Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u
građansko-pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika K. N., OIB …, P., zastupan po opunomoćeniku I. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB …, zastupan po opunomoćenicima iz OD P. & P., Z., radi isplate, vr.p.s. 192.797,00 kn, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 24. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB …, da tužitelju K. N.,
P., OIB … isplati iznos od 6.625,85 eura / 49.922,48 kn1, uvećano
za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od dospijeća svakog pojedinog
iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. pa
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca
2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem
tekstu: zatezne kamate) na iznos od:
- 335,44 kn / 44,52 eura koje teku od 21. studenog 2007. do isplate; - 333,85 kn / 44,31 eura koje teku od 05. siječnja 2008. do isplate; - 338,47 kn / 44,92 eura koje teku od 17. siječnja 2008. do isplate;
- 336,80 kn / 44,70 eura koje teku od 22. veljače 2008. do isplate; - 666,03 kn / 88,40 eura koje teku od 19. ožujka 2008. do isplate;
- 636,04 kn / 84,42 eura koje teku od 20. lipnja 2008. do isplate;
- 638,82 kn / 84,79 eura koje teku od 10. srpnja 2008. do isplate;
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
- 638,82 kn / 84,79 eura koje teku od 10. srpnja 2008. do isplate;
- 629,91 kn / 83,60 eura koje teku od 25. srpnja 2008. do isplate;
- 631,36 kn / 83,80 eura koje teku od 22. kolovoza 2008. do isplate;
- 634,40 kn / 84,20 eura koje teku od 27. rujna 2008. do isplate;
- 680,45 kn / 90,31 eura koje teku od 24. listopada 2008. do isplate;
- 670,71 kn / 89,02 eura koje teku od 19. studenog 2008. do isplate;
- 709,01 kn / 94,10 eura koje teku od 22. siječnja 2009. do isplate;
- 709,01 kn / 94,10 eura koje teku od 22. siječnja 2009. do isplate;
- 709,04 kn / 94,11 eura koje teku od 21. veljače 2009. do isplate;
- 687,37 kn / 91,23 eura koje teku od 21. ožujka 2009. do isplate;
- 693,53 kn / 92,05 eura koje teku od 17. travnja 2009. do isplate;
- 693,65 kn / 92,06 eura koje teku od 15. svibnja 2009. do isplate;
- 685,61 kn / 91,00 eura koje teku od 16. lipnja 2009. do isplate;
- 686,99 kn / 91,18 eura koje teku od 24. srpnja 2009. do isplate;
- 927,12 kn / 123,05 eura koje teku od 18. kolovoza 2009. do isplate;
- 936,38 kn / 124,28 eura koje teku od 15. rujna 2009. do isplate;
- 925,92 kn / 122,89 eura koje teku od 16. listopada 2009. do isplate;
- 934,47 kn / 124,03 eura koje teku od 19. studenog 2009. do isplate;
- 931,51 kn / 123,63 eura koje teku od 18. prosinca 2009. do isplate;
- 953,42 kn / 126,54 eura koje teku od 16. siječnja 2010. do isplate;
- 962,82 kn / 127,79 eura koje teku od 23. veljače 2010. do isplate;
- 967,16 kn / 128,36 eura koje teku od 18. ožujka 2010. do isplate;
- 980,24 kn / 130,10 eura koje teku od 23. travnja 2010. do isplate;
- 1.000,77 kn / 132,83 eura koje teku od 20. svibnja 2010. do isplate;
- 875,33 kn / 116,18 eura koje teku od 16. lipnja 2010. do isplate;
- 900,38 kn / 119,50 eura kn koje teku od 16. srpnja 2010. do isplate;
- 899,53 kn / 119,39 eura koje teku od 16. kolovoza 2010. do isplate;
- 931,54 kn / 123,64 eura koje teku od 22. rujna 2010. do isplate;
- 916,57 kn / 121,65 eura koje teku od 19. listopada 2010. do isplate;
- 926,58 kn / 122,98 eura koje teku od 19. studenog 2010. do isplate;
- 652,74 kn / 86,63 eura koje teku od 16. prosinca 2010. do isplate;
- 654,73 kn / 86,90 eura koje teku od 16. siječnja 2011. do isplate;
- 646,79 kn / 85,84 eura koje teku od 16. veljače 2011. do isplate;
- 651,59 kn / 86,48 eura koje teku od 16. ožujka 2011. do isplate;
- 651,58 kn / 86,52 eura koje teku od 16. travnja 2011. do isplate;
- 672,32 kn / 89,23 eura koje teku od 18. svibnja 2011. do isplate;
- 701,21 kn / 93,07 eura koje teku od 09. srpnja 2011. do isplate;
- 733,13 kn / 97,30 eura koje teku od 16. srpnja 2011. do isplate;
- 612,35 kn / 81,27 eura koje teku od 17. kolovoza 2011. do isplate;
- 564,54 kn / 74,93 eura koje teku od 08. rujna 2011. do isplate;
- 544,52 kn / 72,27 eura koje teku od 21. listopada 2011. do isplate;
- 548,03 kn / 72,74 eura koje teku od 18. studenog 2011. do isplate;
- 550,89 kn / 73,12 eura koje teku od 16. prosinca 2011. do isplate;
- 561,67 kn / 74,55 eura koje teku od 05. siječnja 2012. do isplate;
- 569,93 kn / 75,64 eura koje teku od 01. ožujka 2012. do isplate;
- 564,34 kn / 74,90 eura koje teku od 20. ožujka 2012. do isplate;
- 563,89 kn / 74,84 eura koje teku od 17. travnja 2012. do isplate;
- 570,15 kn / 75,67 eura koje teku od 25. svibnja 2012. do isplate;
- 569,95 kn / 75,65 eura koje teku od 15. lipnja 2012. do isplate;
- 564,39 kn / 74,91 eura koje teku od 20. srpnja 2012. do isplate;
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
- 566,52 kn / 75,19 eura koje teku od 10. kolovoza 2012. do isplate;
- 556,19 kn / 73,82 eura koje teku od 14. rujna 2012. do isplate;
- 562,63 kn / 74,67 eura koje teku od 19. listopada 2012. do isplate;
- 567,10 kn / 75,27 eura koje teku od 16. studenog 2012. do isplate;
- 562,08 kn / 74,60 eura koje teku od 08. prosinca 2012. do isplate;
- 555,02 kn / 73,66 eura koje teku od 25. siječnja 2013. do isplate;
- 557,62 kn / 74,01 eura koje teku od 20. veljače 2013. do isplate;
- 564,97 kn / 74,98 eura koje teku od 28. veljače 2013. do isplate;
- 565,15 kn / 75,01 eura koje teku od 03. travnja 2013. do isplate;
- 552,36 kn / 73,31 eura koje teku od 16. svibnja 2013. do isplate;
- 549,98 kn / 72,99 eura koje teku od 16. lipnja 2013. do isplate;
- 548,80 kn / 72,84 eura koje teku od 12. srpnja 2013. do isplate;
- 549,91 kn / 72,99 eura koje teku od 16. kolovoza 2013. do isplate;
- 555,23 kn / 73,69 eura koje teku od 16. rujna 2013. do isplate;
- 558,70 kn / 74,15 eura koje teku od 16. listopada 2013. do isplate;
- 560,42 kn / 74,38 eura koje teku od 14. studenog 2013. do isplate;
- 566,84 kn / 75,23 eura koje teku od 14. prosinca 2013. do isplate;
- 558,90 kn / 74,15 eura koje teku od 18. siječnja 2014. do isplate,
a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB …, da tužitelju K. N., P., OIB … isplati iznos od 20.233,26 eura / 152.447,52 kn1, uvećano za pripadajuće zatezne kamate, na iznos od:
- 27,15 kn / 3,60 eura koje teku od 24. listopada 2008. do isplate;
- 202,90 kn / 26,93 eura koje teku od 22. siječnja 2009. do isplate;
- 202,90 kn / 26,93 eura koje teku od 22. siječnja 2009. do isplate;
- 203,08 kn / 26,95 eura koje teku od 21. veljače 2009. do isplate;
- 69,74 kn / 9,26 eura koje teku od 21. ožujka 2009. do isplate;
- 107,64 kn / 14,29 eura koje teku od 17. travnja 2009. do isplate;
- 108,35 kn / 14,38 eura koje teku od 15. svibnja 2009. do isplate;
- 58,90 kn / 7,82 eura koje teku od 16. lipnja 2009. do isplate;
- 67,42 kn / 8,95 eura koje teku od 24. srpnja 2009. do isplate;
- 28,60 kn / 3,80 eura koje teku od 18. kolovoza 2009. do isplate;
- 70,42 kn / 9,35 eura koje teku od 15. rujna 2009. do isplate;
- 23,17 kn / 3,08 eura koje teku od 16. listopada 2009. do isplate;
- 61,81 kn / 8,20 eura koje teku od 19. studenog 2009. do isplate;
- 48,41 kn / 6,43 eura koje teku od 18. prosinca 2009. do isplate;
- 147,44 kn / 19,57 eura koje teku od 16. siječnja 2010. do isplate;
- 189,89 kn / 25,20 eura koje teku od 23. veljače 2010. do isplate;
- 209,53 kn / 27,81 eura koje teku od 18. ožujka 2010. do isplate;
- 268,60 kn / 35,65 eura koje teku od 23. travnja 2010. do isplate;
- 361,36 kn / 47,96 eura koje teku od 20. svibnja 2010. do isplate;
- 390,10 kn / 51,78 eura koje teku od 16. lipnja 2010. do isplate;
- 520,33 kn / 69,06 eura koje teku od 16. srpnja 2010. do isplate;
- 515,95 kn / 68,48 eura koje teku od 16. kolovoza 2010. do isplate;
- 682,37 kn / 90,57 eura koje teku od 22. rujna 2010. do isplate;
- 604,52 kn / 80,23 eura koje teku od 19. listopada 2010. do isplate;
- 656,59 kn / 87,14 eura koje teku od 19. studenog 2010. do isplate;
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
- 835,79 kn / 110,90 eura koje teku od 16. prosinca 2010. do isplate;
- 851,03 kn / 112,95 eura koje teku od 16. siječnja 2011. do isplate;
- 790,26 kn / 104,89 eura koje teku od 16. veljače 2011. do isplate;
- 827,06 kn / 109,77 eura koje teku od 16. ožujka 2011. do isplate;
- 828,98 kn / 110,02 eura koje teku od 16. travnja 2011. do isplate;
- 985,69 kn / 130,82 eura koje teku od 18. svibnja 2011. do isplate;
- 1.206,85 kn / 160,18 eura koje teku od 09. srpnja 2011. do isplate;
- 1.451,21 kn / 192,61 eura koje teku od 16. srpnja 2011. do isplate;
- 1.747,48 kn / 231,93 eura koje teku od 17. kolovoza 2011. do isplate;
- 1.286,17 kn / 170,70 eura koje teku od 08. rujna 2011. do isplate;
- 1.093,06 kn / 145,07 eura koje teku od 21. listopada 2011. do isplate;
- 1.126,90 kn / 149,57 eura koje teku od 18. studenog 2011. do isplate;
- 1.154,52 kn / 153,23 eura koje teku od 16. prosinca 2011. do isplate;
- 1.258,55 kn / 167,04 eura koje teku od 05. siječnja 2012. do isplate;
- 1.338,26 kn / 177,62 eura koje teku od 01. ožujka 2012. do isplate;
- 1.284,27 kn / 170,45 eura koje teku od 20. ožujka 2012. do isplate;
- 1.279,96 kn / 169,88 eura koje teku od 17. travnja 2012. do isplate;
- 1.340,33 kn / 177,89 eura koje teku od 25. svibnja 2012. do isplate;
- 1.338,43 kn / 177,64 eura koje teku od 15. lipnja 2012. do isplate;
- 1.284,74 kn / 170,51 eura koje teku od 20. srpnja 2012. do isplate;
- 1.305,30 kn / 173,24 eura koje teku od 10. kolovoza 2012. do isplate;
- 1.205,70 kn / 160,02 eura koje teku od 14. rujna 2012. do isplate;
- 1.267,83 kn / 168,27 eura koje teku od 19. listopada 2012. do isplate;
- 1.310,89 kn / 173,99 eura koje teku od 16. studenog 2012. do isplate;
- 1.262,54 kn / 167,56 eura koje teku od 08. prosinca 2012. do isplate;
- 1.194,36 kn / 158,52 eura koje teku od 25. siječnja 2013. do isplate;
- 1.219,47 kn / 161,85 eura koje teku od 20. veljače 2013. do isplate;
- 1.290,38 kn / 171,26 eura koje teku od 28. veljače 2013. do isplate;
- 1.292,15 kn / 171,50 eura koje teku od 03. travnja 2013. do isplate;
- 1.168,70 kn / 155,11 eura koje teku od 16. svibnja 2013. do isplate;
- 1.145,75 kn / 152,07 eura koje teku od 16. lipnja 2013. do isplate;
- 1.134,36 kn / 150,56 eura koje teku od 12. srpnja 2013. do isplate;
- 1.145,05 kn / 151,97 eura koje teku od 16. kolovoza 2013. do isplate;
- 1.196,43 kn / 158,97 eura koje teku od 16. rujna 2013. do isplate;
- 1.229,68 kn / 163,21 eura koje teku od 16. listopada 2013. do isplate;
- 1.246,45 kn / 165,43 eura koje teku od 14. studenog 2013. do isplate;
- 1.308,45 kn / 173,66 eura koje teku od 14. prosinca 2013. do isplate;
- 1.231,78 kn / 163,49 eura koje teku od 18. siječnja 2014. do isplate;
- 1.320,01 kn / 175,20 eura koje teku od 15. veljače 2014. do isplate;
- 1.353,12 kn / 179,59 eura koje teku od 16. ožujka 2014. do isplate;
- 1.321,67 kn / 175,42 eura koje teku od 16. travnja 2014. do isplate;
- 1.283,00 kn / 170,28 eura koje teku od 28. svibnja 2014. do isplate;
- 1.280,51 kn / 169,95 eura koje teku od 14. lipnja 2014. do isplate;
- 1.315,34 kn / 174,58 eura koje teku od 15. srpnja 2014. do isplate;
- 1.344,20 kn / 178,41 eura koje teku od 19. kolovoza 2014. do isplate;
- 1.346,92 kn / 178,77 eura koje teku od 18. rujna 2014. do isplate;
- 1.378,34 kn / 182,94 eura koje teku od 16. listopada 2014. do isplate;
- 1.415,66 kn / 187,89 eura koje teku od 15. studenog 2014. do isplate;
- 1.425,35 kn / 189,18 eura koje teku od 16. prosinca 2014. do isplate;
- 1.424,96 kn / 189,12 eura koje teku od 11. siječnja 2015. do isplate;
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 25. veljače 2015. do isplate;
- 1.428,17 kn / 189,55 eura koje teku od 31. ožujka 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 18. travnja 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 15. svibnja 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 16. lipnja 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 16. srpnja 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 20. kolovoza 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 16. rujna 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 16. listopada 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 28. studenog 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 16. prosinca 2015. do isplate;
- 1.428,18 kn / 189,55 eura koje teku od 16. siječnja 2016. do isplate;
- 1.910,73 kn / 253,60 eura koje teku od 16. veljače 2016. do isplate;
- 1.876,99 kn / 249,12 eura koje teku od 14. ožujka 2016. do isplate;
- 1.844,46 kn / 244,80 eura koje teku od 16. travnja 2016. do isplate;
- 1.792,96 kn / 237,97 eura koje teku od 17. svibnja 2016. do isplate;
- 1.917,95 kn / 254,56 eura koje teku od 16. lipnja 2016. do isplate;
- 1.859,59 kn / 246,81 eura koje teku od 14. kolovoza 2016. do isplate;
- 1.860,52 kn / 246,93 eura koje teku od 15. listopada 2016. do isplate;
- 1.860,52 kn / 246,93 eura koje teku od 15. listopada 2016. do isplate;
- 1.952,11 kn / 259,09 eura koje teku od 15. studenog 2016. do isplate;
- 1.961,77 kn / 260,37 eura koje teku od 01. prosinca 2016. do isplate;
- 1.959,33 kn / 260,05 eura koje teku od 16. prosinca 2016. do isplate;
- 1.948,31 kn / 258,59 eura koje teku od 16. veljače 2017. do isplate;
- 1.880,75 kn / 249,62 eura koje teku od 15. ožujka 2017. do isplate;
- 1.863,41 kn / 247,32 eura koje teku od 27. travnja 2017. do isplate;
- 1.765,63 kn / 234,34 eura koje teku od 01. srpnja 2017. do isplate;
- 1.765,63 kn / 234,34 eura koje teku od 01. srpnja 2017. do isplate;
- 1.687,10 kn / 223,92 eura koje teku od 16. srpnja 2017. do isplate;
- 1.687,10 kn / 223,92 eura koje teku od 16. srpnja 2017. do isplate;
- 1.556,25 kn / 206,55 eura koje teku od 15. srpnja 2017. do isplate;
- 1.513,96 kn / 200,94 eura koje teku od 16. rujna 2017. do isplate;
- 1.535,25 kn / 203,76 eura koje teku od 17. listopada 2017. do isplate;
- 1.500,37 kn / 199,13 eura koje teku od 16. studenog 2017. do isplate;
- 1.465,74 kn / 194,54 eura koje teku od 28. prosinca 2017. do isplate;
- 1.359,28 kn / 180,41 eura koje teku od 18. siječnja 2018. do isplate;
- 1.486,25 kn / 197,26 eura koje teku od 15. veljače 2018. do isplate;
- 1.309,14 kn / 173,75 eura koje teku od 17. travnja 2018. do isplate;
- 1.252,30 kn / 166,21 eura koje teku od 17. svibnja 2018. do isplate;
- 1.425,83 kn / 189,24 eura koje teku od 06. srpnja 2018. do isplate;
- 1.425,83 kn / 189,24 eura koje teku od 06. srpnja 2018. do isplate;
- 1.418,17 kn / 188,22 eura koje teku od 29. srpnja 2018. do isplate;
- 1.579,40 kn / 209,62 eura koje teku od 22. rujna 2018. do isplate;
- 1.501,78 kn / 199,32 eura koje teku od 20. listopada 2018. do isplate;
- 1.515,82 kn / 201,18 eura koje teku od 08. studenog 2018. do isplate;
- 1.582,78 kn / 210,07 eura koje teku od 16. prosinca 2018. do isplate;
- 1.603,91 kn / 212,88 eura koje teku od 16. siječnja 2019. do isplate;
- 1.555,49 kn / 206,45 eura koje teku od 28. veljače 2019. do isplate;
- 1.524,91 kn / 202,39 eura koje teku od 14. svibnja 2019. do isplate;
- 1.524,91 kn / 202,39 eura koje teku od 14. svibnja 2019. do isplate;
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
- 1.571,32 kn / 208,55 eura koje teku od 18. svibnja 2019. do isplate;
- 1.571,33 kn / 208,55 eura koje teku od 18. svibnja 2019. do isplate;
- 1.633,52 kn / 216,81 eura koje teku od 04. lipnja 2019. do isplate,
a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB …, da tužitelju K. N., P., OIB …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.614,79 eura / 49.839,14 kn1 zajedno sa zateznim kamatama počev od 24. veljače 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu
od 871,02 eura / 6.562,70 kn, sa zateznom kamatom od 24. veljače 2023. pa do
isplate se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj K. N. u tužbi koju je podnio 11. lipnja 2019. protiv tuženika
Z. b. d.d. Z. (u daljnjem tekstu tužitelj i tuženik) ističe kako su
tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 27. prosinca 2005. sklopili Ugovor o
namjenskom kreditu broj … (kreditna partija: …) na iznos od
174.465,00 CHF s rokom otplate od 30 godina, uz mjesečnu otplatu na 360 anuiteta,
a sve obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (HNB) za CHF za
kune na dan isplate kredita, a za otplatu kredita uz valutnu klauzulu na dane plaćanja
i mogućih obračuna. Nadalje, tužitelj tvrdi da je početno ugovorena promjenjiva
redovna kamatna stopa od 4,50% godišnje, uz ugovoreni početni mjesečni anuitet od
874,66 CHF, a da su se naknadno promijenile i povećale redovne kamatne stope i
anuiteti od strane tuženika u CHF te dodatno i u kunama uz primjenu srednjeg tečaja
HNB za CHF za kune na dane plaćanja anuiteta po kreditu. Stvarno zadužena i
plasirana glavnica iznosila je 174.465,00 CHF što je u srednji tečaj za CHF za kune
na dan isplate kredita 5. siječnja 2006. iznosilo 829.958,79 kn.
2. Tužitelj ističe da je ovaj Ugovor o kreditu tipski i adhezijski ugovor jer ga je
tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja
sadržaja istog.
3. Člankom 2. Ugovora o kreditu je ugovorena početna kamatna stopa od 4,50%
godišnje koja je promjenjiva jednostrane odluke tuženika, dok je člankom 1., 2. i 7.
Ugovora o kreditu ugovorena obveza da tužitelj vraća iznos kredita uz valutnu
klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema
srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja za CHF.
4. Tužitelj ističe da se o navedenim ugovornim odredbama nisu vodili pojedinačni
pregovori i onda sukladno Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim
odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja
treba zaključiti da su nepoštene ugovorne odredbe jer su na štetu potrošača
prouzročile znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Nadalje,
tužitelj pravno ocjenjuje da je člankom 3. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ propisano da
se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona
sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u
kontekstu naprijed formuliranog standardnog ugovora, a koje odredbe ove Direktive
su inkorporirane i u hrvatsko zakonodavstvo.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
5. Ocjenjujući da odredba članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu u kojem je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika je
ništetna odredba, a i da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u
švicarskom franku (CHF), tj. da su ništetne odredbe članka 1., 2. i 7. Ugovora o
kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obveza plaćanja iznosa kredita uz valutnu
klauzulu tužitelj zaključuje pravno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj
stopi jer su utemeljene na jednostranoj odluci tuženika, a što potvrđuje Presuda
Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (kolektivna
presuda za kamatu, a da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u
CHF utvrđenoj u presudi Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od
14. lipnja 2018. (kolektivna presuda za valutnu klauzulu).
6. Dakle, tužitelj je istakao da je navedenom presudom Visokog trgovačkog suda
RH potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.
srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna
2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obaveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo pa je ništetna.
7. Isto tako je tužitelj istakao kako je navedenom presudom Visokog trgovačkog
suda RH od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u
razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. pobijedio kolektivne interese i
prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i
u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u
cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje
odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
8. Tužitelj je zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako tužitelj
ističe u tužbi, preplatio iznos od 49.871,00 kn, a po osnovi ništetnosti odredbe o
valutnoj klauzuli u CHF preplatio je tuženiku iznos od 142.926,00 kn i kako ni jedno
od spornih potraživanja nije zastarjelo tužitelj je predložio da sud utvrdi da su ništetne
odredbe u dijelu u kojem je u navedenom ugovoru ugovorena redovna kamatna
stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane
odluke tuženika, kako stoji u izreci presude, a i da su ništetne odredbe navedenog
ugovora u dijelu u kojem se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu CHF, kako stoji
u izreci presude.
9. U tužbi je tužitelj po osnovi preplaćene kamate zahtijevao od tuženika
49.871,00 kn i to tako da je na svaki pojedinačni iznos zahtijevao zateznu kamatu od
dospijeća pa sve do isplate, dok je po osnovi preplaćenog kredita zbog ništetne
odredbe o valutnoj klauzuli u CHF zahtijevao 142.926,00 kn, također sa z. z.
kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako je to precizno utvrđeno u
tužbenom zahtjevu, pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka na koji je
zahtijevao također z. z. kamatu od dana donošenja I-stupanjske presude pa do
isplate.
10. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da u cijelosti osporava tužbu i tužbene
zahtjeve kao neosnovane, uključujući i pravnu osnovu, visinu, izračun, vrijednost
predmeta spora te i sve činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu.
Tuženik nije prihvatio da bi se kao dokaz u ovom sporu koristio tužiteljev privatni
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
izračun ukupno zahtijevanih novčanih iznosa po osnovi navodno preplaćene kamate i
navodno preplaćenog tečaja. Tuženik je obrazložio da tužitelj nije spomenuo osobu
koja je izvršila obračun i nije spomenuo primjenu određene metodologije pri izračunu.
11. Tuženik je isticao prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet
tužbenog zahtjev, a dospjeli su prije 14. lipnja 2014., a obrazložio da je presuda u
kolektivnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. i zahtjevi podneseni nakon
13. lipnja zbog isteka petogodišnjeg roka od pravomoćnosti navedene presude da su
zastarjeli.
12. Određeno je tuženik isticao da je tužitelj tužbu podnio 14. lipnja 2019. pa da je
zahtjev za isplatom eventualno preplaćene kamate zastario.
13. Tuženik je istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja
ističući kako iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja treće osobe
otplaćivale obveze po kreditu, a što znači da je osnovna pretpostavka instituta
stjecanja bez osnove da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove
stekao, bilo kome, već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao.
14. Nadalje, tuženik je ocijenio da zastarni rok treba računati zbog stjecanja bez
osnove od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, da protekom roka od 5
godina nastupa zastara, računajući dospjelost od dana svake pojedine uplate i da
onda kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu
određenog tužitelja, a i unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u presudi
poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.
15. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik je isticao da banka nije znala niti je
mogla znati za rast tečaja CHF i da je prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružila sve
potrebne informacije. U tom pravcu tuženik je predložio saslušanje osobnog bankara.
16. Tuženik je obrazložio da su kamatne stope na kredite sastavljene od
varijabilnog i fiksnog dijela, varijabilni dio kamatne stope na kredit je ugovoreni
parametar, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, a taj parametar je
jasan i poznat klijentima. Fiksni dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj
postotnih poena koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita i kako
se od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenjala u skladu s promjenama javno
dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M Libor za CHF), a čija je
promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope – u
konkretnom slučaju 5,985% poena, tuženik je zaključno predložio da sud izvede
dokaz uvidom u isprave priložene u predmetu te odbije postavljene tužbene zahtjeve
tužitelja u cijelosti i da naknadi tužitelj tuženiku trošak parničnog postupka u cijelosti.
17. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je ponovio sve svoje
pravne stavove i predložio da sud u dokaznom postupku sasluša na okolnosti
uplaćivanja pojedinih rata kredita suprugu tužitelja M. G. N., a da se
provede i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnosti je li tužitelj tijekom
otplate kredita tuženiku preplatio mjesečne iznose kamate i je li tužitelj tuženiku
preplatio mjesečne iznose u odnosu na mjesečne iznose koje bi tužitelj bio dužan
platiti tuženiku da je primijenjen tečaj CHF u odnosu na kn na dan plaćanja ugovora
o kreditu, a sve vezano uz Ugovor o kreditu koji su parnične stranke kao ugovorne
zaključile 27. prosinca 2005., dakle, vještak je trebao izračunati pozitivne razlike
između početno ugovorene kamatne stope u visini od 4,50% i naknadno povećavane
kamatne stope odlukom tuženika od dana sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu
broj …, kreditna partija: … od 27. prosinca 2005. pa do otplate
kredita, a vezano za Ugovor koji su stranke zaključile 27. prosinca 2005.
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
18. Tuženik je protiveći se svim navodima istaknutim od strane tužitelja tijekom
postupka, a ostajući kao istaknutih prigovora, predložio da sud u postupku sasluša
svjedoke M. P. i K. S..
19. U dokaznom postupku sud je na raspravi od 16. prosinca 2022. saslušao na
okolnosti uplata određenih anuiteta kredita suprugu tužitelja M. G. N., a
na raspravi od 17. siječnja 2023. sud je saslušao svjedoka K. S., izvršen
je uvid u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu koji su zaključili tužitelj kao korisnik
kredita i tuženik kao kreditor 27. prosinca 2005., a koji je potvrđen kod javnog
bilježnika N. B. 30. prosinca 2005. pod brojem OU-603/05, nakon toga je
pročitan pisani nalaz s mišljenjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i
financije, procjenu imovine, obveza i potraživanja i procjenu poduzeća dipl. oec.
B. B., pročitan je i iskaz vještaka koji je saslušan na raspravi od 17.
siječnja 2023.
20. Kako je tužitelj, nakon što je strankama po opunomoćenicima dana mogućnost
očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, uredio tužbeni zahtjev podneskom od 15.
prosinca 2022., a to tako kako sadržajno stoji u izreci presude, a tuženik se tako
uređenom tužbenom zahtjevu protivio (ukupan iznos iz kondemnatornog zahtjeva je
ukupno 202.370,00 kn / 26.859,11 eura, a ranije, u vrijeme podnošenja tužbe, je
iznosio 192.797,00 kn) sud je tužitelju dozvolio preinaku tužbe jer je u smislu
odredbe članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka
Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) sud ocijenio da je to svrhovito
za konačno rješenje odnosa među strankama, kao što je dopuštena preinaka tužbe u
predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF, upravo nakon provedenog dokaza
financijskim vještačenjem, a sve u svezi sa zaključkom sa sastanka predsjednika
građanskim odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj
Su-IV-162/21 od 26. studenog 2021.
21. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza
zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka
sud je utvrdio kao pravno-relevantne činjenice one koje je u tužbi iznio tužitelj i na
temelju tako utvrđenih činjenica valjalo je zaključiti da je tužbeni zahtjev tužitelja,
kako je uređen u podnesku od 15. prosinca 2022. u cijelosti osnovan.
22. Potrebno je istaći da je ovaj sud, uvažavajući odluku Ustavnog suda RH
poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., a koji u svom obrazloženju ističe
slijedeće: "Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom
potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće
obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te
okolnosti, onda bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) i odredaba, zbog
povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom
na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora)
okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim
sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu),
temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer
tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom", prihvatio saslušati
osobnog bankara tužitelja K. S., a koja je u svezi s navedenim
sklapanjem Ugovora o kreditu razgovarala s tužiteljem. Sud nije prihvatio saslušati i
svjedoka M. P. jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da svjedok
M. P. kao zaposlenik banke nije uopće razgovarala s tužiteljem prije
sklapanja, a niti nakon sklapanja Ugovora o kreditu.
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
23. Upravo radi činjenice da je na tuženiku teret dokazivanja o tome da li je
tužitelju kao korisniku kredita, u postupku sklapanja konkretnog Ugovora o
namjenskom kreditu broj …, šifra namjene: 758, kreditna partija: …
od 27. prosinca 2005. službena osoba banke dala odgovarajuće obavijesti o spornim
odredbama, na raspravi od 17. siječnja 2023. saslušana je svjedok K. S..
Svjedok K. S. je iskazala da osobno poznaje tužitelja i da zna da je prije
puno godina realizirao kredit u Z. b. d.d., Poslovnica u P., da zna
da je tužitelj u to vrijeme bio pomorac, da prima plaću u USA dolarima i da mu je
ponudila sklapanje ugovora o kreditu u kunama, u eurima, u CHF i u dolarima. Istakla
je da se konkretnog slučaja ne sjeća u smislu da bi određeno mogla istaći sadržaj
razgovora između nje i tužitelja, posebno ono što mu je u smislu kredita ponudila.
Elaborirala je činjenice kako postupaju službene osobe banke prije nego li banka
odluči prihvatiti zahtjev za kredit korisniku kredita. Istakla je da se ne sjeća što je
tužitelj napisao u zahtjevu za odobrenje kredita, a vezano za valutu, a na poseban
upit je iskazala da tužitelj nije mogao pregovarati o parametrima promjenjivosti
kamatne stope, jer su za sve klijente bili jednaki uvjeti o načinu obračuna promjenjive
kamatne stope.
24. Iskazu svjedoka K. S. sud poklanja vjeru, ali na temelju iskaza
K. S. sud može utvrditi da ona kao službena osoba tuženika tužitelju ni u
kojem slučaju nije pojedinačno pregovarala s tužiteljem kao korisnikom kredita.
Dakle, između službene osobe tuženika K. S. i tužitelja nije uopće bilo
pregovaranja o uvjetima kreditiranja, a kako je svjedok iskazala da tužitelj nije mogao
pregovarati o parametrima promjenjivosti kamatne stope jer da su za sve klijente bili
jednaki uvjeti o načinu obračuna promjenjive kamatne stope, nedvojbeno proizlazi da
unaprijed pripremljeni obrazac Ugovora o namjenskom kreditu sadržajno ne može biti
onaj ugovor o kojem su ugovorne stranke eventualno pregovarale.
25. Na temelju iskaza tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja sud je utvrdio da je
tužitelj bio klijent tuženika i prije sklapanja ovog ugovora, da je zahtijevao da mu se
odobri ugovor u eurima, a ne u CHF ili u američkim dolarima, a koje je primao kao
plaću radeći u svojstvu pomorca na brodovima. Proizlazi, a jer je tužitelj uvjerljivo i
iskreno iskazivao da mu je namjera bila zaključiti ugovor o namjenskom kreditu u
valuti euro, a jer je isticao kako je vrijednost američkog dolara i rasla i padala pa je
jedino htio sklopiti ugovor u valuti eur. Obrazložio je to činjenicom da je i imao
zaključenu policu osiguranja, za slučaj ozljede pa i smrti s društvom A.
o. d.d. i to također u eurima. Kuću koju su on i supruga kupili procijenili su
vještaci također u eurima i on je kao korisnik kredita zahtijevao da mu se odobri
kredit koji je u protuvrijednosti 105.000,00 eura trebao biti isplaćen obitelji G.,
koja je njemu i njegovoj supruzi prodala kuću. Sve ove činjenice koje je iskazao
tužitelj upućuju na zaključak da je doista kontakt između tužitelja i službenika banke
bio samo na razini formalnog ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed
pripremljenog ugovora o kreditu i svih pratećih obrazaca, a onda opet treba ponovno
istaći da se takav način postupanja tuženika nikako ne može smatrati da je tužitelj s
kreditorom pregovarao. Opće je poznata činjenica da su ovako sklopljeni pravni
poslovi u formalno-pravnom smislu realizirani vrlo brzo, a i tužitelj je sam iskazao
kako je potpis ugovora o namjenskom kreditu kod javnog bilježnika, zajedno s
razgovorom između njega i javnog bilježnika trajao 2 do 3 minute. Tako utvrđene
činjenice opravdavaju zaključak suda o ne pregovaranju između ugovornih stranaka,
a radi čega se i desilo da je tužitelju odobren kredit u valuti koju on nije prethodno
zahtijevao.
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
26. Istaknuti prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe protiv tuženika je neosnovan.
27. Naime, saslušana kao svjedok M. G. N. je određeno istakla da
je njen suprug pomorac, da dugo vremena bude odsutan od kuće i da ona kao
supruga i opunomoćenik može podizati suprugovu plaću, a time i plaćati određene
rate kredita umjesto supruga. Tužitelj je sve ove navode potvrdio i posebno istakao
kako je za svaku uplatu kredita, ako je uplatu izvršila njegova supruga M.
G. N., imala njegovo ovlaštenje u potpunosti.
28. Sud poklanja vjeru iskazu svjedoka M. G. N. u cijelosti te iskazu
tužitelja, a to znači da prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja nije
osnovan, a u vezi s tim potrebno je istaći i da tuženik nije vratio navedene uplate
supruzi tužitelja, kao niti ju pozivao da eventualno joj vrati neosnovane uplate. Uplate
je tuženik prihvatio i proknjižio, i onda se u smislu odredbi članka 161 ZOO-a/05
smatra da obvezu osim dužnika može ispuniti i treća osoba, a vjerovnik je dužan
primiti ispunjenje od te treće osobe ako je dužnik s time suglasan. Upravo je iz iskaza
tužitelja utvrđeno da je ovlastio svoju suprugu na uplate u određenim novčanim
iznosima kako je to već određeno istakao.
29. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit, logičan i uvjerljiv, a kad se ima u vidu
iskaz svjedoka K. S. i iskaz tužitelja, tada treba nedvojbeno zaključiti da
tužitelj od strane službenih osoba banke nikada nije bio sadržajno informiran o
uvjetima vezanim za promjenjivu kamatnu stopu i tečajne rizike valute koja je
utvrđena u Ugovoru.
30. Imajući u vidu da je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti promjenjive
kamatne stope i valutne klauzule u CHF, a s obzirom na Ugovor o namjenskom
kreditu za kupnju kuće koji je zaključen 27. prosinca 2005., treba istaći da je za
ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača
(Narodne novine 93/03, u daljnjem tekstu ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007,
a nakon toga Zakona o zaštiti potrošaka (Narodne novine 125/07, 79/09, 89/09, u
daljnjem tekstu ZZP/07).
31. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača.
32. Prema odredbi članku 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene
ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako
razumljive i lako uočljive, uz napomenu da je ta odredba identična i odredbi članka
99. ZZP/07, a što ima za posljedicu da su nepoštene one odredbe ugovora koje nisu
lako razumljive i koje nisu uočljive.
33. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena
ugovorna odredba ništava i onda prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07
ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom
ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača s tim da odredba stavka
2. ovoga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije
pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega
potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed
formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a što je u konkretnom slučaju sud i
utvrdio (unaprijed formuliran obrazac ugovora o kreditu).
34. To su razlozi zbog kojih je sud utvrdio da su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i tečaj CHF, tj. tečajne razlike, ništetne, a kako je
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-140/2012 od 4. srpnja 2013.
i Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.
pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih
parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, a to
znači da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, došlo je do povrede kolektivnih
interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost,
odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
35. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. jasno
izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti
odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom
stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li
su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem
odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog
suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), a isto tako i sukladno odredbi članka 118.
Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15 u daljnjem tekstu
ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106.
stavak 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u
kolektivnom sporu. Proizlazi da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost
pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne
postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na
istovrsni ugovor. Nedvojbeno je da je tužitelj potrošač i u konkretnom slučaju je
Ugovor o namjenskom kreditu i zaključio radi kupnje kuće (članak 6. Ugovora), a
onda nikako tužitelj ne može biti trgovac. Tužitelj je potvrdio da je jedno vrijeme
njegova supruga M. G. N. bila vlasnik obrta, a kako je to ranije iskazala
svjedok M. G. N., da je bila vlasnik obrta S. od 2000. do 2008., ali
obrt nikad nije obavljan u kući koja je kupljena radi potrebe njihove zajedničke obitelji
za stanovanje, tj. bila im je i još uvijek je dom.
36. S obzirom na ove činjenice, da je kredit tužitelj realizirao za kupnju kuće te da
se presuda "Potrošač" primjenjuje i na stambene kredite s obzirom da su odredbe o
valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i
namjenu kredita, a što znači da se ne razlikuju stambeni kredit od kredita za kupnju
automobila ili npr. nekog gotovinskog kredita. Kako Ugovor od 27. prosinca 2005.
jest potrošački ugovor koji sadrži valutnu klauzulu u CHF (članak 1. Ugovora), upravo
je u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
utvrđeno da su tuženik, te i ostale banke, povrijedile kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristi u njima nepoštene i
ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve
suprotno odredbama ZZP.
37. Uvažavajući sve naprijed navedene i do sad utvrđene činjenice ocjena je ovog
suda da je tužitelj dokazao pravni interes da se u ovoj parnici deklariraju kao ništetne
i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe iz navedenog Ugovora o kreditu,
u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva i kako se kredit
otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF.
38. Naime, sud je u svakom pojedinom postupku dužan raspraviti osnovanost
navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli jer
prema odredbi članka 502.a ZZP-a udruge, tijela, ustanove i organizacije koje su
osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisane
određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
građana, mogu kad im je takvo ovlaštenje posebnim zakonom predviđeno, podnijeti
tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja
obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i
propuštanjem teže povređuju ili ozbiljno ugrožavaju takve kolektivne interese i prava.
Odredbom članka 502.b ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZZP-a dok
je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu
kolektivnih interesa i prava. To znači da je propisano kako i fizičke i pravne osobe
mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravo utvrđenja iz
presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. ZZP-a da su
određenim postupanjem i uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi pa će
u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati za
to utvrđenje jer sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje
potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem
tuženika.
39. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji kroz ugovaranje predmetne
odredbe ide na štetu potrošača i ona je značajna, a načelo savjesnosti i poštenja iz
odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,
125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO/05) općenito govori da su sudionici
obveznih odnosa u pravnom odnosu stvarno u odnosu povjerenja, da su dužni
međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, a prilikom zasnivanja
obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje
preuzetih obveza, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. To
stvarno znači da su sudionici obveznog odnosa dužni suzdržavati se čak i od
primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena
nepravda. Znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će
u pravnom prometu prema njemu postupati drugi, a što znači da su i ništetni dijelovi
ugovora o namjenskom kreditu od 27. prosinca 2005., a koji se odnose na
promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu.
