Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz S., protiv tuženice R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima iz O. D. K. & P.d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3126/2019 od 31. svibnja 2022., u sjednici
vijeća održanoj dana 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. B. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3126/2019 od 31. svibnja 2022. U dijelu pod toč. I. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice R. A. d.d. Zagreb za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata iznosa
od 1.832,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na
dan anuitetnih plaćanja sa zateznim kamatama.

II. Prihvaća se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik isplatiti tužitelju ukupan iznos od 9.626,24 kn sa zakonskim
zateznim kamatama, i to po stopi od 15% godišnje od 30. studenog 2007. do 31.
prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po
stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

2 Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

a koje zakonske zatezne kamate teku kako slijedi:

na iznos u kn od do
98,49 30.11.07. isplate
96,96 31.12.07. isplate
97,65 31.01.08. isplate
97,57 29.02.08. isplate
98,10 31.03.08. isplate
94,61 30.04.08. isplate
143,57 31.05.08. isplate
143,71 30.06.08. isplate
139,48 31.07.08. isplate
137,99 31.08.08. isplate
137,83 30.09.08. isplate
147,25 31.10.08. isplate
138,10 30.11.08. isplate
145,57 31.12.08. isplate
145,10 31.01.09. isplate
143,84 28.02.09. isplate
230,71 31.03.09. isplate
228,20 30.04.09. isplate
220,98 31.05.09. isplate
214,93 30.06.09. isplate
212,73 31.07.09. isplate
211,21 31.08.09. isplate
208,03 30.09.09. isplate
203,42 31.10.09. isplate
203,15 30.11.09. isplate
202,18 31.12.09. isplate
202,06 31.01.10. isplate
198,08 28.02.10. isplate
198,85 31.03.10. isplate
194,71 30.04.10. isplate
192,77 31.05.10. isplate
201,66 30.06.10. isplate
195,49 31.07.10. isplate
199,28 31.08.10. isplate
192,93 30.09.10. isplate
185,12 31.10.10. isplate
189,62 30.11.10. isplate
195,97 31.12.10. isplate
184,65 31.01.11. isplate
183,04 28.02.11. isplate
175,86 31.03.11. isplate
172,30 30.04.11. isplate

3 Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

180,45 31.05.11. isplate
177,15 30.06.11. isplate
164,50 31.07.11. isplate
155,74 31.08.11. isplate
146,79 30.09.11. isplate
95,79 31.10.11. isplate
92,73 30.11.11. isplate
91,26 31.12.11. isplate
89,51 31.01.12. isplate
86,70 29.02.12. isplate
82,97 31.03.12. isplate
80,48 30.04.12. isplate
77,79 31.05.12. isplate
74,24 30.06.12. isplate
71,34 31.07.12. isplate
67,91 31.08.12. isplate
64,13 30.09.12. isplate
61,84 31.10.12. isplate
59,09 30.11.12. isplate
55,77 31.12.12. isplate
51,40 31.01.13. isplate
49,28 28.02.13. isplate
46,20 31.03.13. isplate
42,69 30.04.13. isplate
38,58 31.05.13. isplate
35,44 30.06.13. isplate
32,50 31.07.13. isplate
29,61 31.08.13. isplate
26,74 30.09.13. isplate
23,31 31.10.13. isplate
20,13 30.11.13. isplate
16,91 31.12.13. isplate
13,61 31.01.14. isplate
10,30 28.02.14. isplate
6,88 31.03.14. isplate
2,73 30.04.14. Isplate."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbija se kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od

9.962,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena."

4 Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava
uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno da
se u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud zanemaruje odlučne činjenice da je između
stranaka zaključen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, da je tužitelj svaki mjesec
vršio plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa određenog u CHF te da je
slijedom toga tužitelj ovlašten zahtijevati povrat onoga što je tuženica primila. Stoga
da je svojim glavnim tužbenim zahtjevom pravilno tražio isplatu pojedinačnih iznosa
izraženih u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti i to prema tečaju tuženice koji je
vrijedio na dane anuitetnih plaćanja, odnosno, nije tražio isplatu u stranoj valuti kako
to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. Radi toga da u pobijanom dijelu
prvostupanjska presuda ima nedostataka koji je čine nerazumljivom te je na taj način
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku. Pored toga, ističe da je postavio tužbeni zahtjev u
smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku te na taj način nije
preinačio tužbu jer je u podrednom tužbenom zahtjevu promijenio valutu u kojoj se
traži isplata tražbine čime nije promijenio istovjetnost zahtjeva (isplata) niti je time
tužbeni zahtjev povećan ili istaknut drugi tužbeni zahtjev uz onaj već postojeći već je
došlo do kumuliranja zahtjeva koji su u međusobnoj vezi na način da se traži od suda
da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega
istaknut nije osnovan. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3.2. Tuženica u odgovoru na žalbu ističe da je ista neosnovana jer je tužitelju kredit
bio isplaćen u kunama i vraćan je u kunama radi čega nema osnove da sud usvoji
tako postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga, tužitelj ni nema pravni interes za
podnošenjem žalbe u ovoj pravnoj stvari budući da je prvostupanjskom presudom
usvojen podredni tužbeni zahtjev. Predlaže da joj se obistini trošak sastava odgovora
na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u odgovoru na žalbu ističe da tužitelj nema pravnog interesa za
podnošenjem žalbe jer da je prvostupanjskom presudom usvojen podredni tužbeni
zahtjev.

5.1. Ovaj drugostupanjski sud, smatra da, suprotno navodima tuženice, tužitelj ima
pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv toč. I. izreke pobijane prvostupanjske
presude stoga što je glavni tužbeni zahtjev odbijen pa tužitelj u tom dijelu nije uspio u
sporu, a sve ovo bez obzira na činjenicu što je pod toč. II. izreke prvostupanjski sud
usvojio podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 9.626,24
kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća
svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

6. Nije u pravu tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje
primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona

5 Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), jer je u pobijanom dijelu izreka
prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te
su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni što
znači da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se
ne može ispitati.

6.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.
toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6.2. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7. U ovoj fazi postupka predmet spora je glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži
isplatu iznosa od 1.832,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
tuženice koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama.

8. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev s obrazloženjem
da se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te
da je tuženica tužitelju na dan korištenja kredita isplatila kune obračunate prema
tečaju valutne klauzule u CHF, da je tužitelj kredit vraćao u kunama prema tečaju
CHF na dan dospijeća pa da je sukladno odredbi čl. 21. Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje
ZOO) glavni tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz priloženog Ugovora o kreditu od 4. travnja 2007. (list spisa 6 – 8) koji je solemniziran kod javne bilježnice u S. N. K. pod brojem Ov-3167/2007 od 10. travnja 2007. proizlazi da su po čl. 1. parnične stranke ugovorile kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF 28.348,71 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

9.1. U čl. 7. Ugovora o kreditu navedeno je da se kredit otplaćuje u jednakim
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF
važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku
kredita po isplati kredita.

10. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo A. B. od 29. studenoga 2021. (list spisa 67 – 76) proizlazi da je zbog promjene kamatne stope tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio tuženici s osnove predmetnog
Ugovora o kreditu na ime kamate iznos od 9.626,24 kn, tj. upravo onaj iznos koji je
prvostupanjski sud pod toč. II izreke usvojio.

11. Člankom 21. ZOO propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca,
dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad
zakon određuje što drugo.

12. Nadalje, čl. 22. st. 1. ZOO određuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na

6 Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

12.1. U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u
valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza,
odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti odnosno, po
zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja (čl. 22. st. 2. ZOO).

13. Dakle, u situaciji kada su stranke, kao što je to u konkretnom slučaju riječ,
ugovorile valutnu klauzulu u tom slučaju treba razlikovati valutu novčane obveze od
valute plaćanja budući da je valuta novčane obveze ona valuta u kojoj je određena
novčana obveza izražena. Valuta plaćanja predstavlja onu valutu u kojoj se novčana
obveza mora ispuniti i upravo valuta obveze daje odgovor na pitanje što i koliko se
duguje dok valuta plaćanja utvrđuje način ispunjenja obveze.

14. Kako je u konkretnom slučaju valuta novčane obveze CHF, dok je valuta plaćanja
izražena u kunskoj protuvrijednosti te je tužitelj u konkretnom slučaju na dan
korištenja kredita primio iznos kredita u kunama, a ne u CHF, te je, kao što to
proizlazi iz spisa predmeta, ispunjavao svoju obvezu u kunama, a ne u valuti CHF, to
znači da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao
neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Pritom okolnost da je glavni tužbeni zahtjev izražen u valuti CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja ne
može se tumačiti na način kao što to tužitelj ističe u žalbi jer je kredit realiziran u
kunskoj protuvrijednosti te je tužitelj svoju obvezu plaćanja anuiteta također izvršavao
u kunama, a ne u valuti CHF pa je sukladno tome tuženica dužna isplatiti tužitelju
iznos od 9.626,24 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a ne iznos od

1.832,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice koji vrijedi na
dan anuitetnih plaćanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao
neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I
izreke.

17. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod toč. II izreke te prvostupanjsko rješenje ostaju neizmijenjeni.

18. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška na ime sastava odgovora na
žalbu jer nije riječ o trošku koji je u smislu odredbe čl. 155. ZPP bio nužan za vođenje
ovog postupka.

Zadar, 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović