1        Poslovni broj 20 Kž-42/2023-7.

            REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

                                                                                                           Poslovni broj 20 Kž-42/2023-7.

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika B. F., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 dalje KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici odvjetnici S. P. i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 39 K-850/2020-36. od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.

p r e s u d i o    j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika, preinačava se prvostupanjska presuda u točki 1. izreke, te se protiv okrivljenika B. F. s podacima kao u spisu na temelju članka 452. točka 6. (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.)

odbija optužba

                da bi u vremenu od 16. do 24. kolovoza 2010. u L., u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi, preko Facebook mreže kontaktirao Z. K. u A. i zatražio posudbu novca za proširenje pogona za izradu pvc stolarije, neistinito navodeći da će novac vratiti za šest mjeseci, a što mu je Z. K. povjerovala i posudila iznos od 5.938,24 australska dolara protuvrijednost od 28.150,00 kn, uplativši taj iznos na tekući račun u Hypo banci njegove supruge A. F., a potom prema unaprijed stvorenoj namjeri novac nije vratio, okoristivši se na štetu Z. K. za iznos od 28.150,00 kn

              dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

                pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97.

II. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te se u povodu toga i zbog odluke pod točkom I. izreke ove presude preinačava prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se okrivljenik B. F. s podacima kao u spisu za počinjenje jednog produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21. i 114/22. dalje KZ/11.) osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

III. Odbijaju se žalbe okrivljenika B. F. i Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku u preostalom dijelu kao neosnovane, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud  u Osijeku je proglasio krivim okrivljenika B. F.  za počinjenje dvaju kaznenih djela i to jednog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97. i jednog produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11.

2. 1. Za počinjeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97. okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11. okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te mu je na temelju članka 51. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda uz rok kušnje od pet godina. 

2.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos od 132,72 eura u roku od 15 dana. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. okrivljenik je dužan oštećeniku Ž. K. na ime naknade štete platiti iznos od 1.088,33 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu i okrivljenika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i okrivljenik po braniteljici odvjetnici S. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz zahtjev da o održavanju sjednice vijeća drugostupanjski sud izvijesti okrivljenika i njegovu braniteljicu.

5. Drugostupanjski sud je stranke obavijestio o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, a na sjednicu vijeća nije pristupio nitko od uredno obaviještenih stranaka, pa je sjednica vijeća održana bez njihovog prisustva sukladno odredbi članka 475. stavak 4. ZKP/08. Na sjednici vijeća braniteljica okrivljenika iznijela je žalbu okrivljenika u njezinim najvažnijim dijelovima, te predložila da drugostupanjski sud prihvati okrivljenikovu žalbu i ukine prvostupanjsku presudu.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba okrivljenika djelomično je osnovana i to zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu vezano za kazneno djelo iz točke 1. izreke prvostupanjske presude, a nije osnovana u preostalom dijelu. 

8. Žalba ODO u Osijeku djelomično je osnovana i to zbog odluke o kazni, a nije osnovana iz žalbenog razloga bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

O žalbi okrivljenika

9. U pravu je okrivljenik kada u žalbi po braniteljici tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom na njegovu štetu povrijedio kazneni zakonu u pitanju je li nastupila zastara kaznenog zakona za kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97. iz točke 1. izreke pobijane presude. U navedenoj točki okrivljenik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare a djelo je počinjeno od 16. do 24. kolovoza 2010. Za ovo kazneno djelo u citiranoj odredbi KZ/97. propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine pa je primjenom zastarnih rokova za kazneni progon iz članka 81. stavak 1. alineja 5. i stavka 3.KZ/11. zastara kaznenog progona za ovo kazneno djelo nastupila 24. kolovoza 2022., dakle prije donošenja prvostupanjske presude. Zbog naprijed navedenoga osnovana je žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu vezano za kazneno djelo iz točku 1. izreke pobijane presude.

10. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po braniteljici tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno ovakvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, da su ti razlozi jasni i nedvosmisleni i da nisu proturječni ni međusobno niti u odnosu na izreku pobijane presude, te da nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima na raspravi. Netočan je žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku od dokaza jedino ispitao okrivljenika jer je iz prvostupanjskog spisa razvidno da je prvostupanjski sud na ponovljenoj raspravi koja je prethodila donošenju ove prvostupanjske presude proveo i druge dokaze čitanjem iskaza ranije ispitanih svjedoka i čitanjem i vršenjem uvida u raznu materijalnu dokumentaciju. Zbog svega navedenoga prvostupanjska presuda se može ispitati a prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se žali okrivljenik.

11. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno utvrdio činjenično stanje. Drugostupanjski sud ne prihvaća osnovanim žalbene navode okrivljenika u kojima tvrdi da nema dokaza da je on ugovarajući poslove dobave i ugradnje PVC stolarije sa oštećenima poimenično nabrojanim u točki 2. izreke prvostupanjske presude postupao s prijevarnom namjerom. Suprotno ovim žalbenim navodima okrivljenika pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je okrivljenik u svakom od devet pojedinačno opisanih djela koje čine jedno produljeno djelo postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom s konačnim ciljem da od oštećenih dobije novac i zadrži ga za sebe a da ugovorenu obavezu ne izvrši. Naime, niti jedan ugovoreni posao dobave i ugradnje PVC stolarije opisan u izreci prvostupanjske presude okrivljenik nije odradio a dok, nakon što su ga oštećeni prijavili za počinjenje kaznenog djela prijevare, nije završio u istražno zatvoru niti jednom oštećenom nije ni vratio novac uzet na ime predujma za ugovoreni posao. Osim toga oštećenom Ž. K. ni do dana donošenja prvostupanjske presude nije vratio iznos koji je od njega dobio za obećanu dobavu i ugradnju PVC stolarije a radi se o pojedinačno najvećem iznosu od svih ostalih koje je na temelju lažnih obećanja dobio od oštećenih. Žalbeni navodi okrivljenika da je stalno bio dostupan oštećenima i da im se javljao na telefonske pozive po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju prijevarne namjere okrivljenika. Javljanjem na telefon okrivljenik je kod oštećenih samo održavao privid da će ispuniti dogovor te time odgađao njihove kaznene prijave te se to nikako ne može tumačiti kao dokaz da je imao namjeru ispuniti dogovor oko ugradnje PVC stolarije. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik nekim oštećenima vratio novac tek kada se zbog ovoga kaznenog djela našao u istražnom zatvoru i to radi toga da bi si poboljšao izglede u samom kaznenom postupku. O prijevarnoj namjeri okrivljenika nešto govori  i činjenica da je na internetskoj stranici stavio oglas da ugrađuje PVC stolariju lažno se predstavljajući kao tvrtka E iz L. o čemu svjedoče S. S., M. M. i R. S.  Iskaz svjedoka M. M. dokazuje samo to da je okrivljenik uvjerio istoga da će mu ugraditi PVC stolariju i naveo ga da mu povjeruje i dade novac a ne da okrivljenik nije postupao s prijevarnom namjerom. Sve naprijed navedeno pravilno je u pobijanoj presudi utvrdio i prvostupanjski sud pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Okrivljenik je najavio i žalbu zbog povrede kaznenog zakona no iz sadržaja žalbe nije vidljivo u čemu bi se po okrivljeniku ta povreda sastojala pa je u svezi ovoga žalbenog razloga drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu samo u granicama u kojima je to dužan učiniti po službenoj dužnosti i nije našao takvih povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Naime, u djelu okrivljenika za koje ga je prvostupanjski sud pobijanom presudom proglasio krivim sadržana su sva bitna objektivna i subjektivna obilježja jednog produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. u svezi članka 52.KZ/11.

13. Okrivljenik je najavio i žalbu zbog odluke o kazni no žalba ne sadrži niti jedan žalbeni navod koji bi se odnosio na vrstu i visinu izrečene kaznene sankcije. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52.KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci što je s obzirom na njegovu dosadašnju osuđivanost za istovrsna kaznena djela i činjenicu da je proglašen krivim za jedno produljeno kazneno djelo s devet pojedinačnih radnji izuzetno blago odmjerena kazna. Kada se k tome doda da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, radi se o izuzetno blagoj kaznenoj sankciji tako da nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kazni.

O žalbi ODO u Osijeku

14. Nije u pravu državni odvjetnik iz Osijeka kada u žalbi tvrdi da pobijana presuda nema razloga u odluci o kazni te da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Ovakva bitna povreda na koju ukazuje državni odvjetnik mora rezultirati time da se zbog nje pobijana presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima ovoga žalitelja drugostupanjski sud nalazi da se prvostupanjska presuda može ispitati i u odnosu na odluku o kazni pa da stoga prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu. Naime u točki 28. obrazloženja pisanog otpravka pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da je okrivljenik do sad osuđivan i za ista kaznena djela iz čega se može razaznati da je osuđivan više puta za kaznena djela prijevare. U točkama 46. do 51. istog pisanog obrazloženja prvostupanjski sud je iznio ostale svoje razloge zbog koji je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora i jedinstvenu kaznu u trajanju od jedne godine te mu izrekao uvjetnu osudu tako da presuda ima razloga o odluci o kaznenoj sankciji. Izostanak navoda o točnom broju dosadašnjih osuda, nazivu suda i broju te datumu presude kojom je proglašen krivim te izrečenim kaznama čini ove razloge manjkavim no ne u tolikoj mjeri da se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati odnosno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Zbog toga nije osnovana žalba ODO iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

15. U pravu je državni odvjetnik iz Osijeka kada u žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi tvrdi da se svrha kaznenopravnih sankcija propisana u članku 41. KZ/11. neće moći ostvariti izricanjem uvjetne osude okrivljeniku. Kako je okrivljenik već u tri navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. i svaki puta mu bila izrečena uvjetna osuda očito je da se ovom kaznenom sankcijom ne može postići svrha specijalne prevencije jer je okrivljenika unatoč tim osudama počinio novo istovrsno i to produljeno kazneno djelo. Uvjetnom osudom ne može se ostvariti niti svrha generalne prevencije jer se njome šalje pogrešna poruka da se počinitelju ovakvog kaznenog djela izriču samo uvjetne osude bez obzira na to koliko puta je već osuđivan za istovrsna kaznena djela. Stoga je osnovana žalba ODO u Osijeku zbog odluke prvostupanjskog suda o uvjetnoj osudi.

16. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

17. Budući da je osnovana žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona u svezi kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97. iz točke 1. izreke prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbu okrivljenika te na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačio prvostupanjsku presudu te na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08. protiv okrivljenika odbio optužbu zbog toga kaznenog djela.

18. Kako je drugostupanjski sud našao da je osnovana žalba ODO u Osijeku zbog odluke o uvjetnoj osudi, drugostupanjski sud je djelomično prihvatio i žalbu državnog odvjetnika te zbog toga i zbog odluke obrazložene u točki 17. ovoga obrazloženja, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenoj sankciji i okrivljenika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

19. Drugostupanjski sud je našao da nije osnovana žalba okrivljenika u preostalom dijelu i da nije osnovana žalba ODO u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odbio žalbe okrivljenika i   ODO u Osijeku u preostalom dijelu kao neosnovane, te u nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu. 

Slavonski Brod, 23. ožujka 2023.

                                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                                        Slaven Vidmar