1              Poslovni broj: I Kž-54/2023-10

Poslovni broj: I Kž-54/2023-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. T. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku broj K-6/2022-45 od 5. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. T. i branitelja u zamjeni odvjetnika V. J.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog A. T., ukida se dio prvostupanjske presude u odnosu na dva kaznena djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., opisana pod točkom 1., te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika je u tom dijelu bespredmetna.

 

II Uslijed odluke pod I, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi A. T. za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim u točki 2. iste odluke, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

III Odbija se u ostalom dijelu žalba optuženog A. T. kao neosnovana te se u ostalom neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom broj K-6/2022-45 od 5. prosinca 2022., Županijski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog A. T. zbog dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisana pod točkom 1. izreke te presude i zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2. izreke te presude, te mu je, na temelju članka 110. u vezi članka 34. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., za kaznena djela pod točkom 1. na štetu žrtve D. G. i žrtve I. A., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine za svako kazneno djelo, a na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom 2. kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca pa ga je, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 2. ožujka 2022. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom A. T. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju do 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, odnosno do prestanka izvršenja kazne zatvora, a koja počinje teći od dana izvršnosti presude.

 

1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. u vezi članka 331. stavka 7. KZ/11. i članka 556. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) od optuženog A. T. oduzeti su predmeti uporabljeni i namijenjeni za počinjenje kaznenog djela i to: puška marke Preduzeće 44, model 48, kalibra 8 x 57 IS, tvorničkog broja M 45003, poluautomatska puška užlijebljene cijevi, sastavljena od najmanje dvije puške iste marke Crvena Zastava, model 59, cal. 7,62 x 39 mm, originalnog tvorničkog/serijskog broja M 496411, dijelovi zračne puške (kućište i cijev) marke Hatsan model 80, cal 4,5 mm, tvorničkog broja 14316, proizvedena u Hatsan Arms Company, Turska, 19 komada streljiva kalibra 7,62x25 TT, 19 komada streljiva kalibra 7,62x54 R, 2 komada streljiva kalibra 7,65 mm 32 ACP, 8 komada streljiva kalibra 8x57 IS, 52 komada streljiva 22 LR, 2 komada streljiva 8 x 57 IS vojno zapaljivo s oznakama "S L 5 3" na dnu, koji predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske, te će se predati na raspolaganje Muzeju policije po pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi A. T. je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. T..

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) te predlaže pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način da se optuženiku "utvrde strože kazne, a potom ga osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju".

 

2.2. Optuženi A. T. žali se po branitelju odvjetniku M. J. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 3. ZKP/08.), pogrešne primjene kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08.), odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) i odluke o sigurnosnoj mjeri (članak 471. stavak 2. ZKP/008.)", s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i spis predmeta vratiti na ponovno suđenje i odluku. Ujedno, zatražena je i obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi A. T. po branitelju odvjetniku M. J. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog A. T. putem audio-video veze iz Kaznionice u … i zamjene za branitelja M. J., odvjetnika V. J.., u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika djelomično su osnovane, a žalba državnog odvjetnika je djelomično bespredmetna.

 

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, i to onu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., optuženik nalazi u činjenici da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se izvede dokaz očevidom i rekonstrukcijom kritičnog događaja, čime bi, po navodima žalbe, bilo povrijeđeno pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. U istom kontekstu optuženik smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz citirane zakonske odredbe, jer je sud odbio dokazni prijedlog provedbe novog toksikološko-psihijatrijskog vještačenja na okolnost utvrđenja stupnja optuženikove ubrojivosti tempore criminis. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odbijanjem navedenih prijedloga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Iznesenim žalbenim prigovorima optuženik u suštini upire na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), o čemu će biti riječi u nastavku ove odluke. Isto tako, prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

