Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27     

                                                                                                            P Ob-82/2015-98

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

D O P U N S K A   P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene Đ. Ž. ranije G., iz H., sada  iz P., , OIB: , zastupane po punomoćniku N. R., odvjetnici iz G. P., protiv  tuženika-protutužitelja T. G. iz H., , OIB:,  zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog  ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B., iz G., radi utvrđenja  bračne stečevine, nakon dana 9. studenog 2022. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnik tužitelja odv. N. R. i punomoćnika tuženika odv. B. D., temeljem odredbe članka 335 Zakona o parničnom postupku, dana 21. studeni 2022. godine,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I              Nalaže se tuženiku T. G. iz H., , da tužiteljici Đ. Ž. iz P., , isplati iznos od 9.973,43 kn / 1.323,70 eur1 (slovima: devet tisuća devet stotina sedamdeset tri kune četrdeset tri lipe / tisuću tri stotine dvadeset tri eura sedamdeset centi)  sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 18% godišnje tekućom od 1. siječnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine, u visini od 15% godišnje tekućom od 1. srpnja  2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, u visini od 14% godišnje tekućom od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, u visini od 12% godišnje tekućom od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, u visini od 8,14% godišnje tekućom od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine, u visini od 8,05% godišnje tekućom od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine, u visini od 7,88% godišnje tekućom od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, u visini od 7,68% godišnje tekućom od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine, u visini od 7,41% godišnje tekućom od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine, u visini od 7,09% godišnje tekućom od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine, u visini od 6,82% godišnje tekućom od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine, u visini od 6,54% godišnje tekućom od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine, u visini od 6,30% godišnje tekućom od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, u visini od 6,11% godišnje tekućom od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine, u visini od 5,89% godišnje tekućom od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine, u visini od 5,75% godišnje tekućom od 1. siječnja 2021. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

 

              Tužiteljica  Đ. Ž. odbija se  s preostalim  dijelom tužbenog  zahtjeva kao neosnovanim koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku T. G. iz H., , da tužiteljici Đ. Ž. iz P., , isplati iznos od 164.243,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 18% godišnje tekućom od 1. siječnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine, u visini od 15% godišnje tekućom od 1. srpnja  2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, u visini od 14% godišnje tekućom od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, u visini od 12% godišnje tekućom od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, u visini od 8,14% godišnje tekućom od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine, u visini od 8,05% godišnje tekućom od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine, u visini od 7,88% godišnje tekućom od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, u visini od 7,68% godišnje tekućom od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine, u visini od 7,41% godišnje tekućom od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine, u visini od 7,09% godišnje tekućom od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine, u visini od 6,82% godišnje tekućom od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine, u visini od 6,54% godišnje tekućom od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine, u visini od 6,30% godišnje tekućom od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, u visini od 6,11% godišnje tekućom od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine, u visini od 5,89% godišnje tekućom od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine, u visini od 5,75% godišnje tekućom od 1. siječnja 2021. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana".

 

II              Tužiteljica  Đ. Ž. dužna je tuženiku T. G. na ime  naknade parničnih troškova  isplatiti  novčani iznos od  6.918,75 kn / 918,28 eur1 (slovima: šest tisuća  devet stotina  osamnaest kuna  sedamdeset pet lipa / devet stotina osamnaest eura dvadeset osam centi), sve u roku od  15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Kod ovog suda tužiteljica-protutužena je protiv tuženika-protutužitelja podnesla  tužbu radi utvrđivanja bračne stečevine.

 

2.              U tužbi se navodi da   da su stranke  zaključile brak  godine u V. G.,  a koji brak je razveden  presudom Općinskog suda u Daruvaru broj od  . godine.  Tuženik se vodi  kao vlasnik nekretnina  upisanih u zk. ul. br. k.o. H. i to kčbr. dvorište, voćnjak i oranica sa  404 čhv, kčbr. oranica sa  332 čhv i kčbr.   oranica sa 77  čhv iako se  zapravo radi o imovini  koju su stranke kao  bračni drugovi stekli  za vrijeme trajanja bračne  zajednice.  Česticu broj tuženik je stekao  darovnim ugovorom od ½ dijela od svoje majke L. G. 1977. godine, a drugih  ½ dijela ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju s majkom  L. G. sklopljenog 23. rujna 2008. godine. Na predmetnoj čestici  se već 1977. godine nalazila kuća a stranke su 1999. godine   zajednički započele gradnju nove kuće na  preostalom dijelu čestice. Gradnja iste kuće  dovršena je  2000. godine, kuću su stranke  zajednički koristile zajedno sa svojom djecom tijekom   cijelog  trajanja braka, a majka tuženika  ostala je koristiti   staru kuću.  Tužiteljica se  iz predmetne  kuće iselila  i to  prisiljena od strane tuženika  zajedno sa djecom stranaka 16. rujna 2013. godine i nakon toga više nema mogućnosti korištenja iste.  Čestice  broj   i   stranke su   stekle kupovinom  2010. godine  od  zajedničkih sredstava. Predmetnu  novu kuću  stranke su gradile na način da je  otac  tužiteljice M. Ž. darovao  tužiteljici  novac za  pojedine  materijale, stranke su  zajedno kupile dio  materijala,  te su također  kupile i određene pokretnine.  Slijedom navedenog  od strane tužiteljice  predlaže se  usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se tužiteljici  prizna pravo vlasništva na kčbr. kčbr. i kčbr. , sve iz zk. ul. br. k.o. H. i to  u ½ dijela,  a također se traži  utvrđivanja  prava suvlasništva  u  ½ dijela  na predmetnim pokretninama.  Prilikom podnošenja tužbe od strane tužiteljice  podnesen je i podredni tužbeni  zahtjev u kojem se navodi  da u slučaju  ukoliko sud ne bi našao opravdani tužbeni  zahtjev na  utvrđenje prava suvlasništva u pogledu kčbr.   k.o. H., tada će se postaviti  odgovarajući zahtjev za isplatu  sredstava  uloženih u predmetu  nekretninu a koji  iznos će se točno  odrediti nakon provedenog vještačenja.

 

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu   navodi da  priznaje da  se tuženik  vodi u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina  upisanih  u zk. ul. br. k.o. H. i to kčbr. , kčbr. i kčbr. ,  ali se osporava  da su predmetne nekretnine  stranke  u cijelosti stekle  za vrijeme  trajanja braka.  Priznaje se da je tuženik  darovanjem stekao   od svoje majke  L. G. nekretnine 1977. godine, ali se osporava  da  se na kčbr.    nalaze  tzv. stara i nova kuća.  Priznaje se da su stranke u svibnju  1999. godine započele gradnju tzv. nove kuće i gradnja je završena u studenom 2000. godine,  te su istu kuću  stranke  koristile zajednički sa svojom djecom, a majka tuženika i dalje živi u tzv. staroj kući.  Osporava se da bi tuženik prisilio tužiteljicu da se iseli iz kuće  jer  se ista dobrovoljno  iselila sukladno dogovoru stranaka  da će tužiteljica nakon razvoda braka živjeti sa djecom kod svojih roditelja s time da ista  ne želi  koristiti predmetnu kuću. Osporava se da je otac tužiteljice  darovao sva novčana  sredstva potrebna za kupnju materijala,    napominje se da je i tuženi angažirao pola radnika za izvođenje radova, te se priznaje da su roditelji   tužiteljice kupili  namještaj za   spavaću i dječju sobu (osim jednog regala iz dječje  sobe koji je kupila tetka tužiteljice). 

 

4.              Tijekom  postupka  tuženik-protutužitelj   T. G. podnesao je protutužbu  u odnosu na  tužiteljicu-protutuženu Đ. Ž.,  te istom traži da se  utvrdi suvlasnikom pokretnima  u ½  dijela  koje su  navedene  u podnesku   tuženika  - protutužitelja od 24. veljače 2015. godine (list 54 spisa).

 

5.              Nakon što  je u ovom predmetu  provedeno  geodetsko i građevinsko  vještačenje  i očevid  dana  28. rujna 2015. godine (list  69-74) od strane  punomoćnika  tužiteljice-protutužene Đ. Ž. dostavljen je podnesak od  28. siječnja 2016. godine (list 123-124) u kojem ista navodi  da  precizira tužbeni zahtjev,  no  isti tužbeni  zahtjev  predstavlja  proširenje tužbe iz razloga  što  se istom  htjelo  obuhvatiti i nekretnine i to  kčbr. k.o. H. koje  nisu bile predmet tužbenog zahtjeva u vrijeme podnošenja tužbe, a niti  u vrijeme zaključenja prethodnog  postupka.  U svezi  prethodno navedenog podneska  od strane ovog suda  doneseno je rješenje broj P Ob-82/2015-31 od 18. travnja 2016. godine (list 133-134),  kojim se  ne dopušta preinaka tužbe  odnosno  povišenje tužbenog zahtjeva, a povodom žalbe  tužiteljice-protutužene   prvostupanjsko rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u  Zagrebu broj Gž Ob-1516/16-2 od 24. siječnja 2017. godine.

 

6.              U daljnjem  tijeku postupka   podneskom tužiteljice od  22. listopada 2018. godine  ista je  precizirala podredno  podnesen tužbeni zahtjev iz tužbe te se, ukoliko sud  ne bi  našao opravdanim zahtjev za utvrđenje prava vlasništva    kčbr.   iz zk. ul. br. k.o. H.,  predlaže  usvajanje tužbenog zahtjeva  kojim bi se  tuženiku  naložila  isplata  novčanog iznosa od 140.000,00 kn  uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu (list  152-153).  Pri tome je  prethodno navedeni tužbeni  zahtjev u svezi novčanog  iznosa od 140.000,00 kn uz sporedna  potraživanja  pogrešno označen kao alternativno  postavljen tužbeni  zahtjev  iz razloga  što se  nedvojbeno radi o   podredno  postavljenom tužbenom zahtjevu u smislu članka 188 stavak 2 Zakona o parničnom postupku.

 

7.              Nakon toga   tužiteljica podneskom od  5. lipnja 2020. godine (list 189-190) povukla  je tužbu  u svezi utvrđenja prava suvlasništva u ½ dijela  na kčbr.   k.o. H.,  te je precizirala  tužbeni zahtjev,    a također je  precizirala  podredno  podneseni tužbeni zahtjev na način  da se  umjesto novčanog iznosa od 140.000,00 kn  potražuje novčani iznos od 174.216,63 kn,  sve  uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od dana   donošenja presude pa do isplate, a potom je  novo  preciziranje tužbenog zahtjeva izvršila podneskom od 11. svibnja 2021. godine (list 209-210). 

 

8.              S obzirom da je tužiteljica  Đ. Ž. povukla tužbu u svezi  utvrđivanja prava suvlasništva na kčbr. k.o. H. isto je utvrđeno   rješenjima ovog suda broj P Ob-82/2015-63 od  1. srpnja 2020. godine i  P Ob-82/2015-66  od 2. srpnja 2020. godine (list 196-199),  te je  utvrđeno da se  u svezi  navedene nekretnine postupak neće dalje voditi.

