Poslovni broj: 17 Gž R-42/2023-6

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-42/2023-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. R. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. & J. S.E. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u M. & E. odvjetničko društvo j.t.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti prijenosa ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7812/2021-34 od 4. studenog 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-7812/2021-39 od 14. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7812/2021-34 od 4. studenog 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-7812/2021-39 od 14. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su nedopuštene i ništetne Obavijest o prijenosu Ugovora o radu od 24. travnja 2019. tužiteljice na L., C. R. s.r.o. kao i Dopuna obavijesti o prijenosu Ugovora o radu od 22. svibnja 2019., te da je nedopušten i ništetan prijenos Ugovora o radu tužiteljice na L., C. R. s.r.o. (točka I./I. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika J. & J. S.E. d.o.o. te vraćanjem tužiteljice na radno mjesto "Stručnjak za prodaju, marketing i kvalitetu-Hrvatska" (točka I./II. izreke), kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka (točka I./III. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti i ništetnosti prijenosa tužiteljičinog ugovora o radu na poslodavca L. C. R. s.r.o., zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da joj radni odnos kod tuženika nije prestao, te zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad.

 

5.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio:

              - da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 3. travnja 2017. i pripadajućeg aneksa od 1. ožujka 2019. na radnom mjestu Stručnjak za prodaju, marketing i kvalitetu,

              - da je tuženik Obaviješću o prijenosu ugovora o radu od 24. travnja 2019. obavijestio tužiteljicu da s danom 27. svibnja 2019. prenosi dio gospodarske djelatnosti odjela L. na društvo L. C. R. s.r.o., te da se danom prijenosa prenosi svi ugovori o radu radnika koji rade u gospodarskoj djelatnosti, pa tako i tužiteljičin, te da se tužiteljičin ugovor o radu prenosi na novog poslodavca u neizmijenjenom obliku sa svim pravima obvezama koje je tužiteljica stekla tijekom rada kod tuženika,

              - da je Dopunom obavijesti o prijenosu ugovora o radu od 22. svibnja 2019. tuženik obavijestio tužiteljicu od 24. travnja 2019. o sjedištu novog poslodavca L. C. R. s.r.o.,

              - da je tužiteljica dana 9. svibnja 2019. protiv odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava,

              - da je L. C. R. s.r.o. Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2019. otkazao tužiteljičin ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih promjena uslijed kojih je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica,

 

6.     Gore navedene činjenice između stranaka i nisu sporne. Ono što je u prvostupanjskom i sada žalbenom postupku sporno je da li je prijenos tužiteljičina ugovora o radu s tuženika na novog poslodavca L. C. R. s.r.o. dopušten i proveden u skladu s odredbom čl. 137. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje: ZR).

 

7.     Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi (točka 21. i 23. obrazloženja) da je tuženik donošenjem obavijesti o prijenosu ugovora o radu postupio sukladno odredbi čl. 137. st. 6. i 7. ZR. Također, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi (točka 24. obrazloženja) navodi i da protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu od 27. svibnja 2019. koju je donio L. C. R. s.r.o. tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava, na temelju čega  sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica smatra da donošenjem odluke o otkazu nije došlo do povrede njenog prava iz radnog odnosa uslijed čega prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem postojanja pravnog odnosa i vraćanja na rad.

 

8.     Međutim, utvrđenja i zaključci sud prvog stupnja ne mogu se prihvatiti. Također, razlozi i utvrđenja kojima sud obrazlaže odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva su nejasni nedostatni i proturječni tako da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati čime počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP

 

9.     U odnosu na zaključke suda prvog stupnja da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 137. st. 6. i 7. ZR potrebno je navesti da je pisana obavijest iz navedenih odredbi posljedica odluke tuženika prijenosu ugovora o radu. Dakle, ako poslodavac odluči prenijeti poduzeće ili gospodarsku djelatnost i prenijeti ugovor o radu na novog poslodavca on je dužan postupiti sukladno čl. 137. st. 6. i st. 7. ZR. Međutim, okolnost što je poslodavac postupio sukladno čl. 137. st. 6. ZR i pisano obavijestio radnika o prijenosu i okolnost što takva obavijest ima sadržaj propisan odredbom čl. 137. st. 7. ZR ne znači i da je sam prijenos ugovora o radu zakonit odnosno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 137. st. 1. ZR za prijenos ugovora o radu.