8. Naime, osnovano optuženik svojom žalbom dovodi u sumnju točnost i potpunost činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. pobijane presude. Ovo stoga što je tijekom rasprave nesporno utvrđeno da su se optuženik kao suvozač u vozilu i oštećenici G. (suputnik na stražnjem sjedištu vozila) i A. (vozač vozila) dovezli do optuženikove kuće, da je optuženik po prihvaćenom psihijatrijskom vještačenju ovisnik o alkoholu, te je i kritične prigode bio u teško pijanom stanju (prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka toksikologa koncentracija najmanje 2,97 g/kg apsolutnog alkohola u krvi). Nesporno je također da je kritične prigode optuženik po izlasku iz vozila otišao do svoje kuće i iz iste donio pušku marke Preduzeće 44, model 48, kalibar 8x57 IS, tvorničkog broja M 45003 i iz iste ispalio ukupno četiri hica. Dakle, osporava da bi ih ispalio ukupno šest, u dva odvojena vremenska intervala, kako to inkriminira optužnica, međutim, ova razlika u broju ne predstavlja odlučnu okolnost predmetne inkriminacije, iako je u dokaznom postupku utvrđeno da je ispalio šest hitaca.

 

8.1. Ono što je optuženik svojom obranom učinio spornim i što je bilo predmetom dokazivanja na raspravi je krivnja optuženika – je li optuženik ispred svoje kuće ispalio šest hitaca u namjeri ubojstva oštećenika G. i A. i tako pokušao počiniti dva kaznena djela ubojstva, što je temeljna teza optužbe, ili je na tavanu svoje kuće ispalio četiri hica u zrak u namjeri zastrašivanja navedenih oštećenika, što je u bitnome obrana optuženika. U utvrđenju navedenog kao odlučne činjenice predmetne inkriminacije ispravno je prvostupanjski sud uzeo u razmatranje ukupnost okolnosti kritičnog događaja, pa je u tom kontekstu otklonio kao nevjerodostojnu obranu optuženika po kojoj bi isti iz puške ispalio četiri hica na tavanu svoje kuće, sa kojeg mjesta ne bi imao niti vizualni kontakt sa oštećenicima, posljedično, niti mogućnost njihovog ugrožavanja na bilo koji način. U tom pravcu osnovano je sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze oštećenika koji su suglasno naveli da je inkriminirane hice optuženik ispalio ispred svoje kuće, sa udaljenosti od 7 – 8 metara od oštećenika, koji su tada stajali kod osobnog automobila kojim su se dovezli na kritično mjesto. Ispravnost tog zaključka dodatno je potvrđena i sadržajem zapisnika o očevidu sa pripadajućim fotoelaboratom, jer iz tih dokaza slijedi kako su upravo na kritičnom mjestu pred optuženikovom kućom pronađene čahure streljiva koje je prema balističkom vještačenju ispaljeno iz puške koju je optuženik držao u rukama. U istom kontekstu ispravno je otklonjena kao nevjerodostojna optuženikova obrana da bi on inkriminirane hice ispalio na tavanu svoje kuće gdje je pronađena jedna čahura, jer potonja činjenica pronalaska te čahure na tavanu, sama po sebi, ne dokazuje da ista potječe iz kritičnog događaja, uzimajući u obzir i nesporno dokazanu činjenicu pronalaska nelegalno posjedovanog streljiva kod optuženika, kao osobe koja je već ranije osuđivana zbog nelegalnog posjeda oružja i streljiva.

 

8.2. Ispravno je prvostupanjski sud odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane za provođenje novog toksikološko-psihijatrijskog vještačenja u svrhu utvrđenja optuženika kao bitno smanjeno ubrojive osobe tempore criminis, a ne smanjeno ubrojivog počinitelja kaznenog djela, kako je to zaključio prvostupanjski sud prihvativši nalaz i mišljenje vještaka psihijatra po tom pitanju. Naime, oba vještačenja su provedena po pravilima struke i međusobno se nadopunjuju, pri čemu je svaki od vještaka izložio svoj nalaz i mišljenje upravo u okviru svojih kompetencija i naloga suda. Tako se vještak toksikolog odredio o činjenici koncentracije alkohola u organizmu optuženika, a vještak psihijatar o njegovoj ubrojivosti tempore criminis, pri čemu je vještak psihijatar kao jedan od parametara svog vještačenja uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka toksikologa. Stoga doista nije bilo mjesta ni razloga novom vještačenju u svrhu utvrđenja optuženikove ubrojivosti u kritičnom vremenu, kako to sugerira u žalbi optuženik.

