Poslovni broj: I Kž-eun-31/2022-4

 

Poslovni broj: I Kž-eun-31/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe A. R., zbog kaznenih djela krađe iz članka 461., 463., 467., 505 i 506.-1. Kaznenog zakona Velikog Vojvodstva Luksemburga, odlučujući o žalbi tražene osobe A. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 29. studenog 2022. broj Kv-eun-10/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe A. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 41. stavka 1. točke c i stavka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) dana je suglasnost Saveznoj Republici Njemačkoj za daljnje izručenje tražene osobe A. R., odnosno A. O., državljanina R. B. i H., predanog u Republiku Njemačku dana 19. studenog 2020., trećoj državi Velikom Vojvodstvu Luksemburga, radi vođenja kaznenog postupka na temelju Europskog uhidbenog naloga Okružnog suda Luksemburg od 20. rujna 2022., povodom izdanog EUN-a broj 34801/20/CD od 16. lipnja 2022. zbog dva kaznena djela krađe iz članka 461., 463., 467., 505 i 506.-1. Kaznenog zakona Velikog Vojvodstva Luksemburg, za koja je moguće izreći kaznu zatvora od 5 do 15 godina, a počinjena u Velikom Vojvodstvu Luksemburg 3. listopada 2020., odnosno prije izdavanja EUN-a povodom kojeg je izvršena predaja tražene osobe Republici Njemačkoj, činjenično i pravno opisanih pod točkom I. izreke rješenja.

 

1.1. Pod točkom II. izreke na temelju članka 38. ZSPKS-EU ova suglasnost je dana pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv A. R. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje; ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje i ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba A. R. po branitelju K. P., odvjetniku iz S. B., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje."

 

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 132. ZPSKS-EU, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba tražene osobe nije osnovana.

 

5. Iako žalitelj ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a premda tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, iz sadržaja žalbe se može iščitati da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da nedostaju razlozi "o svim odlučnim činjenicama te mu se samim time izreka presude nerazumljiva" te na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., pozivajući se na članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na način da je "izostalo obrazloženje gore iznesenih činjenica na taj način je povrijeđeno pravo tražene osobe na obrazloženu sudsku odluku...", odnosno "Svaka stranka mora imati priliku znati za očitovanje ili dokaze koje navede druga stranka i odgovoriti na njih…".

 

5.1. Također, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud "pogrešno primijenio materijalno pravo", no ukoliko je time smatrao da je došlo do povrede kaznenog zakona, isto nije ničim konkretizirao. Nadalje, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, navodeći da "iz zahtjeva nije vidljivo jesu li istom priloženi svi potrebni dokumenti, u izvorniku, ali i u ovjerenom prijevodu", te da "vijeće nije pribavilo izvatke iz Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke,te Velikog Vojvodstva Luksemburga…" i dr.

 

5.2. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a suprotno žalbenim navodima tražene osobe, u pobijanom rješenju nije ostvaren niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka te je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točke c. ZPSKS-EU za davanje suglasnosti državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, odnosno Saveznoj Republici Njemačkoj, za izručenje tražene osobe trećoj državi Velikom Vojvodstvu Luksemburga, a radi vođenja kaznenog postupka u toj državi zbog kaznenih djela počinjenih prije predaje Saveznoj Republici Njemačkoj, kao i da ne postoje razlozi za odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU.

 

6. Naime, po europskom uhidbenom nalogu izdanom od Okružnog suda u Saarbrückenu, Savezna Republika Njemačka, broj 8 Gs 794/19 od 5. listopada 2020. u svrhu kaznenog progona zbog kaznenih djela organizirane teške krađe iz članka 244. a, 244., 242., 25. (2.) i 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, a koja su počinjena 30. svibnja 2017. i 20. lipnja 2017., tražena osoba A. R. predan je državi izdavanja 19. studenog 2020.

 

6.1. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kv-eun-1/2021. od 22. ožujka 2021., dana je suglasnost da se protiv tražene osobe A. R. vodi kazneni postupak na temelju europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Saarbrückenu 8 Gs 794/19 od 5. veljače 2021. zbog ukupno 70 kaznenih djela protiv imovine – provalnih krađa u stanove kažnjivih po paragrafu 244. I. broj 3., IV., 25. II., 53. Kaznenog zakona Republike Njemačke, počinjenih u razdoblju od 12. travnja 2014. do 16. listopada 2020. te na temelju europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Saarbrückenu 7 Gs 422/21 od 24. veljače 2021. zbog ukupno 6 kaznenih djela protiv imovine – provalnih krađa u stanove kažnjivih po paragrafu 244. I. broj 3., IV., 22., 23. I., 25. II., 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke počinjenih u razdoblju od 31. prosinca 2014. do 28. veljače 2018.; odnosno prije izdavanja europskog uhidbenog naloga povodom kojeg je izvršena predaja 19. studenog 2020.