 

9.              U pogledu  tužbenog i protutužbenog  zahtjeva stranaka od strane ovog suda  donesena je presuda broj P Ob-82/2015-79  kojom je  utvrđeno  da  bračnu stečevinu  stranaka  sačinjavaju nekretnine  upisane u zk. ul. br. k.o. H. i to kčbr.   oranica u Moslavačkoj ulici sa 332 čhv  i kčbr.   oranica  sa 77 čhv,   utvrđeno je da je tužiteljica Đ. Ž. suvlasnica tih nekretnina u ½ dijela, te je tuženiku  naloženo  da  izda  valjanu  tabularnu ispravu za   uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama,  točkama II i III izreke iste presude utvrđene su pokretnine koje predstavljaju  bračnu stečevinu stranaka, dok je točkom IV  odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (list 224-230).

 

10.              U svezi prethodno  navedene presude stranke su izjavile žalbe (list 237-239 i 240-242),  a kako je od strane tužiteljice  zatraženo  donošenje dopunske presude  u svezi  dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi  na isplatu novčanog iznosa od  174.216,63 kn uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu,  isti prijedlog za donošenje dopunske presude odbijen je rješenjem ovog suda broj P Ob-82/2015-87 od 18. veljače 2022. godine.  U pogledu prethodno navedenog rješenja povodom  žalbe tužiteljice  isto  rješenje  je  ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagreb broj Gž Ob-1401/2021-4 od   5. svibnja 2022. godine  (list 262-264) uz obrazloženje da je  tužiteljica  podneskom od 25. listopada 2018. godine   precizirala  eventualno akumulirani zahtjev koji je postavila u točci  V tužbe,  prema kojem  traži  da ako sud  ne bi našao opravdan  tužbeni zahtjev za  utvrđenjem  prava vlasništva  u pogledu kčbr.   iz zk. ul. br. k.o. H.,  tada tužiteljica  traži da joj se dosudi  novčani iznos  koji odgovara  njenom doprinosu u izgradnji nove kuće  i garaže na predmetnim nekretninama, te sukladno stavu   drugostupanjskog suda proizlazi da  povlačenjem stvarno pravnog zahtjeva  tužiteljica  nije povukla  i obvezno pravni zahtjev,  koji je po svom  sadržaju podredni,  te stoga sud  mora odlučiti i o  obvezno pravnom zahtjevu.

 

11.              Uzimajući u obzir  prethodno navedeno  proizlazi  da je  u svezi  obvezno pravnog zahtjeva  koji  se odnosi na isplatu novčanog iznosa od 174.216,63 kn   uz sporedna potraživanja  potrebno donesti dopunsku presudu u smislu članaka 339 - 341  Zakona o parničnom postupku, te je u svezi  navedenog  ponovno   otvorena glavna rasprava  i ista je zaključena dana 9. studenog 2022. godine.

 

12.               U svezi   postupka   povodom   donošenja  dopunske presude  tijekom dokaznog postupka  izvršen je uvid u  rješenje o  odobravanju  korištenja pravne pomoći (list 6, 21-22), presudu (list  7-8), zapisnik (list 9, 40-41),  izvadak iz zemljišne knjige (list 10, 39, 129), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 37-38),  rješenje (list 42, 46), obavijest o mirovinskim primanjima (list 43),  rodni list (list  44),  preslike osobnih iskaznica (list 45), zahtjev za razvod braka (list 47-50), ispis iz ARKOD preglednika (list 55), prijepis posjedovnog lista (list 130), rješenje o odobravanju  pravne pomoći (list 243-245), izvršen je uvid te je uz suglasnost  stranaka pročitan nalaz i mišljenje  geodetskog vještaka  V. Š. (list 76-82), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Ž. P. (list 85-103), uz suglasnost stranaka  pročitani su iskazi svjedoka M. Ž.I. K.J. V.N. B., M. T., I. L., Z. D., J. L.M. M., Z. G., S. L., V. P., M. K., J. R., M. N. (list 59-62, 69-74, 156-158), tužiteljice i tuženika (list 63-65, 69-74, 159-160), vještaka V. Š. Ž. P. (list 69-74), dopunu  nalaza i mišljenja  građevinskog vještaka Ž. P. (list 166-180), očitovanje  građevinskog vještaka  Ž. P. (list 204-205).

