REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Kamelije Parać, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i
Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA
MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv
tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB
26187994862, radi regresne naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2020 od 12. svibnja

2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2020 od 12. svibnja 2023. u točki I. izreke u
dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku
isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.350,89 EUR s pripadajućim
zateznim kamatama i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da
tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 884,09 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1881/2020 od 12. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni
zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade
štete iznos od 1.347,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u točki II. izreke u
dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od
222,55 EUR i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.347,01
EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenoga 2015. do 31. prosinca 2022.
po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema
stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi određenoj za

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5 2

svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnu kamatnu
stopu koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje
glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri
postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je
na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi
na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 222,55 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom označenom u izreci ove presude odbio
kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da obveže tuženika
isplatiti tužitelju iznos od 6.697,90 EUR / 50.465,32 kn s pripadajućim kamatama
prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke presude).
Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio
tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.106,64 EUR /

8.338,00 kn (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je
nakon provedenog postupka, a osobito nakon provedenog financijskog vještačenja
po sudskom vještaku Lidiji Česnik utvrdio da bi osiguranik tužitelja Ivan Pipić (da nije
bilo štetnog događaja-prometne nezgode od 26. srpnja 1985. koju je prouzročio
osiguranik tuženika Miroslav Špoljarić) još 12. srpnja 2005. ostvario pravo na
starosnu mirovinu u smislu članka 30. (tadašnjeg) Zakona o mirovinskom osiguranju
(„Narodne novine” broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04,
177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13) -
dakle, znatno prije razdoblja za kojeg tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete
na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku (od 1. svibnja 2013. do 31.
srpnja 2015.). Slijedom navedenog, tužitelj bi u ovom sporu mogao potraživati samo
razliku između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi isplaćivao
svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja (ta razlika iznosi 2.036,14 kn), no
kako je razmjerni iznos invalidske mirovine koji tužitelj potražuje u ovom sporu niži od
iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj isplatio svom osiguraniku slijedom toga
tužitelju stvarna šteta nije nastala. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je
sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Obrazlažući žalbene razloge, žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno
primjenom materijalno pravo jer nema zakonske norme koja bi određivala da
osiguraniku tužitelja prestaje pravo na isplatu invalidske mirovine kada navrši 65
godina života jer se postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu pokreće na
osobni zahtjev osiguranika tužitelja. Žalitelj navodi odredbu članka 161. stavka 1.
Zakona o mirovinskom osiguranju te ističe da je za prometnu nesreću odgovoran
osiguranik tuženika slijedom čega je osiguraniku tužitelja priznao pravo na invalidsku
mirovinu. Činjenica da je osiguranik tužitelja navršio godine života za primanje prava
na starosnu mirovinu je činjenica nastala nakon priznanja prava na invalidsku

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5 3

mirovinu, no ničim nije dokazano da bi se ranije stečeno pravo osiguranika tužitelja
izmijenilo samo zato što je osiguranik navršio određene godine života. Žalitelj se
poziva na članak 60. Zakona o mirovinskom osiguranju te smatra da je pogrešan
nalaz i mišljenje vještaka Lidije Česnik temeljem kojega je prvostupanjski sud donio
svoju odluku budući da je taj nalaz sačinjen na temelju pogrešnih podataka. Naime,
vještak je trebao ostvareni staž osiguranika tužitelja od 30 godina, 5 mjeseci i 23
dana uzeti u obzir u decimalnom broju prilikom izračuna starosne mirovine i tako
dobiveni iznos mirovine usporediti s invalidskom mirovinom koja se isplaćuje, a ne
starosnu mirovinu izračunati na temelju neistinitih i hipotetskih podataka koje je
vještak očito proizvoljno uvrstio u formulu za izračun. Žalitelj je tijekom postupka
prigovorio netočnosti izračuna mirovine temeljem podataka koji su u suprotnosti sa
zakonom kao i onih koji ne postoje slijedom čega sud nije smio svoju odluku temeljiti
na takvim pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama. Žalitelj predlaže da
drugostupanjski sud presudom preinači pobijanu presudu u pravcu udovoljenja
tužbenog zahtjeva, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati tom
sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23) u granicama
razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud
nalazi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno ocijenio posredno izvedene
dokaze, a odluka prvostupanjskog suda je utemeljena isključivo na tim dokazima.