 

10. U konkretnom slučaju, bit spora između stranaka nije postupovna i formalnopravna pravilnost obavijesti i dopune obavijesti kojima je tužiteljica obaviještena o prijenosu ugovora o radu, već da li su za prijenos tužiteljičina ugovora o radu ispunjene pretpostavke iz čl. 137. ZR. Stoga je spor između stranaka bilo je potrebno raspraviti u svjetlu primjene odredbe čl. 137. st. 1. ZR.

 

11. Odredbom čl. 137. st. 1. ZR propisano je da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

 

12. Dakle, da bi se radilo o prijenosu ugovora o radu potrebno je da budu ispunjene slijedeće pretpostavke: a) da se prijenos temelji na statusnoj promjeni ili pravnom poslu, b) da statusna promjena ili pravni posao dovodi do prijenosa poduzeća ili gospodarske djelatnosti odnosno njihovih dijelova, c) da preneseno poduzeće ili gospodarska djelatnost odnosno njihovi dijelovi zadržavaju gospodarsku cjelovitost, d) radnici čiji se ugovori prenose moraju raditi u poduzeću ili njegovom dijelu, odnosno da moraju biti vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili njezinog dijela koja je predmet prenošenja.

 

13. Institut prenošenja ugovora o radu iz čl. 137. ZR ima prije svega zaštitnu funkciju koja se ogleda prvenstveno u činjenici da kod prijenosa poduzeća ili gospodarske djelatnosti odnosno njihovih dijelova radnici zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu. Pritom je potrebno napomenuti da odluka poslodavca o prijenosu poduzeća autonomna odluka poslodavca iz područja poslovne politike na koju radnik ne može utjecati. Međutim, ta poslovna odluka na konkretnog radnika ne smije imati za posljedicu kršenje njegovih prava iz radnog odnosa iz čl. 137. st. 2. ZR.

 

14. U tom smislu potrebno je i navesti i da svrha prijenosa gospodarske djelatnosti nastavljanje obavljanja djelatnosti koju je obavljao poslodavac s kojeg se prenosi ugovor o radu. Stoga je pri ocjeni da li je došlo do prijenosa poduzeća ili gospodarske djelatnosti potrebno ocijeniti sve okolnosti koje karakteriziraju navedeni prijenos te ocijeniti da li je gospodarska djelatnost koja je prenesena, osim formalno, i stvarno prenijeta i nastavljena od strane novog poslodavca (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-467/2015 od 6. travnja 2015.).

 

15. Tužiteljica tvrdi u postupku, a to ponavlja i ističe i u podnijetoj žalbi, da tuženik na tvrtku L. C. R. s.r.o. nije stvarno prenio dio gospodarske djelatnosti koji se odnosi na odjel L., te da je kršenjem odredaba Zakona o radu nastojao nezakonito riješiti tužiteljice kao radnice. Imajući u vidu takve činjenične tvrdnje tužiteljice sud prvog stupnja je bio dužan utvrditi da li je dio gospodarske djelatnosti koji je prenesen na L. C. R. s.r.o., osim formalno, i stvarno prenijet na L. C. R. s.r.o. U tom smislu sud prvog stupnja je bio dužan utvrditi koju točno poslovnu djelatnost u svezi proizvoda L. tuženik obavljao prije prijenosa (primjerice, da li je samo distribuirao proizvode ili je iste i proizvodio i prodavao, da li je iste proizvodio ili distribuirao samo za područje Republike Hrvatske ili i za područje drugih država i sl.). Također, sud prvog stupnja je bio dužan utvrditi i koje je od poslova koje je u svezi proizvoda L. prije prijenosa obavljao tuženik, nastavio obavljati L. C. R. s.r.o. na koji način iste nakon prijenosa obavlja, u kojem opsegu i na kojem području. Tek nakon utvrđenja tih činjenica sud prvog stupnja će moći ocijeniti da li je osim formalnog, došlo i do stvarnog prijenosa dijela gospodarske djelatnosti s tuženika na L. C. R. s.r.o., te, posljedično tome, da li su bile ispunjene pretpostavke za prijenos tužiteljičinog ugovora o radu na novog poslodavca.

 

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP presudu suda prvog stupnja ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

17. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu na odredba parničnog postupka, te utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za prijenos ugovora o radu tužiteljice iz čl. 137. st. 1. ZR. U tom smislu utvrdit će te da li je gospodarska djelatnost koja je prenesena na L. C. R. s.r.o. osim formalno, i stvarno prenijeta i nastavljena od strane L. C. R., te će radi utvrđivanja tih činjenica ocijeniti sve dokaze pa tako i one na koje tužiteljica ukazuje u podnijetoj žalbi.

 

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 9. svibnja 2023.

                        Predsjednica vijeća:

                           Vesna Žulj, v.r.