Poslovni broj 77 Gž Ob-1000/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž Ob-1000/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S.1, OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. M.1, odvjetnica u S.1, protiv 1. tuženice I. J. iz S.2, OIB: ..., 2. tuženice M. J. iz S.2, OIB: ..., 3. tuženika A. J.1 iz S.2, OIB: ...., i 4. tuženika mlt. N. J. iz S.2, OIB: …, kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica I. J., a svi tuženici zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku u S.1, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-2242/2022 od 19. listopada 2022. te o žalbi 1. tuženice I. J. 2. tuženice M. J., 3. tuženika A. J.1 i 4. mlt. N. J. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-2242/2022 od 19. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I              Odbija se žalba 1. tuženice I. J., 2. tuženice M. J., 3. tuženika A. J.1 i 4. tuženika mlt. N. J. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P Ob-2242/2022 od 19. listopada 2022.

 

II              Odbija se zahtjev 1. tuženice I. J., 2. tuženice M. J., 3. tuženika A. J.1 i 4. tuženika mlt. N. J. za naknadu troška žalbenog postupka

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P Ob-2242/2022 od 19. listopada 2022. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 22.875,00 kn.

 

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda je pod točkom I. izreke odlučeno da su tužiteljica S. K. iz S.1, OIB: …, rođena … 1958. godine i sada pokojni B. J. iz P., OIB: …, rođen … 1962. godine, živjeli u izvanbračnoj zajednici koja ima učinke bračne zajednice u smislu odredbe članka 3. Obiteljskog zakona.

Pod točkom II. izreke je odlučeno da su tuženici dužni u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u visini od 22.875,00 kuna.

 

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žale se 1. tuženica I. J., 2. tuženica M. J., 3. tuženik A. J.1 i 4. tuženik mlt. N. J. zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Protiv navedene presude u dijelu u kojem sud prvog stupnja nije priznao njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 22.875,00 kn, žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže "da joj se dosude cjelokupni troškovi prema priloženom popisu troška, kao i trošak sastava žalbe".

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Kako tužiteljica u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnijela žalbu na rješenje.

 

6. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

7. Žalba 1. tuženice I. J., 2. tuženice M. J., 3. tuženika A. J.1 i 4. tuženika mlt. N. J. je neosnovana.

 

8. Osnovano tuženici ističu da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 .st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na odluku  o glavnoj stvari jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

 

9. No, tu je povredu ovaj drugostupanjski sud odlučio otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a te utvrditi činjenicu je li prekinuta zajednica tužiteljice i B. J. prije njegove smrti (koju žalitelji ističu u žalbi), a na temelju izvedenih dokaza u spisu.

 

10. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno:

              - da je tužiteljica bila razvedena te da je njen brak sa G. K. prestao 16. siječnja 1998. godine, dok B. J. nikada nije bio u braku,

- da je iz iskaza svih saslušanih svjedoka za zaključiti da su se tužiteljica i B. J. poznavali i družili i da je tužiteljica mnogo duže od tri godine prije B. smrti dolazila i boravila kod B., time da njihovo druženje i vezu svjedoci različito opisuju, jedni kao bračnu zajednicu, drugi kao interesnu zajednicu, a neki i kao poznanstvo,

- da je u tijeku postupka proveden dokaz saslušanjem svjedoka Z. J.1, S. G. B., P. J., Lj. J., Z. J.2, M. G., S. J.1, K. S., M. T., P. R., A. R.1, I. J., A. J.1, A. J.2, I. M.2, R. M., A. V.-Š., M. R., A. M., A. R.2, J. D., S. J.2, E. D., K. G., I. B.1, J. T., N. L., S. B., A. L., H. J., M. M., J. V., N. K., B. R., K. B., I. B.2 i S. R.,

              - da je sud prvog stupnja prihvatio kazivanje svjedoka Z. J.1, S. G. B., P. J., S. J.1, Lj. J., Z. J.2, M. G., J. D., S. J.2, B. R., K. B., I. B.2, N. K. i I. B.2, koji su potvrdili navode tužiteljice da je sa B. J. živjela u izvanbračnoj zajednici, da su bili zaručeni, da su se namjeravali vjenčati, da su zajedno radili i uređivali kuću u kojoj su živjeli, da je tužiteljica brinula o B., kuhala i spremala i bila uz njega u bolesti,