8.3. Međutim, usprkos navedenom, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenično stanje inkriminiranog događaja za sada je pogrešno i nepotpuno utvrđeno upravo glede namjere optuženika, odnosno posljedica kojih je bio svjestan i koje je htio proizvesti svojim činjenjem. Naime, prvostupanjski sud zaključak o toj odlučnoj činjenici obrazlaže time da "…ispaljivanje više hitaca u smjeru žrtava očito predstavlja namjeru za lišavanje života" (točka 12. pobijane presude), pri čemu do zabranjenih posljedica (usmrćenje oštećenika) nije došlo "…jer sretnom okolnošću optuženik nije pogodio žrtve, pri čemu je D. G. pobjegao s lica mjesta, a I. A. se sakrio iza svog osobnog automobila". No, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, da bi se nedvojbeno utvrdila namjera optuženika u uvjetima njegovog poricanja djela, nužno je analizirati i ocijeniti ukupnost njegovih radnji kritične prigode na inkriminiranom mjestu i to kako kroz sadržaj njegove obrane, tako i sadržaje svih drugih na raspravi izvedenih dokaza. Potonje se prije svega odnosi na svjedočke iskaze oštećenika, žrtava G. i A., kao jedinih svjedoka očevidaca kritičnog događaja. Naime, svjedok G. doista tereti optuženika iskazujući da je optuženik držao puški koja je bila "usmjerena prema nama", da je "pucao prema nama", a ispaljena četiri hica su "…prošli pored nas i udarili u brdo koje se nalazilo iza nas". Prema iskazu ovog svjedoka u navedenom vremenu oštećenik A. je bio "naslonjen leđima na auto". Međutim, svjedok A. opisuje da je u tom vremenu on, svjedok A., bio "pored mjesta vozača", a svjedok G. "pored zadnjeg kotača vozila", a glede načina držanja puške u rukama optuženika iskazuje "…vidio sam da ju je okrivljeni držao pod kutom prema gore, tako da je pucao malo iznad naših glava". Nakon ispaljena četiri hica, po ovom svjedoku, optuženik je "ispalio još dva metka i to u pravcu mene, ali malo više vozila", da bi potom "digao pušku u zrak i ispalio jedan hitac", potom je u nastavku događanja "odbacio oružje i plakao", te u konačnici "stavio u vozilo (svjedoka A.) ljuske za potpalu i jednu kobasicu". Na raspravi je ovaj svjedok također iskazao da optuženik "nije direktno pucao prema meni, no pucao je iznad automobila. Pucao je više u zrak. Njegova namjera je bila da nas malo uplaši… Da je imao namjeru pogoditi me, pucao bi prema autu, a ne u zrak pod kutom od 45°." Dakle, svjedoci očevici i žrtve predmetne inkriminacije bitno drugačije opisuju smjer ispaljenih hitaca po optuženiku.

 