 

13.              Na glavnoj raspravi kod ovog suda dana 9. studenog 2022. godine   punomoćnik tužitelja  predložio je da se u daljnjem tijeku postupka  provede  financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine doprinosa tužiteljice  odnosno  visine  njenih ulaganja  u izgradnju  kuće  u smislu procjene  vrijednosti njezinog rada u obitelji i u samoj  izgradnji kuće, a isti   prijedlog  je  od strane suda odbijen  s obzirom da sud cijeni da je u pogledu spornih  okolnosti  činjenično stanje u  potpunosti utvrđeno na temelju ostalih izvedenih dokaza, posebno na temelju  provedenog  građevinskog vještačenja,  te  na temelju iskaza  svjedoka i stranaka  koji su saslušani tijekom postupka.

 

14.              Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

 

15.              Iz  podnesaka  i preciziranih  tužbenih  zahtjeva tužiteljice od 25. listopada 2018. godine (list 152-153 i 209-210) proizlazi  da se  tužbeni zahtjev  koji se odnosi na isplatu  novčanog iznosa od 174.216,63 kn  uz sporedna  potraživanja  odnosi  na  novčanu vrijednost  doprinosa tužiteljice  u izgradnji  nove kuće  i garaže  koja se  nalazi na  kčbr.   dvorište i voćnjak i oranica sa 404  čhv, upisane u zk. ul. br. k.o. H., te  su u svezi  ovako postavljenog tužbenog zahtjeva  saslušani  svjedoci  M. Ž.I. K., J. V., N. B., M. T., I. L., Z. D., J. L., M. M., Z. G., S. L., V. P., M. K.J. R. i M. N. (list 59-62 i 156-158),  saslušane su stranke  (list 63-65 i 159),  a u pogledu  nekretnine i to kčbr. iz zk. ul. br. k.o. H. nije sporno  da je ista upisana na tuženika T. G. kao zemljišno knjižnog vlasnika (list 10).

 

16.              Na temelju iskaza  prethodno  navedenih svjedoka,  posebno  iskaza svjedoka M. Ž. kao  oca tužiteljice, kao i iz iskaza stranaka, utvrđeno je da su  nova kuća i garaža  koji se dijelom nalaze na kčbr. iz zk. ul. br.   k.o. H. sagrađeni  za vrijeme   trajanja bračne zajednice  između stranaka  u periodu  od lipnja 1999. godine do  rujna  2000. godine,  a pri tome  su obje stranke  kao bračni supružnici  sudjelovali u izgradnji  navedenih objekata,  materijal   za izgradnju istih  objekata  dijelom     je  financiran od  strane M. Ž. kao oca tužiteljice,  a M. Ž. kao otac tužiteljice  dijelom je  angažirao i platio radnike koji su sudjelovali  u izvođenju radova na istim objektima. Sukladno svemu prethodno izloženom  proizlazi da su stranke  zajednički  i na jednake dijelove  financirale  izgradnju  nove kuće i  garaže  koji se  dijelom nalaze na kčbr.   iz zk. ul. br.   k.o. H.,  pa stoga  tužiteljici  pripada pravo  na novčani iznos koji odgovara njezinom doprinosu  u  izgradnji  nove kuće i garaže  u  ½ dijela,  ali samo u dijelu  koji se odnosi na  kčbr.   iz zk. ul. br. k.o. H., a ne  i u preostalom dijelu  koji  bi se eventualno odnosio  na objekte koji se nalaze na drugim nekretninama  koje nisu  bile predmet  stvarno pravnog  zahtjeva u ovom postupku.

