1              Poslovni broj: 8 Kž-881/2022-7

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:8 Kž-881/2022-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S. zbog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom povjerenja iz članka 240. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11. – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-507/2021 od 7. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u odsutnosti stranaka 29. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba optuženog T. S., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim optuženog T. S. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom povjerenja, opisano u članku 240. stavak 1. i 3. KZ/11. te je na temelju članka 240. stavak 3. KZ/11. optuženi T. S. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08.) prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika suvlasnika stambene zgrade B… 15-23, zastupanih po predstavniku stanara D. B. iz Z., B… 21, koji je za zastupanje oštećenika opunomoćio odvjetnika H. K., iz Z., M. trg 2, u iznosu od 60.153,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom te je naloženo optuženom T. S. da u roku od 15 dana naknadi oštećenim suvlasnicima stambene zgrade B… 15-23 iznos od 60.153,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok su oštećenici s dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kuna upućeni u parnicu.

 

3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženi T. S. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

4. Protiv presude žalbu je podnio optuženi T. S. putem branitelja M. U., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na njegov zahtjev, izvješten je optuženik i njegov branitelj M. U., odvjetnik u Z., te državni odvjetnik, koji uredno obaviješteni nisu pristupili sjednici pa je vijeće u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

 

8. Žalba optuženika je osnovana.

 

9. U pravu je žalitelj kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se uopće ne može ispitati. Prvostupanjski je sud samo pobrojao dokaze koje je izveo te ukratko izložio sadržaj provedenih dokaza, propustivši dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojima se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo. Ispravno žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud u odnosu na obranu optuženog T. S. paušalno istu otklonio, ne osvrnuvši se niti jednom riječju na tvrdnju obrane da "ništa od navedenog iznosa nije zadržao za sebe, već je sve bilo utrošeno isključivo za održavanje" ne dovodeći ovu tvrdnju u vezu s rezultatima provedenih dokaza, niti je analizirao ostale provedene dokaze te naznačio što je iz kojeg dokaza zaključio kao i zašto ne prihvaća obranu optuženika, a prihvaća ostale provedene dokaze.

 

10. Naime, prvostupanjski sud je opetovano, unatoč uputi ovog drugostupanjskog suda sadržanoj u rješenju Kž 613/2021. od 14. rujna 2021., izložio obranu optuženog T. S., pobrojao dokaze koje je izveo, naznačio što je sporno, a što nesporno, djelomično izložio sadržaj izvedenih dokaza, zaključio je da nema razloga ne vjerovati svjedocima i vještaku, budući su njihovi iskazi u bitnom suglasni jedan drugome te potvrđeni materijalnom dokumentacijom zbog čega zaključuje da "upravo na temelju ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi po ovom sudu nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik T. S. kao predstavnik suvlasnika zgrade, na temelju navedenih ugovora opisanih u izreci, u navedenom periodu na način opisan u izreci počinio navedeno kazneno djelo i to sva objektivna i subjektivna obilježja djela.", bez da je dao obrazložene razloge za svaki od svojih zaključaka.

 

11. Postupivši na opisani način, prvostupanjski sud je propustio primijeniti odredbu članka 459. stavak 5. ZKP/08. kojom je propisan način obrazlaganja presude i obaveza suda da u obrazloženju presude izloži iz kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo.

 

12. Kod obrazlaganja presude, a da bi se utvrdilo koje su činjenice sporne, potrebno je poći od činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice koji sadrži opis objektivnih i subjektivnih sastavnica kaznenog djela, odnosno odgovara zakonskom opisu kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.

 

13. Izmijenjenom optužnicom optuženom T. S. se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenje iz članka 240. stavak 1. i 3. KZ/11. Iz zakonskog opisa osnovnog kaznenog djela proizlazi da ovo djelo čini onaj tko zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabi ugovorom dane mu ovlasti i time prouzroči imovinsku štetu osobi čije interese zastupa.

 

14. Prvostupanjski sud navodi da nije sporno svojstvo optuženika, odnosno da je kao predstavnik suvlasnika zgrade u Z. na adresi B…. 15-23 na temelju članka 3. i članka 7. Međuvlasničkog ugovora od 21. srpnja 2011. te anexa istog od 17. listopada i 5. veljače 2015. bio ovlašten u svrhu podmirenja troškova zgrade raspolagati novčanim sredstvima suvlasnika sa računa za posebne namjene u Privrednoj banci Zagreb d.d. kao i da je na ruke primao zakupnine od T. B. za korištenje poslovnog prostora navedene stambene zgrade, a koje je trebao uplaćivati na račun posebne namjene. Kao sporne činjenice prvostupanjski sud navodi da je sporno je li optuženik zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio ugovorom dane mu ovlasti i time prouzročio znatnu imovinsku štetu osobi čije interese zastupa.