              - da su svjedoci Z. J.1 i Lj. J. u bliskom srodstvu s B. J. i kao takvi su iz neposrednih saznanja iskazivali da je B. bio u vezi sa tužiteljicom, da su zajedno radili i ulagali u kuću, da je govorio da će se vjenčati, da je tužiteljica B. tjedno spremala hranu i prala robu, odnosno da su živjeli kao muž i žena,

              - da su jednako tako iskazivali i S. G. B., P. J., Z. J.2, M. G., S. J.1, S. J.2, inače susjedi ili osobe koje su B. J. poznavali jako dugo i dobro, i koji su svjedočili o dugogodišnjoj vezi između tužiteljice i B. J. koja je sadržavala sve elemente zajedništva i povezanosti, te trebala završiti brakom,

- da iskaze navedenih svjedoka, čiju brojnost nije zanemariti, potvrđuju i materijalni dokazi u spisu, posebice ispis telefonskih poziva iz kojeg je vidljivo da je B. J. bio stalno u kontaktu sa tužiteljicom kada nisu bili skupa, nalozi za plaćanje tužiteljice iz kojih je razvidno da je plaćala račune na ime B. J., osmrtnica iza smrti majke B. J. i to S. J.3, u kojoj je tužiteljica navedena kao nevjesta, fotografije na kojima su tužiteljica i B. J. na raznim proslavama i događanjima, fotografija sa proslave rođendana na kojoj su tužiteljica, njezina djeca i unuk, te B. J., fotografija sa sahrane na kojoj se vidi da se tužiteljica nalazi neposredno iza lijesa B. J., fotografija na kojoj se vidi da je tužiteljici nakon B. smrti uručena zastava kao supruzi hrvatskog branitelja, te smrtovnica B. J. u kojoj je tužiteljica navedena kao njegov izvanbračni drug,

- da su brojni svjedoci iskazivali da je tužiteljica s B. odlazila na ručak "grobara" gdje su pozivane samo supruge i da je nakon prometne nezgode ostavila svoje vozilo B., sve do njegove smrti,

- da prvostupanjski sud nije prihvatio kazivanje svjedoka koji su iskazivali drugačije i negirali postojanje izvanbračne veze između tužiteljice i B. J., budući su takvi iskazi u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu,

- da su materijalni dokazi u suglasju sa iskazima svjedoka čije kazivanje je sud prihvatio kao vjerodostojno i kao takvi nedvosmisleno upućuju na zaključak da se radilo o zajednici tužiteljice i B. J. koja se temeljila na emotivnoj i ekonomskoj povezanosti, te međusobnom pomaganju i poštovanju.

 

11. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da zajednica života neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja zajednica je utemeljena na međusobnom poštovanju i pomaganju partnera, njihovoj ravnopravnosti i emotivnoj povezanosti, te upućenosti jednog na drugog, ima sve elemente izvanbračne zajednice.

 

12. Na kraju, sud prvog stupnja zaključuje kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužiteljica živjela u izvanbračnoj zajednici sa B. J., koja životna zajednica je imala sve elemente bračne zajednice i trajala mnogo duže od tri godine, zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u cijelosti.

 

13. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužiteljica na ročištu održanom dana 11. lipnja 2014. (list  10 spisa) iskazala da je pok. B. J. upoznala 2006., da su se nakon toga planirali vjenčati te su uslijedile zaruke, s time da se B. htio vjenčati u crkvi na kojem vjenčanju "bi bilo prisutno više ljudi", a tužiteljica tvrdi da za takvo vjenčanje nije imala dovoljno novaca pa je predlagala vjenčanje samo kod matičara.

 

14. Svjedok E. D., saslušana na ročištu održanom dana 7. studenoga 201. (list 189 spisa), nesrodna strankama, je iskazala kako se sjeća da je 2007. tužiteljica s B. došla "na pir od djeverove mi kćeri" te su već tada bili zaručeni i živjeli su zajedno, a svjedokinja se sjeća da je vikend prije nego je B. umro tužiteljica htjela sa svjedokinjom i njezinim suprugom ići u V., ali nije mogla jer su oni u autu vozili stroj za rublje, dok je subotu prije nego je B. umro bio kod svjedokinje u kući jer je po njima poslao jedan dio za auto tužiteljičinom zetu, s time da je normalno hodao i uredno je izgledao te se nije žalio da ima zdravstvenih problema.

