1

                            Poslovni broj 54 Gž Ob-136/2022-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž Ob-136/2022-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz V., OIB …, zastupana po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u V., protiv tuženika I. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici R. N., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-305/2017-109 od 30. studenog 2021., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-305/2017-114 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

             

              I Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-305/2017-109 od 30. studenog 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-305/2017-114 od 28. srpnja 2022., u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

 

II Djelomično se preinačuje navedena ispravljena presuda u toč. II/ izreke i u tom dijelu sudi:

             

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 61.809,80 kn/8.203,57024 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2001. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 6. veljače 2001. do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena ispravljena presuda u dijelu pod toč. I/ izreke.

 

IV Djelomično se preinačuje navedena ispravljena presuda u dijelu pod toč. III/ izreke i u tom dijelu odlučuje:

 

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

 

VI Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.562,50 kn / 207,37939 eura, u roku od 15 dana.

 

VII Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka preko iznosa od 1.562,50 kn / 207,37939 eura do iznosa od 3.906,25 kn / 518,44847eura tj. za iznos od 2.344,25 kn / 311,13544 eura.

 

 

Obrazloženje

             

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

I./              Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 61.809,80 kn sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 6. veljače 2001. do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II./              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 61.809,80 kn sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. do isplate.

 

III./              Nalaže se tužiteljici nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.710,00 kn u roku 15 dana.

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda br. P Ob-305/2017-114 od 28. srpnja 2022 ispravljena je prvostupanjska presuda na način da u izreci u toč. III. umjesto teksta „Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku“ treba stajati tekst „Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici“. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob-136/22-6 od 8. studenog 2022., kojim je odbijena žalba tuženika kao neosnovana.

 

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv dijela prvostupanjske ispravljene presude pod toč. II izreke i protiv dijela kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu parničnog troška zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 toč. 2 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troška žalbe.

 

3. Tuženik je podnio žalbu protiv toč. I i III izreke prvostupanjske ispravljene presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 ZPP, te predlaže da se u pobijanom dijelu ista preinači, podredno ukine, uz naknadu troška žalbe.

 

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana u odluci o glavnoj stvari, već u odluci o troškovima postupka.

 

5. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda br. P-3680/01-43 od 18. lipnja 2010., ispravljeni rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-3680/01-49 od 19. studenog 2012, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 233.618,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i zahtjev za isplatu parničnog troška (toč. I izreke presude), odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 9102 k.o. V. i zahtjev za izdavanje odgovarajuće tabularne isprave, kao i zahtjev za naknadom parničnog troška (toč. II izreke presude), naloženo je tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.050,00 kn (toč. III izreke presude), odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženiku otuđenje i opterećenje stana u Z., M., (toč. I izreke rješenja), te je odbijen prijedlog tužiteljice-protutuženice za oslobađanjem plaćanja troškova postupka kao neosnovan (toč. II izreke rješenja).

 

6. Navedena presuda je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1671/11 od 12. veljače 2013. djelomično potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 109.998,40 kn i njen zahtjev za naknadu parničnog troška te u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.050,00 kn, djelomično je preinačena na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 123.619,60 kn sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. do isplate, a rješenjem je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

7. Povodom revizije tuženika presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1671/11 od 12. veljače 2013. ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 1012/13-2 od 20.1.2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 123.619,60 kn sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. do isplate i predmet je u tom dijelu vraćen Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

 

8. Nakon donošenja odluke VSRH, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3310/15 od 31. siječnja 2017., ukinuta je presuda prvostupanjskog suda br. P-3680/01-43 od 18. lipnja 2010. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 123.619,60 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

 

9. Predmet tužbenog zahtjeva u tužbi bilo je utvrđenje da je stan na M. u Z. bračna stečevina svake stranke u ½ dijela i zahtjev za razvrgnuće, a nakon što je tuženik isti stan tijekom postupka prodao dana 6.2.2001., tužiteljica potražuje isplatu ½ dijela cijene za koju je stan prodan (233.618,00 kn), odnosno nakon što je pravomoćno odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 109.938,40 kn, tužiteljica u konačnom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu u iznosu od 123.619,60 kn.

 

10. Protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela nekretnine upisane u z.k.ul. br. 9102 k.o. V. i zahtjev za izdavanje odgovarajuće tabularne isprave, kao i zahtjev za naknadom parničnog troška pravomoćno je odbijen.

 

11. Nije sporno da je nekretnina – stan na M. u Z. stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice dana 31.12.1997., da je bračna zajednica prestala u rujnu 1999., da je tuženik stan prodao za iznos od 467.236,00 kn i da je kupoprodajnu cijenu zadržao.

 

12. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, uslijed tvrdnji tuženika da je sporni stan stečen od strane njegovog obrta T. g., te suprotnih tvrdnji stranaka o udjelima u bračnoj stečevini.

 

13. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje tuženik, jer je izreka presude razumljiva i neproturječna, presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nikakvih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

14. Što se tiče žalbenog navoda o nejasnosti odluke o troškovima uslijed proturječnosti u izreci i obrazloženju kojoj stranci su dosuđeni, napominje se da se radilo o očitoj pogrešci u pisanju i da je navedenim prvostupanjskim rješenjem o ispravku presude ta pogreška ispravljena na način da je tuženik dužan nadoknaditi trošak tužiteljici.

 

15. Neosnovan je i žalbeni navod da pobijana presuda ne sadrži razloge o istaknutom prigovoru radi prebijanja kod kojeg je tuženik ostao na ročištu 19.10.2021., s obzirom da je ovaj prigovor istaknut za potraživanja prema tužiteljici s osnove bračne stečevine stana u V., a navedenom ranijom prvostupanjskom presudom pravomoćno je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da nekretnina u V. predstavlja bračnu stečevinu stranaka svake u ½ dijela. Kako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, prigovor radi prijeboja s ove osnove nije trebalo posebno obrazlagati, te isti pravilno nije prihvaćen.

 

16. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

 

17. Osim po pitanju prihoda stranaka i doprinosa bračnoj zajednici, prvostupanjski sud valjano je utvrdio činjenično stanje na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP, te je za svoju ocjenu dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je stranačka ocjena dokaza iznesena u žalbama subjektivna i neprihvatljiva.

 

18. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je sporni stan stečen u vrijeme trajanja bračne zajednice, da je stan kupio tuženik na ime svog obrta na temelju kompenzacije za izvedene a neplaćene radove koje je izvodio obrt tuženika, da je kupoprodajna cijena iznosila 467.236,00 kn, da je obrt tuženika imao rashode za stan od 219.996,80 kn (plaćeni porez na promet nekretnina u iznosu od 23.361,80 kn i s plaćene obveze firmi N. d.o.o. po kooperantskom ugovoru u iznosu od 196.635,00 kn).

 

19. Preostali rashodi za koje tuženik tvrdi da ih je imao u vezi spornog stana pravilno nisu uzeti u obzir, jer nisu dokazani. Troškovi zakonskih zateznih kamata nisu opravdani jer su nastali krivnjom tuženika uslijed neplaćanja zakonskih obveza u roku, a tuženik nije dokazao da je platio porez na dohodak za sporni stan, kao niti da je platio porez na promet nekretnina preko iznosa od 23.361,80 kn (prema poreznom rješenju) do iznosa od 35.920,25 kn. Također tuženik nije dokazao da je platio preostali dio obveza po kooperantskom ugovoru preko iznosa od 196.635,00 kn (što mu je isplaćeno prema potvrdi tvrtke N. d.o.o. od 7.2.2001.), do iznosa od 233.691,76 kn (ukupne obveze prema kooperantskom ugovoru), a isto proizlazi i iz iskaza tuženika o plaćanju 50.000 DEM po osnovi kooperantskog ugovora.

 

20. Što se tiče nenaplaćenog dijela iznosa kupoprodajne cijene (77.872,66 kn), tuženik nije dokazao da je taj dio potraživao od kupca nekretnine, pa takav propust ne treba ići na štetu tužiteljice.

 

21. Iz navedenog proizlazi da vrijednost ostvarena prodajom spornog stana za iznos od 467.236,00 kn, nakon odbitaka utvrđenih rashoda s osnove plaćenog poreza na promet nekretnina i kooperantskih obveza (ukupno 219.996,80 kn) iznosi 247.239,20 kn, odnosno, ½ prodajne cijene stana iznosi 233.618,00 kn, što nakon pravomoćno odbijenog iznosa od 109.998,40 kn (polovica plaćenih odbitaka) iznosi 123.619,60 kn.

 

22. Neosnovano tuženik smatra da predmetni stan, s obzirom da je dat u kompenzaciju obrtu tuženika, ne predstavlja bračnu stečevinu. Naime, obrt predstavlja način ostvarenja zarade tuženika tijekom trajanja bračne zajednice, te stoga prihodi i rashodi ostvareni iz obrta, predstavljaju bračnu stečevinu. Pravilno je utvrđen i iznos plaćenog poreza na stan u iznosu od 23.361,80 kn, s obzirom da taj iznos proizlazi iz rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave S. broj KLASA: … od 25. veljače 1998., utvrđenu osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 467.236,00 kn, prema kupoprodajnom ugovoru od 31.12.1997., pa je stoga neosnovan žalbeni navod kojim se tuženik poziva na uplatu iznosa od 35.920,25 kn. Eventualne kamate koje je tuženik platio zbog zakašnjenja s plaćanjem tog poreza, ne mogu ići na štetu tužiteljice.