 

17.              Kako bi se  utvrdila vrijednost  doprinosa tužiteljice  u izgradnji nove kuće i garaže  koji se nalaze na kčbr.   iz zk. ul. br. k.o. H. tijekom postupka  provedeno je  građevinsko vještačenje  od strane  građevinskog vještaka Ž. P. (list 85-103),  a povodom  prigovora stranaka  isti je  dopunio svoj nalaz i mišljenje (list 166-180 i 204-205). Iz  nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Ž. P. proizlazi  da je isti  uzeo u obzir  nalaz  mjerničkog vještaka  u svezi  mjerničkog vještačenja koje je također  provedeno tijekom ovog postupka (list 76-82),  te  je utvrdio  da se stara  kuća  nalazi  većim dijelu na kčbr.    osim 14 m2 smještenih na kčbr. .., dok  se nova kuća  i garaža nalaze  većim dijelom  na kčbr.   osim  20 m2 koji  prelaze na kčbr. ,  sve u k.o. H..  Pri tome  vještak je  utvrdio da  dio novog objekta  od  oko  20 m2 koji prelazi na kčbr.   u naravi  gotovo  cijelom svojom  površinom predstavlja garažu, a  dio garaže  koji  prelazi na kčbr.    je otprilike isti    kao i   kuće koji prelazi na kčbr. (radi se površinama  manjim od 2 m2), pa se stoga može uzeti  prilikom obračuna  da se cijela  nova garaža nalazi na  kčbr. ,  dok se  nova kuća cijelom površinom nalazi na kčbr. .  Što se tiče  vrijednosti  nove kuće i garaže  vještak je utvrdio  da vrijednost  nove kuće iznosi 328.486,39 kn,  vrijednost nove  garaže  iznosi 19.946,86 kn,  a što sve ukupno daje vrijednost od 348.433,25 kn.  Sud je  u cijelosti  prihvatio  nalaz i mišljenje  građevinskog vještaka Ž. P. s obzirom da se isti  detaljno i obrazloženo,  te u skladu s pravilima struke, očitovao o svim spornim okolnostima, te sukladno njegovom nalazu i mišljenju  proizlazi  da se  na  kčbr.   nalazi  nova garaža  čija je ukupna vrijednost  19.946,86 kn,  dok se  na kčbr.   nalazi  nova kuća  čija je vrijednost 328.486,39 kn.

 

18.              Uzimajući u obzir  prethodno navedeni nalaz i mišljenje vještaka,  kao i činjenicu  da se obvezno pravni zahtjev tužiteljice  može odnositi  samo u pogledu  doprinosa  tužiteljice  na izgradnji objekta  koji se  nalaze na kčbr. ,  te uzimajući u obzir  činjenicu da je  tužiteljica  doprinijela u  ½  izgradnje objekta  koji se nalazi na kčbr. ,  proizlazi  da je tužbeni zahtjev  tužiteljice osnovan  u pogledu novčanog iznosa od 9.973,43 kn (1/2 dijela u odnosu na   19.946,86 kn), a pri tome je tužiteljici  priznato pravo i na  zakonsku zateznu kamatu  sukladno članku  29 Zakona o obveznim odnosima   za  period  od 1. siječnja 2001. godine pa nadalje,  sve s obzirom da su  radovi na  objektu  koji se nalazi na kčbr.   završeni zaključno do 2001. godine. Što se tiče  preostalog  dijela tužbenog zahtjeva  sud smatra  da tužiteljici u ovom postupku  ne pripada pravo na novčani iznos od 164.243,20 kn (1/2 dijela u odnosu na 328.486,39 kn) koji bi se odnosio  na vrijednost  objekta  odnosno  nove kuće koja se nalazi na kčbr.   iz razloga  što  u svezi  navedene nekretnine  tužiteljici  nije dopuštena preinaka tužbe tijekom postupka u pogledu  stvarno pravnog zahtjeva,  pa se samim time ne može raspravljati  niti o obvezno pravnom  zahtjevu koji  bi se odnosio  na tu nekretninu odnosno njenu vrijednost.  Pri tome je također  uzeto u obzir  da  tužiteljica  prilikom postavljanja  stvarno pravnog i obvezno pravnog zahtjeva (list 152)  izričito i navodi da se  novčani iznos  koji potražuje odnosi isključivo na vrijednost objekta  koji se nalazi na kčbr.   iz zk. ul. br.   k.o. H.,  a ne i na  novčani iznos  vrijednosti objekta na drugoj čestici.  Sukladno   prethodno izloženom  preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice je odbijen kao neosnovan,  a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.              

