Gž-137/2019-2

1

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari  tužitelja A. M., OIB … iz Z., zastupanog po punomoćnici  L. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., OIB … iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & Partneri, odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja  izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 63 Pn-2876/2017. od 26. studenog  2018.,  17. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužitelja A. M. iz Z., kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog  građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 63 Pn-2876/2017. od 26. studenog  2018.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbacuje se tužba od 30. svibnja 2012. kao nedopuštena“.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13. 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), relativno bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene  materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu i preinači pobijano rješenje na način da se predmetni postupak nastavi, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja odgovodio je tuženik, koji u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrdi. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.050,00 kuna.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) u svezi članka 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni. Izreka rješenja u potpunosti je razumljiva te u skladu s razlozima navedenim u obrazloženju koji su u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se predmetni postupak mora nastaviti sukladno članku 215. stavak 4. ZPP-a, budući da su prestali razlozi za prekid. Naime, sklopljena predstečajna nagodba nad društvom E. M. d.o.o. postala je pravomoćna dana 27. kolovoza 2014., i ista se uredno izvršava, a kako to proizlazi iz zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-183/2014 od 29. rujna 2014.

8. Nadalje, ovdje je potrebno istaknuti da tužitelj predmetnu tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe nad društvom E. M. d.o.o., iako je imao tu mogućnost, budući da je rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, kao i rok za prijavu tražbina javno objavljeno, čime posljedično predmetna tražbina nije mogla ni biti osporena, pa je slijedom toga tužitelj izgubio pravo potraživati naknadu neimovinske štete od tuženika.

9. Prema tome, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, kako je tužitelj izgubio pravo potraživati naknadu neimovinske štete od tuženika, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužbu tužitelja od 30. svibnja 2012. odbacio kao nedopuštenu. Naime, vjerovnik neprioritetne tražbine dospjele prije otvaranja predstečajnog postupka nad dužnikom dužan je tu istu tražbinu prijaviti u postupku predstečaja.

10. U slučaju da vjerovnik ne postupi na taj način, nakon proteka roka za prijavu potraživanja u predstečajnom postupku isti gubi pravo namirenja prema dužniku, zbog prekluzivnog učinka prijave tražbina u pogledu predstečajne nagodbe.

11. Dakle,  iz navedenog proizlazi da je tužitelj bio dužan svoje potraživanje prijaviti u postupku predstečajne nagodbe, neovisno o tome u kojoj se fazi nalazio parnični postupak prekinut radi otvaranja predstečajne nagodbe nad društvom E. M. d.o.o., a budući da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u postupku predstečaja nad tuženikom u zakonom propisanom roku isti nema pravni interes na nastavak predmetnog parničnog postupka, te je posljedično tome izgubio pravo namirivati svoje potraživanje.

12. Slijedom toga, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je odredbom članka 70. stavak 1. točka 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13. – dalje: ZFPPN)  jasno i određeno propisano da se prekinuti postupci nastavljaju na prijedlog vjerovnika nakon sklopljene predstečajne nagodbe samo u odnosu na one tražbine ili dijelove tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene.  Naime, upravo iz razloga što tužitelj nije prijavio predmetnu tražbinu u postupku predstečajne nagodbe nad društvom E. M. d.o.o.,  zbog čega posljedično tome predmetna tražbina nije mogla ni biti osporena, tužitelj nema pravni interes na nastavak predmetnog parničnog postupku, te je izgubio pravo potraživati naknadu neimovinske štete od tuženika, a iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbacio predmetnu tužbu.

13. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na članak 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potrebno je istaknuti da je isto u potpunosti neosnovano, budući je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja ispravno interpretirao i pravilno primijenio navedeni članak. Naime, po prirodi stvari odluka ne podrazumijeva samo konačnu odluku o meritumu, već i odluku procesne naravi kojom se može okončati postupak.

14. Ovdje je također potrebno istaknuti, da propust tužitelja da u Zakonom određenom prekluzivnom roku prijavi tražbinu iz parničnog postupka u postupku predstečajne nagodbe ne može se osnažiti primjenom prava pristupa sudu zajamčenim Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer smisao odredbe članka 6. 1. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nije da se omogući pravo na ostvarivanje prava pred sudom onome tko je prethodno propustio ostvariti to pravo pred sudom sukladno pozitivnim zakonskim propisima.

15. Dakle, tužitelju suprotno njegovim žalbenim navodima nije onemogućeno pravo pristupa sudu već se tužitelj svojim propustom doveo do nemogućnosti legitimiranja kao vjerovnik tuženika, te je time izgubio pravo nastaviti ovaj predmetni postupak prema tuženiku.

16. Konačno se može zaključiti da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, te ga žalbeni navodi tužitelja ničim nisu doveli u dvojbu kako činjenično tako ni pravno.

17. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna, a ni nužna za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

19. Uslijed naprijed obrazloženog, riješeno je kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

U Gospiću 17. studenog 2021.

Sutkinja

Tatjana Radaković Bašić, v.r.