1              Poslovni broj: 17 Gž-949/2021-2

Poslovni broj: 17 Gž-949/2021-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa opunomoćenica V. K., odvjetnica u OD K. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika D. S. iz S., OIB:....., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3470/2019-9 od 25. veljače 2021., 17. svibnja 2023.

presudio je

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3470/2019-9 od 25. veljače 2021.

Obrazloženje

              1.Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T.M., poslovni broj Ovrv-6114/18 od 29. siječnja 2019. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 881,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka II. izreke).

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP). U žalbi ističe da iz samog prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave proizlazi da je tuženik korisnik tužiteljevih usluga. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik tijekom postupka tvrdio da je prestao biti korisnikom usluga tužitelja, ali da nije tvrdio da je obavijestio tužitelja o promjeni korisnika sukladno članku 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Predlaže preinačenje pobijane presude i zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. U konkretnom slučaju s obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.

6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok ju nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 467. stavka 1. u svezi sa člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz navedenog članka, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je prvostupanjski sud iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom u iznosu od 881,79 kuna sa zateznim kamatama za stambeni prostor u Z., V. c. .... u razdoblju od srpnja 2016. do prosinca 2016.

              9. Nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe vodom, dok je sporna osnova tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tuženik tijekom postupka osporavao pasivnu legitimaciju ističući da nije vlasnik predmetnog stambenog prostora.

              10. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik evidentiran kao korisnik usluge tužitelja za stambeni prostor na adresi u Z., V. c. ...., sistemski broj objekta 09912223, te da je tuženik na navedenoj adresi imao prijavljeno prebivalište u razdoblju od 13. travnja 2004. do 6. veljače 2006.

              11. Cijeneći navedena utvrđenja, a s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj na kojem je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog potraživanja sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a nije podnio dokaze iz kojih bi proizlazila osnova na temelju koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, slijedom čega zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje u smislu članka 205. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14.; dalje: ZV) i članka 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/13) pa je o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP-a.

              12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a.

              13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 221.a u svezi sa člankom 219. ZPP-a, te člankom 205. ZV-a, budući da tužitelj, i prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nije dokazao osnovanost svoje tražbine prema tuženiku. Naime, svaka stranka u postupku dužna je dokazati navode na kojima temelji svoje zahtjeve, pa u situaciji kada je tuženik naveo da nije vlasnik predmetnog stana u Z., V. c. ...., tada je na tužitelju bio teret dokaza pretpostavki iz članka 205. ZV-a od kojih zavisi osnovanost njegove tražbine, dakle da je tuženik, vlasnik ili korisnik toga stana, a samim time i obveznik plaćanja utužene usluge. Dostavljenom dokumentacijom tužitelj nije dokazao te činjenice u postupku, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi kojima ističe da je iz prigovora na rješenje o ovrsi proizlazi da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja jer je naveo da je sadašnja vlasnica kuće trebala napraviti prijenos na svoje ime, budući da iz činjenice da je tuženik ranije bio korisnik predmetne usluge tužitelja ne proizlazi da je bio korisnik te usluge i u utuženom razdoblju. Okolnost što tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika ne dovodi do drugačije odluke, budući da prema stavu ovog suda, propust tuženika da obavijesti tužitelja o promjeni vlasnika/suvlasnika na predmetnoj nekretnini, ne može imati za posljedicu nametanje obveze tuženiku da za taj stan plaća usluge koje mu nisu pružene.

              14. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući da tužitelja nije uspio u parnici.

              15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. svibnja 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković