P-804/2020

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tuženika A.
Z. iz N., , OIB: …, zastupan po pun. I. M.,
odvj. u Splitu, protiv tužene O. banka d.d., OIB:…., zastupano po pun B. A., odvj. u OD A. i A. S., radi
ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2022. u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. K., odvj. vježbenika kod
I. M., i punomoćnika tuženika B. A., odvj. u Splitu, objavljene 14.
travnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj od

6. veljače 2006. godine zaključen između korisnika kredita A. Z. O.:
i prednika tuženika H. S. banke d.d. kao
kreditora, sada O. B. d.d. , OIB: ….
2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
novčani iznos od 175.987,28 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče

- na iznos od 633,99 kn od 09.02.2006.g. pa do isplate

- na iznos od 1.795,84 kn od 11.03.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.822,21 kn od 11.04.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.784,49 kn od 11.05.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.784,49 kn od 11.06.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.784,49 kn od 11.07.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.750,46 kn od 11.08.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.750,46 kn od 11.09.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.776,93 kn od 11.10.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.761,81 kn od 11.11.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.761,81 kn od 11.12.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.761,81 kn od 11.01.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.739,12 kn od 11.02.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.03.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.04.2007.g. pa do isplate

2 P-804/2020

- na iznos od 1.765,20 kn od 11.05.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.06.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.07.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.08.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.09.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.10.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.11.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.12.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.01.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.02.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.03.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.04.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.05.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.06.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.07.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.08.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.09.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.811,36 kn od 11.10.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.951,90 kn od 11.11.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.811,36 kn od 11.12.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.971,42 kn od 11.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.971,42 kn od 11.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.994,84 kn od 11.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.994,84 kn od 11.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.940,19 kn od 11.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.932,38 kn od 11.06.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.904,08 kn od 11.07.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.908,72 kn od 11.08.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.927,15 kn od 11.09.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.901,15 kn od 11.10.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.885,42 kn od 11.11.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.923,64 kn od 11.12.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.948,70 kn od 11.01.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.152,40 kn od 11.02.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.060,39 kn od 11.03.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.135,94 kn od 11.04.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.104,50 kn od 11.05.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.139,21 kn od 11.06.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.256,84 kn od 11.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.208,19 kn od 11.08.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.340,90 kn od 11.09.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.282,68 kn od 11.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.217,02 kn od 11.11.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.380,39 kn od 11.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.461,46 kn od 11.01.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.399,07 kn od 11.02.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.413,63 kn od 11.03.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.370,00 kn od 11.04.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.397,85 kn od 11.05.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.557,91 kn od 11.06.2011.g. pa do isplate

3 P-804/2020

- na iznos od 2.546,38 kn od 11.07.2011.g. pa do isplate - na iznos od 2.807,83 kn od 11.08.2011.g. pa do isplate - na iznos od 2.807,81 kn od 11.09.2011.g. pa do isplate - na iznos od 2.568,09 kn od 11.10.2011.g. pa do isplate - na iznos od 2.564,74 kn od 11.11.2011.g. pa do isplate - na iznos od 2.541,88 kn od 11.12.2011.g. pa do isplate - na iznos od 2.566,82 kn od 11.01.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.616,25 kn od 11.02.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.621,89 kn od 11.03.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.597,56 kn od 11.04.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.606,07 kn od 11.05.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.621,73 kn od 11.06.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.603,98 kn od 11.07.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.627,21 kn od 11.08.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.612,04 kn od 11.09.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.550,14 kn od 11.10.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.594,09 kn od 11.11.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.576,39 kn od 11.12.2012.g. pa do isplate - na iznos od 2.603,25 kn od 11.01.2013.g. pa do isplate

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 1.1.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine,
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do
naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju
troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od
dana donošenja ove presude pa do isplate."

II.Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj
od 6. veljače 2006. godine zaključen između korisnika kredita A.
Z., OIB: …, i prednika tuženika H. S.
banke d.d. kao Kreditora, sada O. B. d.d. Split, ,
OIB:… i to:

- odredba čl. 1. u dijelu kojim se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 25.000,00
CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja,
- odredba čl. 10. u dijelu prema kojem Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim
anuitetima uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju
uz valutu ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.

2.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju novčani iznos od 21.914,58 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče

4 P-804/2020

- na iznos od 44,42 kn od 11.03.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 19,18 kn od 11.04.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 24,37 kn od 11.05.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 31,75 kn od 11.06.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 8,26 kn od 13.07.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1,73 kn od 14.08.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 29,15 kn od 12.09.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 24,05 kn od 11.10.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 0,40 kn od 14.11.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 16,03 kn od 11.12.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 22,94 kn od 11.03.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 23,91 kn od 14.10.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 85,56 kn od 11.11.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 39,41 kn od 11.12.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 130,79 kn od 12.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 161,57 kn od 11.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 206,95 kn od 11.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 133,36 kn od 11.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 120,01 kn od 11.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 112,49 kn od 11.06.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 119,60 kn od 11.07.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 91,64 kn od 11.08.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 111,13 kn od 11.09.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 87,61 kn od 12.10.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 108,52 kn od 11.11.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 96,53 kn od 11.12.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 152,08 kn od 11.01.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 185,57 kn od 11.02.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 178,47 kn od 11.03.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 206,94 kn od 12.04.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 236,18 kn od 11.05.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 278,51 kn od 11.06.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 354,37 kn od 12.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 267,57 kn od 11.08.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 442,58 kn od 13.09.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 368,57 kn od 11.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 386,22 kn od 11.11.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 461,88 kn od 11.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 565,23 kn od 11.01.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 449,44 kn od 11.02.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 484,35 kn od 11.03.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 434,96 kn od 11.04.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 546,71 kn od 11.05.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 623,30 kn od 11.06.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 658,05 kn od 11.07.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 1.100,22 kn od 11.08.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 677,95 kn od 12.09.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 623,30 kn od 11.10.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 636,76 kn od 11.11.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 631,78 kn od 11.12.2011.g. pa do isplate

5 P-804/2020

- na iznos od 683,69 kn od 11.01.2012.g. pa do isplate - na iznos od 712,78 kn od 11.02.2012.g. pa do isplate - na iznos od 723,06 kn od 11.03.2012.g. pa do isplate - na iznos od 698,83 kn od 11.04.2012.g. pa do isplate - na iznos od 711,76 kn od 11.05.2012.g. pa do isplate - na iznos od 721,27 kn od 11.06.2012.g. pa do isplate - na iznos od 705,11 kn od 11.07.2012.g. pa do isplate - na iznos od 703,24 kn od 11.08.2012.g. pa do isplate - na iznos od 665,59 kn od 11.09.2012.g. pa do isplate - na iznos od 678,44 kn od 11.10.2012.g. pa do isplate - na iznos od 706,16 kn od 11.11.2012.g. pa do isplate - na iznos od 697,53 kn od 11.12.2012.g. pa do isplate - na iznos od 704,47 kn od 11.01.2013.g. pa do isplate

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 1.1.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine,
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do
naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

III.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi

tužitelju troškove postupka u iznosu od 28.180,00 kn zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi određenoj prema prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 14. travnja 2022. pa do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke 6. 2. 2006. zaključile ugovor o kreditu broj
kojim je tužitelj uzeo od tuženika kredit u iznosu od 25.000,00 CHF u
kunskoj protuvrijednosti, a vraćanje je ugovoreno u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj
protuvrijednosti CHF prema prodajnom tečaju banke kreditora. Tuženik da prilikom
ugovaranja kredita nije upozorio tužitelja na rizičnost ugovaranja valutne klauzule,
posebno imajući u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja nalazio blizu
svojih povijesnih minimuma, te je u narednom razdoblju bio očekivan njegov rast što
je tuženiku moralo biti poznato. Tužitelju da je ugovor s valutnom klauzulom u CHF
predstavljen kao povoljniji, a ugovorena valuta kao sigurna i stabilna. Odredbama čl.