 

6.2. U konačnici, rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kv-eun-1/2021. od 12. listopada 2021., dana je suglasnost Saveznoj Republici Njemačkoj za daljnju predaju tražene osobe A. R., drugoj državi članici Velikom Vojvodstvu Luksemburga, radi vođenja kaznenog postupka na temelju Europskog uhidbenog naloga Okružnog suda Luksemburg broj 21433/17/CD od 21. travnja 2021. zbog kaznenih djela krađe i pokušaja krađe iz članka 51., 52. 461. i 467. Kaznenog zakona Velikog Vojvodstva Luksemburg, počinjenih od 30. travnja 2014. do 12. listopada 2019., dakle prije predaje tražene osobe A. R., odnosno prije 19. studenog 2020.

 

6.3. Pregledom dokumentacije u spisu razvidno je da predmetna kaznena djela navedena u Europskom uhidbenom nalogu Okružnog suda Luksemburg broj 34801/20/CD od 16. lipnja 2022. nisu obuhvaćena gore navedenim europskim uhidbenim nalozima, a počinjena su 3. listopada 2010., dakle prije predaje tražene osobe A. R. Saveznoj Republici Njemačkoj, odnosno prije 19. studenog 2020. Stoga, iako u obrazloženju pobijanog rješenja nije konkretno navedeno da predmetna kaznena djela nisu obuhvaćena već ranije izdanim europskim uhidbenim nalozima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, time nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda, jer je davanjem suglasnosti za daljnje izručenje tražene osobe utvrdio da za takvu odluku nema zakonskih smetnji.

 

6.4. Dakle, kako se radi o kaznenim djelima koja nisu bila obuhvaćena gore citiranim europskim uhidbenim nalozima, a iz stanja spisa razvidno je da su počinjena prije predaje tražene osobe A. R., odnosno prije 19. studenog 2020., pri čemu je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako ne postoje niti obligatorni niti fakultativni razlozi za odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. i članka 21. ZPSKS-EU, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak davanja suglasnosti za daljnje izručenje tražene osobe radi vođenja kaznenog postupka u Velikom Vojvodstvu Luksemburg te je za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao jasne,određene i valjane razloge.

 

7. Nadalje, žalitelj navodi kako prvostupanjski sud nije pribavio izvatke iz Kaznenih zakona Savezne Republike Njemačke te Velikog Vodstva Luksemburga pa time nije utvrdio bitna obilježja kaznenih djela za koja se traži davanje daljnje suglasnosti Saveznoj Republici Njemačkom, odnosno činjenicu je li nastupila zastara, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

7.1. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pobijano rješenje sadrži dostatne razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da postoji identitet u bitnim obilježjima kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11. za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina te kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. KZ/11. za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, dok je pitanje eventualne zastare kaznenog djela otklonjeno utvrđenjem suda da nema razloga za odbijanje davanja daljnje suglasnosti propisanih člankom 20. i 21. ZPSKS-EU. Nadalje, izreka pobijanog rješenja sadrži opis kaznenih djela prenesen iz dostavljenog europskog uhidbenog naloga koji obuhvaća identitet počinitelja, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, mjesto, vrijeme, radnju odnosno način izvršenja kaznenih djela što predstavlja bitne elemente inkriminiranih djela, uslijed čega ovakav činjenični opis djela ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. točkom 5. ZKPSK-EU.

 

7.2. S tim u vezi, žalitelju se skreće pažnja kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koji se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU.

 

7.3. Stoga, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga, odnosno davanja suglasnosti iz članka 41. ZPSKS-EU država izvršiteljica nije obvezna niti ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju kao i određenu kvalitetu dokaza u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici te na kojima se europski uhidbeni nalog temelji. Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje i/ili stupanj kvalitete dokaza u državi izdavateljici nije niti obligatorni niti fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi koji upiru na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na način da su "izostali dokazi za osnovanu sumnju", odnosno da "nije vidljivo jesu li istom priloženi svi potrebni dokumenti."

 

8. U odnosu na žalbene navode "da su mu davanjem naknadne suglasnosti za vođenje kaznenog postupka za djela koja nisu bila obuhvaćena zahtjevom za izručenje povrijeđena ustavna prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda" čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao osnovno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije pa je, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje i uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije, prvostupanjski sud pravilno dao suglasnost Saveznoj Republici Njemačkoj za daljnje izručenje tražene osobe trećoj državi.

 

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje uvjeta iz 41. stavka 1. točke c) i stavka 2. ZPSKS-EU za davanje suglasnosti državi izdavanja europskog uhidbenog naloga (Saveznoj Republici Njemačkoj), za izručenje tražene osobe trećoj državi (Luksemburg) zbog djela počinjenih prije predaje. Protivno žalbenim navodima, pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji niti jedan razlog za obvezno odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. stavka 2. ZPSKS-EU, a ni za fakultativno odbijanje iz članka 21. ZPSKS-EU, o čemu je dao dostatne i jasne razloge.

 

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavak 4. ZKP/08., u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 26. siječnja 2023.