 

19.              U pogledu troškova  postupka  sud je uzeo u obzir  da je  presudom ovog suda  broj P Ob-85/2015-79 od 7. listopada  2001. godine  odlučeno o troškovima koji se  odnose  na  tužbene zahtjeve   u kojima je odlučeno u toj presudi,  te je stoga  u ovoj odluci odlučeno samo o  troškovima koji su nastali u svezi donošenja dopunske presude.

 

20.              Tužiteljica  u pogledu  dijela tužbenog zahtjeva za koji je donesena dopunska presuda potražuje  troškove zastupanja na raspravi  9. studenog 2022. godine u  iznosu od 3.750,00 kn,  te troškove  zastupanja na ročištu za objavu  u iznosu od 1.875,00 kn,  kao i   prijevozne troškove za pristup  ročištu.  Prethodno navedeni troškovi  zatraženi su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  u iznosu  kojim se potražuje   3.750,00 kn  za zastupanje na raspravi 9. studenog 2022. godine,  te  troškove za zastupanje na  ročištu za objavu  u iznosu od 750,00 kn, sveukupno 4.500,00 kn.  Punomoćniku tužiteljice  ne pripada pravo na naknadu   prijevoznih troškova iz razloga  što je ista mogla angažirati odvjetnika u sjedištu  ustrojstvene jedince suda u kojem se provodi postupak, te se stoga  radi o troškovima koji  nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.

 

21.              Tuženiku u  pogledu dijela tužbenog zahtjeva za koji je donesena  dopunska presuda pripadaju troškovi  zastupanja  na raspravi  9. studenog 2022. godine u iznosu od 3.750,00 kn,  troškovi za  sastav obrazloženog podneska od 8. srpnja  2022. godine  u iznosu od  2.500,00 kn,  na ime PDV 1.562,50 kn, sveukupno  7.812,50 kn. Pri tome  u svezi  troškova obrazloženog  podneska od   8. srpnja 2022. godine  tuženiku ne pripada pravo na zatraženu nagradu u iznosu od 3.750,00 kn  iz razloga    što je u vrijeme poduzimanja  te radnje  prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  vrijednost boda iznosila 10,00 kn a ne  15,00 kn.

 

22.              Tužbenim zahtjevom  u svezi kojeg je donesena dopunska presuda  isti je usvojen za novčani iznos od 9.973,43 kn,  dok je isti odbijen  u pogledu novčanog iznosa od 164,243,20 kn,  a iz čega proizlazi da je  tužbeni  zahtjev tužiteljice usvojen  u omjeru od 5,72%,  dok je  uspjeh tuženika  94,28 %. Uzimajući u obzir  prethodno navedeno,  a sve u smislu odredbe članka  154 Zakona o parničnom postupku  tuženiku pripada pravo na naknadu  troškova postupka  od  88,56% (94,28% - 5,72%),  tj. pripada mu pravo na novčani iznos od 6.918,75 kn  odnosno  88,56%  od iznosa  7.812,50 kn,  te je stoga odlučeno  kao u točki II  izreke ove presude.

             

23.              Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Daruvaru 21. studenog 2022.

 

 

                                                                                                    S U D A C :

 

                                                                                                 Damir Palatinuš 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

P O U K A: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, a u svezi stranke koja nije uredno pozvana na objavu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda drugostupanjskom sudu, pismeno u 3 primjerka.

 

 

 

 

 

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1.odv. N. R., G. P.

2.Z.O.U. B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B. , Pisarnica D.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu