Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 12. P-541/2022-9                                                                     

        

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

 

                                                                                                                Poslovni broj: 12. P-541/2022-9

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz P., OIB ,  protiv tuženika S. J. , P. i S.J.1, B. L., oboje sada nepoznatog boravišta zastupani po privremenom zastupniku D. R. iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 21. prosinca 2022., održane u nazočnosti tužitelja osobno i privremenog zastupnika tuženih, te nakon objave presude dana 3. siječnja 2023.

 

presudio je

 

I Utvrđuje se da je tužitelj D. J. iz P., OIB stekao pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima nekretnina prvo tuženika S. J. u 15/96 dijela  i drugo tužene J. S.1 u 6/96 dijela na nekretninama upisanim u z.k.ul. 657 k.o. P, čkbr 620 kuća i dvorište u selu sa 1883mte na suvlasničkim dijelovima nekretnina prvo tuženika, J. S. u 45/288 dijela i J. S.1 u 18/288 dijela na nekretninama upisanim u z.k. ul. 150 k.o. P. i to na čkbr 621 oranica u selu sa 3196m2, čkbr 622 voćnjak u selu sa 3192 m2, na čkbr 623 oranica u selu sa 2149 m2, na čkbr 624 oranica u selu sa 3647m2 i čkbr 727 oranica Ekonomija sa 12283m2, što su mu tuženi S. J., P. i S. J.1, B. L., oboje sada nepoznatog boravišta zastupani po privremenom zastupniku D. R. iz P.,  a što su tuženici dužni priznati te izdati tužitelju propisanu tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženih u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe  koju će u protivnom nakon pravomoćnosti nadomjestiti ova presuda.

 

II              Tužitelj D. J. iz P., OIB je po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

 

 

                                           Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama 1.tuženik S. J. upisan kao suvlasnik u 15/96 dijela a S.J.1 u 6/96 dijela na nekretninama upisanim u z.k.ul. 657 k.o. P. čkbr 620 kuća i dvorište u selu sa 1883m2 a tužitelj je na istim nekretninama upisan kao suvlasnik u 65/96 dijela.

Prvo i drugo tuženi su suvlasnici i to J. S. u 45/288 dijela a J. S.1 u 18/288 dijela i na nekretninama upisanim u z.k. ul. 150 k.o. P. i to na čkbr 621 oranica u selu sa 3196m2, čkbr 622 voćnjak u selu sa 3192 m2, na čkbr 623 oranica u selu sa 2149 m2, na čkbr 624 oranica u selu sa 3647m2 i čkbr 727 oranica Ekonomija sa 12283m2 a tužitelj je na istim nekretninama upisan kao suvlasnik u 195/288 dijela.

Predmetne nekretnine tužbe samo se formalno vode na tuženima u navedenom omjeru no iste su unazad više od 60 godina u samostalnom posjedu sada tužitelja a ranije njegovog oca M. J. koji je iste naslijedio iza svog oca F.J.. F. J., djed tužitelja, je poslije II svjetskog rata 1946. ili 1947. došao u P. kada je kupio te nekretnine i na istima je živio za svoga života a poslije njegove smrti na nekretninama je nastavio živjeti njegov sin M. J. otac tužitelja koji je umro 1999.g. Nakon toga tužitelj sa svojom obitelji živi na navedenim nekretninama. Tuženi J. S. je 1964.g. otišao iz P. a ne zna se u koju zemlju no od tada nije dolazio niti tužitelj ima kontakt sa njim. Isto tako drugo tužena S. J.1 koja se vodi kao suvlasnica utuženih nekretnina nije u posjedu istih a ista je prije živjela u B. L. no sa istom tužitelj nema kontakta niti zna kuda je iz B. L. otišla i u koju zemlju.  Tužitelja a niti njegovog oca i djeda nikada nitko nije smetao u samostalnom posjedu nekretnina navedenih u točki I tužbe pa je temeljem dosjelosti tužitelj stekao vlasništvo na suvlasničkim dijelovima tuženih.

Sa ostalim suvlasnicima V. M. koji je suvlasnik u 5/96 dijela te I. S. S. koji je suvlasnik u 5/96 dijela na nekretninama iz z.k.ul. 657 k.o. P., a koji su suvlasnici i to V. M. u 15/288 dijela te I. S. S. koji je suvlasnik u 15/288 dijela na nekretninama iz z.k.ul. 150 k.o. P. tužitelj će svoje odnose riješiti mimo suda.

Boravište tuženih tužitelju nije poznato pa tužitelj predlaže da se u smislu odredbe čl. 84 1t. 1 točka 4 ZPP-a istima postavi privremeni zastupnik a tužitelj predlaže da to bude R. D. iz P.

Radi sređivanja z.k. stanja u zemljišnim knjigama te radi usklađenja stvarnog sa z.k. stanjem tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu pobliže označenu kao u izreci.

 

              Sud je rješenjem od 10. 10.2022. tuženima postavio privremenog zastupnika u osobi D. R. iz P. te je oglas o istome objavljen u Narodnim novinama Republike Hrvatske.

 

Provedeni su dokazi uvidom u z.k. izvadak za predmetne nekretnine, u rješenje o statusu HRVI za tužitelja, u rješenje o postavljanju privremenog zastupnika tuženima nepoznatog boravišta, u oglas objavljen u Narodnim novinama RH,u iskaz saslušane svjedokinje V. R., u iskaz tužitelja D. J..

 

              Uvidom u z.k. izvadak za utužene nekretnine vidljivo je da su stranke suvlasnici na istima kako je to pobliže označeno u izreci presude.

 

              Svjedokinja V. R. iskazala je da je sestra tužitelja i bila je stara 10 godina kada je S. J. otišao iz P. a to je čula od svoje mame. S. J. je rekao njenoj majci da odlazi iz P. i da ga spakuje i da nitko za njega neće znati gdje je jer nije htio reći kuda odlazi. Od tada se ne zna gdje je i nije se javljao nikome od obitelji. Njegovi roditelji su ga poslije tražili preko Crvenog križa i preko Interpola no nisu ga uspjeli naći.  Ne zna razlog zbog kojeg je napustio tada još žive roditelje no od starijih je čula da je to bilo iz nekih političkih razloga. Kako je sada stara 62 godine S.J. je iz P. otišao preko više od 50 godina. S. J.1 je kćerka od sada pok. B. J.. S. J.1 je 1979. otišla iz B. L. a te godine se sjeća jer je njen brat imao oproštajnu za odlazak u vojsku pa je tada S. iz B. L. došla i te godine su čuli da se odselila iz B.L.. Poslije nitko više nije imao kontakt sa njom niti se ona kome od poznatih javljala te je i S. više od 40 godina na nepoznatoj adresi te obitelj J. ni za S. ni za S.1 ne zna gdje su. Ostali suvlasnici na zemlji su obitelj a na nekretninama koje su utužene živi brat D. J. sa obitelji. Nikada ih nitko nije smetao u obradi i posjedovanju tih nekretnina jer su u toj kući živjeli i roditelji tužitelja i svjedokinje a prije toga i njihovi roditelji.

 

Tužitelj D. J. potvrdio je sve navode saslušane svjedokinje V. R. te je dodao da je on ostao na imanju iza pok. roditelja a da su  druga braća i sestre otišli živjeti drugdje sa svojim obiteljima. Ostali suvlasnici su osobe sa kojima tužitelj kontaktira i ima vezu te će sa istima dogovoriti prijenos vlasništva na utuženim nekretninama kako bi sredio svoje zemljišno stanje. Ostali suvlasnici su suvlasništvo na nekretninama stekli iza smrti djeda i bake tužitelja.

 

              Slijedom gornjeg temeljem čl. 159., točka 1 do 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine  91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17), sud je utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama samostalnim posjedom istih, a da isti posjed ima po zakonu određenu kakvoću te neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, te je posjednik sposoban biti vlasnikom stvari koje posjeduje.

 

Iz provedenih dokaza proizlazi da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika trajao više od 40 godina. Neprekidnost posjeda se pretpostavlja, te je potrebno dokazati vrijeme trajanja posjeda kao i postojanje posjeda u času kada završava dosjelost. Tko tvrdi da je posjednik za vrijeme trajanja posjeda isti izgubio pa ga ponovo stekao, mora to i dokazati. Saslušana svjedokinja i tužitelj suglasno su iskazali o neprekidnom posjedovanju nekretnina koje su predmetom tužbe.

 

Savjesnost i istinitost posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno isto mora dokazati. Dosjedilac ima pravo dokazivati stjecanje vlasništva dosjelošću samo na ono što je držao u vrijeme dosjelosti, odnosno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti, te se ne može dosjelošću steći više nego što se posjedovalo kroz propisano vrijeme. Vrijeme za dosjelost počinje teći od dana stupanja posjednika u posjed stvari a istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a sve temeljem čl. 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U postupku je utvrđen vlasnički posjed tužitelja tj. miran posjed s uočljivom voljom  držanja stvari posjednika kao svoje, te ponašanja posjednika kao vlasnika kroz vrijeme potrebno za dosjelost. 

 

Slijedom gornjeg odlučeno je kao u izreci presude.

 

              U Novoj Gradiški 3. siječnja 2023.

S u d a c :

 

Željka Paunović

 

Uputa o pravnom lijeku:   Protiv ove presude  dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu