1              Poslovni broj: 17 Gž-1757/2022-2

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-1757/2022-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB: ....., kojeg zastupa punomoćnica Ž. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. G. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 124 Povrv-6157/21-10 od 29. rujna 2022., 20. ožujka 2023.

 

riješio je

 

              Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 124 Povrv-6157/21-10 od 29. rujna 2022.

             

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. u Z., poslovni broj Ovrv-30288/21 od 29. rujna 2021., te je odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupku u iznosu od 96,22 eura/725,00 kuna[1] (točka II. izreke).

 

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da se ograničenje iz odredbe članka 461.a ZPP-a ne može primijeniti u sporu male vrijednosti koji je iniciran kao ovršni postupak, te smatra da stranke u takvim postupcima mogu priložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica i na pripremnom ročištu. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za isporučenu vodnu uslugu za mjesec rujan 2020. u iznosu do 13,67 eura/103,01 kune¹.

 

              6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

 

              7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer, suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.

 

              8. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude utvrdio da je tuženica 5. listopada 2021. uplatila iznos od 14,10 eura/106,24 kune¹ po opomeni za dug do 15. siječnja 2021., dok iz knjigovodstvenog stanja obveznika tuženika nije vidljivo knjiženje predmetne uplate. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 461.a stavka 3. ZPP-a utvrđuje da je tužitelj izvan roka određenog navedenim člankom u spis dostavio podnesak od 23. kolovoza 2022. u kojem iznosi činjenice i predlaže dokaze, slijedom čega prvostupanjski sud isti nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

              9. Cijeneći da je između stranaka sporna visina tužbenog zahtjeva, s time da tužitelj tereti tuženicu za iznos od 13,67 eura/103,01 kuna[2]¹, a da je tuženica uplatila iznos od 14,10 eura/106,24 kune¹, knjiženje koje uplate nije vidljivo u knjigovodstvenom stanju tuženice, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj tim izvatkom nije dokazao visinu tražbine. Stoga odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

 

              11. Odredba članka 461.a stavka 3. ZPP-a propisuje da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

 

              12. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 16. prosinca 2021. primio rješenje prvostupanjskog suda, poslovni broj 100 Povrv-6157/21-2 od 13. prosinca 2021. kojim je stavljano izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J., poslovni broj Ovrv-30288/21 od 29. rujna 2021. u dijelu kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, te da je tužitelj podneskom od 23. kolovoza 2022. iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica. Stoga, cijeneći citiranu zakonsku odredbu članka 461.a stavka 3. ZPP-a posljednji dan roka u kojem je tužitelj bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica istekao je 31. prosinca 2021., slijedom čega prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 23. kolovoza 2022. Valja naglasiti da je tužitelj u rješenju kojim je stavljeno izvan snage o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.J., poslovni broj Ovrv-30288/21 od 29. rujna 2021. bio propisno upozoren na dužnost iznošenja činjenica i dokaza u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, a tužitelj nije naveo razloge zbog kojih je iznio nove činjenice i dokaze po proteku ostavljenog roka.

 

              13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima smatra da odredba članka 461.a stavka 3. ZPP-a ne dolazi u primjenu u sporovima male vrijednosti koji su inicirani kao ovršni postupak, budući da navedena zakonska odredba uređuje upravo postupke u sporovima male vrijednosti koji su inicirani kao ovršni postupci pred javnim bilježnikom.

 

              14. S obzirom da se sporna tražbina u iznosu od  13,67 eura/103,01 kuna¹ s pripadajućom zateznom kamatom odnosi na isporučenu vodnu uslugu za rujan 2020., a prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica 5. listopada 2021. uplatila iznos od 14,10 eura/106,24 kune¹ po opomeni za dug do 15. siječnja 2021., iz čega bi proizlazilo da je plaćena i utužena tražbina, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da isti nije dokazao da utužena tražbina nije u cijelosti podmirena.

 

              15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci, 20. ožujka 2023.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković