1              Poslovni broj: 12 Gž-1592/2022-3

Poslovni broj: 12 Gž-1592/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dijane Hofer kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š., OIB:..., iz K. , zastupanog po punomoćniku G. O., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. K., OIB:..., iz K., tuženika A. K., OIB:..., iz R., i tuženika D. K., OIB:..., iz K. , svi tuženici zastupani po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., radi naknade štete povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno broj Pn-9/2022-108 od 17. lipnja 2022., dana 29. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, a žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično usvaja te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno broj Pn-9/2022-108 od 17. lipnja 2022.

 

- preinačuje toč. I., II. i III. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženicima R. K., A. K. i D. K. da tužitelju solidarno naknade s osnova neimovinske štete iznos od 5.043,47 EUR / 38.000,00 kn[1] (pettisućačetrdesetitri eura i četrdesetisedam centi / tridesetiosamtisuća kuna) te s osnova imovinske štete iznos od 567,79 EUR / 4.278,00 kn (petstošezdesetisedam eura i sedamdesetidevet centi / četritisućedvijestosedamdesetiosam kuna), sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, time da je tuženik R. K. dužan tužitelju solidarno isplatiti iznos do visine vrijednosti svog nasljednog dijela od 87,60 EUR / 660,00 kn (od kojih je 85,74 EUR / 645,98 kn glavnica, a 1,86 EUR / 14,02 kn zatezna kamata), a tuženik D. K. je dužan tužitelju solidarno isplatiti iznos do visine svog nasljednog dijela od 632,38 EUR / 4.764,70 kn (od kojih je 618,95 EUR / 4.663,51 kn glavnica, a 13,43 EUR / 101,19 kn zatezna kamata), dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu od 17.000,00 kn odbija kao neosnovan.

- preinačuje se u točkama IV, V, VI, VII izreke koja predstavlja odluku o troškovima tako da se rješava:

 

Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.321,07 EUR / 17.488,13 kn (dvijetisućetristodvadesetijedan euro i sedam centi / sedamnaesttisućačetristoosamdesetiosam kuna i trinaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 17. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,11 EUR / 234,38 kn (tridesetijedan euro i jedanaest centi / dvijestotridesetičetiru kune i tridesetiosam lipa), u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku R. K. da tužitelju isplati iznos od 660,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom točno opisanom u toj toč. izreke tekućoj od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 58.616,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, toč II izreke iste presude naloženo je tuženiku A. K. da tužitelju isplati iznos od 33.851,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom točno opisanom u toj toč. izreke tekućoj od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 25.427,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a toč. III izreke presude naloženo je tuženiku D. K. da tužitelju isplati iznos od 4.764,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom točno opisanom u toj toč. izreke tekućoj od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 54.511,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. U toč. IV izreke iste presude naloženo je tužitelju da tuženiku R. K. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.953,77 kn u roku od 15 dana, a odbijen je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka tuženika R. K. u preostalom iznosu od 16.264,98 kn, toč. V izreke naloženo je tuženiku A. K. da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.298,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 23.620,82 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Toč. VI izreke naloženo je tužitelju da tuženiku D. K. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.535,08 kn u roku od 15 dana, a odbijen je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 16.683,67 kn. U toč. VII izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na tuženika R. K. i D. K..

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i tuženicima naloži da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u cijelosti uključujući troškove žalbenog postupka.

 

3. Tuženici isto tako pravovremeno izjavljenom žalbom pobijanu navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka tuženicima, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, sve uz priznavanje troškova žalbenog postupka tuženicima.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza, a koja šteta mu je uzrokovana fizičkim napadom od strane tuženika A. K. i pravnog prednika svih tuženika pok. I. K..

 

7. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji dijelom na nespornim činjenicama, a dijelom na činjenicama utvrđenim provedenim dokazima i to:

- da je tuženik A. K. protiv tužitelja podnio tužbu radi utvrđenja prava stvarne služnosti, a koji postupak je vođen pod brojem P-192/09 te je prilikom održavanja očevida 18. ožujka 2010. utvrđeno u zapisniku da je ovdje tužitelj zbog naguravanja ozlijeđen pa je pozvana policija,

- da je u predmetnom događaju pok. I. K. gurnuo tužitelja koji se nalazio na uzvišenom dijelu terena pokazujući štapom mjesto prijepora u predmetu P-192/09 zbog čega je tužitelj pao, nakon što se isti podigao ponovno ga je pok. I. K. oborio, a zatim su se u sukob uključili sin tužitelja M. Š. i tuženik A. K.,