4. i 9. ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja
jednostrano odlukom samog tuženika, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.
Takva odredba da nije razumljiva jer ne postoje objektivni kriteriji temeljem kojih se
mogla odrediti takva kamatna stopa, niti je tužitelj kao potrošač bio upoznat s
kriterijima o kojima bi ovisilo kretanje kamatne stope. Radi navedenog ugovorene
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da predstavljaju nepoštene i
ništetne odredbe budući su suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik da je
propustio informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu,
odnosno da je ugovaranje valutne klauzule za CHF neoporezivo veći rizik u odnosu

6 P-804/2020

na vezanje uz euro, koji je bio pod kontrolom HNB. Tužitelj smatra da se radi o
klasičnom primjeru nepoštenog ugovaranja u smislu odredbe čl. 4. i 9. Zakona o
zaštiti potrošača. Ugovor o kreditu da je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg
vrijede temeljna načela obveznog prava, a tužitelju kao potrošaču da nije omogućeno
donošenje informirane i valjane odluke, jer nije upozoren na rizike valutne klauzule u
CHF niti je odredba o kamatnoj stopi bila razumljiva, niti se o njoj pojedinačno
pregovaralo što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Tužitelj se
poziva na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- i VTSRH
broj 43 Pž- gdje je bilo utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe
nepoštene i ništetne. Također, poziva se na odredbu čl. 87. i 81. Zakona o zaštiti
potrošača, te smatra da je cjelokupni ugovor o kreditu ništetan. Novčana valuta u
kojoj se ugovara isplata i povrat kredita kao i kamatna stopa koja predstavlja cijenu,
predstavljaju bitne sastojke ugovora, pa ništetnost tih odredbi rezultira i ništetnošću
samog ugovora. Slijedom toga, svaka ugovorna strana da je dužna drugoj vratiti ono
što je primila u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a. Tuženik da je tužitelju na ime kredita
isplatio iznos od 118.336,28 kn, a tužitelj da je tuženiku isplato iznos od 170.638,73
kn, odnosno da ga je pretplatio za najmanje 52.302,45 kn. Tužitelj stoga postavlja
glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora, te potražuje
iznos od 52.302,45 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje dospijevaju
svakog 11. u mjesecu počev od ožujka 2006. do veljače 2013. Također, postavlja i
podredni tužbeni zahtjev, tako da traži utvrđenje ništetnim odredbama čl. 1., 4., 9., i

10. točka 4. ugovora, te isplatu iznosa od 52.302,45 kn, kako potražuje i glavnim
tužbenim zahtjevom.

2.Podneskom od 27. 5. 2021. tužitelj je uredio glavni tužbeni zahtjev na način
da potražuje iznos od 174.200,11 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje
teku za svaki mjesečni iznos za isto razdoblje kako je zatraženo i tužbenim
zahtjevom navedenim u tužbi.

3.Podneskom od 25. 9. 2021. tužitelj je također uredio glavni tužbeni zahtjev
nakon nalaza i mišljenja vještaka tako da potražuje iznos od 175.987,28 kn, a nakon
dopune vještačenja podneskom od 17. 1. 2022. uredio je podredni tužbeni zahtjev
tako da traži isplatu novčanog iznosa od 21.914,58 kn s kamatama od dospijeća
svakog pojedinog naznačenog mjesečnog iznosa.

4.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, navodeći
kako je tužba neuredna s procesnog aspekta, jer tužitelj kod postavljanja glavnog
tužbenog zahtjeva nije obuhvatio sve ugovorne strane, a riječ je o nužnom
suparničarstvu. Također, ističe prigovor zastare. Prigovara se i označenoj vrijednosti
predmeta spora kao prenisko određenoj. Ističe se da je ugovorena valutna klauzula
pravno valjano ugovorena odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti
pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s odredbi ZZP-a. Tuženik da je pregovarao s
tužiteljem o spornoj ugovornoj odredbi u vrijeme sklapanja ugovora, te mu nije zatajio
niti jednu informaciju za koju je znao, a koja je mogla utjecati na odluku tužitelja i
sklapanju ugovora. Tuženik da je u isto vrijeme odobravao kredite uz valutnu
klauzulu u eurima i dolarima, ali je tužitelj želio sklopiti predmetni ugovor, čije su
odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Suprotno tvrdnji tužitelja, predmetni ugovor
da nije ništetan u cijelosti, čak i kada bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu
promjene kamatne stope eventualno bile ništetne, pozivom na odredbu čl. 324. ZOO-
a. Eventualno da može biti sporna klauzula o promjeni kamatne stope odlukom

7 P-804/2020

tuženika. Tuženik se poziva i na odredbu čl. 1021. ZOO-a, jer da se i u slučaju
promjene valutne obveze i dalje radi o potpuno određenoj novčanoj tražbini, a bitni
sastojci ugovora o kreditu da su obveza davanja određenog novčanog iznosa i
vraćanja korištenog novčanog iznosa uz obvezu plaćanja iznosa u vrijeme i na način
kako je utvrđeno ugovorom, dok eventualna ništetnost odredaba ugovora u dijelu
kojim je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, da nisu
bitni sastojci ugovora i da ugovor može opstati bez njih. Identičan pravni stav da je
zauzeo i VTS u odluci Pž-, te VSRH u odluci Rev-. Tuženik ističe
prigovor zastare jer je predmetna tužba podnesena 5. 3. 2020., te ističe prigovor za
sve anuitete dospjele prije 5. 3. 2015. Prekid zastare da je prema presudi Gž-
od 13. 6. 2014. protekao s danom 13. 6. 2019. Stoga, da su neutemeljeni
kako glavni tako i podredni tužbeni zahtjevi tužitelja. U slučaju da sud usvoji glavni
tužbeni zahtjev, istaknut je prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine s tražbinom
tuženika u iznosu od 114.695,32 kn.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu od 6. 2. 2006. s
otplatnim planom, obavijesti o promjeni kamatne stope tužitelja od 6. 2. 2007.,
otplatnog plana od 18. 2. 2020., izvadaka banke za utuženo razdoblje, vještačenjem
po vještaku ekonomske struke A. B., dipl. oec.

5.Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.Osnovan je podredni tužbeni zahtjev tužitelja.

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li u konkretnom
slučaju ništetan cijeli ugovor o kreditu zaključen 6. 2. 2006., odnosno jesu li ništetne
odredbe tog ugovora u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi
i valutnoj klauzuli, te s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatom
cjelokupnog iznosa isplaćenog kredita, odnosno preplaćenog iznosa po oba osnova
za utuženo razdoblje prema podrednom tužbenom zahtjevu.

8.Među strankama nije sporno kako su 6. 2. 2006. zaključile ugovor o kreditu
broj 13069/06 kojim je tuženiku isplaćen iznos od 25.000,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti, a tuženik se obvezao navedeni iznos isplatiti tužitelju u 84 mjesečna
anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke kreditora.
Također, nije sporno da je ugovorena kamatna stopa od 6,88%, da je datum isplate
ugovorenog iznosa bio 9. 2. 2006., tečaj isplate 4,632700 te početni anuitet 377,07
CHF.

9.Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P
od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 7) Societe-Generale
Splitska banka d.d. -u ovoj parnici tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31.
prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita,
tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda
je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-od 13. lipnja

2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-od 9.
travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

8 P-804/2020

10.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi
Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi
čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i
89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom
postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude
povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača
(Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme
zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj
stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz
čl. 106. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.

106. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene
radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P od 4. srpnja 2013. g.,
u odnosu na tuženika pod 7)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u
razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik pod 7) povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima
banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici
kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili
egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika
o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno
odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u
ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

12.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- od 13. lipnja 2014.

13.Nadalje, odlukom VTSRH Pž-od 14. 6. 2018. potvrđena je presuda
TS u Zagrebu P-kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. 10. 2004.
do 31. 12. 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorna valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u
cijelosti informirao svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih stranaka, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg
Zakona o obvezi potrošača (NN 96/03) i to čl. 81. , 82., i 90. , a od 7. 8. 2007. do 31.

12. 2008. , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07,

9 P-804/2020

125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. , te suprotno odredbama ZOO- a.

14.U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-od 9. travnja 2015. g.
između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu
koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika
kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o
kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje
potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

15.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a
koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između
ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama
ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana.