 

15. Iz zakonskog opisa kaznenog djela zlouporabe povjerenja proizlazi da počinitelj postupa na štetu imovinskih interesa osobe čije interese zastupa. Imajući u vidu svojstvo optuženika, u konkretnom slučaju sporno je tko je osoba koju optuženik zastupa, odnosno imaju li suvlasnici zgrade svojstvo osobe, što je bilo potrebno obrazložiti. Suvlasnicima stambene zgrade, a prema članku 2. spomenutog Međuvlasničkog ugovora se smatraju osobe koje su u skladu sa zakonom stekle vlasništvo određenog posebnog dijela zgrade prema popisu suvlasnika koji je sastavni dio međuvlasničkog ugovora, predstavnik suvlasnika je jedan od suvlasnika koji ima prava i obveze koja proizlaze iz međuvlasničkog ugovora. Upitno je ima li skup suvlasnika određene stambene zgrade pravni subjektivitet, različiti od subjektiviteta osoba koje čine skup, može li biti oštećen inkriminiranim kaznenim djelom pa slijedom toga može li optuženik kao jedan od suvlasnika koji ima svojstvo predstavnika povrijediti imovinske interese ostalih suvlasnika.

 

15. Nadalje, ako se utvrdi da suvlasnici stambene zgrade predstavljaju osobu, sporno je u ovom postupku utvrditi pa posljedično i u obrazloženju za to dati razloge, je li optuženi T. S. prouzročio imovinsku štetu pa potom i znatnu imovinsku štetu suvlasnicima stambene zgrade.

 

16. Za ove sporne činjenice trebalo je utvrditi stanje imovine suvlasnika stambene zgrade u trenutku kada je optuženi T. S. preuzeo dužnost predstavnika suvlasnika stambene zgrade u listopadu 2010. te točno utvrditi kojim iznosom sredstava suvlasnika predmetne stambene zgrade je optuženik raspolagao, a koliko je točno iznos isplaćen za troškove zgrade. S tim u vezi treba ukazati na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. P. koji svoj zaključak temelji na procjenama, a ne na stvarnom stanju. Vještak tako zaključuje da je od suvlasnika trebalo biti prikupljeno za čistačice u inkriminiranom razdoblju 78.090,00 kuna, prihvaća tvrdnju obrane da je dug stanara iznosio 25.000,00 kuna međutim, to ne znači da je naznačeni iznos doista prikupljen kao i da je dug stanara bio upravo u tom iznosu pa je upitno na temelju čega je iznos od 78.090,00 sadržan u ukupnom iznosu sredstava kojima je u inkriminiranom periodu raspolagao optuženik, kao i na temelju čega je utvrđeno da je dug stanara bio upravo u iznosu od 25.000,00 kuna kada se radi o proizvoljnoj tvrdnji obrane.

 

17. Tvrdnju iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. P. o ukupnom iznosu sredstava kojima je raspolagao optuženik treba povezati s obranom optuženika koji je naveo da „dosta ljudi u toj zgradi nije plaćalo režije i čistačice, tako da sam ja morao od lokala uzimati novce i plaćati čistačicama njihovu naknadu“ te utvrditi kojim je to točno iznosom raspolagao optuženik i, ako je dio tog iznosa zadržao za sebe, o kojem se točno iznosu radi.

 

18. Optuženik u svojoj obrani dosljedno navodi da niti dio inkriminiranog iznosa nije zadržao za sebe, tvrdeći da „ništa od navedenog nisam radio za sebe i svoju korist već isključivo za sitni inventar i potrebe zgrade odnosno tih 5 ulaza i 9 etaža stanova“ i takvu njegovu obranu treba dovesti u vezu s drugim provedenim dokazima, utvrditi je li ista vjerodostojna i potom obrazložiti zašto mu sud vjeruje ili ne vjeruje, a što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud propustio učiniti.

 

19. Vezano uz potrebe zgrade koje je optuženik podmirivao iz sredstava kojim je raspolagao treba ukazati na iskaze svjedokinja – čistačica u stambenoj zgradi V. D., M. G. i Š. H. i to na okolnost nabave i plaćanja sredstava za čišćenje pa tako svjedokinja D. navodi da optuženik nikada nije kupovao sredstva za čišćenje već ih je sama plaćala iz svojih prihoda, svjedokinja G. navodi da je za kupnju sredstava za čišćenje mjesečno trošila 100,00 kuna, sama ih je nabavljala, nakon čega bi joj optuženik davao novac, dok svjedokinja H. navodi da je godišnje trošeno 100,00 kuna na sredstva za čišćenje, sama ih je nabavljala, a optuženik bi joj potom refundirao sredstva. S obzirom na istaknute iskaze svjedokinja, koje iskaze je prvostupanjski sud propustio međusobno dovesti u vezu te povezati s obranom optuženika, propušteno je utvrditi je li optuženik iz sredstava kojima je raspolagao podmirivao troškove sredstava za čišćenje ili ne, a i nelogično je da bi nekim čistačicama, odnosno za neke ulaze u stambenoj zgradi plaćao sredstva za čišćenje, a nekima ne.

 

20. Sve istaknute okolnosti ključne su za zaključak je li optuženik prisvojio dio sredstava suvlasnika predmetne stambene zgrade, o kojem se točno iznosu radi, kao i je li postupao s ciljem prouzročenja znatne imovinske štete.

 

21. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, provesti sve već izvedene dokaze, eventualno i druge potrebne dokaze. Tu se prvenstveno ukazuje na potrebu dodatnog ispitivanja financijsko-knjigovodstvenog vještaka na okolnost nespornog iznosa nastale štete. Nakon što izvede sve dokaze, prvostupanjski će sud savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postupiti sukladno odredbi članka 459. stavak 4. i 5. ZKP/08.

 

22. S obzirom na izloženo, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 29. studeni 2022.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Sonja Brešković Balent, v.r.