- da je prekršajni nalog Prekršajnog sud u Rovinju - Rovigno broj II J-69/10 od 20. travnja 2010. postao pravomoćan u odnosu na pok. tuženika I. K. i tuženika A. K., a tim nalogom su isti proglašeni krivi za narušavanje javnog reda i mira predmetnim događajem,

- da je pred Općinskim sudom u Rovinju - Rovigno, a kasnije pred Općinskim sudom u Puli - Pola vođen kazneni postupak povodom privatnih tužbi M. Š. i tužitelja protiv tuženika A. K. i tuženika D. K. odnosno pok. I. K. i tuženika A. K. radi kaznenog djela teške tjelesne ozljede, a donesena je odbijajuća i oslobađajuća presuda,

- da je tužitelj u predmetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede i to natučenje desnog ramenog zgloba, poluišćašenje desnog ramenog zgloba, natučenje desnog kuka i natučenje slabinskokrižne kralježnice, rupturu tetive supraspinatusa i djelomični infraspinatus te tetive duge glave bicepsa, ingvinalnu kilu veličine oko 6 cm u preponskoj regiji koja je kasnije narasla do veličine kokošjeg jaja, a nije operirana zbog visoke dobi tužitelja,

- tužitelj je pretrpio trajne fizičke bolove jakog intenziteta oko 2 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana, i slabog intenziteta oko 2 tjedna, a potom je trpio bolove povremenog karaktera, došlo je do naruženja u vidu deformiranog desnog ramena i nepokretnosti desne ruke, a pretrpio je i jaki primarni strah karaktera smrtnog straha dok je trajala tučnjava i dok je bio udaren, zatim sekundarni strah zbog jakih bolova i neizvjesnosti terapijskim postupcima u trajanju od tjedan dana, srednjeg intenziteta kroz 10 dana te slabog intenziteta zbog brige za liječenje i ishod i egzistencijalni strah zbog nemogućnosti aktivnog obavljanja fizičkih poslova, a što je trajalo mjesecima i postepeno je prešlo u rezignaciju i depresiju prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka M. P.,

- da je tužitelju objektivno smanjena životna aktivnost najmanje 40% zbog bolne i skoro potpune ukočenosti desnog ramena te aktivne preponske hernije kod napinjanja i naglih pokreta, a ima smetnji s vratom i leđima,

-  da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega oko 3-4 tjedana pri osobnoj higijeni, oblačenju, hranjenju, terapijskim postupcima najmanje prosječno 5 sati dnevno, a stalnu pomoć i njegu u domaćinskim poslovima nije se moglo precizno odrediti,

- u dopuni vještačkog nalaza i mišljenja od 9. travnja 2019. medicinski vještak precizira procjenu smanjene životne aktivnosti tužitelja tako da posljedice na desnom dominantnom ramenu  i nadlaktici procjenjuje najmanje 25%, posljedice zbog desnostrane preponske kile u rasponu od 10-20%, posljedice na vratnoj kralježnici 3% i neuropsihijatrijske posljedice oko 5-10%,

- u usmenom nalazu i mišljenju medicinski vještak M. P. nije mogao zbog visoke starosti tužitelja predvidjeti bi li fizikalna terapija desnog ramena dovela do poboljšanja, a operacija ramena i trbušne kile moglo bi predstavljati ugrozu života tužitelja,

- da je pok. tuženik I. K. umro 20. svibnja 2013, a u trenutku smrti bio je vlasnik 171/2592 dijela nekretnine čkbr. 154/Z cisterna sa 30 m² upisane u z.k. ul. 405. k.o. M., imao je tražbine prema HZMO-u na ime neisplaćene mirovine u iznosu od 3.085,45 kn, štedni ulog na računu Hypo banka d.d. u iznosu od 11,85 EUR-a, iznos od 409,95 kn na računu u O. b. d.d. te preplaćeni iznos od 519,72 kn na ime police dopunskog zdravstvenog osiguranja,

- da su svi tuženici proglašeni nasljednicima iza pok. tuženika I. K. na predmetnim nekretninama dok je tuženik D. K. proglašen nasljednikom na novčanim tražbinama u iznosu od 4.104,70 kn temeljem ustupa ostalih sunasljednika,

iz čega zaključuje da su pok. I. K. i tuženik A. K. namjerno prouzrokovali ozljede tužitelju pa su i nasljednici pok. I. K. zajedno sa tuženikom A. K. dužni tužitelju naknaditi štetu. Uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a prvostupanjski sud je kao primjerenu naknadu na ime neimovinske štete odmjerio ukupan iznos od 38.000,00 kn, a na ime imovinske štete 1.276,00 kn i to za troškove prijevoza odlaska na liječničke preglede temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Ocjenjujući visinu vrijednosti naslijeđene imovine iza pok. I. K. prvostupanjski sud je na temelju čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 - dalje: ZN) naložio tuženiku  R. K. da tužitelju isplati iznos od 660,00 kn, tuženiku A. K. da tužitelju isplati 33.851,30 kn, a tuženiku D. K. da tužitelju isplati 4.764,70 kn. Prigovor zastare tuženika na povišen dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim sukladno odredbi čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) jer je šteta nastala 18. ožujka 2010., a tužbeni zahtjev (20.000,00 kn) je povišen 23. ožujka 2015., dok prvotni zahtjev od 39.276,00 kn nije zastario obzirom je tužba podnesena 14. ožujka 2013.

 

8. Tužitelj u žalbi ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22 - dalje: ZPP) navodeći da presudi nedostaju razlozi odnosno da se temelji na proturječnim razlozima, konkretizirajući da se sud pogrešno poziva na odredbu čl. 233. st. 1. ZPP, ali i da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 223. ZPP-a, ako mu je to bila namjera. Naime, smatra da sud može procjenjivati o naknadi štete po slobodnoj ocjeni suda na temelju čl. 223. ZPP-a, ali istu odredbu ne može primijeniti na određivanje visine štete od strane nasljednika povodom prigovora istih na ograničenje odgovornosti zbog vrijednosti naslijeđene imovine. Nadalje, ocjenjuje da na visinu štete za koju odgovaraju tuženici kao nasljednici nije mogla utjecati sudska nagodba koju su sklopili tužitelj i (ranija) tuženica F. K. već da tuženici nisu uspjeli dokazati vrijednost naslijeđene imovine od pok. tuženika I. K., jer nisu niti predujmili troškove vještačenja nasljedne imovine istog pa zaključuje da svi tuženici odgovaraju za štetu u punoj visini. Tužitelj prigovara i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju navodeći da je sud pogrešno utvrdio da je šteta nastala 18. ožujka 2010. (dan štetnog događaja) jer je šteta nastala sukcesivno u tijeku liječenja odnosno kasnije u tijeku vremena sve do trenutka kada je utvrđeno da će tužitelj određene štetne posljedice trpjeti trajno. U smislu toga ističe da je neosnovan i prigovor zastare. Tvrdi da u određivanju pravične novčane naknade nije dovoljno uzeto u obzir jačinu i trajanje fizičke boli i straha dok se sud o naruženju nije ni očitovao, a nije ni odredio naknadu za tuđu pomoć i njegu iako je i sam medicinski vještak potvrdio da je takva briga tužitelju bila potrebna. U pogledu neimovinske štete sud je prema stajalištu tužitelja trebao primijeniti odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), a ne čl. 1086. ZOO-a. Tužitelj ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 - dalje: ZN) jer je teret dokaza prilikom određivanja vrijednosti naslijeđene imovine na tuženicima.

 

9. Tuženici u žalbi u bitnome navode da je nejasno koje je konkretne dokaze sud proveo, upiru na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a iznoseći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima iznesenim u obrazloženju, presuda nema valjanih razloga odnosno dani razlozi su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja zapisnika. Naglašavaju da je u kaznenom postupku odbijena optužba protiv tuženika A. K. i pok. I. K. za kazneno djelo na štetu tužitelja i zaključuju da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi proturječno utvrdio namjeru A. K. i pok. I. K. da tužitelju prouzroče štetu, a nije dovoljno ni cijenio oslobađajuću odnosno odbijajuću presudu. Tuženici prigovaraju nalazu i mišljenju medicinskog vještaka u pogledu kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu štete protiveći se pogotovo na procjenu umanjenja životne aktivnosti od 40%. U bitnome još prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju tvrdeći da je sud nekritičkom analizom pogrešno zaključio da postoji odgovornost tuženika, a posebno u kojem je omjeru za štetu odgovoran tuženik A. K., a u kojem omjeru pok. I. K.. Tuženici naglašavaju da vještak nije jasno i pregledno razlučio posljedice i tegobe koje tužitelj trpi kao posljedicu predmetnog događaja od kroničnih tegoba degenerativne naravi koje nisu posljedica tog događaja, a niti je tužitelj sanirao ozljede.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu iz razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji ističu sve stranke u žalbama, ovaj sud je ocijenio da ista nije ostvarena, a prvostupanjski sud je iznio jasne, razumljive, neproturječne i određene razloge u pogledu svih odlučnih činjenica za ocjenu djelomične osnovanosti i djelomične neosnovanosti zahtjeva. Nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnost.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 223. ZPP-a. Naime, navedena odredba propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Slijedom navedenog, odredbu valja tumačiti da nije striktno određeno da se može utvrđivati samo ukupni iznos naknade štete već i vrijednost naknada koju su dužni namiriti pojedini tuženici. U konkretnom slučaju, očito je da bi vrijednost vještačenja (procjene vrijednosti nekretnine) prelazila vrijednost same nekretnine, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedenu odredbu. Treba spomenuti da je upravo tužitelj u svojoj ranijoj žalbi od 11. veljače 2016. sugerirao primjenu te odredbe.

 

12. Isto tako nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a, u koju upire tužitelj u žalbi, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je procjenjujući visinu naknade štete uzeo u obzir sve relevantne kvalifikatorne okolnosti istaknute u tužbi pa tako i jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha. U odnosu na naruženje valja naglasiti da je vještak u nalazu i mišljenju u tom dijelu izašao iz okvira postavljenog zadatka jer okolnost nastanka naruženja u tužbi tužitelj nije isticao.

 

13. Iz sadržaja spisa proizlazi da je u predmetnom događaju 18. ožujka 2010. tužitelju fizičkim napadom od strane pok. tuženika I. K. i tuženika A. K. nastala šteta povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. M. P. tužitelju je 22. ožujka 2010. dijagnosticirana preponska kila, kao i oštećenje desnog ramena, međutim u oba slučaja je tužitelju zbog njegove visoke dobi naglašen rizik operativnih zahvata pa isti nije provodio liječenje u tom pogledu. Imajući u vidu da je štetni događaj bio 18. ožujka 2010., a zdravstveno stanje tuženika se stabiliziralo najkasnije 24. svibnja 2010. (kada se prema nalazu i mišljenju vještaka u medicinskom kartonu tužitelja prati predmetno liječenje), a tužbeni zahtjev povišen 23. ožujka 2015. za iznos od 20.000,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je iznos povišenog tužbenog zahtjeva sukladno čl. 230. st. 2. ZOO-a u zastari, a obzirom da se objektivni rok zastarijevanja primjenjuje tek kad subjektivni rok od tri godine (čl. 230. st. 1. ZOO-a) istječe izvan petogodišnjeg roka.

 

14. Obzirom da se tužitelj nije liječio nakon podnošenja tužbe, točan je žalbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 1103. ZOO-a u pogledu dospijeća obveze pravične novčane naknade, a ne odredbu čl. 1086. ZOO-a na koju se poziva prvostupanjski sud i koja se primjenjuje na imovinsku štetu. Međutim, prvostupanjski sud je ipak dosuđujući zakonske zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe primijenio odredbu čl. 1103. ZOO-a makar se na nju ne poziva.

 

15. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima tvrdi da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio oslobađajuću odnosno odbijajuću presudu u kaznenom postupku koji se vodio protiv pok. tuženika I. K. i tuženika A. K., treba reći da je prvostupanjski sud pravilno uputio na širi obujam građanskopravne odgovornosti od kaznenopravne odgovornosti zbog čega navedena kaznena presuda nije relevantna, posebno imajući u vidu da su u ovom konkretnom postupku utvrđeni svi elementi građanskopravne odgovornosti tuženika za naknadu štete.

 

16. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u pogledu dosude imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege. Naime, imajući u vidu utvrđene ozljede tužitelja, a pogotovo nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prema kojem je tužitelju bilo potrebno nošenje imobilizacijske omče za ruku i zaštitni ovratnik u trajanju od 2 tjedna, odnosno istome je bila potrebna obilna tuđa pomoć i njega pri osobnoj higijeni, oblačenju, hranjenju i općenito pri kretanju u trajanju od 5 sati dnevno u razdoblju od 3-4 tjedna, osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu te imovinske štete.

 

16.1. Kako je tužitelj već u tužbi istaknuo zahtjev za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.000,00 kn, to je uzimajući u obzir trajanje (5 sati dnevno u trajanju 28 dana), činjenicu da je tuđa pomoć i njega tužitelju pružena od ukućana za koju se može odrediti 25,00 kn po satu, prema ocjeni ovoga suda, osnovan je zahtjev u potpunosti. Budući da je prvostupanjski sud u tom pogledu pogrešno ocijenio dokaze, valjalo je na temelju čl. 373. toč. 1. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku odluku na način da je trebalo tužitelju uz već dosuđeni iznos neimovinske štete u iznosu od 38.000,00 kn i imovinske štete za troškove prijevoza od 1.276,00 kn, dosuditi i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iznosu od 3.000,00 kn.

 

17. Razmatrajući pobijanu odluku iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, na koji ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da prvostupanjski sud u pogledu solidarne odgovornosti tuženika nije pravilno primijenio odredbu čl. 1107. st. 1. ZOO-a i čl. 139. st. 4. ZN-a.

 

17.1. Odredbom čl.1107. st. 1. ZOO-a određeno je da za štetu koju je prouzročilo više osoba zajedno, svi sudionici odgovaraju solidarno. Prema čl. 139. st. 4. ZN-a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

 

17.2.Shodno tome u konkretnom slučaju su štetu tužitelju prouzročili zajedno pok. I. K. i tuženik A. K. koji odgovaraju solidarno, a nakon smrti pok. I. K. solidarno odgovaraju i njegovi nasljednici – tuženici R. K., D. K. i A. K., time da tuženik R. K. i tuženik D. K., odgovaraju kao nasljednici do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela.

 

17.3. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je solidarna odgovornost tuženika neupitna, kao i da se tužbenim zahtjevom osim glavnice potražuju i zakonske zatezne kamate, cijeneći da su tuženici R. K. i D. K. odgovorni samo do visine vrijednosti nasljednog dijela, trebalo je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u toč. I., II. i III. izreke.

 

18. U pogledu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a obzirom da je ovaj sud preinačio pobijanu presudu valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržana u toč. IV, V, VI, VII izreke pobijane presude.

 

18.1. Slijedom svega navedenoga, tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 42.276,00 kn, a imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora 59.276,00 kn, tužitelj je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 71%. Nadalje, obzirom da su tuženici osporavali osnovanost tužbenog zahtjeva tijekom čitavog postupka u cijelosti, tužitelj je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, zbog čega je ukupan uspjeh (kvalitativan i kvantitativan) tužitelja u postupku 85,5%, odnosno tuženici su uspjeli sa 14,5%.

 

18.2. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

18.3. Uzimajući u obzir zatražene troškove tužitelja prema zapisniku od 11. svibnja 2022. trebalo je istome priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa), troškove sastava podneska od 3. svibnja 2013. i 20. ožujka 2015. u iznosu od 1.000,00 kn svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškove zastupanja na ročištima 15. listopada 2013., 11. veljače 2014., 19. svibnja 2014., 12. studenoga 2014., 25. studenoga 2015., 11. prosinca 2015., 15. ožujka 2019., 6. rujna 2021., 31. ožujka 2022., 22. travnja 2022., i 11. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troškove zastupanja na ročištu 17. rujna 2014. u iznosu do 500,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife te troškove sastava žalbe od 11. veljače 2016. u iznosu od 1.250,00 kn. Na navedene troškove valjalo je priznati sukladno Tbr. 42. Tarife troškove PDV-a u iznosu od 3.937,50 kn. Dakle, ukupno su tužitelji priznati troškovi u iznosu od 19.687,50 kn, ali imajući u vidu razliku u uspjehu stranaka od 71% (85,5%-14,5%), tužitelju pripada 13.978,13 kn. Budući da je medicinsko vještačenje uz njegove dopune bilo potrebno jer su tuženici pobijali osnovu tužbenog zahtjeva te ga je tužitelj namirio to vještačenje u iznosu od 3.510,00 kn, isti se iznos u cijelosti dosuđuje tužitelju, što znači da je tužitelju ukupno dosuđen trošak od 17.488,13 kn / 2.321,07 EUR, što su mu dužni namiriti tuženici solidarno sukladno čl. 161. st. 3. ZPP-a.

 

18.4. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe jer je bio oslobođen plaćanja istih, a nisu mu priznati ni putni troškovi na relaciji Korenići-Rovinj-Korenići u iznosu od 92,00 kn jer nisu bili potrebni.

 

19. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, ima pravo na troškove žalbe sukladno uspjehu na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a. Vrijednost predmeta postupka žalbe je 20.000,00 kn, a tužitelj je uspio u iznosu od 3.000,00 kn, što znači 15%. Tužitelju valja priznati troškove sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, kao i troškove PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife u iznosu od 312,50 kn pa mu je prema uspjehu od 15% dosuđeno 234,38 kn / 31,11 EUR.

 

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen jer nisu uspjeli sa žalbom.

U Varaždinu 29. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća             

                                                                                                  Tanja Novak-Premec v.r.