 

15. Svjedok A. L., nesrodan strankama, saslušan na ročištu održanom dana 7. srpnja 2015. (list 262 spisa) je iskazao da je pok. B. poznavao više godina jer je B. imao gostionu, da je B. 2007. angažirao svjedoka da mu ožbuka stan u kući u V. te je svjedok tada upoznao tužiteljicu za koju je B. rekao da je ona "njegova cura, supruga"; čak je govorio da će se s njom vjenčati te je svjedoku rekao da će ga zvati na vjenčanje jer je posao dobro napravio.

 

16. Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka proizlazi da su tužiteljica i B. J. živjeli u izvanbračnoj zajednici od kraja 2007.

 

17. Iza lista 12 u spisu se nalazi preslika stranice osmrtnice objavljene u S. D. od 7. ožujka 2013. gdje je, između ostalih, obavijest o smrti S. J.3 (1942.-2013.), majke B. J., u kojoj je navedeno da će posljednji ispraćaj pokojnice obaviti 7. ožujka 2013. u 15 sati u mjesnom groblju Sv. P. u V., kao i da za njom u tuzi ostaju: sinovi B. i V., nevjeste: S. i I., unučad M., A. i N., braća I. i A. s obiteljima te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.¸

 

18. Na listu 422 spisa se nalazi osmrtnica za B. J. na kojoj su kao ožalošćeni navedeni: supruga S., brat V. s obitelji, ujci A. i I. s obiteljima, stric M. s obitelji, tete P. i M. s obiteljima te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

 

19. Iz iskaza V. J., pravnog prednika 1.-4 tuženika (list 10 spisa), nedvojbeno proizlazi da je obavijest o smrti njihove majke dao objaviti njegov brat B. J., što znači da je sada pok. B. tužiteljicu u ožujku 2013. smatrao svojom izvanbračnom suprugom, odnosno snahom (nevjestom) svoje majke S. J.3.

 

20. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u kojima tuženici osporavaju zaključak prvostupanjskog suda o postojanju izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. B. J., a neodlučni su žalbeni navodi da tužiteljica nikad nije imala prijavljeno prebivalište zajedničko s pok. B. J. te da je tužiteljica dolazila u posjete B. J. pretežno vikendom, pri čemu tuženici naglašavaju da nije bilo razloga da ne dolazi svakodnevno jer smatraju da se ne radi o velikoj udaljenosti između S. gdje je tužiteljica prebivala i V. u kojoj je B. živio (iako je udaljenost više od 70 km u jednom smjeru).

 

21. Nadalje, žalitelji navode da "ne ulazeći sada u kvalitetu odnosa u kojem su bili pok. B. J. i tužiteljica činjenicu je da taj odnos u trenutku smrti pok. B. J. 14. veljače 2014. isti odnos je prestao".

 

22. Iako žalbeni navod nije potpuno jasan jer i bračna i izvanbračna zajednica prestaju u trenutku smrti jednog o bračnih/izvanbračnih drugova, imajući u vidu daljnje žalbene navode proizlazi da tuženici žele reći da je veza, ma kakva god ona bila, između pok. B. J. i tužiteljice prestala prije smrti, pri čemu ističu da u prilog tome govore svjedoci I. J., A. M., I. B.1 i J. V., "inače svećenik i jedini koji uz zakonsku dužnost govorenja istine ima i onu etičku koja je očito jača od zakonske", pa i iskazi drugih svjedoka koji svi govore da od R. (prva nedjelja u listopadu) 2013. pa do smrti pok. B. J. 14. veljače 2014. tužiteljica više nije dolazila kod pok. B.

 

23. S obzirom da je postupak pokrenut protiv protustranke V. J., pravnog prednika 1.-4. tuženika, na ročištu održanom dana 30. lipnja 2014. je (sada 1. tuženica) I. J. saslušana kao svjedok (list 16 spisa), koja je iskazala da su tužiteljica i B. J. bili u vezi od kako je on prešao u svoju kuću 2008., da zna kako tužiteljica S. nije dolazila za Božić i Uskrs 2013., da zna kako je tužiteljica s njim odlazila na pireve i krizme gdje se išlo jesti i piti te je išla s njim na svečani ručak gdje su išli "grobari", da je samo jednom vidjela njezinog sina da je došao u njegovu kuću te je njezin sin bio na B. sahrani. Dakle, i sama I. J. potvrđuje da su tužiteljica i B. J. bili u vezi, ali navodi da "koliko je meni poznato ona bi kod njega dolazila mjesečno kad bi bila mirovina i to iz osobne koristi".

