Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4500/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja J. G., G., kojeg zastupa opunomoćenik S. D., odvjetnik u P., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa N. B., dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-156/22-8 od 3. listopada 2022., na sjednici održanoj 16. ožujka 2023.
I. Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-156/22-8 od 3. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-471-2/21-01/263, URBROJ: 513-04-21-2 od 1. prosinca 2021. kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-471-2/20-1/156, URBROJ: 513-07-18-21-53 od 26. ožujka 2021.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ponavlja tužbene navode te tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nijedan tužiteljev navod i da radi utvrđenja činjeničnog stanja nije dokaze koje je predlagao, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude te tvrdi da je bilo potrebno izvesti financijsko vještačenje. Navodi da je tuženik na temelju iskaza samo četiri djelatnika utvrdio obrazac navodnog neobračunavanja i plaćanja poreza te isti primijenio na sve djelatnike pa i na one koji su u svojim iskazima potvrdili točnost obračuna kao i na one koji nisu dali iskaze. Tvrdi da je bio u nemogućnosti vratiti spornu pozajmicu zbog opće nelikvidnosti obrta, ne samo njegovog nego i šire. Iznosi pravnu definiciju namjere. Navodi da tuženik nije ponudio dokaze da se radi o prividnom pravnom poslu kojim se tužitelj poslužio da bi izvukao od sebe samoga neku financijsku imovinu, a koja imovina je opterećena založnim pravom u korist različitih vjerovnika.
4. Tužitelj tvrdi da nema dokaza da je isplatom poduzetničke plaće samom sebi bez uplate pripadajućeg poreza i prireza počinio izuzimanje i time izbjegao obračunavanje i plaćanje obveza na dohodak od kapitala na teret tekućeg razdoblja i tako oštetio državni proračun. Tvrdi da u njegovom ponašanju nije bilo i nema nikakve zlouporabe prava u porezno-pravnom smislu te da je iz isprava vidljivo da je značajni dio pozajmica vratio što je i knjižio u poslovnoj dokumentaciji obrta. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i porezna rješenja te zahtijeva trošak žalbenog postupka.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a na koju žalitelj ukazuje.
8. Što se tiče izvođenja dokaza u sporu, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio.
10. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15.), Pravilnik o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137711., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14., 137/15.) i Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18.,121/19., 32/20., 42/20.).
11. Iz spisa proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik od 30. prosinca 2020. kojim su utvrđene određene nepravilnosti. Na temelju rezultata nadzora doneseno je prvostupanjsko rješenje od 26. ožujka 2021. kojim su tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. utvrđeni porezi i druga javna davanja te je naloženo plaćanje istog s kamatama. Protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.
12. U postupku je utvrđeno da je porezni nadzor kod tužitelja započet na temelju dobivenih saznanja od drugog tijela o isplatama određenog dijela plaća zaposlenicima kod tužitelja „na ruke“, zatim o ne vođenju evidencije prekovremenog rada zaposlenika koji se nije isplaćivao, kao i saznanja da su isti potpisivali putne naloge na obračunima plaća, iako nisu nigdje putovali. Utvrđeno je da tužitelj za 17 djelatnika nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju za isplaćene dnevnice pa je stoga utvrđen primitak koji je oporezovan kao dohodak od nesamostalnog rada i obračunat porez i prirez na dohodak s pripadajućim kamatama.
13. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj sam sebi davao kratkoročne pozajmice na godinu dana pa je produžavao rok povrata novca aneksima ugovora za svaku narednu godinu, time da nije iskazivao prihode od kamata na navedene pozajmice, iako je ugovorena kamata od 4% godišnje prilikom povrata pozajmice. Utvrđeno je da pozajmice nisu vraćene pa je porezno tijelo zaključilo da se radi o izuzimanjima kako bi tužitelj izbjegao obračunavanje i plaćanje poreza na dohodak od kapitala na teret dobiti tekućeg razdoblja u smislu odredbe članka 30. Zakona o porezu na dohodak.
14. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim i odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje istog.
15. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje koje ovaj sud prihvaća u cijelosti.
16. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
17. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
18. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
U Zagrebu 16. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.