Poslovni broj: 6 Povrv-13/2021-18

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                  Poslovni broj: 6 Povrv-13/2021-18

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupaju odvjetnici u O. društvu P. & P. j.t.d. iz R., protiv tuženika E. d.o.o., OIB …, S., kojeg zastupa M. D. R., odvjetnica u S., radi isplate iznosa od 2.785,36 kn / 369,68 EUR, po objavi odluke, 24. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. Č. iz S., Posl. br.: Ovrv-188/2018 od 18. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 1.101,94 kn / 146,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 299,84 kn / 39,80 EUR od 15.11.2017. do isplate

- na iznos od 313,69 kn / 41,63 EUR od 15.12.2017. do isplate

- na iznos od 309,00 kn / 41,01 EUR od 15.1.2018. do isplate

- na iznos od 179,41 kn / 23,81 EUR od 16.2.2018. do isplate

po stopi propisanoj člankom 12.a ZFPPN, koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 290,00 kn / 38,49 EUR sa zateznom kamatom od 18.7.2018. do isplate, po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena i u tom se dijelu prihvaća tužbeni zahtjev.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. Č. iz S., Posl. br.: Ovrv-188/2018 od 18. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 1.683,42 kn / 223,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.651,25 kn / 219,16 EUR od 16.4.2018. do isplate,

- na iznos od 7,17 kn / 0,95 EUR od 17.7.2018. do isplate i

- na iznos od 25,00 kn / 3,32 EUR od 15.12.2017. do isplate po stopi

propisanoj člankom 12.a ZFPPN, koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 522,75 kn / 69,38 EUR sa zateznom kamatom od 18.7.2018. do isplate, po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena i u tom se dijelu odbija zahtjev tužitelja.

 

III Nalaže se tužitelju da u roku od 8 (osam) dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.143,18 kn / 151,73 EUR.

 

Obrazloženje

 

1. Postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojeg je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio nadležnom javnom bilježniku 17. srpnja 2018., u povodu kojeg prijedloga je javni bilježnik G. Č. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br.: Ovrv-188/2018 od 18. srpnja 2018. kojim je tuženiku kao ovršeniku naložena isplata tražbine iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 2.785,36 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja do isplate te su odmjereni nastali troškovi postupka u iznosu od 812,75 kn, protiv kojeg rješenja o ovrsi je tuženik kao ovršenik podnio prigovor u povodu kojeg je postupak nastavljen kod ovog suda u predmetu poslovni broj Povrv-1173/2018.

 

2. Nakon provedenog parničnog postupka u kojem je pregledao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, sud je donio presudu poslovni broj Povrv-1173/2018 od 19. srpnja 2019. kojom je u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. Č. iz S. poslovni broj: Ovrv-188/2018 od 18. srpnja 2018. te je naložio tuženiku plaćanje troškova parničnog postupka u iznosu od 2.912,75 kn, a odbio je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u više zatraženom iznosu od 506,25 kn, protiv koje presude je tuženik podnio žalbu u povodu koje je Visoki trgovački sud rješenjem poslovni broj 41 Pž-6520/2019-3 od 3. studenog 2020. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Povrv-1173/2018-11 od 19. srpnja 2019. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Sukladno odredbama Sudskog poslovnika, spisu je radi ponovljenog postupka dodijeljen novi poslovni broj Povrv-13/2021.

 

4. U obrazloženju svoje odluke od 3. studenog 2020., drugostupanjski sud je istakao kako je među strankama nesporno da su bile u poslovnom odnosu i da je tuženik zahtijevao otkaz pretplatničkog odnosa te da je između stranaka sporno kada je otkaz nastupio, je li tuženik vratio telekomunikacijsku opremu, kao i je li osnovano tužiteljevo izdavanje računa za telekomunikacijske usluge i naknadu zbog nevraćene opreme. Nadalje, drugostupanjski sud je upozorio prvostupanjski sud na primjenu odredbi članka 233. ZPP-a kojim je omogućeno sudu na prijedlog stranke koja se poziva na ispravu (tuženik) i tvrdi da se ista nalazi kod druge stranke, pozvati drugu stranku (tužitelja) na dostavu isprave na koju se pozvao u parnici (dostavu radnog naloga na temelju kojeg je tehničar preuzeo opremu) te je upozorio sud na propust u izvođenju dokaza saslušanjem predloženog svjedoka J. K. iz S. Drugostupanjski sud je iznio mišljenje kako o činjenici je li tuženik pravovremeno vratio telekomunikacijsku opremu ovisi i osnovanost ostalih računa, odnosno, ako se utvrdi da je tuženik vratio opremu nakon prve obavijesti o raskidu ugovora, da tužitelj nije mogao naplatiti uslugu i izdati račune za uslugu koju nije pružio.