8.4. Iako nije na svjedoku iznositi zaključak o namjeri optuženika, iskaz oštećenog A. svojim sadržajem dovodi u pitanje osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o namjeri optuženika glede inkriminiranih pokušaja ubojstava. Naime, prihvaćajući svjedočenja obojice oštećenika kao vjerodostojna, pogrešno sud do te ocjene dolazi uz obrazloženje da su iskazi oštećenika "…podudarni u bitnim dijelovima, te potvrđeni i materijalnom dokumentacijom" (točka 15. pobijane odluke). Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako analizom sadržaja svjedočenja oštećenika G. i A. proizlazi da njihova svjedočenja, kako to tvrdi u žalbi optuženik, nisu podudarna i to baš u bitnim aspektima o kojima ovisi ocjena postojanja optuženikove namjere – naime, svjedok G. iskazuje da je optuženik držao pušku usmjerenu prema njima, oštećenicima, te da je pucao prema njima, a svjedok A. navodi da je optuženik prilikom ispaljivanja prva četiri hica držao pušku "pod kutom prema gore tako da je pucao malo iznad naših glava", odnosno, kod ispaljivanja daljnja dva hica "malo više vozila". Štoviše, iskazivao je da je optuženik pucao "više u zrak… pod kutom od 45°." Dakle, svjedočki iskaz oštećenika G. opravdavao bi zaključak prvostupanjskog suda o postojanju optuženikove namjere na pokušaje ubojstva, no, iskaz oštećenika A. takvu tezu dovodi u pitanje. Kako prvostupanjski sud nije provodio daljnje dokaze temeljem kojih bi potvrđivao ili demantirao navedene iskaze, to se za sada zaključci prvostupanjskog suda pokazuju preuranjenima, a posljedično tome činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako to opravdano ističe optuženik. Ovo tim prije što se sud ne referira na sadržaj zapisnika o očevidu u kojem nisu utvrđena oštećenja osobnog automobila oštećenog A., koja oštećenja bi bila očekivana kad optuženik, kao vatrenom oružju očito vična osoba, puca na oštećenike iz neposredne blizine od 7 – 8 metara, u uvjetima kada se oštećenici nalaze unutar gabarita vozila (oštećenik A. kod prednjeg, a G. stražnjeg dijela vozila). Isto tako, sud nije provjeravao tvrdnju G. svjedočenja da su ispaljena zrna streljiva "…prošla pored njih i udarila u brdo koje se nalazilo iza", niti u spisu postoje podaci o eventualnom pronalasku istih. Zaključno, izostaje i analiza optuženikovog ponašanja neposredno nakon događaja kada plače, a potom i poklanja oštećeniku A. kobasicu, što su također okolnosti koje mogu doprinijeti zaključku suda o tome što je bila optuženikova namjera tempore criminis.

 

8.5. Zbog svega navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti u odnosu na dva kaznena djela pokušaja ubojstava iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11. opisana u točki 1. pobijane presude i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pa je shodno tome žalba državnog odvjetnika u tom dijelu bespredmetna.

 

8.6. U ponovljenom postupku sud će na raspravi izvesti dokaze koje je već do sada izveo, a po potrebi i druge dokaze, pri čemu će posebno pažljivo ocijeniti iskaze oštećenika koji su jedini svjedoci očevici inkriminiranog događaja. Glede ocjene vjerodostojnosti svjedočkih iskaza oštećenika sud će razmotriti dokazni prijedlog obrane glede provođenja očevida i rekonstrukcije kritičnog događaja uz sudjelovanje vještaka balističara, pa i sa svrhom pozicioniranja četiri zrna streljiva, koja zrna su po svjedočenju oštećenog G. udarila u brdo koje se nalazi iza mjesta na kojem su oštećenici stajali u kritičnom vremenu. Tim dokazima treba provjeriti svjedočke teze oštećenika da je optuženik pucao prema njima (svjedok G.), odnosno, iznad njihovih glava pod kutom od 45° (svjedok A.), koji smjer ispaljivanja zrna, uz druge dokaze, može biti odlučujući u utvrđivanju namjere optuženika tempore criminis, a o čemu onda ovisi opstojnost bića kaznenog djela ubojstva u pokušaju.

 

9. Neosnovano se optuženik žali da bi odlukom prvostupanjskog suda u točki 2. pobijane presude zbog kaznenog djela nedopuštenog držanja oružja i streljiva iz članka 331. stavka 1. KZ/11. bio povrijeđen zakon na njegovu štetu, tvrdeći kako nije kriv za isto, budući je "bio u zabludi o protupravnosti" (članak 32. stavak 1. KZ/11.), jer "…nije znao niti mogao znati da je posjedovanje dva komada streljiva…" kazneno djelo.

 

9.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud otklonio takvu obranu optuženika uz obrazloženje da je optuženik znao da je inkriminirano posjedovanje streljiva nedopušteno i da predstavlja kazneno djelo (točka 18.1. prvostupanjske odluke). Ispravnost takvog zaključka slijedi već i iz činjenice ranije osuđivanosti optuženika zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-270/2018-2 od 14. kolovoza 2018. optuženik je osuđen radi neovlaštenog posjedovanja puške i streljiva, što potkrjepljuje zaključak prvostupanjskog suda da je znao i bio svjestan nedopuštenosti svog činjenja, odnosno, da nije bio u nikakvoj, pa niti u otklonjivoj zabludi. Na isto upućuje i pravomoćna prekršajna odluka Prekršajnog suda u Sisku broj 14.Pp J-444/18-7 od 4. srpnja 2018. kojom je optuženik osuđen za djelo prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o oružju ("Narodne novine" broj 63/07., 146/08., 59/12., i 70/17.).

