1              Gž R-74/2022-2

              Gž R-74/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, po sutkinji Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S. P. u Š., B., OIB:, zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku iz P., G, protiv tuženika H. z. z. o., Z., M., OIB:, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pr-47/2021-28 od 23. studenog 2022., 16. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e

              Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pr-47/2021-28 od 23. studenog 2022., preinačava i rješava:

              -Uvažava se prigovor tuženika, te se ukida rješenje o pristojbi Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pr-47/2021-26 od 28. srpnja 2022.

Obrazloženje

              1.Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pr-47/2021-26 od 28. srpnja 2022. kojim rješenjem je naloženo tuženiku platiti sudske pristojbe: za tužbu u iznosu 200,00 kuna, odgovor na tužbu u iznosu 100,00 kuna, prvostupanjsku presudu u iznosu 200,00 kuna, žalbu protiv presude u iznosu 400,00 kuna, prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu 400,00 kuna i rješenje o odbačaju nedopuštenog prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 200,00 kuna, odnosno sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 1.500,00 kuna.

2.Protiv navedenog rješenja tuženik je po punomoćniku pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - nadalje: ZPP).

3.Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Kao prvo treba navesti da je izreka pobijanog rješenja sukladna s njegovim obrazloženjem, pa se stoga i njegova pravilnost može ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na što neosnovano žalbom ukazuje tuženik, kao niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. vodi računa po službenoj dužnosti.

6.Međutim, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

              7.Nesporno je da je rješenjem o sudskoj pristojbi prvostupanjskog suda od 28. srpnja 2022. naloženo tuženik platiti sudske pristojbe: za tužbu u iznosu od 200,00 kuna, odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kuna, prvostupanjsku presudu u iznosu od 200,00 kuna, žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kuna, prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 400,00 kuna i rješenje o odbačaju nedopuštenog prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 200,00 kuna, odnosno sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 1.500,00 kuna.

              8.Rješenje prvostupanjskog suda kojim je naložena isplata sudskih pristojbi tuženiku u iznosu od 1.500,00 kuna, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik navodeći da je sudsku pristojbu platio u roku od tri dana od kada mu je dostavljeno rješenje o pristojbi, ali u svoti od 50% koliko mu je naloženo platiti tim rješenjem, tj. u iznosu od 750,00 kuna, jer smatra da treba platiti polovicu pristojbe ako ju plati u roku tri dana od dana kada mu je dostavljeno rješenje o pristojbi, te se pri tom poziva na odredbu čl.7. st.3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18 – u daljnjem tekstu: ZSP).

Nesporno je i da je tuženik polovicu ukupnog iznosa sudskih pristojbi, dakle iznos od 750,00 kuna, platio u roku od tri dana o dana elektroničke dostave rješenja kojim mu je naloženo plaćanje sudskih pristojbi.

              9.Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja o sudskoj pristojbi od 28. srpnja 2022., u kojem je tuženik iznosio iste tvrdnje koje ponavlja u žalbi, s obrazloženjem da niti jedna odredba ZSP-a ne proširuje privilegij plaćanja polovice sudskih pristojbi u slučaju podnošenja podneska elektroničkim putem i u slučaju iz čl.13. ZSP-a odnosno u slučaju kada stranka oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi uspije u postupku i kada pristojbe koje bi trebala platiti da nije oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi.              10.Člankom 7. stavak 1. ZSP-a propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a stavkom 3 toga članka propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

              10.1.Točno je da je stavkom 1. prethodno citirane odredbe ZSP-a propisano da se za podnesak predan u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, plaća polovica propisanog iznosa pristojbe u trenutku njegova podnošenja, ali ovaj sud smatra da to ne isključuje mogućnost plaćanja polovice pristojbe i za odgovor na tužbu. Naime, iz smisla ZSP-a proizlazi da je "privilegij" plaćanja polovice sudske pristojbe vezan prvenstveno za način komunikacije između suda i stranke (elektroničnim putem – čl.7. st.1. i 3. ZSP-a), a tek potom i rokom plaćanja (čl.7. st.3. ZSP-a), pa kako je čl.4. toč.2. ZSP-a propisano da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek "po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici" to bi gramatičko tumačenje odredbi ZSP-a, kako to čini prvostupanjski sud, značilo da se za podnesak kojim se daje odgovor na tužbu nikad ne bi platila polovica pristojbe (do pravomoćnosti postupka i ne zna se tko je i za koliko obveznik plaćanja).

              11.Odredbom članka 13. stavak 1. ZSP-a propisano je da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a stavkom 2. toga članka propisano je da obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. toga članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

              11.1.Dakle, tuženik pristojbu za tužbu i presudu treba platiti u onom iznosu u kojem bi tu pristojbu trebala platiti tužiteljica da nije oslobođena plaćanja pristojbe dakle za tužbu prema odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a, a za presudu prema odredbi članka 7. stavak 3. ZSP-a.

              11.2.Kako, prema odredbi čl. 13. ZSP-a, obveza tuženika na plaćanje svih navedenih pristojbi nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, valja smatrati da rok za privilegij plaćanja polovice pristojbi iz članka 13. u vezi s člankom 7. stavak 3. ZSP-a u ovom slučaju za tuženika teče tek od saznanja da je njegova obveza plaćanje pristojbe nastala, točnije da je postupak pravomoćno završen i to na njegovu štetu, pa rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je tuženik pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda (isti stav zauzet je i na sastanku Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenog 2022.).

              12.Temeljem izloženog sukladno odredbi članka 380. točka 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 16. siječnja 2023.

                                            SUDAC

                              Vesna Vrkić Perak