 

5. U ponovljenom postupku, sud je prema uputi drugostupanjskog suda pozvao tužitelja za dostavu radnog naloga na temelju kojeg je tužitelj po svom djelatniku – tehničaru, preuzeo telekomunikacijsku opremu od tuženika te je ponovno pregledao dokumentaciju iz spisa i saslušao je svjedoka J. K., pa je na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava koje se nalaze u spisu, očitovanja stranaka u postupku i iskaza saslušanog svjedoka, odlučeno kao u izreci.

 

6. Potrebno je navesti da je predmetni spor – spor male vrijednosti u kojem se primjenjuju odredbe članka 457. do članka 467.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) u vezi sa člankom 502. stavak 1. ZPP-a. Osim što je ovaj spor – spor male vrijednosti, isti se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o platnom nalogu u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.785,36 kn za neplaćene račune tužitelja za pruženu telekomunikacijsku uslugu H. sukladno zaključenom ugovoru između stranaka od 19. siječnja 2017. (ugovor zaključen na daljinu putem telefonske prodaje) u fiksnoj mreži, na adresi u S., i to za pet neplaćenih računa za fiksne usluge te naknade za prijevremeni raskid i zadržavanje opreme u ukupnom iznosu od 2.785,36 kn.

 

8. U postupku je utvrđeno:

- da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik sa tužiteljem temeljem zahtjeva broj … od 19. siječnja 2017. za uslugu H. na adresi u S., putem telefonske prodaje tužitelja sklopio ugovor za uslugu B. 1. 4. B. za mjesečnu naknadu uz ugovornu obvezu od 309,00 kn, uz koji ugovor su priloženi neki odgovori na pitanja stranaka tužitelju vezano uz duljinu trajanja ugovora te raskid ugovora (jednostrani raskid ugovora) (listovi 24-26 spisa);

- da je tuženik e-mailom od 16. studenog 2017. obavijestio tužitelja da od 1. studenog 2017. ne koristi prostor u S., te da istim predlaže otkazati uslugu tužitelju uz dostavu duga do tog datuma;

- da je tužitelj e-mail porukom od 21. studenog 2017. radi provjera navoda o otkazu ugovora od strane N. A. za E. d.o.o., a radi realizacije zahtjeva za trajnim isključenjem usluga, zatražio dostavu ovjerenog dopisa sa pečatom tvrtke te potpisom odgovorne osobe na jedan od slijedećih načina: poštom na H. d.d., faksom ili e-mailom na adresu … uz naznaku OIB-a tvrtke, broja telefonskog priključka i usluge na koje se odnosi njegov zahtjev;

- da tuženik nije odmah po zaprimanju navedenog e-maila tužitelja postupio po zahtjevu tužitelja sve do 12. veljače 2018. kada je tužitelju dostavio podatke vezano uz jednostrani raskid ugovora.

             

9. Sve naprijed navedeno i nije sporno između stranaka. Međutim, sporno je između stranaka od kada vrijedi izjava tuženika o raskidu ugovora te s tim u vezi je li tužitelj mogao tuženiku ispostaviti dodatne račune na ime raskida ugovora uz račun za telekomunikacijsku opremu. Prema osnovnim načelima Obveznog prava, poglavito načela savjesnosti i poštenja koje je propisano odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a prema članku 9. sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odredbom članka 10. ZOO-a propisano je i sljedeće da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina), a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), dok je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

 

10. Sukladno naprijed navedenim odredbama ZOO-a, tužitelj je trebao postupati u ovom postupku pažnjom dobrog stručnjaka, a tuženik pažnjom dobrog gospodarstvenika. Iz spisa je razvidno da tužitelj potražuje od tuženika za ugovorene usluge sa tuženikom po računu tužitelja za listopad 2017. u iznosu od 307,01 kn s dospijećem 15.11.2017., za studeni 2017. iznos računa od 338,69 kn s dospijećem plaćanja 15.12.2017., za prosinac 2017. iznos od 309,00 kn s dospijećem 15.01.2018. te iznos od 179,41 kn za siječanj 2018. s dospijećem 16.02.2018. te račun za ožujak 2018. u iznosu od 1.651,25 kn s datumom dospijeća 16.04.2018. Budući da je tužitelj osporavao tvrdnju tuženika kako je na propisan način otkazao predmetni ugovor, ističe se da je tužitelj predmetne račune ispostavio tuženiku za mjesece listopad, studeni, prosinac 2017. i siječanj 2018. te za ožujak 2018. Razvidno je da je tužitelj iznose u tim računima različito iskazivao iako su se ugovorne stranke potpisanim ugovorom obvezale plaćanje mjesečne naknade za ugovornu obvezu od 309,00 kn.