 

24. No, pritom je jedino I. J., saslušana kao svjedok, iskazala da su B. i njezin muž V. bili u dobrim odnosima, dok su svi ostali svjedoci iskazivali da B. godinama nije bio u dobrim odnosima s bratom, iz čega proizlazi da ona nije mogla imati neposrednih saznanja o prirodi odnosa tužiteljice i B. jer s njima zapravo nije imala kontakta. Naime, iz iskaza I. J. nije vidljivo da bi B. i njegov brat V. održavali bilo kakve odnose, da su se družili i posjećivali, da je B. bio na pričesti i/ili krizmi svojih nećaka, sada 2.-4. tuženika, niti je I. J. iskazala da su se ona i njezina djeca viđali s B. Pored toga, I. J. (saslušana kao svjedok) nije navela niti jednu riječ o tome da tužiteljica od R. (prva nedjelja u listopadu) 2013. nije više dolazila kod B. J.

 

25. Svjedok A. M. je na ročištu održanom dana 16. rujna 2014. (list 27 i 455 spisa) iskazala da je B. J. poznavala duže od 20 godina i njezin brat je bio njegov najbolji prijatelj te je B. dolazio kod njih svaku drugu večer kad bi ona došla iz I., a inače dolazi 2-3 puta godišnje i ostaje dulje od mjesec dana; da je B. imao povjerenja u nju i iznosio joj je svoje probleme; da ju je B. upoznao s tužiteljicom, a svjedokinja je bila upoznata s time da u zadnje vrijeme više nije bio s njom u vezi i to joj je rekao. Svjedokinja je također iskazala da je bila u V. kada je B. umro te ga je par dana prije vidjela "i bila sam na sahrani" (ročište održano 16. rujna 2014.) da bi na ročištu održanom dana 14. travnja 2022. (list 455 spisa) iskazala da nije bila na sahrani.

 

26. Iskaz svjedokinje A. M. je očito nevjerodostojan jer je prvo iskazala da je bila na sahrani pok. B. J., da bi 8 godina kasnije iskazala da nije bila na sahrani. S obzirom na općepoznate običaje manjih životnih sredina u kojima na sprovod dolaze gotovo svi koji su poznavali pokojnika, tvrdnje svjedokinje da joj se B. povjeravao, što bi značilo da su bili u jako dobrim odnosima, ne djeluju uvjerljivo i istinito u situaciji kada A. M. (koja je u to vrijeme bila u V.) nije došla na sprovod B. J., na kojem je bio prisutan veliki broj ljudi kao što je vidljivo iz fotografije na listu 452 spisa.

 

27. Pored toga, treba dodati da je u ovom postupku saslušano 37 svjedoka (naprijed poimence navedenih), a samo je svjedokinja A. M. iskazala da joj je B. J. izričito rekao da sa S. K. više nije u vezi. Budući da svjedokinja A. M. živi u I. te u V. dolazi 2-3 puta godišnje te nije bila na sprovodu B. J., iako je u to vrijeme bila u V., to opisani dio iskaza o tome kako joj je B. pričao o svojim problemima te o navodnom prekidu veze B. J. i S. K., nije uvjerljiv niti prihvatljiv.

 

28. Neosnovani su žalbeni navodi 1.-4. tuženika da svi svjedoci govore da od R. (prva nedjelja u listopadu) 2013. pa do smrti pok. B. J. tužiteljica više nije dolazila kod pok. B. J., i to iz sljedećih razloga.

 

29. Od svih saslušanih svjedoka R. je spomenula jedino A. J.2, saslušana na ročištu održanom dana 4. srpnja 2014. (list 22-23 spisa) i to je iskazala: "Od R. 2013., a koja je prvu nedjelju u 10 mjesecu, mislim da je nakon toga u V. nisam ni vidjela". Dakle, svjedokinja samo misli da tužiteljicu nije vidjela u V., a ne tvrdi decidirano da jetužiteljica prestala dolaziti u V. kod B. J., pri čemu svjedokinja živi u S. te ima kuću u V., što znači da u V. nije svakodnevno, a o bliskosti svjedokinje i B. J. govori i činjenica da svjedokinja nikada nije bila u kući pok. B. za koju je navela da je on u njoj počeo živjeti 2008. ili 2009.

 

30. Nadalje, svjedok I. B.1, na čiji se iskaz pozivaju žalitelji, je na ročištu održanom dana 27. svibnja 2015. (list 229 spisa) iskazao da je do 2011. živio u V., a tada je kupio stan u S.2; da je u V. držao kafić te je viđao B. J. i S. K. zajedno s njim, i to uglavnom vikendom; da se sjeća da je onu zimu prije nego je B. umro, došao kod svjedoka te je izgledao dosta zapušteno, a kasnije je svjedok čuo da tužiteljica tada više nije bila s njim; da je B. u početku veze sa S. dobro izgledao i držao je do sebe, a kasnije je izgledao zapušteno. Na ročištu održanom dana 20. siječnja 2022. (list 446-447 spisa) je svjedok I. B.1 iskazao da je B. J. otprilike godinu dana prije smrti bio u dosta zapuštenom stanju zbog čega je svjedok zaključio da je sam i da se nitko o njemu ne brine jer dok je gospođa S. bila s njim, on je bio je u urednom stanju i nije toliko pio. Također je imenovani svjedok iskazao da je B. viđao u urednom stanju "moguće godinu dana" te da je prestao viđati tužiteljicu "cca godinu dana prije B. smrti".

 

31. S obzirom da su tužiteljica i B. J. živjeli u izvanbračnoj zajednici od kraja 2007. pa do veljače 2014., odnosno više od šest godina, a svjedok I. B.1 je B. J. viđao urednog oko godinu dana te navodi da je to bilo za vrijeme dok je tužiteljica bila s njim, a zatim posljednjih godinu dana ga je viđao zapuštenoga, proizlazilo bi da je od početka do kraja veze tužiteljice i B. J. proteklo oko dvije godine, a što je netočno i u suprotnosti sa svim provedenim dokazima, pri čemu svjedok o navodnom prekidu zajednice između tužiteljice i B. J. nije čuo neposredno od B., već je samo paušalno iskazao da je to čuo kasnije (ne navodeći kada i od koga), a zaključke o tome da je B. sam i da se o njemu nitko ne brine je izveo sam svjedok I. B.1, bez da o tome ima konkretnih saznanja (primjerice, da je bio kod njega u kući i vidio da li tko vodi brigu o njemu i domaćinstvu ili da mu je pok. B. tom sam izričito rekao).

 

32. Žalitelji se također pozivaju na iskaz svjedoka J. V., saslušanog na ročištu održanom dana 19. travnja 2016. (list 293-294 spisa), koji je iskazao da je za svećenika u V. došao 2012., za B. J. je iskazao da ga je poznavao "površinsku" (tako je napisano u zapisniku s ročišta), odnosno iz viđenja, te nikada nije pričao s B. J. niti sa S. K.; da mu je rečeno da je na sprovodu pok B. J. bila S. K., a u iskazu je želio istaći da je vidio da nešto nije u redu između obitelji pok. B. J. jer zna da su bile dvije mise – da je posebno plaćao V. J., a posebno je plaćala S. K.

 

33. Dakle, svjedok J. V. ne samo da nije imao apsolutno nikakvih saznanja o navodnom prekidu izvanbračne zajednice između B. J. i S. K., već nikada nije ni razgovarao niti s jednim od njih, a jedino što može sa sigurnošću reći da je primijetio da u obitelji pok. B. J. nije nešto u redu jer su poslije sprovoda bile dvije mise – jednu je platio V. J., a drugu S. K.

 

34. Nadalje, 1.-4. tuženici u žalbi iznose pretpostavke o tome da bi se pok. B. i tužiteljica, za koje žalitelji navode da su se inače samo periodički i vidjeli, valjda vidjeli na Dan zaljubljenih i ako već kontaktiraju telefonom valjda bi se čuli na Dan zaljubljenih, s obzirom da tužiteljica tvrdi da su u izvanbračnoj vezi, ali činjenice govore da ona nije na Valentinovo (bio je petak) ipak došla u V. kod B. J. niti je istog kontaktirala telefonom jer bi shvatila da se ne javlja, već da bi pok. B. u iznimno lošem zdravstvenom stanju našle druge osobe, a tužiteljica se samo pojavila na sprovodu.

 

35. U odnosu na opisane žalbene navode, treba reći sljedeće.

 

36. S. K. je rođena … 1958. (rodni list na listu 4 spisa), a B. J. … 1962., tako da su na dan 14. veljače 2014. imali 56 i 52 godine života, što znači da su bili ljudi zrele životne dobi u kojoj je tužiteljica imala dvoje odrasle djece iz ranijeg braka, a nije se radilo o zaljubljenom mladiću i djevojci za koje bi se moglo očekivati da obilježavaju Valentinovo (Dan zaljubljenih) pa su u tom dijelu žalbeni navodi neodlučni. Pored toga, tužiteljica je 14. veljače 2013. ipak došla u V. – nakon što je bila obaviještena da je B. J. preminuo.

 

37. Što se tiče kontaktiranja telefonom na Dan zaljubljenih, valja reći da se na listu 80-83 spisa nalazi izlist međusobnog odlazno-dolaznog prometa za telefonske brojeve mobitela koje su koristili B. J. i tužiteljica, a iz kojih je vidljivo da su međusobno kontaktirali, između ostalog, u dane 7. veljače 2013., 8. veljače 2013. (2x), 9. veljače 2017., 10. veljače 2013., i 12. veljače 2013. (2x).

 

38. Dakle, iz svega naprijed navedenoga proizlazi sa su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženice I. J., 2. tuženice M. J., 3. tuženika A. J.1 i 4. tuženika mlt. N. J. da je izvanbračna zajednica između S. K. i B. J. prestala prije njegove smrti.

 

39. Stoga je temeljem odredbe čl. čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a valjalo odbiti žalbu 1.-4. tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

 

40. U pogledu troškova postupka žalitelji nisu iznijeli niti jedan konkretan žalbeni navod, a ispitujući po službenoj dužnosti postojanje žalbenih razloga iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19, ovaj sud je utvrdio da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 11. i 13. ZPP-a te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

 

U odnosu na žalbu tužiteljice

 

41. Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja je naveo da tužiteljici nije priznat trošak postupka koji se vodio po pravilima izvanparničnog postupka, sukladno odredbi paragrafa 20. stavak 1. Zakona o vanparničnom sudskom postupku, kojim je propisano da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

42. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s time da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak zastupanja na ročištima od 15. svibnja 2018.g., 8. lipnja 2018.g., 30. listopada 2019.g., 23. siječnja 2020.g., 11. ožujka 2020.g., 29. rujna 2020.g., 26. studenoga 2020.g., 2. veljače 2021.g. i 16.ožujka 2021.g. po 100 bodova, ročištu od 26. svibnja 2021.g. po 50 bodova, ročištima od 28. rujna 2021.g., 20. siječnja 2022.g, 14. travnja 2022.g. i 9. lipnja 2022.g., plus sastav četiri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 1.750 bodova, odnosno 17.500,00 kuna, plus PDV 4.375,00 kuna i trošak pristojbi 1.000,00 kuna, pa parnični trošak tužiteljice iznosi 22.875,00 kuna.

 

43. Tužiteljica osporava pravilnost odluke o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na izvanparnično postupak, navodeći kako konstatacija da u izvanparničnom postupku svaka stranka snosi svoje troškove postupka nije točna niti je utemeljena na bilo kojem pravnom pravilu izvanparničnog postupka jer svaki izvanparnično postupak je priča se sebe.

 

44. Iz stanja spisa je vidljivo da je ovaj postupak započet kao izvanparnični postupak te je po pravilima izvanparničnog postupka vođen sve do donošenja odluke Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-109/17-3 od 15. svibnja 2017. (list 341-342 spisa) kojom je ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj R1 Ob-36/15 od 23. prosinca 2016. i obustavljen izvanparnični postupak te je predmet vraćen sudu prvog stupnja radi ponovnog raspravljanja i odlučivanja u parničnom postupku.

 

45. S obzirom da je ovaj postupak vođen kao izvanparnični do lipnja 2017. kada je nastavljen kao parnični postupak (list 345 spisa), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravno pravilo iz paragrafa 20. stavak 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" br. 73/91 - dalje: ZSVP) za radnje koje su poduzete do lipnja 2017.

 

46. Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga.

 

47. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.

 

48. Prema stavku 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.

 

49. S obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo troškova koje bi pravni prednik 1.-4 tuženika, kao protustranka, prouzrokovao predlagateljici (sada tužiteljici) neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom, niti tužiteljica to tvrdi u žalbi, pravilno je sud prvog stupnja odlučio da tužiteljici (ranije predlagateljici) ne pripada pravo na naknadu troškova izvanparničnog postupka.

 

50. Slijedom navedenog i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbe čl. 21. st. 1. ZSVP-a, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat trošak postupka preko iznosa od 22.875,00 kn te je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

 

51. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, primjenom odredbe 166. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

 

52. Budući da niti 1.-4. tuženici nisu uspjeli u žalbenom postupku, odbijen je i njihovi zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

 

 

U Zagrebu, 24. siječnja 2023.

 

 

    Predsjednik vijeća:

    Slavica Garac, v.r.