 

9.2. Upravo iz navedenih razloga to postupanje, opisano od točkom 2. izreke pobijane presude, optuženika nije beznačajno (članak 33. KZ/11.), kako to tvrdi optuženik, upirući time u povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. KZ/11. Naime, da bi neko djelo bilo beznačajno, zakon zahtjeva kumulaciju više uvjeta koji moraju biti ispunjeni – nizak stupanj krivnje, izostanak posljedica ili njihova neznatnost, izostanak potrebe kažnjavanja. Ove pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene, jer je stupanj optuženikove krivnje (uzimajući u obzir njegovo prethodnu osuđivanost za isto kazneno djelo) visok, nedopušteno posjedovano streljivo je koristio i pri počinjenju kaznenih djela opisanog u točki 1. prvostupanjske presude, pa se njegovo kažnjavanje za djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. pokazuje nužnim.

 

9.3. Uslijed ukidne odluke u odnosu na dva kaznena djela ubojstva u pokušaju, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, pri čemu je ista razmotrena u svjetlu suprotstavljenih stanovišta stranaka. Ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je optuženiku za ovo kazneno djelo izrečena preblaga kazna. Naime, za kazneno djelo iz točke 2. prvostupanjske presude sud je optuženiku unutar zakonskog propisanog okvira utvrdio minimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od tri mjeseca. Međutim, osnovano državni odvjetnik ukazuje da je takvom mjerom kazne sud precijenio, a djelomično i pogrešno utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika. Ovo se prije svega tiče činjenice da je sud razdvojio raniji odnos optuženika prema poštivanju pravnog poretka na prekršajni i kazneni aspekt, pa je prekršajnu nekažnjavanost cijenio kao olakotnu, a kaznenu osuđivanost kao otegotnu okolnost. Naime, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, kriterij prijašnjeg počiniteljevog života pri odmjeravanju kazne iz članka 47. KZ/11. u pravilu se utvrđuje kroz podatke iz izvadaka prekršajne i kaznene evidencije i u funkciji je utvrđenja olakotne ili otegotne okolnosti na strani optuženika. Ako je osoba već osuđivana, bilo prekršajno ili kazneno, to se pod daljnjim pretpostavkama, može uzeti kao dokaz nepoštivanja pravnog poretka i, posljedično, kao otegotna okolnost. Pritom će prekršajna osuđivanost ukazivati na niži stupanj tog nepoštivanja, a kaznena osuđivanost na viši, teži stupanj nepoštivanja pravnog poretka. Tim slijedom nije prvostupanjski sud imao uporište za svoj pristup po kojem je prekršajnu neosuđivanost cijenio olakotnom okolnošću kraj činjenice optuženikove kaznene osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo. Jednako tako, prema shvaćanju ovog žalbenog suda sa aspekta odmjeravanja kazne za ovo kazneno djelo posve je irelevantna okolnost optuženikove nezaposlenosti, kao i činjenica smanjene ubrojivosti kritičnog dana, jer je kazneno djelo kojim se optuženik u točki 2. izreke pobijane presude po svojoj prirodi trajno kazneno djelo, a kritične prigode je samo dovršeno kao takvo, pa se stanje smanjene ubrojivosti optuženika ne može uzeti kao olakšavajuća okolnost glede ovog djela.

 

9.4. Slijedom navedenog u prethodnoj točki, te imajući u vidu raniju osuđivanost optuženika za istovrsno kazneno djelo, čime pokazuje naglašenu upornost i ustrajnost na protupravnom ponašanju, kao otegotnu okolnost utvrđenu po prvostupanjskom sudu, ovaj žalbeni sud smatra kako je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11., opisanog u točki 2. prvostupanjske presude u korelaciji sa navedenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te da će kao takva ostvariti svoju svrhu, kako je ista određene u članku 41. KZ/11. – izražavanje društvene osude za počinjeno kazneno djelo, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o njihovoj pogibeljnosti, omogućavanje resocijalizacije počinitelja.

 

10. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbi članka 484 stavka 2., članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 29. ožujka 2023.