 

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka J. K. utvrđeno je kako je navedeni svjedok imao saznanja o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika i to jer je terminalna oprema tužitelja bila ostavljena u poslovnom prostoru tvrtke S. d.o.o., koja tvrtka je izmijenila naziv u O. d.o.o. koji je određeno vrijeme bio član uprave tog društva i prokurist te je svjedočio kako je tuženik imao u zakupu poslovni prostor u vlasništvu tvrtke S. d.o.o., S. te da je tuženik koristio opremu društva H., sukladno zaključenom ugovoru o pretplatničkom odnosu. Navedeni svjedok je iskazao kako je tvrtka S. d.o.o. imala partnerski odnos s tužiteljem u poslovima direktne prodaje proizvoda i usluga H.-a, poslovnim korisnicima. Svjedok je također iskazao kako je telekomunikacijsku opremu koju je tuženik ostavio u poslovnom prostoru kojeg je imao u zakupu, predana djelatniku tehničke službe H.-a od strane svjedoka i I. I., direktorice tog društva i to da je navedenu opremu predao djelatniku H.-a po nalogu tuženika, s tim da prigodom predaje nije potpisivano nikakvo pismeno, niti je djelatnik H.-a ostavio bilo kakav pismeni zapis o preuzimanju navedene opreme.

Svjedok je iskazao kako je od dana napuštanja tuženika poslovnog prostora u S., pa do dana vraćanja telekomunikacijske opreme tužitelju, prošlo otprilike 20 do 40 dana, ali da telekomunikacijsku terminalnu opremu isporučuje kupcu i preuzima od kupca isključivo tužitelj po svojim djelatnicima. Dakle, svjedok je iskazivao sukladno svojim saznanjima kao ranijeg zastupnika po zakonu društva S. d.o.o., odnosno O. d.o.o. koji iskaz sud prihvaća jer je logičan i razumljiv, a obzirom da je tužitelj tuženiku ispostavljao račune u različitim iznosima, štoviše za siječanj 2018. ispostavio je tuženiku račun u iznosu od 179,41 kn, iz čega proizlazi da je taj smanjeni iznos vjerojatno uslijedio zbog zaprimanja telekomunikacijske opreme od tuženika bez utvrđenog datuma. Kako tužitelj nije postupio po nalogu suda i nije dostavio ispravu – radni nalog na temelju kojeg je tužitelj po svom djelatniku – tehničar preuzeo opremu od tuženika, a prema članku 10. stavak 3. bio je dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, poglavito jer je trebao postupati pažnjom dobrog stručnjaka iz članka 10. stavak 2., što tužitelj nije dokazao tijekom postupka. Međutim, kako je tuženik doista nemarno postupao u predmetnoj pravnoj stvari, to je dužan platiti tužitelju tražbine tužitelja za listopad 2017. u iznosu od 299,84 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća 15.11.2017. do isplate, dok nije dužan po tom računu platiti iznos od 7,17 kn za zatezne kamate koje su unesene kao stavka u tom računu, a tužitelj do kraja postupka nije obrazložio o kakvim zateznim kamatama se radi, nadalje, ističe se kako je u računu za studeni 2017. razvidno da su ostvareni pozivi prema drugim nacionalnim mobilnim mrežama iz čega sud zaključuje da se usluga tužitelja od strane tuženika koristila u studenom 2017., što znači da nije točan navod tuženika kako je napustio poslovni prostor u S., a nije tijekom postupka niti dostavio nikakav ugovor o zakupu za taj poslovni prostor, niti otkaz ugovora o zakupu. Međutim, po tom računu za studeni 2017., sud je obvezao tuženika za plaćanje iznosa od 313,69 kn s dospijećem od 15.12.2017., a ne na iznos od 338,69 kn iz razloga što je pregledom tog računa utvrdio da je tužitelj kao uslugu u tom računu naveo trošak pisane opomene. Kako je naplaćivanje opomene suvišno, rok tuženiku koji je naveden u računu tužitelja, koji je ostavljen za ispunjenje novčane obveze dovoljan za opominjanje tuženika kao dužnika te taj iznos na ime opomene od 25,00 kn ne pripada tužitelju. U odnosu na račun za prosinac 2017. i siječanj 2018. sud je prihvatio zahtjev tužitelja i naložio tuženiku navedenu isplatu po tim računima jer tuženik nije dokazao kada je napustio predmetni poslovni prostor, niti je iz iskaza svjedoka sud to mogao nedvojbeno utvrditi, a kako je naprijed navedeno, tuženik je nemarno postupao u odnosu na preuzete ugovorne obveze koje je imao sa tužiteljem.

 

12. Međutim, kako je naprijed navedeno, budući je tužitelju predana telekomunikacijska oprema od strane tuženika, zbog čega je tužitelj i umanjio račun tuženiku za siječanj 2018., to tuženiku ne pripada iznos od 1.651,25 kn po računu tužitelja iz ožujka 2018. s dospijećem 16. travnja 2018. prema specifikaciji tog računa za naknadu za zadržavanje terminalne opreme (telekomunikacijske opreme) i naknadu za prijevremeni raskid predmetnog ugovora.

 

13. Stoga je sud za tražbinu tužitelja u iznosu od 1.101,94 kn / 146,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnog računa tužitelja za razdoblje od mjeseca listopada 2017. do mjeseca siječnja 2018., po stopi koja se određuje sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15 i 114/2022, dalje ZFPPN-a), po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećana za 8 postotnih poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate kamatnu stopu za kašnjenje s plaćanjem po stopi koja je jednaka iznosu referentne stope uvećane za osam postotnih poena, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kao i u dijelu za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 290,00 kn / 38,49 EUR kn, budući da je tužitelj u postupku uspio sa 39,56%, koji troškovi su odmjereni sukladno članku 6. i članku 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12, dalje Pravilnika) i sukladno odredbama članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) te odredbama članka 12.a ZFPPN-a, a ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 1.683,42 kn / 223,43 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate po istoj kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 12.a ZFPPN-a te za troškove ovršnog postupka u iznosu od 522,75 kn / 69,38 EUR sa zateznom kamatom od 18.7.2018. do isplate.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a.

 

14. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21) i zahtjevu stranaka na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava te vrijednosti predmeta spora od 2.785,36 kn / 369,68 EUR, kao i omjeru uspjeha stranaka u postupku. U odnosu na vrijednost predmeta spora, tužitelj je u postupku uspio sa 39,56%, a tuženik sa 60,44% te je razlika u korist tuženika od 20,88%.

 

15. Tuženiku, kojeg u parnici zastupa odvjetnik odmjeren je slijedeći trošak:

- za sastav podneska od 20.03.2019. – 50 bodova ili iznos od 750,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu od 21.03.2019., koje je odgođeno – 12,50 bodova ili iznos od 187,50 kn (Tbr. 9/5 OT), za zastupanja na ročištu od 14.05.2019. – 50 bodova ili iznos od 750,00 kn (Tbr. 9/1 OT), za pristup ročištu za objavu presude od 19.07.2019. – 25 bodova ili iznos od 375,00 kn (Tbr. 9/3 OT), za sastav žalbe od 26.07.2019. – 62,50 bodova ili iznos od 937,50 kn (Tbr. 10/1 OT), za pristup ročištu od 18.05.2021. i od 6.4.2022., na kojima se procesno raspravljalo, svako po 25 bodova – ukupno 50 bodova ili iznos od 750,00 kn (Tbr. 9/2 OT), za zastupanje na ročištima od 27.06.2022. i od 05.12.2022., za svako po 50 bodova – ukupno 100 bodova ili iznos od 1.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT) te sudska pristojba za prigovor u iznosu od 100,00 kn i sudska pristojba za žalbu u iznosu od 125,00 kn ili sveukupno iznos od 5.475,00 kn, a s obzirom na utvrđeni omjer uspjeha u sporu od 20,88% u korist tuženika, tuženiku je u tom postotku odmjeren trošak u iznosu od 1.143,18 kn / 151,73 EUR i riješeno je kao u točki III. izreke ove presude.

 

16. Za napomenuti je da su u ovom postupku na dvojan način izraženi iznosi sukladno Zakonu u uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022 i 88/22) primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 kn.

 

U Splitu 24. siječnja 2023.

 

Sudac

 

Nevenka Marunica, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

 

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450