 

23. Tuženik, suprotno navodima žalbe, nije dokazao da je platio porez na dohodak od 82.571,23 kn s naslova stjecanja spornog stana.

 

24. Neosnovano tuženik tvrdi da je imao troškove rashoda po osnovi kooperantskog ugovora preko iznosa od 196.635,00 kn, jer je iz potvrde od 7. veljače 2001. utvrđeno da je na ime obveza društvu N. d.o.o. isplaćen iznos od 196.635,00 kn, dok tuženik nije dokazao da je platio iznos od 233.691,76 kn.

 

25. Tužiteljica neutemeljeno smatra da tuženik nije dokazao gornje troškove od 196.635,00 kn i troškove plaćenog poreza na promet nekretnina od 23.361,80 kn (ukupno 219.996,80 kn), jer je za ½ dijela tog troška tj. za iznos od 109.938,40 kn njen tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.

 

26. Prihodi stranaka i udjeli u stjecanju utvrđeni su pravilno, na temelju ostvarenih prihoda stranaka prema potvrdama HZMO u spisu te nalaza i mišljenja financijskog vještaka, na način da je u udio tužiteljice iznosi 17,76%, a tuženika 82,24%. Iako je u pravu tužiteljica kada smatra da je prvostupanjski sud neosnovano uzeo u obzir prihode stranaka nakon stjecanja predmetnog stana tj. nakon 31.12.1997. do 2.000. jer ti prihodi nisu od utjecaja na odlučivanje o bračnoj stečevini, u relevantnom periodu, tj. od 1978. do 31.12.1997. ti udjeli su gotovo isti, jer udio tužiteljice u ukupnim prihodima iznosi 18,5%, a tuženika 81,5%.

 

27. Temeljem odredbe čl. 287 st. 2 Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO), sud u slučaju spora određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u sjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

28. Pravilno prvostupanjski sud smatra da tužiteljici u doprinos u stjecanju zajedničke imovine, osim plaće, valja uzeti u obzir da je ona radila kod tuženika u obrtu i da je pretežno brinula o zajedničkoj djeci stranaka (rođenoj ...), odlazila na roditeljske sastanke, kuhala, čistila i prala u zajedničkom domaćinstvu. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovaj vid doprinosa prenisko je ocijenjen.

 

29. Naime, imajući u vidu udio tužiteljice u ukupnim prihodima, njeno sudjelovanje u radu obrta i brigu oko dvoje zajedničke djece i domaćinstvu, doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine prema mišljenju ovog suda iznosi 50%.

 

30. Slijedom izloženog, tuženik je dužan tužiteljici, pored dosuđenog iznosa od 61.809,80 kn, isplatiti daljnji iznos od 61.809,80 kn (čl. 287 st. 2 ZBPO).

 

31. Tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata temeljem odredbe čl. 277 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), koja teče od zakašnjenja tuženika s ispunjenjem novčane obveze.

32. Odluka o troškovima postupka nije pravilna. Imajući u vidu ukupnu vrijednost tužbenog zahtjeva) i vrijednost protutužbenog zahtjeva, te djelomični uspjeh stranka u tužbenom zahtjevu i uspjeh tužiteljice u protutužbenom zahtjevu, proizlazi da je svaka stranka djelomično podjednako uspjela u cijeloj parnici, tako da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (čl. 154 st. 2 ZPP), pa stoga tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška.

             

33. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I i III izreke, a temeljem čl. 373 toč. 3 ZPP kao u toč. II i IV izreke ove drugostupanjske presude.

 

34. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nije uspio u žalbenom postupku u odluci o glavnoj stvari, osim u odluci o troškovima postupka kao akcesornom zahtjevu, zbog čega nema pravo na naknadu troška žalbe (toč. V izreke ove drugostupanjske presude).

 

35. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 166 st. 2 ZPP, a odnosi se na trošak sastava žalbe od 1.250,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), što uvećano za 25% PDV iznosi 1.562,50 kn, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 3.906,25 kn tj. za iznos od 2.344,25 kn zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe valjalo odbiti (toč. VI i VII izreke ove drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu, 8. studenog 2022.

 

 

    Predsjednik vijeća:

                                                                                                Marijan Vugić, v.r.