Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 6 Kž-147/2023-3
Poslovni broj: 6 Kž-147/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. K. zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog V. K., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-397/2015-75 od 31. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 07. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog V. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-397/2015-75 od 31. prosinca 2021., proglašen je krivim okrivljeni V. K. zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11., pa je, na temelju članka 248. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenom V. K. je izrečena uvjetna osuda te je određeno da kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Prvostupanjski sud je temeljem članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavka 1. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08) obvezao okrivljenog V. K. na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 5.440,00 kuna koji iznos se odnosi na troškove vještaka te paušalni iznos sudu od 1.000,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni V. K., po braniteljici S. Z., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda A. T. & S. Z. iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a u žalbi je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog V. K. nije osnovana.
6. Okrivljeni V. K. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te parafrazira navedenu zakonsku odredbu navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude te da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su potpuno nejasni i proturječni sami sebi i ispravama koje se nalaze u spisu i iskazima A. V. i N. Š. a uopće ne obrazlaže u čemu se sastoji opisana proturječnost i u čemu se sastoji postupovna povreda. Prvostupanjski sud je korektno prenio sadržaj dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge bez proturječja o svim odlučnim činjenicama, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da mu je zbog odluke suda kojom nije prihvaćen niti jedan njegov dokazni prijedlog povrijeđeno pravo na pravično suđenje i počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. No, sagledavajući ovaj kazneni postupak kao jedinstvenu cjelinu, utvrđeno je da stranke nisu imale primjedbe na provedene dokaze i to pročitane iskaze svjedoka A. V., N. Š., L. Ž. S. i A. B. M. i dokumentacija spisa - zapisnik i ugovor o obavljanju računovodstvenih i knjigovodstvenih usluga (listovi 454 do 457), porezno rješenje od 20. prosinca 2012., prijave PDV-a za period 01. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010., zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 1. kolovoza 2010., zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 13. studenog 2012., izvadak iz sudskog registra za TD J. d.o.o. i dokumentacija sadržana u registratorima koja je predana po obrani okrivljenika. Prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka N. S. na okolnosti da je na „crno“ vodio poslovne knjige okrivljenika i podatak od porezne uprave da li okrivljenik u vrijeme vođenja rasprave ima poreznog duga te je svoju odluku obrazložio time što su činjenice koje bi se utvrđivale tim dokazima su već utvrđene. Naime, iz iskaza svjedokinja L. Ž. S. i A. B. M. proizlazi da je okrivljenik, kao porezni obveznik, prilikom provođenja poreznog nadzora dao im na uvid „nešto“ od evidencije koju je vodio za 2010. godinu i račune za tu godinu, dok za 2011. i 2012. godine nije podnosio nikakve porezne prijave. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke K. P. proizlazi da prilikom provođenja poreznog nadzora za 2011. i 2012. godinu okrivljenik nije priložio poslovne knjige iz čega zaključuje da okrivljenik nije vodio glavnu knjigu, dnevnik, knjigu izdanih računa i knjigu primljenih računa. Stoga je ispravno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka N. S. jer činjenice na koje je taj svjedok predložen su utvrđene iskazima L. Ž. S. i A. B. M. te nalazom i mišljenjem vještakinje K. P. a pri tome treba ukazati na obranu okrivljenika koji ne zna u kojem periodu mu je N. S. „na crno“ vodio poslovne knjige. Kako je inkriminirani period počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljeni tereti od 6. travnja 2011. godine do 19. kolovoza 2012. godine to doista nije bilo potrebe za utvrđivanjem činjenice da li postoji porezni dug okrivljenika u 2021. godinu tj. za razdoblje kada je vođena rasprava.
7.1. Cijeneći kazneni postupak protiv okrivljenog V. K. kao jedinstvenu cjelinu, uključujući način na koji su dokazi predloženi i izvedeni, to je zaključeno da je isti pravičan za okrivljenika jer je prvostupanjski sud svakoj strani u postupku dao mogućnost za iznošenje svojih razloga i dokaznih prijedloga, a time što je odbijen dokazni prijedlog okrivljenika koji je sud valjano obrazložio, on nije stavljen u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu niti je time povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 niti je okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske.
8. Okrivljenik osporava pravilnost činjeničnog stanja predlažući, u suštini, drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i zaključak da nije dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo. No, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik bio odgovorna osoba TD „J.“ d.o.o. C. koji u vremenu od 6. travnja 2011. godine do 19. kolovoza 2012. godine nije vodio poslovne knjige i to dnevnik, glavnu knjigu te pomoćne knjige - knjigu primljenih i izdanih računa a što je bio dužan prema članku 8. Zakona o računovodstvu i člankom 23. Zakona o porezu na dodanu vrijednost a što je utvrdio iz dokumentacije spisa i iskaza svjedoka A. V., N. Š., L. Ž. S., A. B. M. i vještaka K. P.
8.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 248. KZ/11, jer nije vodio trgovačke knjige i poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi, čime je u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.
9. Okrivljeni V. K. uvodno u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni ali tu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, ispitao tu žalbenu osnovu jer žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Ovaj žalbeni razlog razmatran je kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni.
9.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ispravno je prvostupanjski sud na strani okrivljenog olakotnim cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela te dosadašnju neosuđivanost okrivljenika. Usprkos činjenici da otegotnih okolnosti kod okrivljenika prvostupanjski sud nije našao, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima i da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenog V. K. nije osnovano.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08 nije našao ni da je počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 07. ožujka 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.