- da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje pa je tuženikov prigovor radi prebijanja
utvrđen neosnovanim s time da je preko iznosa tužiteljeve tražbine u iznosu od
57.230,00 kn, nedopušten,
- da je tuženik dužan podmiriti u cijelosti predmetni utuženi iznos naknade u
iznosu od 57.230,00 kn s time da tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu.
12. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava iz čl.
590., čl. 604., čl. 605. i čl. 606. ZOO-a, kao i odlukom o tužbenom zahtjevu te s
odlukom o istaknutom prigovoru radi prebijanja, suglasan je i ovaj viši sud.
13. Naime, odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu
izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari,
izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to
naknadu. Nadalje, odredbom čl. 604. ZOO-a je propisano da je naručitelj dužan
pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim
nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (st. 1.), ako naručitelj na poziv
izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra
se da je rad primljen (st. 2.), nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više
ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako
je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (st. 3.). Odredbom čl. 605. ZOO-a
propisano je da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti
uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o
njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova
otkrivanja (st. 1.), a istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se
više ne može pozvati na nedostatke (st. 2.). Odredba čl. 606. ZOO-a propisuje da
naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi
svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je
izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje (st. 1.), ali i nakon isteka toga
roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača,
prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na
sniženje naknade i naknadu štete (st. 2.).
14. U konkretnom slučaju pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tužitelj
sukladno ugovoru sklopljenom među strankama izvršio svoju obvezu te je radove
izveo, a tuženik mu za izvedene radove nije platio ugovorenu naknadu (čl. 590.
ZOO). Pravilno je nadalje utvrđeno da tuženik nije postupio po navedenim zakonskim
odredbama (čl. 604. – čl. 606. ZOO-a) jer o eventualno nađenim nedostacima nije
bez odgađanja obavijestio izvođača zbog čega je izgubio pravo na sniženje naknade
Poslovni broj: 12 Pž-4690/2022-3 5
i naknadu štete. Ovdje se još navodi da tuženik tijekom postupka nije naveo
konkretno o kakvim bi se nedostacima radilo i na kojim objektima, a glede štete koja
mu je, kako tvrdi, nastupila, i sam tuženik navodi da još nema saznanja o konkretnoj
šteti i njezinoj visini.
15. Pravilno je, stoga, odlučio prvostupanjski sud kada je održao na snazi
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti
tužitelju dužni iznos od 57.230,00 kn / 7.595,73 EUR s kamatama (čl. 590. ZOO-a i
čl. 451. st. 3. ZPP-a) te je pravilno odlučio o istaknutom prigovoru radi prebijanja
budući je utvrdio da tuženikova tražbina ne postoji. Naime, kad tuženik u parnici
istakne prigovor radi prebijanja i ako je takav prigovor dopušten, dužnost je suda
svojom deklaratornom odlukom odlučiti o postojanju tuženikove tražbine prema
tužitelju, odnosno utvrditi postoji li ona ili ne. Ako sud utvrdi da tuženikova tražbina
prema tužitelju postoji tada mora i konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbina do
iznosa tužiteljeve tražbine. U slučaju, kao u predmetnom, negativnog zaključka o
postojanju tuženikove tražbine istaknute prigovorom radi prebijanja, sud treba
presudom utvrditi nepostojanje takve tražbine istaknute prigovorom radi prebijanja
(čl. 338. st. 3. ZPP-a).
16. Ovdje valja ukazati na to da ako je tuženikova tražbina istaknuta
prigovorom radi prebijanja veća od tužiteljeve, kako je to u konkretnom slučaju jer je
tužiteljeva tražbina u iznosu od 57.230,00 kn, a iznos tuženikove tražbine iznos od
500.000,00 kn, sud nije niti trebao odlučivati o iznosu tuženikove tražbine za koliko je
ona veća od tužiteljeve, jer sud izrekom presude utvrđuje postojanje odnosno
nepostojanje tuženikove tražbine samo do visine iznosa koji odgovara iznosu kojeg
potražuje i tužitelj.
17. I odluka o naknadi parničnog troška pravilna je i zakonita kako po osnovu
(čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku žalitelj konkretno
niti ne osporava.
18. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i
zakonitost pobijane presude, valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i
potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 13. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća Branka Šabarić Zovko
Kontrolni broj: 0ab15-2a3a6-f80e8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.