40. Pravilan je stav tužitelja da bi zatezne kamate na potraživanje tužitelja trebale
teći od onog dana kada je tužitelj tuženiku po navedenim osnovama preplatio
određene novčane iznose, a to stoga što je tuženik samoinicijativno povećavao
kamatnu stopu na temelju ugovorne odredbe koju je sam sastavio u ugovoru o
kreditu pa ga ta okolnost čini nepoštenim jer je on svjesno nametnuo nepoštene
ugovorne odredbe pa je nepošteni stjecatelj od dana sklapanja ugovora o kreditu.
41. Kako bi sud mogao utvrditi osnovanost visine tužiteljevog potraživanja
provedeno je financijsko vještačenje, a prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka
financijsko-računovodstvene struke B. B. (stranica 229 do 249 spisa)
ovaj sud je nedvojbeno mogao utvrditi da obrazloženom dijelu nalaza i mišljenja
prileže ili tablica 1 koja prikazuje pregled primijenjenih redovnih kamatnih stopa
tijekom otplate kredita u CHF, tablica 2 koja prikazuje pregled razlike plaćenih
anuiteta prema stvarno plaćenim anuitetima u kunama po primijenjenim redovnim
kamatnim stopama i po srednjem tečaju HNB-a za 1 CHF za kune na dane
(rekonstrukcija) plaćanja u odnosu na početno ugovoreni anuitet u CHF preračunat u
kune prema srednjem tečaju HNB-a za 1 CHF za kune na dan isplate kredita uz
početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,50%, tablica 3 koja prikazuje
pregled razlike po svakom pojedinačnom anuitetu i ukupnih razlika i više i manje
plaćenog prema zadatku vještačenja zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja
HNB-a za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu za razdoblje otplate kredita uz
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
isključenje utjecaja razlike više plaćenih anuitet preračunatih iz CHF u kune zbog
promjena i povećanja redovnih kamatnih stopa.
42. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje imenovanog vještaka jer je isti
u svom pisanom nalazu i mišljenju istakao da obuhvaća izračun za period otplate
kredita od dana plasmana kredita 5. siječnja 2006. do 11. lipnja 2019., kao dana
podnošenja tužbe tužitelja, a što obuhvaća otplatu kredita od 1. anuiteta do 160.
anuiteta za svibanj 2019. koji je dospijevao 1. lipnja 2019., a plaćen je 3. lipnja 2019.
Zaduženja i plaćanja anuiteta po kreditu nakon dana podnošenja tužbe nisu
obuhvaćena vještačenjem jer su izvan perioda tužbenog zahtjeva.
43. S obzirom da utjecaj tečajnih razlika između tečaja na dan otplate kredita i
tečaja na dan isplate kredita (novčani iznos u kunama koji je stvarno isplatio tuženik
tužitelju), vještak je u obračunu razlike plaćenih anuiteta po kreditu u kunama
primijenio srednji tečaj HNB-a za CHF za kune na dan isplate, tj. korištenja kredita 1.
siječnja 2006., a koji je bio 1 CHF = 4,7571650 kn. Navedenim izračunom izračunate
su stvarne valutne razlike između otplaćenog po kreditu i isplaćenog po kreditu u
kunama za otplaćene anuitete po kreditu te razlike u CHF preračunate u kune
diferencirane na utjecaj promjene tečaja CHF za kune i između stvarno plaćenih
anuiteta po primijenjenim redovnim kamatnim stopama u odnosu na anuitet prema
početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi.
44. Tako vještak u nalazu ističe da samo više plaćeni iznosi anuiteta kada je
redovna kamatna stopa bila samo veća u odnosu na početno ugovorenu (period od
1. listopada 2007. do 31. prosinca 2013. – 21. do 95. anuitet) tužitelj je više platio, tj.
preplatio iznos od 9.293,15 CHF što preračunato srednjim tečajem HNB za 1 CHF za
kune na dane plaćanja svakog pojedinačnog iznosa razlike više plaćenih anuiteta čini
ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog promjene i povećanja redovne
kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, a u iznosu od ukupno više plaćenih
49.922,48 kn, što tečajem konverzije zbog uvođenja eura u RH iznosi da je više
plaćeno 6.625,85 eura.
45. U odnosu na više plaćene razlike anuiteta (preplaćene iznose) zbog valutnog
utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB-a za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada
je tečaj u otplati kredita za CHF za kune bio samo veći u odnosu na tečaj CHF za
kune na dan isplate kredita) isti iznose 152.447,52 kn, što tečajem konverzije iznosi
više plaćeno 20.233,26 eura.
46. Kako su tablice koje je uredno sačinio vještak sastavni dio ovog pisanog
nalaza i mišljenja iznos od 49.922,48 kn / 6.625,85 eura vidljiv je u koloni 15a i 15b
na stranicama 244 do 245 spisa, a iznos od 152.447,52 kn / 20.233,26 eura vidljiv je
na stranicama 246 do 249 spisa kolona 10 = pozitivni iznosi iz kolone 9 i kolone 13, a
gdje se nalazi izračun valutne razlike zbog primjene tečaja CHF za kune u otplati
kredita u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita s preračunom iz
izračunatih razlika iz kuna u eure.
47. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan jer je tužitelj tužbu podnio
preporučenom pošiljkom 11. lipnja 2019., a što znači da je na temelju presude
Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., zastara
tražbina vezana za promjenjivu kamatnu stopu bila je prekinuta podnošenjem
kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtjeva počinje
teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te
tužbe, a to znači da je zastara o promjenjivosti stope ugovorne kamate iznova počela
teći 13. lipnja 2014., i kako je tužba tužitelja podnesena 11. lipnja 2019., tada
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
proizlazi da rok zastare u trajanju od 5 godina, nije istekao u času podnošenja tužbe,
kako je to pravilno tijekom postupka isticao tužitelj.
48. Pitanje zastare za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike riješeno je
presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i računajući
zastarni rok od 5 godina, zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike
počinje teći od 14. lipnja 2018. i istječe 14. lipnja 2023. To znači da tužitelj koji je
tužbu podnio 11. lipnja 2019. ima pravo zahtijevati sve novčane iznose koje je u
svom nalazu i mišljenju utvrdio imenovani financijsko-računovodstveni vještak.
49. Postavljajući pravilno tužbeni zahtjev, tužitelj je precizno definirao svaki
pojedinačni novčani iznos i ukupne iznose po navedenim osnovama pa sud utvrđuje
da je osnovano ukupno tužiteljevo potraživanje u iznosu od 26.859,11 eura /
202.370,00 kn.
50. Postavljeni tužbeni zahtjev u ovom sporu predstavlja restitucijski zahtjev iz
odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 koja propisuje da se svaka ugovorna strana
dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, u slučaju
ništetnosti ugovora, a ako to nije moguće, ili se narav onoga što je ispunjeno protivi
vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
51. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano je da kad dio imovine
neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema
osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili
zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi
vrijednost postignute koristi, a što znači da je zbog ništetne navedene ugovorne
odredbe tuženik dužan vratiti tužitelju sve one novčane iznose koje je tužitelj za korist
tuženika uplaćivao u većem iznosu od onoga koji je bio u obvezi.
52. Ocjena je ovog suda da je tužitelj pravilno zahtijevao od tuženika zakonsku
zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos, od dana plaćanja pa do isplate, a
sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05 jer je tom odredbom propisano da kad se
vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne
kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana
podnošenja zahtjeva.
53. Očito je da je tuženik nepošteni stjecatelj navedenih novčanih iznosa i radi
toga je dužan platiti tužitelju i zateznu kamatu sukladno Uredbi o visini stope zatezne
kamate (Narodne novine 153/04) i sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2.
ZOO/05, a i Uredbi o izmjeni zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 156/22).
54. Dakle, novčani iznosi izraženi u kunama prilikom vještačenja, a vezano za
Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, i službenoj valuti
Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023. godine, utvrđeni su upravo na temelju nalaza
vještaka, a čiji nalaz je sud kao objektivan, stručan i dovoljno obrazložen u cijelosti
prihvatio.
55. Potrebno je istaći da tuženik, iako je prigovarao da je sud trebao uračunati i
međusobno kompenzirati i više i manje plaćene novčane iznose, stav tuženika ne
prihvaća jer se pri izračunu iznosa preplate po osnovi promjenjive kamatne stope
moraju uračunati samo povećanja kamatnih stopa. Naime, kamatna stopa niža od
početno ugovorene bila je niža u razdoblju nakon 1. siječnja 2014., a što je doista
bila posljedica zakonske intervencije jer je zakonodavac sukladno odredbi članka
11.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 143/13) prisilno uveo
kamatnu stopu od 3,23%, a onda kako je zakonodavac odlučio da se primjenjuje
visina kamatne stope od 3,23% tada tuženik nema pravo ni na kakvu razliku do
početno ugovorene kamatne stope. Isto tako i u pogledu negativnih razlika po osnovi
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
nižeg tečaja CHF-a od početno ugovorenog, ne treba uračunavati u izračun iste jer
takvo potraživanje tuženika prema tužitelju ne postoji budući je tuženik sam
jednostrano nametnuo tužitelju odredbe Ugovora o kreditu, a to znači i odredbu o
valutnoj klauzuli u CHF, a koje su utvrđene ništetnim. Ta ništetnost ide u korist
tužitelja kao potrošača, a nikako u korist tuženika koji je bio nepošten. Tuženik nije
ništa platio tužitelju pa nema pravo niti bilo što potraživati od tužitelja.
56. Već je naprijed istaknuto da je tužitelj potrošač, a jer je dokazao da je kredit
realizirao radi kupnje kuće za stanovanje, spomenuo je i prezime obitelji kojoj je
tuženik doznačio novčana sredstva odobrena na temelju Ugovora o namjenskom
kreditu. Također je utvrđeno da je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor za
navedenu svrhu, tj. privatnu svrhu, a nikako za obavljanje neke profesionalne
djelatnosti. Tužitelj je bio potrošač u vrijeme sklapanja ugovora i zbog toga je tužitelj
dokazao da je osnovano kao potrošač podnio tužbu, a kako je sud utvrdio
provedenim dokazima istinitost navedenih činjenica iz tužbe valjalo je presuditi kao u
izreci u odnosu na postavljene zahtjeve, a na svaki pojedinačni novčani iznos valjalo
je tužitelju priznati zateznu kamatu kako je ona bila definirana kroz navedena
razdoblja.
57. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a jer je
tužitelj u cijelosti uspio u postupku, tj. tuženik je u cijelosti izgubio parnicu, a onda je
tužitelju valjalo priznati sve troškove koje mu je u ovoj parnici prouzročio tuženik.
58. Imajući u vidu odredbu članka 151. ZPP-a koja propisuje da parnične troškove
čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, te da parnični troškovi obuhvaćaju i
nagradu za rad odvjetnika, pravilno primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 –
dalje u tekstu: Tarifa) sud utvrđuje da odvjetnik koji je tužitelju sastavio tužbu ima
pravo zahtijevati nagradu (Tbr. 7.) u iznosu od 250 bodova, a jer je vrijednost
predmeta spora preko 200.000,00 kn. Kako je u međuvremenu vrijednost boda sa
10,00 kn povećana na 15,00 kn, tada proizlazi da za sastav tužbe odvjetnik ima
pravo zahtijevati 2.500,00 kn odnosno 497,71 eur jer je vrijednost 1 boda 1,99 eura
(1,99 x 250 = 497,71 eur). Za tužitelja je opunomoćenik zastavio 4 obrazložena
podneska i to ona od 12. studenog 2020., 20. travnja 2021., 8. srpnja 2022. i 15.
prosinca 2022. i kako su ti podnesci bili opravdani, jer se tužitelj uvijek očitovao na
navode protivne strane, za sastav 4 obrazložena podneska tužitelju je priznat izdatak
u iznosu od 1.990,84 eura. Tužitelja je opunomoćenik – odvjetnik zastupao i na
pripremnom ročištu od 16. studenog 2020., na raspravi od 11. srpnja 2022. i na
raspravama od 16. prosinca 2022. i 17. siječnja 2023., a što znači da je odvjetnik
pravilno primijenio rečenu Tarifu (Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9.), kao što je pravilno
zahtijevao sve troškove parničnog postupka sukladno Tbr. 48. stavak 3. Tarife kojim
je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na
teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijeme
donošenja odluke o trošku postupka.
59. Računskim putem proizlazi da je osnovano zahtijevana nagrada za zastupanje
4.479,39 eura i kako je odvjetnik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25% (Tbr.
42.), a PDV iznosi 1.119,85 eura tada je ukupan trošak zastupanja 5.599,24 eura.
60. Ovom iznosu po osnovi troškova zastupanja valjalo je pribrojiti izdatak koji je
tužitelj imao radi plaćanja vještaka u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn, radi
plaćanja pristojbe na tužbu u iznosu od 302,34 eura / 2.278,00 kn i radi plaćanja
pristojbe na presudu u iznosu od 315,04 eura / 2.373,67 kn, a što znači da je sud
tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.614,79 eura /
49.839,14 kn i dosudio mu na trošak zateznu kamatu sukladno odredbi članka 151.
Poslovni broj: 10. P-360/2019-32
stavak 3. ZPP-a, a jer je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu i na iznos priznatog troška
parničnog postupka.
61. Preostali zahtijevani iznos troška parničnog postupka sud tužitelju nije priznao
jer podnesak od 4. veljače 2021. sadržajno je bio nepotreban podnesak (tužitelj javlja
da je uplatio predujam, a o čemu sud prima izvješće), kao što je bio i nepotreban
podnesak tužitelja u kojem predlaže da sud tuženika kažnjava zbog nedostavljanja
zahtijevanih isprava.
62. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Požegi 24. veljače 2023.
Sudac:
Ljubomir Mirković, v.r.
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Odvjetnik I. M., Z.
2. OD P. i P., Z.