16.Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili
valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku
radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih
banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak
formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim
parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da
ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time
niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku
solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i
sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti
se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni
bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu,
korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i
značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali
razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine
broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

17.Sud nije saslušavao tužitelja u ovom postupku smatrajući taj dokaz
suvišnim, s obzirom da niti u jednom postupku koji se o istom pravnom osnovu vodi
pred ovim i drugim sudovima u RH nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja ugovora
posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode
formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove
činjenice, koje bi dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

10 P-804/2020

18.To, nadalje, znači da je dio odredbi sadržan u čl. 4., 9. i 10. spornog
Ugovora o kreditu prema kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se
utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika, te odredbe koje
se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu trebalo utvrditi ništetnim, jer su odredbe o
ugovornoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene nepoštenima, s obzirom da nisu
određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa su, u
smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne.

19.Temeljem čl. 324. ZOO-a, nadalje, ništetnost neke odredbe ugovora ili
nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez
te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje
je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća
pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 10. kojim je određeno da se korisnik obvezuje
platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Pravilniku o
kreditiranju građana ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu.

20.Naime, tužitelj je glavni tužbeni zahtjev usmjerio na utvrđenje ništetnosti
cjelokupnog ugovora, te sud smatra kako takav tužbeni zahtjev nije osnovan. Kako to
navodi i tuženik u svom odgovoru na tužbu, predmetni ugovor sadrži više ugovornih
klauzula glede ugovorne kamate, pa tako i klauzulu o visini kamatne stope i odredbu
o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. NIštetnost valutne klauzule i ugovorne
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne utječe na ništetnost cijelog ugovora, jer se i
u slučaju promjene valute i kamatne stope i dalje radi o potpuno određenoj novčanoj
tražbini. Ugovor može opstati i bez tih odredbi, te njihova ništetnost ne povlači
ništetnost odredbi o glavnom predmetu i cijeni, odnosno ništetnost cijelog ugovora.
Ovdje se sud poziva i na stav izražen u odluci VTS RH broj Pž-od 14. 6.

2018. gdje je taj sud izrijekom naveo kako eventualna ništetnost ugovornih odredbi u
dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, budući to
nisu bitni sastojci ugovora o kreditu, ne dovodi u pitanje valjanost preostalih
ugovornih odredbi i valjanost cijelog ugovora, jer isti može opstati i bez zaštitne
klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.

21.S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu, sadržan u čl. 4., 9. i 10.,
koje se tiču dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utvrđen ništetnim
to tužitelj ima pravo potraživati štetu koja mu je nastala primjenom ništetni odredbi
koja se može izraziti u razlici radi povećanja kamate iznad 6,88%, i razlici valutne
klauzule, a temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na
temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Prema izričitoj
odredbi čl. 118. ZZP-a tužitelj ima pravo nakon donošenja odluke u parnici radi
zaštite kolektivnih interesa kao potrošač ustati tužbom radi naknade štete.

22.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije A. B., dipl. oec.

23.Prema nalazu vještaka tuženik je u razdoblju od 6. 2. 2006. do 11. 1. 2013.
mijenjao kamatnu stopu na način da je od 12. 3. 2007. ista iznosila 7,40%, od 10. 10.

2008. 8,20%, te od 11. 1. 2010. 9,70%, te su se istom mijenjali i iznosi mjesečnih
anuiteta od početnog 377,07 CHF na 382,74 CHF od 12. 3. 2007., 389,38 CHF od

11 P-804/2020

10. 10. 2008. i 407,84 CHF od 11. 1. 2010. Prema nalazu vještaka tužitelj je platio s
osnove kredita tuženiku ukupan iznos od 175.987,28 HRK. Nadalje, iznos od

1.158,17 HRK predstavlja iznos ulazne naknade (provizije) koji je tuženik naplatio od
tužitelja. Zbog promjene kamatne stope tužitelj je platio tuženiku više kamata u
iznosu od 5.289,11 HRK (ukupan zbroj stupca 13 tablice 3 vještva) dok je zbog
promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule tužitelj platio tuženiku više anuiteta u
HRK u iznosu od 21.914,58 kn bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Ukupno, zbog
promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja u utuženom razdoblju, tužitelj
je pretplatio kredit u iznosu od 27.203,69 HRK.