4. Iz spisa proizlazi nespornim da je osiguranik tužitelja Ivan Pipić ozlijeđen u
prometnoj nezgodi 26. srpnja 1985. koju je skrivio osiguranik tuženika Miroslav
Špoljarić te da je tužiteljevu osiguraniku tužiteljevim rješenjem broj IN-608834 od 13.
svibnja 1994. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Nadalje, između stranaka nije
sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. prosinca 2013. s osnova
invalidske mirovine ukupno isplatio iznos od 32.237,43 kn od čega razmjerni dio
iznosi 7.672,06 kn, no kako je štetni događaj uzrokovao invaliditet osiguranika
tužitelja od 60%, to tužitelj za navedeno razdoblje potražuje iznos od 4.603,23 kn.
Nadalje, budući da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015.
isplatio na ime invalidske mirovine svom osiguraniku iznos od 43.862,09 kn, to tužitelj
(uzimajući u obzir omjer u kojem je štetni događaj utjecao na umirovljenje
osiguranika tužitelja od 60%), potražuje od tuženika iznos od 45.862,09 kn, odnosno
sveukupno je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 50.465,32 kn s
pripadajućim kamatama. S obzirom na to da je tuženik još u odgovoru na tužbu sa
str. 34.-35. spisa ukazao na to da je osiguranik tužitelja još 12. srpnja 2005. navršio
65 godina i stekao uvjete za starosnu mirovinu te da tužitelj u ovom sporu može
potraživati štetu samo u iznosu razlike između (više) isplaćene invalidske mirovine i

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5 4

(niže) starosne mirovine, između stranaka je sporno postojanje štete (visine štete)
koju tužitelj potražuje u ovom sporu.

Prvostupanjski sud u ranije vođenom postupku nije ispitivao visinu štete
smatrajući da tužitelj sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju
(„Narodne novine” broj 157/13) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. ima pravo
zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog
osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i u punom iznosu, pa je stoga presudom
poslovni broj P-2754/15 od 18. srpnja 2018. u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev
tužitelja. Međutim, povodom tuženikove žalbe Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2288/19 od 14. rujna 2020. ukinuo navedenu
presudu te je u toj odluci iznio pravno shvaćanje da tužitelj može potraživati štetu
samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne; pri tome,
drugostupanjski sud se pozvao na pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela
trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5.
prosinca 2016. (str. 129. spisa). U nastavku postupka prvostupanjski je sud po
(ranijem) prijedlogu tuženika proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku
Lidiji Česnik radi utvrđivanja činjenice postoji li razlika između invalidske mirovine
isplaćene osiguraniku Ivanu Pipiću i starosne mirovine koju bi mu tužitelj isplaćivao u
razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. Iz nalaza i mišljenja vještaka Lidije
Česnik sa str. 157.-159. spisa proizlazi da je sudski vještak utvrđivao tu razliku i to
prema ostvarenom radnom stažu osiguranika od 30 godina, 5 mjeseci i 23 dana, ali i
prema podacima Državnog zavoda za statistiku za radno mjesto više stručne spreme
(rukovodioc eksploatacije i održavanja strojeva) za razdoblje od umirovljenja
tužiteljeva osiguranika (1. travnja 1994.) do 11. srpnja 2005. (do kada bi osiguranik
tužitelja radio da nije ranije umirovljen); prema tako provedenom vještačenju, razlika
između (više) invalidske mirovine i (niže) starosne mirovine iznosi 2.036,14 kn (str.

