Poslovni broj: 20 Gž-332/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz K., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima M. Š. i V. R., odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda u K., …, protiv tuženika A. H. iz V., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-62/2021-10 od 6. veljače 2023., 6. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ž. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-62/2021-10 od 6. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Tuženik A. H. (OIB: …) iz V., … dužan je tužitelju Ž. G. (OIB: …) iz K., … platiti iznos od 716,70 eura/5.400,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2016. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,'' kao neosnovan.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 612,89 eura/4.618,50 kuna zajedno sa kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno upućujući na povredu odredbe iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. U suštini u žalbi navodi da je tužitelj je uz svoju tužbu dostavio sudu ispis SMS poruka između kćeri tuženika i sebe, u kojim porukama se jasno navodi tj. kćer tuženika piše „možeš dobiti samo po nosu“ „tata i ja ćemo to riješiti“, „ali toliko novaca nećeš dobiti od mene“, „pa nas tuži ako imaš na temelju čega“, „Dobro Ž. lepo ti mene ignoriraj al me nemoj pitati za pare nakon nekog vremena, jer ćeš dobiti kao i ja seen…(još bi ti ja dala svoje novce zbilja sam glupa)“ „ i da novce koje ti sada trebam dat možda ću morati iskoristiti na nešto drugo“, „ja ću se smijati i staviti u džep 5400“. Na ove poruke tužitelj da je odgovarao „Ne mislite novce vratiti“, „Rekla si da ti ne budes dopustila da itko vrati novce meni osim tebe“ i sl. U nastavku navodi da unatoč navedenim porukama i unatoč tome što sam tužitelj tvrdi da je novce posudio tuženiku, a i unatoč tome što tuženik i njegova supruga i kćer navode da je tuženik bio u razgovorima sa tužiteljem, sud zaključuje da se ne može zaključiti, niti su za sud dovoljne SMS poruke da se radi o zajmu jer se u tim porukama ne spominje ime A. H., kao i da je takav zaključak suda rezultat pogrešne ocjene izvedenih dokaza. Navodi i da sud vjeruje iskazima tuženika i članovima njegove obitelji, iako je njihovim iskazima tužitelj prigovarao. Slijedom navedenog, predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti te potražuje trošak sastava opisane žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koju se povredu tužitelj opisno poziva u žalbi pa stoga ti žalbeni navodi ne mogu biti razlog pobijanja prvostupanjske presude. U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 457. ZPP. Nije počinjena niti bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11., na koju se tužitelj opisno poziva u žalbi. Naime, izreka prvostupanjske presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi su jasni i nisu proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu novčanog iznosa od 5.400,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s osnove zajma predmetnog novčanog iznosa.

8. Nije sporno da je tužitelj u nekoliko navrata tuženiku dovozio koncentrat za svinje tuženiku te da je tuženik tužitelju za to plaćao određene iznose novca koje bi sam tuženik odredio po svojoj osobnoj procjeni te da u spisu predmeta nema računa o obavljenoj usluzi odnosno prodanoj robi. To proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da u spisu predmeta nema dokumentacije koja bi dokazivala navode tužitelja, nema računa niti za isporučenu stočnu hranu, a ni ugovora o navodnom zajmu na ime utuženog novčanog iznosa. U odnosu na SMS poruke koje je u spis predmeta dostavio tužitelj, valja istaknuti da se u istima ne navodi ime tuženika te se iz istih ne može izvesti zaključak da je tužitelj tuženiku posudio utuženi novčani iznos. Jednako tako proizlazi i iz zapisnika sa ročišta pred prvostupanjskim sudom, na kojim ročištima su se dokazi izvodili saslušanjem svjedoka i stranaka. Naime, nitko od saslušanih svjedoka nije vidio da je novac tuženiku dan od strane tužitelja, niti o tome postoji nekakav pisani dokaz tako da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ugovorni odnos zajma između tužitelja i tuženika nije niti nastao te da tuženik prema tužitelju nema nikakvih nepodmirenih dugovanja.

10. Odredbom čl. 557. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u nastavku: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete.

11. Prvostupanjski je sud, dakle pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnoj pravnoj stvari, kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao tužbene navode tijekom prvostupanjskog postupka, budući je teret dokaza tih tvrdnji bio na tužitelju, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 2. ZPP pa je pravilno sud iste ocijenio nedokazanima, na temelju odredbe iz čl. 221.a ZPP. Dakle, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika, u odnosu na žalbene navode tuženika.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja još dodatno uputiti na odredbu iz čl. 467. st. 1. ZPP, kojom odredbom je određeno da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, dakle, ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koju se povredu tužitelj sadržajno u žalbi poziva.

13. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zadar, 6. srpnja 2023.