24.S obzirom da se u svom dopunskom nalazu vještak očitovao na prigovore
tuženika u pogledu izračuna ukupnog iznosa kojega je tužitelj na ime ugovorenog
isplatio tuženiku, odnosno dijela koji se odnosi na iznos ulazne naknade, te da
tuženik nije imao primjedbi na takvu dopunu, to sud prihvaća glavni i dopunski nalaz
vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelj isplatio tuženiku ukupan iznos od 175.987,28
HRK, da mu je tuženik isplatio iznos od 114.659,32 HRK ugovorenog kredita, te da je
tužitelj isplatio tuženiku prilikom isplate kredita iznos od 1.158,18 HRK koji se odnose
na iznos ulazne naknade. Jednako tako, s obzirom da je i dopuna nalaza sukladna
pravilima struke, obrazložena i argumentirana, te da niti stranke nisu imale prigovora
na tako izvršeni izračun, sud drži utvrđenim da je zbog promjene kamatne stope
tužitelj platio tuženiku više kamata u iznosu od 5.289,11 HRK, a zbog promjene
tečaja 21.914,58 HRK, odnosno ukupno 27.203,69 HRK.

25.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi
se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom
stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata, odnosno po
osnovi tečajnih razlika (valutne klauzule) koje su preplaćene po osnovi ništetnih
odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne
zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenog po osnovi tečajnih razlika koja je
izvršena po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji
zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230.
ZOO/05).

26.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana
kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine
slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara
prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom
protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

27.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje
teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao
podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili
okončan na neki drugi način.

28.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida
zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu tužbe.

12 P-804/2020

29.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude
Vrhovnog suda posl. br. Rev-od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudi
Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim
odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik
skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u
kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime
povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu
odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u
potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda
RH Pž- od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje
shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je
i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u
njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci
potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi
sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81.,
čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do

06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i
čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu
u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku
Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u
predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv
osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je
tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio
nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je
vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno
pregovaralo. Slijedom navedenog podredni tužbeni zahtjev tužitelja uređeno
podneskom od 17. 1. 2022. valjalo je cijeniti utemeljenim. Slijedom tumačenja
naprijed navedene odluke VSRH, prema izraženoj stajalištu sudske prakse u brojnim
odlukama, zahtjev za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli
zastarijeva 2023.

30.Međutim, imajući u vidu činjenicu da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti
zahtjev koji nikada ne zastarijeva i takav se tužbeni zahtjev uvijek može postaviti
VSRH je na sjednici od 30., 1. 2020. zauzeo pravno shvaćanje broj Su IV-47/2020-2
po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne
strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, u
slučaju čl. 323. st. 1. ZOO/05 , počinjen teći od dana pravomoćnosti sudske odluke
kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnosti ugovora. Slijedom takvog
mišljenja, rok iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a za zastaru restitucijskog zahtjeva u
ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom
predmetu, a kojoj se utvrđuju nepoštene i ništetne pojedine odredbe predmetnog
ugovora o kreditu.

31.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

13 P-804/2020

32.Glede prigovora radi prijeboja kojega je tuženik postavio u odnosu na
glavni tužbeni zahtjev, za navesti je da je riječ o neuvjetnom, nesamostalnom
prigovoru, ovisnom i istaknutom tužbenom zahtjevu, te će sud o njemu odlučivati
samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu. Kada sud u postupku utvrdi da
tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, kao što je u konkretnom slučaju odlučeno da
glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, tada ne odlučuje o tuženikovom prigovoru radi
prijeboja, jer tuženik nije istaknuo zahtjev za ostvarenje svoje tražbine u obliku
samostalnog tužbenog zahtjeva nego uvjetno, u svrhu prebijanja tuženikove tražbine
s tužiteljevom ako se utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine.

33.Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a,
tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska od 28. 5.

2021., 16. 7. 2021., 28. 9. 2021., po 2.500,00 kn, za pristup na ročište od 31. 8.

2020., 23. 3. 2021., 11. 5. 2021., 8. 6. 2021., i 29. 10. 2021. po 2.500,00 kn, za
trošak vještačenja 4.000,00 kn, trošak pristojbe tužbe i presude u iznosu od 2.090,00
kn tako da ukupni trošak iznosi 28.180,00 kn.

U Splitu, 14. travnja 2022.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.