159. spisa). S obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 24. studenoga 2021.
osporavao nalaz i mišljenje vještaka, sudski vještak Lidija Česnik je u podnesku
kojim se očitovao na primjedbe tužitelja naveo da iznos potencijalne starosne
mirovine (kao jednog od faktora o kojoj ovisi visina naknade štete) po formuli tužitelja
iznosi 3.908,66 kn, a po nalazu vještaka 3.948,30 kn „što nije materijalno značajna
razlika” (str. 169. spisa). U podnesku od 11. svibnja 2022. tužitelj je ponovno
osporavao nalaz i mišljenje vještaka na što se vještak (ponovno) očitovao u
podnesku od 11. prosinca 2022. ponavljajući da razlika između invalidske i starosne
mirovine iznosi 2.036,14 kn (str. 175. spisa). Na temelju tako provedenog postupka
prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

Međutim, upravo zbog toga što je sudski vještak visinu potencijalne starosne
mirovine izračunao prema mirovinskom stažu kojeg bi osiguranik tužitelja (vjerojatno)
ostvario do 65 godine života, a ne prema njegovu stvarnom radnom stažu, Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2547/23 od 29.
kolovoza 2023. odredio izvođenje dokaza dopunskim financijskim vještačenjem po
vještaku Lidiji Česnik radi utvrđivanja razlike između invalidske mirovine koja je
isplaćena osiguraniku Ivanu Prpić u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015.
i starosne mirovine koju bi navedeni osiguranik primao u tom razdoblju prema
njegovu ostvarenom radnom stažu; taj je dokaz sukladno uputi drugostupanjskog
suda proveo prvostupanjski sud.

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5 5

Sudski vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da razlika između
ukupne invalidske mirovine isplaćene tužiteljevu osiguraniku u navedenom razdoblju
i starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario u tom razdoblju prema
njegovu stvarnom radnom stažu iznosi 10.149,04 kn / 1.347,01 EUR (str. 211. spisa).
Premda se tužitelj u podnesku od 15. studenoga 2023. protivio tom dopunskom
nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti smatrajući da tužitelj prema članku 161. stavku

1. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo zahtijevati naknadu štete na novčana
davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih
davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te da (stavak 2.
točka 1. tog članka Zakona o mirovinskom osiguranju) naknada stvarne štete
obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja
i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u
punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li
osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,
tužitelj u tom podnesku nije osporavao pravilnost izračuna vještaka i smatrao je da
nema potrebe pozivati vještaka na ročište (str. 215. spisa). Jednako tako, ni tuženik u
podnesku od 19. siječnja 2024. sa str. 218. spisa nije tražio usmeno saslušanje
vještaka Lidije Česnik pa je sud prvog stupnja dostavio spis Visokom trgovačkom
sudu radi donošenja odluke povodom tužiteljeve žalbe podnesene protiv
prvostupanjske presude.

5. Pravilno prvostupanjski sud smatra da tužitelj za razdoblje u kojem je
isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku, a pod uvjetom da je osiguranik
tužitelja prije tog razdoblja ostvario uvjete za starosnu mirovinu, može potraživati
samo razliku između (više) isplaćene invalidske mirovine i (niže) starosne mirovine
koju bi osiguranik tužitelja primao da (ranije) nije umirovljen – ovo stoga jer bi tužitelj
svom osiguraniku (da osiguranik tužitelja nije ranije umirovljen) u navedenom
razdoblju bio obvezan isplaćivati starosnu mirovinu. Naime, s obzirom na to da
tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine
svom osiguraniku Ivanu Pipiću u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015., a
Ivan Pipić (kojem je tužiteljevim rješenjem IN-608834 od 13. travnja 1994. priznato
pravo na invalidsku mirovinu) bi 12. srpnja 2005. stekao uvjete za starosnu mirovinu
budući da je tada navršio 65 godina života te je imao potreban radni staž za
priznavanje prava na tu mirovinu iz članka 30. (tada važećeg) Zakona o mirovinskom
osiguranju, tužitelj u ovom sporu može potraživati štetu u visini razlike između
isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koja bi mu bila isplaćivana u
predmetnom razdoblju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni
broj Rev x-177/18 od 19. prosinca 2018. i Rev x-368/18 od 19. veljače 2019.), a ne
cjelokupnu isplaćenu mirovinu (u razmjernoj svoti u omjeru u kojem su ozljede
tužiteljeva osiguranika zadobivene u prometnoj nezgodi od 26. srpnja 1985.
uzrokovale njegovo umirovljenje) kako to smatra tužitelj.

Naime, da nije bilo prometne nezgode koja je (djelomično) uzrok umirovljenja
tužiteljeva osiguranika Ivana Pipića, Ivan Pipić bi još 12. srpnja 2005. sukladno
odredbi članka 30. (ranijeg) Zakona o mirovinskom osiguranju ostvario pravo na
starosnu mirovinu; uostalom, identično je propisano i odredbom članka 33. stavka 1.
(sada važećeg) Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema tome, da nije bilo štetnog

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5 6

događaja, osiguranik tužitelja bi još 12. srpnja 2005. stekao uvjete za starosnu
mirovinu koju bi mu tužitelj morao isplaćivati slijedom čega iznos te mirovine ne
predstavlja štetu koju mu tuženik mora regresirati. Dakle, tužitelj u ovom sporu za
razdoblje od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. može potraživati samo razliku
između (višeg) iznosa isplaćene invalidske mirovine i (nižeg) iznosa starosne
mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku.

6. Pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja iz njegova podneska od 15.
studenoga 2023. da on sukladno odredbi članka 161. stavka 2. točki 1. Zakona o
mirovinskom osiguranju može potraživati naknadu stvarne štete u punom iznosu sve
dok traje isplate invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik tužitelja ispunio
uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

Naime, odredbom članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
mirovinskom osiguranju („Narodne novineˮ broj 115/18) je izmijenjena odredba
članka 161. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te da prema točki 1. te
(izmijenjene) odredbe naknada štete koju tužitelj ima pravo zahtjevati obuhvaća
novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u
punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li
osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
Međutim, s obzirom na to da je navedeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
mirovinskom osiguranju stupio na snagu tek 1. siječnja 2019. (članak 53. tog Zakona)
i da taj zakon nema retroaktivni učinak, to tužitelj ne može osnovano potraživati
naknadu štete u punom iznosu isplaćene mirovine od tuženika za razdoblje prije 1.
siječnja 2019., nego samo razliku između isplaćene invalidske mirovine i starosne
mirovine koju bi njegov osiguranik Ivan Pipić ostvario u razdoblju od 1. svibnja 2013.
do 31. srpnja 2015. (pod pretpostavkom da mu prethodno nije bilo priznato pravo na
invalidsku mirovinu).

7. Nadalje, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, iz dopunskog nalaza i
mišljenja sudskog vještaka Lidije Česnik proizlazi da razlika između ukupne
invalidske mirovine isplaćene tužiteljevu osiguraniku u razdoblju od 1. svibnja 2013.
do 31. srpnja 2015. i starosne mirovine koja bi tužiteljevu osiguraniku bila isplaćena u
tom razdoblju iznosi 1.347,01 EUR, a pravilnost tog obračuna vještaka niti jedna
stranka nije osporila. Upravo zbog toga, stvarna šteta koju tužitelj osnovano
potražuje u ovom sporu iznosi 1.347,01 EUR; naime, za navedeni iznos je iznos
isplaćene invalidske mirovine viši od ukupnog iznosa starosne mirovine kojeg bi
osiguranik tužitelja ostvario u tom razdoblju odnosno, kako to sudski vještak i tuženik
u podnesku od 19. siječnja 2024. „obrnuto” navode, „iznos starosne mirovine koju bi
tužitelj isplaćivao osiguraniku da nije bilo štetnog događaja je manji od iznosa
invalidske mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio osiguraniku u iznosu
od 10.149,04 kn / 1.347,01 EUR”. Upravo zbog navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja
je osnovan u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.347,01 EUR s
pripadajućim kamatama dok je u preostalom dijelu taj zahtjev neosnovan.

8. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu točku I. izreke presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1.

Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5 7

Zakona o parničnom postupku, te djelomično uvažiti i preinačiti taj dio prvostupanjske
presude sukladno članku 373. točki 1. Zakona o parničnom postupku.

Jednako tako, budući da uslijed djelomično preinačene prvostupanjske
presude tuženik nije u potpunosti uspio u sporu već njegov uspjeh u sporu iznosi
79,89%, to je sukladno odredbi članka 166. u vezi članka 154. stavka 2. Zakona o
parničnom postupku i odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj
presudi valjalo djelomično potvrditi i djelomično preinačiti, a na temelju članka 380.
točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća
Kamelija Parać

Broj zapisa: 9-30863-7b7a4

Kontrolni broj: 0b8b7-5cfdb-5fa9d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.