1                             Poslovni broj: I Kž-rz-33/2022-4

Poslovni broj: I Kž-rz-33/2022-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93.-pročišćeni tekst, 35/93.-ispravak, 108/95., 16/96.-pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog Đ. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenog 2022. broj Kv-Rz-6/2022. (K-Rz-2/2021.), u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Đ. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/2022., dalje: ZKP/08.), odlučeno je da će se optuženom Đ. Z. i optuženom Ž. Z. suditi u odsutnosti za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH.

2. Protiv tog rješenja žali se branitelj optuženog Đ. Z., odvjetnik I. Ž. bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-1471/2022-2 od 13. prosinca 2022.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud valjano utvrdio da su u konkretnoj situaciji ostvarene sve člankom 402. stavkom 3. ZKP/08. propisane zakonske pretpostavke za suđenje optuženom Đ. Z. u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodima da ne postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti jer konkretno kazneno djelo ne zastarijeva, nedolazak optuženika na jednu zakazanu raspravu ne ukazuje da je nedostupan sudu i postojanje Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida, od 13. listopada 2006., Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije ne ukazuje da bi bilo nemoguće voditi postupak u Republici Srbiji.

7. Protivno izloženim žalbenim navodima, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud poduzeo sve raspoložive mjere da se optuženiku omogući pristup sudu i osigura pravo na suđenje u njegovoj nazočnosti. Pri tome, žalitelj boravi na poznatoj adresi u Republici Srbiji te je primio pozive za sjednicu optužnog vijeća i raspravu, a na ista nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, što i po ocjeni ovog suda ukazuje da optuženik, vlastitom voljom, ostaje i dalje nedostupan hrvatskim državnim tijelima. Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama, a budući da sve poduzete mjere do danas nisu dale rezultata, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje da optuženik, usprkos poduzetim mjerama, nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske. Neosnovano su navodi branitelja optuženog Z. da se takav zaključak temelji samo na nedolasku optuženika na jednu raspravu jer je prvostupanjski sud pod točkama 9.1. do 9.4. detaljno obrazložio razloge o nedostupnosti optuženika od početka predmetnog kaznenog postupka do raspravu zakazane za 7. srpnja 2022.

8. Osnovano, nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik državljanin Republike Srbije, slijedom čega njegovo izručenje iz te države nije moguće, dok obzirom na to da se ne radi o kaznenom djelu organiziranog kriminala i korupcije izručenje nije moguće ni temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. Nadalje, prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći i građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1998. („Narodne novine“, broj 6/98., stupio na snagu 28. svibnja 1998.), a i prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. listopada 2015. broj: Su-IV k-20/15.-58, u predmetnom postupku nije isključena mogućnost ustupa kaznenog progona Republici Srbiji. Međutim, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, a koje je sukladno članku 67. stavku 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, („Narodne novine“ broj 178/04.) nadležno za stavljanje prijedloga za ustupanje kaznenog progona, nije stavilo prijedlog za ustupanje kaznenog progona, kao niti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kojemu je spis bio dostavljen,  iz čega se može zaključiti da državno odvjetništvo ne namjerava staviti prijedlog Republici Srbiji radi ustupa kaznenog progona u ovom predmetu. Osim toga, da državna odvjetništva dvije navedene države nemaju namjeru međusobno ustupati kazneni progon za kaznena djela ratnog zločina, iskazano je u citiranom Sporazumu od 13. listopada 2006. godine, u kojemu se navodi da za ta kaznena djela „...nije moguć ustup...“, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u predmetnom postupku nije moguć ustup kaznenog progona, jer iako važeći propisi ne priječe ustup, ne postoji volja državnog odvjetništva za pokretanje postupka ustupa. Stoga nije u pravu žalitelj da je moguć ustup kaznenog progona Republici Srbiji budući se u toj državi takvi postupci vode, jer se očito radi o postupcima koji su ujedno u toj državi i pokrenuti.

9. Konačno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobito važnih razloga da se optuženiku sudi, pa makar i u njihovoj odsutnosti. Naime, optuženiku se u ovom postupku, potvrđenom optužnicom, stavlja na teret kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH, pri čemu su ratni zarobljenici A. Ž., M. L., B. L. i J. K. usmrćeni pa s obzirom na dulji protek vremena od 31 godine od događaja, nepobitan je interes Republike Hrvatske i njezinih građana da se kazneni postupak provede s ciljem efikasnog otkrivanja i procesuiranja takve vrste kaznenih djela koja zbog istih razloga ne zastarijevaju, pa neosnovano branitelja optuženog Z. smatra da činjenica nezastarijevanja, suprotno gore izloženom, upućuje na nepostojanje ''osobito važnih razloga''. U konkretnoj situaciji izloženi interes šire javnosti preteže nad interesom optuženika da nazoči tijeku ovog kaznenog postupka, tim više što je žalitelj, iako svjestan vođenja ovog kaznenog postupka i zaprimanja pismena od stadija istrage do rasprave, i dalje sudu nedostupan.

10. Slijedom navedenog, žalba optuženog Đ. Z. nije osnovana, pa kako niti ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu nađene povrede, trebalo je, temeljem članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 21. prosinca 2022.